Polovicom srpnja 2016.

Burno i krvavo vrijeme, u Hrvatskoj na sreću samo burno. Politika je opet zatajila: ako ni u čemu, oko bure je trebala biti postignuta općenacionalna i nadstranačka suglasnost da se orkanskoj napasti zabrani puhati u vrijeme turističke sezone. I to je odraz kaotične situacije na hrvatskoj sceni u vrijeme bezvlašća koje će potrajati najmanje do listopada. Glede burne i začepljene autoceste prema moru, s jednim policajcem na svakih sto kilometara, sada je očito da u dane velikih turstičkih najezda uz cestu treba postaviti šatore i veća prihvatna središta s hranom, pićem i dekama. Ako nema dosta šatora, policija treba dovesti one iz Srba koje je zabranila, a Keleminčeve ljude koji su pružili pasivni odmor – aktivno uklonila da bi Pupovac i njegovi Srbi te hrvatski orjunaši mogli mirno proslaviti dan srpskoga pokolja nad Hrvatima, kada su se počastili i pečenjem na ražnju župnika Gospodnetića.

Imao sam dobru namjeru oštrije kritizirati tehničkog Orepića, ali me je ponešto zaustavila njegova izjava na nekom tviteru ili sličnoj spravi – koju prilježni mediji nisu prenijeli (barem dok ovo pišem) premda inače prenose svaku tvitersku šušu (kao da ne postoji HINA, a čini se da baš i ne postoji). Orepić, koji je do sada zajedno s SrbI ove će se godine slaviti Dan pokolja nad Hrvatima u slobodnoj, slaviti u samostalnoj, suverenoj, neovisnoj, nezavisnoj itd. nacionalnoj državi hrvatskoga naroda. I to je to. Pupovčevi Srbi bez problema dobivaju dozvolu „mjerodavnih“, pa i asistenciju hrvatske policije koja odstranjuje sve što je hrvatsko iz područja kilometar od spomenika, a Hrvati koji su dozvolu dobili u Gospiću (pa im je poništena) mogu na hrvatskom tlu samo fućkati.Ostojićem lovio pokemone po poljudskom travnjaku i ništa nije ulovio, podosta točno i pomalo lukavo razmišlja o „kontroverznoj“ proslavi u Srbu, htijući reći da je policija u banani jer joj nije jasno što se to doista ondje dogodilo 1941., a da bi bila sretna kada bi akademici rekli svoje i napokon razjasnili zbivanja, te bi onda valjda bilo lakše zabraniti i skup 27. srpnja. Može i tako, neka se javi HAZU s konačnom i povijesno nepobitnom ocjenom srpskih četničko-komunističkih divljanja 27. srpnja, ali i bez toga postoji već brdo knjiga i svjedočanstava uglednih i neuglednih hrvatskih povjesničara i pisaca – pa zato Orepićev vapaj prema akademicima služi samo za pranje savjesti.

Dopuštam da rečene knjige i napise nije pročitao, dopuštam da u JNA nije mogao doći do te literature, dopuštam da u školskim udžbenicima nije mogao pronaći ništa slično ni u vrijeme komunizma naravno, ali ni poslije. Možda je čekao reformu školstva i Jokića koji bi povijesnu istinu protumačio, posebno nakon što je viđen u nekoj prilici prošlih dana (ili pod prilikom) u elitnom društvu s Porfirijem, Pupovcem, Čedomirom Višnjićem i sličnim likovima – oslobođen obveze da progura crvenu reformu, sada demonstrira što prije nije mogao jer bi se narod dosjetio.

Elem, i ove će se godine slaviti Dan pokolja nad Hrvatima u slobodnoj, slaviti u samostalnoj, suverenoj, neovisnoj, nezavisnoj itd. nacionalnoj državi hrvatskoga naroda. I to je to. Pupovčevi Srbi bez problema dobivaju dozvolu „mjerodavnih“, pa i asistenciju hrvatske policije koja odstranjuje sve što je hrvatsko iz područja kilometar od spomenika, a Hrvati koji su dozvolu dobili u Gospiću (pa im je poništena) mogu na hrvatskom tlu samo fućkati. Spomenimo ipak kako je došlo do toga da spomenik u Srbu uopće još postoji – naime, poradi i opet povijesne istine treba reći da novac za spomenik dalo Ministarstvo kulture RH u doba vladavine desne opcije, a u svrhu pridobivanja SDSS-a u nepotrebnu koaliciju. Pa sada to lijevi rado spominju. Eto, Hrvatska je to.

A četničkoga elementa u srpskoj manjini u Hrvatskoj, kao ni srbijanskih četnika, očito se ne možemo riješiti budući da uvijek nađu zaštitnike iz hrvatskih redova, ne samo među orjunašima i tek nešto pripitomljenim ujdijevskim protoganistima koji bi nam - u za njih povoljnoj situaciji – s veseljem slomili rebra, kao što se ne možemo riješiti projugoslavenskih kosovaca i udbaša jer ih štite navodno pripitomljeni hrvatski kosovci i udbaši. Sve je njih razočaralo suđenje u Muenchenu, ali ih je razveselila vijest da srbijanska strategija širokopojasnog pristupa zvana Zakon o univerzalnoj nadležnosti za ratne zločine u SFRJ i dalje egzistira, pa je zajedno s njom Srbiji otvoreno 23. poglavlje u pristupu EU s neuvjerljivim objašnjenjem da se u stvari radi o hrvatskoj pobjedi, valjda poruci da je poglavlje otvoreno, ali ne će biti zatvoreno dok Srbija ne ukine taj zakon.

U međuvremenu stotine i stotine hrvatskih branitelja ne mogu iz Hrvatske - ne samo u Srbiju kamo i ne žele, nego ni ListeU međuvremenu stotine i stotine hrvatskih branitelja ne mogu iz Hrvatske - ne samo u Srbiju kamo i ne žele, nego ni drugdje. Zatvoreni su u Hrvatskoj. Opet su na listama, što im je omogućila i „hrvatska“ vlast u doba crvenih koja je javno objavila registar hrvatskih branitelja, ista ona koja nije bila za proglašenje ništetnosti rečenoga srbijanskog zakona.drugdje. Zatvoreni su u Hrvatskoj. Opet su na listama, što im je omogućila i „hrvatska“ vlast u doba crvenih koja je javno objavila registar hrvatskih branitelja, ista ona koja nije bila za proglašenje ništetnosti rečenoga srbijanskog zakona. Nadalje, bio sam užasnut kada su se predstavnici logoraša u srbijanskim logorima nakanili sastati sa četnikom Vučićem, pa sastanak i realizirali navodno pod pokroviteljstvom onoga navodnog Hrvata, a člana njemačkog parlamenta koji mi već dugo ide na živce (riječ je o disgrafiji, kada se SDP čita kao SPD). Ispričali su Vučiću svoje strašne priče o boravku u srbijanskim logorima, smrtima i mučenjima, a on samo što se nije rasplakao. Sve za EU.

Vučić je inače tih dana bio slobodan od drugih obveza, recimo da ode u Srebrenicu, ali se junak nije usudio budući da ga ondje lani nisu dobro dočekali, čak su mu i naočale ispale. Pa je tako odabrao za sebe ipak bolju soluciju, sastanak s pristojnim hrvatskim zarobljenicima u srbijanskim logorima gdje ni ženevske ni bilo koje druge konvencije nisu vrijedile, a Srbiji je trebalo dvadeset i pet godina da preko volje prizna kako su logori ipak postojali. Neki u Srbiji zbilja nisu ni znali za te logore, recimo Vučić.

A da se Hrvate ponižava i na drugim stranama i u svezi s Drugim svjetskim ratom i poraćem, pobrinuo se dobri papa Frane (kako mu tepa Bešker) ridikuloznim povjerenstvom u koaliciji Crkve u Hrvata, plus Vatikan, plus Srpska pravoslavna crkva. Povjerenstvo je održalo prvi sastanak, ljudi se malo međusobno upoznali, a tek će zatim na posao. Tema je Stepinac, svetac ili zločinac. Tema koja je davno obavljena, te i za nju postoje knjige i napisi, svjedočanstva o svetosti i ulozi Alojzija koji je bio svjestan svih zala svih totalitarnih režima, ali i oštro dijelio državu od režima, što mu je najveći krimen u srpskim očima. Povjerenstvo će zasjedati dvije godine, kako se moglo razumjeti, a na kraju će SPC dati svoju izdvojenu izjavu s potpisom Viktora Novaka i ljubitelja Hrvatske, Irineja. Ta će izdvojena izjava ući u hrvatske udžbenike, ako se crveni ne daj Bože vrate na vlast. I naravno u srpske kao dopuna već postojećim, kao i u udžbenike za Hrvate u Vojvodini koji će morati i to pregristi (ionako ih grizu, doslovce). Vrlo je dobro što Stepinčev nećak traži reviziju suđenja pod palicom Jakova Blaževića, jer izjava Hrvatskoga sabora iz 1992. da se komunistička svinjarija stavlja izvan snage – očito nije bilo dovoljno.

Pa dok se na sve strane daju izjave kako nam je dosta „ustaša i partizana“, a daju ih oni čiji su biološki predšasnici krvoločni komunisti ili barem aparatčiki u poratnom razdoblju pa se užasavaju propitkivanja njihovih nedjela, Pupovčevi Srbi i Srbijanci uspjeli su se pozicionirati kao „partizani“ i nizom StepinacDa se Hrvate ponižava i na drugim stranama i u svezi s Drugim svjetskim ratom i poraćem, pobrinuo se dobri papa Frane (kako mu tepa Bešker) ridikuloznim povjerenstvom u koaliciji Crkve u Hrvata, plus Vatikan, plus Srpska pravoslavna crkva. Povjerenstvo je održalo prvi sastanak, ljudi se malo međusobno upoznali, a tek će zatim na posao. Tema je Stepinac, svetac ili zločinac. Tema koja je davno obavljena, te i za nju postoje knjige i napisi, svjedočanstva o svetosti i ulozi Alojzija koji je bio svjestan svih zala svih totalitarnih režima, ali i oštro dijelio državu od režima, što mu je najveći krimen u srpskim očima.mitskih smišljaja ubadaju Hrvate upravo na tim temama koje pravilno raspoređuju od početka godine do srpnja i iza srpnja – od političke proslave pravoslavnog Božića, preko Jasenovca s gargantuovskim pretjerivanjima, Jadovnog i „ustanka“ u Srbu. Glede Jasenovca, novija je vijest da su pusići i teršeličke kazneno prijavili autora filma o tom dvostrukom odnosno trostrukom logoru. Ha! Hrvatska se ubrzano dvostruko i trostruko vraća u doba komunizma, sa svim njegovim ljepotama. Trostruki kazneni zavod Lepoglava još radi. Ako koji filmaš pokuša snimiti film o srbijanskim logorima u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, i on će na sud.

No, dosta je rečeno. Tek vas podsjećam na zadnje izvješće SOA-e koje među ugrozama što prijete RH bez krzmanja navodi i četničku opasnost. I tako je slijedom toga izvješća – dopuštena proslava četničko-komunističkoga klanja Hrvata u Srbu i okolici. To je Hrvatska danas.

Pa kada se ovih dana u Europama događaju jezive terorističke akcije u kojima su žrtve civili, žene i djeca, neka se ne zaboravi da je agresija, oružana agresija na neku zemlju ultraterorizam. A to smo mi doživjeli, preživjeli, osim onih petnaest do dvadeset tisuća (najvećma civila) koji nisu uspjeli. Terorizam uvezen izvana i terorizam iznutra, na besmrtnim zasadama srpskoga zločinačkog fantazma o osvajanju hrvatskih zemalja.

Da završim temu s Daruvarom, gdje sam neki dan bio nakon što neko vrijeme ondje nisam bio. Uglavnom je došao k sebi, nakon što su ga u ratu granatirali, raketirali, odrezali mu vodovod i uopće ga htjeli do kraja ubiti. Tko? Srpski teroristi, a priča seže do 1918. Blagoslovljen vodama i to ljekovitim, Daruvar je u današnjem Julijevu parku (grof Janković) negda imao i Ivanovu kupku. Kada je nadošla tzv. stara Jugoslavija odnosno prva „velika Srbija“, Ivanova kupka nazvana je Jovanovim kupatilom. Da se zna. O tome svjedoči tekst uz fotografije na mjestu temelja Ivanove kupke koju su raketirali zrakoplovi srbizirane JNA na Novu godinu 1992. u vrijeme „primirja“. Na kraju, kao što znate, Hrvatska nakon krvave kupelji ipak nije postala Jovanovo kupatilo, ali se i nadalje kupa u četničkim podmetanjima o kojima sam govorio.

Još nešto, u Daruvaru su dvojezični natpisi na ustanovama i to Hrvatima ne smeta. Pa nije ih napala čehizirana „narodna vojska“ uz pomoć domaćih manjinskih Čeha. Češka manjina je u Daruvaru znatna, ali nema svoje „Novosti“ u kojima bi destruirala hrvatsku državu.

Ljeto za pamćenje

Sabor je formalno nepostojeći, na zadnjoj neodržanoj svečanoj sjednici otpustio se iz povijesti i otputio u zaborav prije nego što je (opet) postao Hrvatskim državnim saborom. Izbori su raspisani za 11. rujna , to jest za deveti mjesec kako govore crveni koji ne znaju hrvatsko nazivlje za mjesece u godini. Raspisani, ali s malom odgodom – do objave u „Narodnim novinama“ koje se bave i tim poslom, uz druge papirnato komercijalne. O rezultatima izbora znade se već samo u SDP-u koji se na maloj seoskoj svečanosti obratio iz Zaboka svekolikom pučanstvu ne samo zagorskom i međimurskom s listama na kojima je uz ime i prezime kandidata zaokruženo i ministarstvo kojim će upravljati. SDP je predstavio i svoje partijanere u nenarodnoj koaliciji, a partneri imaju ukupno oko tri posto potpore u pučanstvu ali i trećinu saborskih mjesta i petinu ministarstava (HNS, HSS,HSU). Na IDS naravno računaju, a s Mostom očito ne računaju jer inače ne bi puštali Beljaka da navodno u ime seljaka udara po mostogradnji.

HDZ i Domoljubna opet pokazuju nešto ljubavi prema Mostu koji se iz doline mandarina kao i obično nećka, posve mandarinski. Lov na pokemone je počeo, a kako će završiti ovisi i o HDZKamo ide HDZ, nitko ne zna. Kombinacija konzervativnog i liberalnog? Blago, diplomatsko okupljanje bez previše ideologije? A što je stranka bez ideologije, već smo spoznali. „Dajte mi jednog ideološki izobraženog člana HSS-a umjesto svih lumena koje mi nudite“, govorio je Maček.Plenkoviću koji ima diplomatske sposobnosti, ali ne misli završiti kao ministar vanjskih poslova u vladi Bože Petrova. No, i to se može dogoditi. Hrvatska je to. Prilježni mediji za sada lijepo pišu o Plenkoviću kao da je vinogradar, a ne protukandidat njihovu ljubimcu Milanoviću koji je doduše bio na obavijesnom razgovoru u policiji, ali će na tomu stati. Crveni nikada ni za što nisu krivi, još od Bleiburga do dana današnjeg, Milanovićev tata može prijetiti Bujancu, a sud ga osloboditi, bratac Krešo može što hoće, pravosuđe je bilo i ostalo na strani crvenih i to je – uz ostalo – glavni problem RH, u što sam se na svojoj koži uvjerio. Ne ću, kao jedan kolumnist, hrvatsko pravosuđe nazvati retardiranim, čak držim da se posao obavlja vrlo profesionalno, na račun pravde.

Kamo ide HDZ, nitko ne zna. Kombinacija konzervativnog i liberalnog? Blago, diplomatsko okupljanje bez previše ideologije? A što je stranka bez ideologije, već smo spoznali. „Dajte mi jednog ideološki izobraženog člana HSS-a umjesto svih lumena koje mi nudite“, govorio je Maček (citat vjerojatno nije posve točan, ali smisao jest).

Za sada: kako bilo da bilo, Hrvatska je još uvijek sigurna srednje omanja zemlja s velikim narodom, demokracija još diše ali na škrge, imamo lijepe krajolike i vodopade a cijela Europa i dio Azije rade za naš turizam. I dio Afrike. Poznati smo ratnici, eto je hrvatski vojnik izbio na ruske granice. Nemamo vojnih pučeva ni civilnih, a zadnji pokušaj puča imali smo u prvoj polovici devedesetih i taj je ugušen bez krvi.

Hrvoje Hitrec