O pravopisu

Prigovaraju mi neki što tako općenito govorim o ruglu koje se zove "Hrvatski pravopis" u produkciji Insituta za jezik i jezikoslovlje. Prigovornici imaju pravo jer sam od detalja odustao nakon prvih nekoliko stranica i bacio rečeni pravopis u smeće. No, bilo je očito i onih koji imaju više strpljenja, pa su me dobri ljudi upozorili na portal koji mi do sada nije bio poznat kao ni mnogi drugi jer se ne bavim pretrčavanjem po međumrežju.

Potražio sam ipak preporučeni portal i tekst stanovitog i duhovitog gospodina koji se potrudio pronaći stotinjak bisera, abecednim redom. Što je našao? Da u pravopisu IZAJIJ-a (nije prorok) Armenci mogu biti i armenci, a to valjda da Jozić napakosti Bagdasarovu, da se piše "pripadnici Armenske Crkve" koja ne postoji nego dvije – Armenska apostolska crkva i Armenska katolička crkva, nadalje da se djeci drago lane piše bambi, a ne Bambi, da je pridjev budimpeški – što podsjeća na gay pride, da je strujama oduzeto veliko slovo pa se pišu: golfska i đenovska itd.

Vrlo me je začudilo i moram provjeriti je li točno, ali ako je točno onda se radi o velikoj sablazni – naime, rečeni je gospodin opazio da se u pravopisu piše Decartes, a tek u genitivu dobiva svoj "s" (Descartesa). Malena Ciganka piše se malim slovom – cigančica. Postoji hrvatska riječ kiberdjevojka. Postoji i lakmusov papir, valjda po izumitelju Ž. Lakmusu, ne postoje najlonke nego samo najlonka kao uputa za žene koje idu u "šoping" pa kažu prodavačici "Imate li najlonku?".

Problemi s malim i velikim slovom

S velikim i malim slovima IZAJIJ ima golemih problema, pa kad malim piše što bi trebalo velikim, onda se na drugom mjestu razbaca pa Marula naziva Ocem Hrvatske UimeO sljubljivanju riječi javnost već ponešto zna, ali nije naodmet ponoviti da se po Joziću i kompaniji piše: dosutra, dogrla, dovečer, uime, uinat. Već sam i ja o tome pisao, navodeći riječi koje izgovaramo križajući se, po novom Uime Oca i Sina itd. To jest, pravopis rađen Uime Jovanovića i Goldsteina.Književnosti (OHK) što bi Marulića bacilo u afan. Institutov pravopis drži da nisu dobre rječi poput neoskvrnut, neosporan, porijeklo, vjekovni.

O sljubljivanju riječi javnost već ponešto zna, ali nije naodmet ponoviti da se po Joziću i kompaniji piše: dosutra, dogrla, dovečer, uime, uinat. Već sam i ja o tome pisao, navodeći riječi koje izgovaramo križajući se, po novom Uime Oca i Sina itd. To jest, pravopis rađen Uime Jovanovića i Goldsteina.

Još desetke i desetke primjera nebuloznosti navodi rečeni gospodin, kao primjerice da se nešto ne smije više dići nego samo dignuti i slično, no jedna je preporuka novoga pravopisa upravo briljantna a radi se o glagolima naprćiti i napućiti, s preporukom da je bolje napućiti , pa ma o kojem se dijelu tijela radi.
Eto, prepričao sam nalaze rečenoga gospodina jer želim da se zabavljaju i čitatelji portala HKV-a.

Što znači riječ – pravopis? Po definiciji, to je skup propisa o pisanju nekim jezikom. Takozvani "Hrvatski pravopis" blaženoga Instituta drži se te definicije – jest da je propisao pisanje nekim jezikom, ali taj neki jezik ni u kom slučaju nije hrvatski jezik.

Hrvoje Hitrec