Prema svršetku svibnja 2014.

Poplave u Hrvatskoj izazvale su poplavu osjećaja aktualne vlasti – prema poplavljenima u Srbiji. Provozali su se doduše aktualci u amfibijama i hrvatskim poplavljenim područjima, ali su im zabrinute misli bile upućene samo voljenoj zemlji na istoku. S pravom, jer oni ipak znaju da su Hrvati veliki u nevoljama, da će se Hrvati sami snaći i nakon prvoga očaja uspraviti glave iznad vode, da će hrvatski narod iz svih dijelova Hrvatske skočiti na noge i pomoći – pa kog vraga da se država tu miješa i pravi važna kad ljudi mogu sami.

Država može dati novac, i dala ga je Srbiji, stotinu tisuća eura, država je poslala čak i Hrvatsku vojsku u Obrenovac i drugdje, što će nakon nekoga vremena biti protumačeno kao agresija Hrvatske na Srbiju i možda priloženo kao aneks srbijanskoj protutužbi.

Ne želim biti ciničan, žao mi je svih ljudi u nevolji pa ma kako se zvali i gdje bili, ali nitko ne može stradanja rabiti za manifestno izražavanje jugonacionalizma kao što čine aktualne hrvatske vlasti koje zajednički tok podivljale Save koriste za oživljavanje nesretnoga zajedništva baš kao da smo i dalje u Jugoslaviji u kojoj Srbi i Srbija uvijek imaju prvenstvo. Pa će ministrica vanjskih poslova V. Pusić odmah izjaviti želju za "zajedničkom aplikacijom" Srbije i Hrvatske iz zajedničkih europskih fondova za takve prilike.

Tako se nesreća koja je zahvatila Hrvatsku, Srbiju i prisavske dijelove BiH koristi za sretno obnavljanje starih ljubavi, dok pod vodom još vrebaju mine, a negdje blizu Beograda (i Obrenovca) kriju se kosti stradalih Hrvata koji se vode kao nestali te možda na njihove grobove naiđu hrvatski specijalci poslani u Srbiju.

NesrećaTako se nesreća koja je zahvatila Hrvatsku, Srbiju i prisavske dijelove BiH koristi za sretno obnavljanje starih ljubavi, dok pod vodom još vrebaju mine, a negdje blizu Beograda (i Obrenovca) kriju se kosti stradalih Hrvata koji se vode kao nestali te možda na njihove grobove naiđu hrvatski specijalci poslani u Srbiju. Ima tu još nimalo tajanstvenih zagonetaka, od kojih je jedna – kako je već primijećeno, kažu – srdačna pomoć hrvatskih aktualaca baš onim dijelovima posavske BiH gdje žive Srbi nakon što su sve druge protjerali (Hrvate i muslimane), a kako prosječni naš hrvatski čovjek ne zna novi zemljovid Bosne, uvjeren je da u Doboju još žive muslimani valjda po onoj uzrečici "Mujo iz Doboja" koja već dugo ne igra.

A ima tu još zagonetaka koje mediji kriju kao zmija noge. Najveća je s pucanjem nasipa koji je doslovce puknuo i buka je bila nalik eksploziji "tri krmače", kako kažu svjedoci. Je li nasip kod Rajeva Sela popustio od silne vode, od nemara izvođača ili je to područje žrtvovano kako bi bile manje štete u Srbiji, radi li se o diverziji ili čemu drugom? Glasine idu, glasine su opasne i treba im dati pravu dimenziju, treba ih oštro demantirati ili potvrditi, a to je posao za hrvatske službe.

Glede šteta, sada je već razvidno da su one materijalne i veće u Hrvatskoj nego u Srbiji pa će i "zajednička aplikacija" biti vrlo zanimljiva. Sva je sreća da su se stari, jednogodišnji europarlamentarci iz koalicije desnoga centra obratili u svezi aplikacije Johannesu Hahnu, povjereniku za regionalnu politiku Europske komisije i tražili pomoć za Hrvatsku, a on svečano obećao da će pomoć i dati kada se procijene štete – ne reda radi, nego radi reda koji u Europi postoji i u slučaju katastrofa.

Isti taj Hahn koji je aktualnoj jugo-hrvatskoj Vladi puno dalji od srca nego Vladičin Han, već dulje vrijeme daje pljuske aktualcima da nemaju nikakvu strategiju ni u čemu, da bi Europa dala novac ne samo za poplavljene nego i za, recimo, Pelješki most, ali ne da jer Hrvatska nema ni tu nesretnu prometnu strategiju i do tada će Dubrovnik i dubrovački kraj bili odsiječeni od Hrvatske baš kao sada Gunja i Rajevo Selo.

Što će biti najveća šteta od poplava u Posavini? Njive će se osušiti i dogodine biti spremne za sjetvu, kuće koje nisu srušene ili znatno oštećene opet će služiti ljudima, srušene kuće JugovićiMeđu kumrovečkim nostalgičarima viđen je vajni Pupovac koji ima razloga naricati za Titom jer su tada svi Srbi živjeli u jednoj državi, a kada se raspala opet su ju htjeli sastaviti granatama i noževima. Viđen je i onaj mladi komunistički klon Bernardić koji je dan poslije izgubio izbore u navodno crvenom Zagrebu. A ni Pupovac se nije uspio plasirati u europski sabor pa ne će moći s te pozicije zastupati hrvatske interese. Da.nadomjestit će se novima (hoće li?), ali mnogi od onih koji su u ratu i u polavama dvaput izgubili sve što su imali – razmišljaju o odlasku s ovih opasnih širina i odlasku izvan Hrvatske, u pečalbu. Tako će se onim desetcima tisuća visokoobrazovanih koji su već otišli, pridružiti ljudi koji su donedavno bili gazde i imali posve dobar život, i njihova djeca koja će raditi na njemačkim ili saudijskim bauštelama.

Jer iskustva imaju: država će im nadoknaditi svega deset posto izgubljenog, kao što je bivalo i nakon poplava u drugim dijelovima Hrvatske (Sisak i okolica, itd.) a to ne će biti dovoljno da se preživi i opet stane na noge, to više što je ista ta državna orjunaška vlast već toliko upropastila Hrvatsku da novca nema pa nema ni za što, osim za pomoć Srbiji. A ti Hrvati u Posavini, u Slavoniji, mladi ljudi koji će poći u svijet, ti ljudi vezani uz imanje, uz stoku, uz pse i mačke, uz zemlju i prirodu – oni će čamiti u nekom kontejneru za strane radnike u dalekoj zemlji i iznad željeznoga kreveta možda nalijepiti hrvatski grb, staviti krunicu i prije nego što padnu u san zamišljati krajolike domovine. I plakati.

A sve je to već viđeno, osim što tada nije postojala samostalna Hrvatska nego je komunistički diktator, zločinac Broz, odškrinuo vrata da bi Hrvate ciljano pustio iz svoga kaveza znajući da će privremenost njihova boravka u tuđini postati trajnom i da će imati manje problema s tim "ustašama". Njemu se u čast, uostalom, baš u vrijeme poplava okupljaju perverzni pioniri od sedamdesetak godina u Kumrovcu gdje je navodno rođen, pa zagađuju taj ljupki zagorski krajolik jugoslavenskim smećem.

A među starmalim pionirima gotovo da i nema Hrvata. Hrvati skupljaju pomoć za poplavljene, pomažu i krajevima u Bosni i Hercegovini, pa i onima iz kojih unatoč poplavama jugonostalgičari dolaze u Kumrovec, gdje okreću janjetinu zajedno s onim Slovencima kojim je Jugoslavija bila i ostala draga, a korisna im je i Hrvatska jer su tek u samostalnoj pokupovali dobar dio Istre kako bi jednoga dana pomaknuli granicu znatno dalje od kuće Joška Jorasa.

Da, među kumrovečkim nostalgičarima viđen je vajni Pupovac koji ima razloga naricati za Titom jer su tada svi Srbi živjeli u jednoj državi, a kada se raspala opet su ju htjeli sastaviti granatama i noževima. Viđen je i onaj mladi komunistički klon Bernardić koji je dan poslije izgubio izbore u navodno crvenom Zagrebu. A ni Pupovac se nije uspio plasirati u europski sabor pa ne će moći s te pozicije zastupati hrvatske interese. Da.

Euroizbori

Europa se opet jednom nagnula udesno, u Francuskoj i nekim drugim zemljama i previše. Hrvatska se nagnula vrlo pristojno, pučanski tako reći, bez francuske egzaltacije. Pobjeda HDZ- ove koalicije je očekivana za sve koji prate OniOni se ne žele maknuti dok sve ne unište, poručuju da njihov posao još nije dovršen. Lažne socijaldemokrate sada ne podržava više ni umjerena hrvatska ljevica (još tu i tamo postoji), a lažne narodnjake Vesne Pusić i njezine birače moglo bi se staviti u jedan tramvaj bez prikolice.stanje duha u Hrvatskoj, a taj je demokratski, kršćanski, domu, obitelji i naciji privržen duh odlučio da mu je dosta pakosne protuhrvatske crvene politike koja se svjesno ponaša kao slon u staklarnici hrvatskih vrijednosti. Logična posljedica teškoga poraza crvene jugoslavenske ljevice jest raspisivanje izvanrednih izbora za Hrvatski sabor – korak koji je trebao uslijediti odmah u ponedjeljak poslije euroizbora.

Logična, velim, osim u Hrvatskoj gdje ni temeljne logike ni obraza nema u aktualnoj vlasti, što je vidljivo iz priglupih i sinkroniziranih izjava poraženih. Oni se ne žele maknuti dok sve ne unište, poručuju da njihov posao još nije dovršen. Lažne socijaldemokrate sada ne podržava više ni umjerena hrvatska ljevica (još tu i tamo postoji), a lažne narodnjake Vesne Pusić i njezine birače moglo bi se staviti u jedan tramvaj bez prikolice.

Pravopis

Čujem da je blaženi Institut za jezik i jezikoslovlje darovao poplavljenima svoj oktroirani pravopis. Nisam znao da je poplavljen i Novi Sad.

Josipović

Bio je među poplavljenima, možda i dvaput, u sklopu predsjedničke kampanje za koju je angažirao jednu marketinšku kuću koja se zove HRT. U ugovoru piše da se Josipović treba pojaviti u regionalnim i središnjim dnevnicima po dvaput a u trećem Dnevniku triput. Vođeni su i razgovori da se HRT preimenuje u JRT, pri čemu "J" ne bi bilo (odmah) oznaka Jugoslavije nego za sada prvo slovo prezimena, ali nije posve jasno kojega – Josipović ili Jović.

U intermezzu između dva pojavljivanja blizu Gunje, Josipović se vozio na Titovoj pričuvnoj jahti Podgorka po moru koje je poplavilo cijeli jadranski bazen pa su ostali viriti samo otoci. Dalmatincima koji su ostali na otocima obećao je da će ih spasiti čim prođu predsjednički izbori.

Boljkovac

Proces za dugoreške zločine završen je prema predviđanjima. Presedan se nije dogodio, još živi komunistički zločnici mogu biti mirni i mirno umrijeti. Presuda je BoljkovacProces za dugoreške zločine završen je prema predviđanjima. Presedan se nije dogodio, još živi komunistički zločnici mogu biti mirni i mirno umrijeti. Presuda je izrečena u najboljoj salomonskoj tradiciji – jest da je sustav činio zločine, jest da su ubijani klasni neprijatelji, ali pojedinac ne čini sustav nego je i on njegova žrtva baš kao i žrtve koje je pojedinac lišio života po naputku sustava.izrečena u najboljoj salomonskoj tradiciji – jest da je sustav činio zločine, jest da su ubijani klasni neprijatelji, ali pojedinac ne čini sustav nego je i on njegova žrtva baš kao i žrtve koje je pojedinac lišio života po naputku sustava.

Televizijska kamera nije bila uperena na Boljkovca jer ga nije bilo, ali je pametni snimatelj cijelo vrijeme držao u krupnom kadru nasilnika Nobila kako bi publika vidjela trijumfalno kreveljenje odvjetnika kojemu je poznat raspored snaga u službenoj Hrvatskoj, s prevagom čuvara revolucije.

Dubrovnik

Država bi trebala (morala) štititi svoje građane, svoje gradove, svoje krajolike, svoje more, svoju kulturu itd. kao što piše u Ustavu. Država u kojoj vladaju poremećeni aktualci ne štiti nikoga i ništa. Opazili su to revnici iz Europa i šire, pa stali glasno pitati što to hrvatska država čini hrvatskom Dubrovniku koji je opkoljen kao 1991. – s morske strane kruzerima, a s kopnene projektiranim golfovima, apartmanima i ostalim svinjarijama. Pitaju revnici vlasti u Dubrovniku (Vlahušić), pitaju Ministarstvo kulture čije se aktualne perjanice trude praviti blesavima. Potpuno nepotreban trud, jer im i bez njega ide sjajno.

Ukrajina

Poznato je svima, pa čak i Juliji Timošenko, da sam njezin fan. Zato me pomalo kosnuo rezultat predsjedničkih izbora i pobjeda čokoladnog Porošenka. No Julija se nema čega sramiti - ona ostaje velikim slovima zapisana u ukrajinskoj povijesti, što ne znači da ne će opet isplivati u bliskoj budućnosti. Sada, u svibnju 2014. jednostavno nije bilo njezino vrijeme, njezina vizija europske, kršćanske Ukrajine morala je privremeno ustuknuti pred zebnjom prosječnoga Ukrajinca od velikih zala ruskoga zlosilja i težnje prema ma i neugodnim kompromisima.

Porošenko će odnijeti nekoliko paketa čokolade Putinu i nekoliko kamiona čokolade u istočnu Ukrajinu. Balansirat će sve dok ne postane Potrošenko. A budućnost Ukrajine je zacrtana, ukrajinska se nacija do kraja formirala u majdanskoj krvi. Što nosi budućnost? Povijest kaže da poslije svakoga Staljina dolazi neki Hruščov. A poslije Julije ponekad opet dolazi Julija. I u tome Julija Timošenko ima iskustva.

Hrvoje Hitrec