Kukavičje jaje izneseno političkim nasiljem
U časopisu "Kolo" objavljen je odgovor dr. Željka Jozića, ravnatelja Hrvatskog instituta za jezik i jezikoslovlje na tekst prof. dr. Artura Bagdasarova o novom hrvatskom (?) pravopisu rečenoga Instituta. Vrlo neinteligentan,
nepismen, sitnodušan i u biti staljinistički Jozićev odgovor uredništvo "Kola" tiskalo je preko volje i odmah se u pripomeni ogradilo od Jozićevih "zastrašujućih poruka" Bagdasarovu, sveučilišnom profesoru hrvatskoga jezika i sociolingvistike na više moskovskih fakulteta.
Što je to napisao Jozić? Pođimo redom. Već na početku označuje Bagdasarova kao armenskog kroatista iz Bakua u Azerbajdžanu, sugerirajući neupućenom čitatelju da se radi o jezikoslovcu iz egzotičnoga područja koji je zalutao u kroatistiku, a njegovu pripadnost ruskoj znanstvenoj zajednici prešućuje, kao i velik doprinos Artura Rafaeloviča promicanju posebnosti hrvatskoga jezika u sredini koja tomu vjerojatno nije previše sklona. Štoviše, Jozić negira Bagdasarovu znanja (baš tako) i pravo "opisivati društveno-jezikoslovni prilaz postanku i stvaranju pravopisa" sa zaplotnjačkim argumentom da je Bagdasarov prvi napis o pravopisu objavio na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća pod naslovom "Načertanije MZOŠ-a i ministrova savjetnika Goldštajna: jad i čemer hrvatskoga pravopisa" – te je tada i od tada pokazao neobjektivnost, neznanstvenost i podložnost tuđim mišljenjima.
Politička pozadina
Inteligentni Jozić u nastavku otkriva Bagdasarovu i čitatelju "društveno-jezikoslovni prilaz "postanku čemernoga pravopisa, otkrivajući bestidno političkuGoldsteinInteligentni Jozić u nastavku otkriva Bagdasarovu i čitatelju "društveno-jezikoslovni prilaz "postanku čemernoga pravopisa, otkrivajući bestidno političku pozadinu nasilja nad hrvatskim jezikom. Prigovara, naime, što je Bagdasarov naveo da je Slavko Godlstein kao posebni savjetnik premijera za kulturu te nakladnik, u veljači 2012. predlagao rješavanje pravopisne problematike, te je taj prijedlog tadanji ministar Jovanović "razmotrio" pozadinu nasilja nad hrvatskim jezikom. Prigovara, naime, što je Bagdasarov naveo da je Slavko Godlstein kao posebni savjetnik premijera za kulturu te nakladnik, u veljači 2012. predlagao rješavanje pravopisne problematike, te je taj prijedlog tadanji ministar Jovanović "razmotrio". Čitatelj bi sada očekivao da će Jozić demantirati Postanak ili se barem ograditi, ali umjesto toga vrlo pametni ravnatelj Instituta doslovce piše: " Što se nakon veljače 2012. dogodilo, svakomu je jasno: Institut se odlučio izraditi pravopis, ne obazirajući se ( hrvatski bi bilo točnije: ne osvrćući se) na bilo čije savjete."
Drugim riječima, Jozić potvrđuje da je nakon goldstein-jovanovićevskih uputa brzo otrčao u Institut kako bi što prije udovoljio gazdama i iznjedrio novi pravopis koji je, kao što blago reče HAZU "unio nemir i nestabilnost u jezična pitanja".
To je taj društveno-jezikoslovni prilaz, sve drugo su samo bijedna izmotavanja ravnatelja koji se našao na tom mjestu zahvaljujući sprezi Goldstein-Jovanović-Silić-Pranjković, a hrvatska je jezikoslovna (jezična) zajednica uradak Instituta odbacila kao obično neznanstveno smeće koje potvrdu za opću uporabu nikada ne će dobiti, ali je zato Jovanović iskoristio svoj (i) školski nadzor da ga nametne jadnim đacima i nastavnicima, te usreći roditelje koji su zbog novoga pravopisa novosadskih korijena morali plaćati skupe nove udžbenike, to jest hrvatski učenici i profesori morali su još i platiti nasilje nad hrvatskim jezikom, što će na kraju završiti velikim sudskim procesom.
U polemici se može pročitati (podsjetiti) da sedam kroatističkih odjela s hrvatskih fakulteta nije htjelo prljati ruke i odazvati se na poziv da dostave primjedbe na već zakuhani pravopis po zapovjedi jednoga Jugoslavena i jednoga "hrvatskog političara srpske narodnosti", a to što Jozić slavodobitno podsjeća da je Razred za filološke znanosti HAZU ipak na kraju dao primjedbe – posebna je priča i bit će jednoga dana ispričana.
Istina jest ova: hrvatska jezična zajednica koja se ne sastoji samo od jezikoslovaca, ne želi, ne će i nikada se ne može složiti s postojanjem oktroiranog protuhrvatskog pravopisa koji je nastao nakonIzmotavanjaTo je taj društveno-jezikoslovni prilaz, sve drugo su samo bijedna izmotavanja ravnatelja koji se našao na tom mjestu zahvaljujući sprezi Goldstein-Jovanović-Silić-Pranjković, a hrvatska je jezikoslovna (jezična) zajednica uradak Instituta odbacila kao obično neznanstveno smeće koje potvrdu za opću uporabu nikada ne će dobiti sječe jezikoslovnih knezova koji su normu hrvatskoga standardnog jezika vodili u točnom pravcu. Nastojeći biti duhovitim, što mu ne uspijeva, Jozić navodi da su uznemirena samo tri jezikoslovca – Bagdasarov, Nataša Bašić i Sanda Ham, s tim što je Sanda Ham tek lagano uznemirena. ( Podsjećam na
uznemiravanje gospođe Ham koja djeluje u Osijeku, te je u vrijeme jovanovićevskih nasrtaja uz pomoć medijskih plaćenih ubojica bila izložena upravo staljinističkom progonu.)
Odricanje prava
I na svršetku, kako ustvrđuje i pripomena uredništva "Kola", do novih crvenih vremena nepoznati lingvist Jozić – odriče pravo uglednom sveučilišnom profesoru da se miješa u hrvatsko jezikoslovlje, pravila uporabe hrvatskoga jezika (!) i kodificiranje njegovih norma. Odriče pravo čovjeku za kojega je s pravom rečeno da ga Hrvatska i Hrvati moraju čuvati kao kap vode na dlanu, to više što slavisti u Europama i drugdje (s časnim iznimkama) još petljaju o nepostojećem srpsko-hrvatskom, začahureni u svojim naučenim lekcijama iz jugoslavenskih, dotično velikosrpskih izvora, kojima su očito djelomično skloni i hrvatski institutaši.
U svemu, tzv. Hrvatski (?) pravopis Hrvatskog (?) instituta je kukavičje jaje izneseno političkim nasiljem nenarodne i protunarodne vlasti koja je zabunom hrvatskoga naroda došla za kormilo prije tri godine i žudno odveslala prema jugoslavenskom mitu, vozeći u tami potpalublja hrvatsku kulturu i hrvatski jezik posebno. Na žalost, hrvatska javnost nije potpuno svjesna ove prijevare i njezinih "dosega", a ni otpor hrvatskih jezikoslovaca nije mogao doprijeti do javnosti zbog izražene medijske cenzure.
Hrvoje Hitrec




Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
