Polovicom lipnja 2014. u Hrvatskoj

Lipanj, mjesec koji spaja blagdane u mali godišnji odmor, kao prethodnicu velikom, a usput omogućuje dulje spavanje nacije nakon noćnih nogometnih utakmica. Glede potonjih, moji su ljubimci uz Hrvate oni sjajni dečki iz Kostarike, a jako mi se svidjela i Nigerija.

Tijelovo

Blagdan oltarskog otajstva, ali i blagdan umjetnosti, ili bi barem trebao biti. U hrvatskom sažetku "Rimskoga misala" stoji: "Svršetkom 13. stoljeća počele su se uvoditi procesije u cijelom katoličkom svijetu. Sve KCNe vidim razloga da Crkva u Hrvata i u Zagrebu ne oživi tradiciju tijelovske procesije kroz dobar dio Donjega grada uključujući Trg bana Jelačića, a da u povorci uz crkvene velikodostojnike ne budu predsjednik Hrvatskoga sabora, sabornici, predsjednik države, premijer, vijećnici itd. Hrvatska je, naime, katolička zemlja jer je nacionalna država hrvatskoga naroda koji je katolički narod.bogatstvo žive i nežive prirode, sav sjaj ljudske umjetnosti, stupio je u službu euharistijskog Spasitelja".

I doista, u Zagrebu je u ne tako davna vremena tijelovska procesija bila vjerski, društveni i politički događaj prvorazrednoga značenja, po blještavom dekoru umjetnički doživljaj – o političkoj dimeziji govori podatak da je ban Jelačić koji je inače nosio samo ugarsku odoru, za tijelovsku procesiju oblačio narodno, hrvatsko odijelo.

Ne vidim razloga da Crkva u Hrvata i u Zagrebu ne oživi tradiciju tijelovske procesije kroz dobar dio Donjega grada uključujući Trg bana Jelačića, a da u povorci uz crkvene velikodostojnike ne budu predsjednik Hrvatskoga sabora, sabornici, predsjednik države, premijer, vijećnici itd.

Hrvatska je, naime, katolička zemlja jer je nacionalna država hrvatskoga naroda koji je katolički narod. Po Hrvatskoj televiziji ne može se steći taj dojam. Što kaže blaženi Stipe Alfier u Dnevniku na taj da? Kaže: "Katolička crkva danas slavi blagdan Tijelova." Što bi u prijevodu značilo da Crkva slavi sama za sebe , u sebi i po sebi. A narod? Narod "ima dan odmora".

Smjene na televiziji

U subotu prošloga tjedna Ivo Josipović se pojavio u Dnevniku HTV-a samo dvaput. Na taj je način flagrantno prekršen sporazum Josipović - Radman, po kojemu se Josipović treba pojaviti najmanje tri puta u HTVU subotu prošloga tjedna Ivo Josipović se pojavio u Dnevniku HTV-a samo dvaput. Na taj je način flagrantno prekršen sporazum Josipović - Radman , po kojemu se Josipović treba pojaviti najmanje tri puta u svakom Dnevniku, a na blagdane i četiri. Zbog spomenutog incidenta očekujem partijsku istragu i smjene na INFO-HTV-u, a trebalo bi se sastati i regionalno tijelo svih bivših i budućih republika i pokrajina da osudi taj vandalski čin upravljen prema perjanici jugoslavenskog integralizma.svakom Dnevniku, a na blagdane i četiri. Zbog spomenutog incidenta očekujem partijsku istragu i smjene na INFO-HTV-u, a trebalo bi se sastati i regionalno tijelo svih bivših i budućih republika i pokrajina da osudi taj vandalski čin upravljen prema perjanici jugoslavenskog integralizma.

I novine pate

Vrlo velik broj gusto posađenih blagdana ne konvenira ni dnevnim novinama, koje imaju česte dvobroje pa kaskaju za događajima. Oni koji ne mogu bez novina (kave i cigareta) kao što sam ja, ostavljaju koji gutljaj za sutradan kada novine ne izlaze. Ponekad se isplati. "Večernji list" (kakav jest da jest) imao je dva priloga koja su na svojevrstan način popunila praznine u povijesti – sjećanja Davorina Rudolfa na dane koji su prethodili 25. lipnju, citiranje "međunarodnih faktora" u blago satiričnom tonu i Tuđmanovu beogradsku epizodu u koju je ušao s jednim papirom, a izašao s drugom i pravom odlukom da samostalnost Hrvatske nema alternative ni u kakvoj labavoj konfederaciji.

Drugi je prilog razgovor sa Šimom Šimatovićem koji je vrlo točno opisao zbivanja u Topuskom u vrijeme II. svjetskog rata i sukob Nazor – Pijade, ali i srpski gnjev oko Istre koju su zamišljali kao autonomnu jedinicu u čemu ih je preduhitrio Hebrang. O događajima u Topuskom saznao sam dosta još početkom šezdesetih od glumca Jože Gregurina. U svakom slučaju, hrvatska opcija i hrvatska kultura bile su crvena (to jest crna) krpa prevladavajućim jugoslavenskim komunističkim integralistima. To jest, ako ne prije, onda su se baš u Topuskom zabludjeli Hrvati počeli pitati što tu rade, ali bilo je kasno.

Radić

Između Tijelova i antifaši datuma pao je datum ubojstva hrvatskih poslanika u beogradskoj skupštini 1928. Skromno podsjećanje u medijima, u nekima ni to. Da se ne talasa. Ima već podosta godina otkako sam po narudžbi HTV-a napisao televizijsku dramu s temom atentata, a obuhvaća tri dramatična dana. Nikada nije snimljena. Da se ne talasa.

Pročitah nedavno izjavu neke gospođe koja je prvi put vidjela spomenik Stjepanu Radiću u Zagrebu i nije bila oduševljena. Doista, ako čovjek ne zna tko je bio Radić, pomislit će da je Zagreb podignuo spomenik nekom korpulentnom komičaru.

Još jedan atentat

Prvi svjetski rat je pred vratima, to jest stota obljetnica. Lijevi, projugoslavenski tisak već pušta balone u obranu lika i djela Gavrila Principa, Crne ruke i svih onih koji su tada i koji sada zazivaju ujedinjenje ili smrt. Kakva je bila situacija u Bosni i Hercegovini u lipnju 1914.? Ma ista kao i danas. Ima li atentata i sada? Ma ima, samo se osobe ne zovu Ferdinandi i nisu tako čuvene, nego što Srbi, a što mislimani ubijaju Hrvate povratnike. A pucanj u nadvojvodu Ferdinanda bio je pucanj u Hrvatsku, u onu pametniju Hrvatsku koja je bila sklona trializmu, a taj bi – da je bilo sreće – donio Hrvatskoj snažan državnopravni HabsburziNajmlađi Habsburgovci, već bez krune, jedini su točno razumjeli što je Loza činila Hrvatima. Otta Habsburškog upoznao sam 1991. kada je bio u Zagrebu kao jedan od rijetkih Europejaca kojima je bila poznata hrvatska povijest. Posve na našoj strani, iznenađujuće temperamentan. Ali bez krune. I bez vojske.položaj u konfederalnoj Austro-Ugarskoj i donio (vratio) Bosnu i Hercegovinu. Pitanje pune samostalnosti bilo bi tada samo pitanje vremena.

Znade li se pouzdano da je Ferdinand Habsburški bio na strani Hrvata (i da je i zato ubijen)? Zna se. Godine 1909. rekao je Ferdinand grofu Marku Bombellesu, odgojitelju prijestolonasljednika Rudolfa (ubijenog zbog Mađara): "Recite vašim Hrvatima neka samo još ovaj put sačuvaju svoju tradicionalnu vjernost. Čim stupim na prijestolje, ispravit ću sve nepravde koje su im nanesene."

Naravno da tu Fredinandovu izjavu ne treba uzeti zdravo za gotovo, jer su Habsburgovci uvijek bili za Hrvate i svašta im obećavali kad su na vidiku bili ratovi, a poslije ih prevarili (Jelačić) ili smaknuli (Zrinski i Frankopan), no ima naznaka da je nadvojvoda mislio ozbiljno. I mlađi Habsburgovci su nešto napredovali u razmišljanju, za razliku od Franje Josipa koji se nije pomaknuo ni za milimetar od onoga davnoga dana kada mu je Jelačić rekao: "Vaše Veličanstvo, u Vašem carstvu nema ni jednog zadovoljnog čovjeka."

Najmlađi Habsburgovci, već bez krune, jedini su točno razumjeli što je Loza činila Hrvatima. Otta Habsburškog upoznao sam 1991. kada je bio u Zagrebu kao jedan od rijetkih Europejaca kojima je bila poznata hrvatska povijest. Posve na našoj strani, iznenađujuće temperamentan. Ali bez krune. I bez vojske.

HDZ se puni ideologijom

Bio sam u kratko vrijeme na dva opća sabora Hrvatske demokratske zajednice, onom motivacijskom uoči euroizbora i nedavnom izvještajnom koji je održan "na licu mjesta", dakle u "Lisinskom" kao SaboriBio sam u kratko vrijeme na dva opća sabora Hrvatske demokratske zajednice, onom motivacijskom uoči euroizbora i nedavnom izvještajnom koji je održan "na licu mjesta", dakle u "Lisinskom" kao tradicionalnom mjestu okupljanja još od prvoga općeg sabora koji je hrvatsku državotvornu misao utjelovio u neizbježni čin stvaranja samostalne hrvatske države. Tada, 1990., središnja osoba radnoga predsjedništva na početku skupa bio je naravno dr. Franjo Tuđman, mi ostali na pozornici ponešto na iglama jer su vremena bila čupava, ali smo baš zato, za inat, govorili bez dlake na jeziku.tradicionalnom mjestu okupljanja još od prvoga općeg sabora koji je hrvatsku državotvornu misao utjelovio u neizbježni čin stvaranja samostalne hrvatske države. Tada, 1990., središnja osoba radnoga predsjedništva na početku skupa bio je naravno dr. Franjo Tuđman, mi ostali na pozornici ponešto na iglama jer su vremena bila čupava, ali smo baš zato, za inat, govorili bez dlake na jeziku.

Ove 2014. godine Tuđman je na pozornici tek kao brončana bista, ali sam i na bisti zapazio stanovito zadovoljstvo jer se HDZ vraća izvorima. Nešto se događa, nešto se kreće u dobrom smjeru. Ispražnjen od bilo kakve ideologije u zadnjem desetljeću, HDZ se sada puni prepoznatljivim sadržajem i ako ne bude kardinalnih pogrješaka – pobjeda na parlamentarnim izborima bit će stvar tehnike.

Na izvještajnom saboru HDZ-a nije bilo gostujućih predstavnika SDP-a i HNS-a, što me je iznenadilo, budući da su te dvije stranke odlučno pridonijele usponu HDZ-a svojim srdačnim jugoslavenstvom (velikosrpstvom), prijezirom prema hrvatskom narodu i njegovim etičkim vrijednostima, svađama sa svim slojevima hrvatskoga društva, itd. SDP je čak nekoliko dana uoči izvještajnoga sabora HDZ-a žrtvovao svoj jurišni tenk u obliku Jovanovića ne bi li se u zadnji čas upucao Hrvatima, ali mu ni to ne će pomoći.

No, sjedeći tako u "Lisinskom" negdje u tridesetom redu (budući da sam se tek nedavno vratio u stranku pod firom "Lessie se vraća kući"), potpuno zaprepašten da je prošlo već 25 godina od osnutka HDZ-a, sjećao sam se svih dobrih i loših sabora, dobrih i loših ljudi, nametnuto mirnih i nenametnuto žučnih skupova, velikih govora i malih upucavanja.

Ove 2014. govori su bili uglavnom dobri, neki čak i vrlo dobri, atmosfera koja obećava da ćemo crvene jugofile maknuti u paketu, što uključuje naravno i Pantovčak jer je MornarNe raduje me dolazak Mornara u Ministarstvo ZOS-a jer će taj izvanstranački, pomirljivi tip možda produžiti život ove vlasti za koji mjesec. Govorim to i iz sebičnih, gotovo nogometnih razloga, budući da sam s odlaskom Jovanovića izgubio jednu loptu za napucavanje. Prokletstvo, pa i ja se moram nekako zabavljati.Josipović očito u zenitu – sa "Zenitom" i bez njega. A i Zagrebu ćemo napraviti reda. Prvi put je HDZ (Mikulić) jasno i glasno rekao da ćemo skinuti ploču s imenom maršala. Mašala.

Spin off

U poplavi angloizraza i hrvatske kolonijalne prostodušnosti, sada se pojavio spin off. Klatež se dosjetila kako učiniti referendum o outsourcingu smiješnim, pa je pustila ljude da skupljaju potpise, a onda rekla da nema izdvajanja u privatne tvrtke nego će sve čistačice i ine uvaliti u jedno, javno, državno poduzeće. Posula se pepelom, pa je nakon jedne idiotske ideje smislila novu koja u političkom kretenizmu nadilazi staru. Toliko je glupo da mi se ne da ni komentirati. Jedina misao na koju me asocira ova vlast nije spin off, nego fuck off.

Inače, riječi sa "off" ili "of" nisu nepoznate u hrvatskome jeziku. I sada će kajkavci za bedaka reći: "Of mulec".

Mornar

Ne raduje me dolazak Mornara u Ministarstvo ZOS-a jer će taj izvanstranački, pomirljivi tip možda produžiti život ove vlasti za koji mjesec. Govorim to i iz sebičnih, gotovo nogometnih razloga, budući da sam s odlaskom Jovanovića izgubio jednu loptu za napucavanje. Prokletstvo, pa i ja se moram nekako zabavljati.

Sanader

Što je puno, puno je. U zadnje se vrijeme mrcvarenje Sanadera naočigled prenosi u političku sferu i skupljanje političkih bodova, a i presuda Vrhovnog suda je donesena usred burnoga sukoba s MOL-om. Štoviše, i ova vlast sada priznaje da se pozicija Ine mogla bitno promijeniti neovisno o ugovoru koji je potpisao Sanader. I lijeve novine podsjećaju da je tragedija počela 2003. u vrijeme Račana.

UDBABudući da komunističke Udbe više nema (službeno), Stevanović obavlja njezin posao. Tako je opazio da neki hrvatski navijači u Brazilu imaju neke čudne znakove, pa ih je otkucao Fifi koja se tek oporavila od slučaja Šimunić. Zašto mi koji nemamo novca za Brazil, ništa od toga nismo vidjeli na ekranima? Što smo mi gori od Stevanovića? Ili on ima oko sokolovo?I još nešto: potpuno je nekorektno i neprofesionalno od INFO-HTV-a da stalno ponavlja restoransku scenu navodne primopredaje mita, bez ikakvih dokaza da je baš tada obavljena transakcija. O vezi Josipović – Ježić nema na HTV-u ni spomena. Navodno je novac koji je Ježić uložio u Josipovićevu kampanju prije četiri godine – ipak neizravno vraćen, to jest uložen je u sadašnju kampanju.

Fare

Tako se, kažu, zove neka organizacija koju vodi neki Zoran Stevanović u Rijeci. Budući da komunističke Udbe više nema (službeno), Stevanović obavlja njezin posao. Tako je opazio da neki hrvatski navijači u Brazilu imaju neke čudne znakove, pa ih je otkucao Fifi koja se tek oporavila od slučaja Šimunić. Zašto mi koji nemamo novca za Brazil, ništa od toga nismo vidjeli na ekranima? Što smo mi gori od Stevanovića? Ili on ima oko sokolovo?

Nego, Stevanoviću, imam za tebe nešto materijala. Slučajno sam vidio u jednom modnom časopisu haljinu koja ima vez u obliku slova "U". Udri, Stevanoviću, ne daj Stevanoviću da to hoda pistama! A vidim i cvjetne gredice u tom obliku.

Ćirilica

Nakon sedam (ili koliko) mjeseci prebrojavanja potpisa za referendum o ćirilici, nakon toga dakle opsežnoga posla za koji je trebalo tražiti novac iz europskih fondova, napokon Leko i zabavljač Peđa priznaju da se potpisalo dosta ljudi (i to latinicom) pa procedura može početi, a sastoji se u tome da Hrvatski sabor ništa ne odluči nego odmah produži papire na Ustavni sud. Tako nezakonito postavljanje ploča u Vukovaru završava zakonitom procedurom koja je nezakonito sporo pokrenuta.

Jozo Škara

Prerano preminuli bivši ministar Jozo Škara, tajnik HDZ-a početkom stoljeća (rodom iz Škabrnje), bio je dobar čovjek, sposoban, stručan. U ono vrijeme opće prepasti nakon smrti Franje Tuđmana i gubitka izbora, Škara je ostao na nogama i zdušno radio. Često smo zajedno putovali širom Hrvatske i dizali ljude (koliko se moglo) da ne potonu u malodušnost u doba trećesiječanjske diktature. I kada smo se u jednom trenutku politički razišli, nismo se posvađali kao ljudi. Neka mu je laka hrvatska zemlja.

Hrvoje Hitrec