Govor Hrvoja Hitreca na Kazališnom trgu u Zagreb 8. svibnja 2014. na prosvjedu „Krug za Trg. Zakonom protiv Trga maršala Tita"

Gospođe i gospodo, okupili smo se danas po tko zna koji put da prosvjedujemo protiv ove sablazni, protiv naziva ovoga lijepog trga po zločincu uz čije ime na ploči stoji njegov vojni čin, maršal. Poruka je to svih režima, od komunističkoga do kvazidemokratskih u samostalnoj hrvatskoj državi da nazivom odaju počast prvenstveno vođi jugoslavenske vojske. Vođi one vojske koja je zavila u crno stotine i stotine tisuća hrvatskih obitelji, vojsci koja je bila udarna šaka komunističke revolucije i ostavila krvav trag ubijanjem civila i zarobljenih vojnika u ratu i porać.

Ta je vojska bila i izvor represivnoga aparata koji je pod raznim imenima djelovao za sve vrijeme komunističke diktature, a djeluje u nekim oblicima i danas. Upravo je naziv ovoga trga dokaz da se ta jugoslavenska sablast i nadalje nalazi tu, u Hrvatskoj, u vlasti i institucijama. Tvrdoglavo i naizgled paradoksalno opiranje promjeni naziva po komunističkom diktatoru, poruka je Hrvatima da usprkos samostalnoj državi političko-medijska jugoslavenska mreža i nadalje drži ovu nesretnu zemlju u raljama prošlosti jer se nada da još nije sve izgubljeno i da bi se Jugoslavija u bilo kojem obliku mogla vratiti.

SramotaProtiv naziva nisu samo oni koji su izgubili svoje najbliže u crvenom teroru, nego i svaki normalan čovjek kojemu je jasno da je riječ o civilizacijskoj sramoti, da je nemoguće, da je užasno i neshvatljivo imati trg u glavnom hrvatskom gradu, nazvan po najvećem ubojici Hrvata u cjelokupnoj našoj povijesti.A ono što još jedino veže nostalgičnu uspomenu i projekt za budućnost jest upravo Tito, simbol jugoslavenske naddržave i simbol nasilja nad hrvatskim narodom. Simbol najstrašnijega genocida nad hrvatskim narodom, simbol najvećega narodnog gubitka u hrvatskoj povijesti. Za sadašnji naziv ovoga trga svi su oni koji mrze hrvatsku državu i hrvatski narod.

Protiv naziva nisu samo oni koji su izgubili svoje najbliže u crvenom teroru, nego i svaki normalan čovjek kojemu je jasno da je riječ o civilizacijskoj sramoti, da je nemoguće, da je užasno i neshvatljivo imati trg u glavnom hrvatskom gradu, nazvan po najvećem ubojici Hrvata u cjelokupnoj našoj povijesti.

Gospođe i gospodo, što mi to čitamo o Titu svih ovih godina? Da je bio veliki ljubavnik, da je volio gledati filmove, da je bio veliki lovac i slične feljtone koji nastoje na estradizaciji velikoga vođe, ponešto čitamo i o međuratnim godinama kada je kao Staljinov đak eliminirao svoje konkurente, no o zločinima se govori malo ili nimalo u tiskovinama i elektroničkim medijima. Ali zato postoje knjige, već cijela biblioteka o komunističkim zločinima, postoje svjedočanstva preživjelih na Bleiburgu i Križnim putovima, postoje svjedočanstva i iz partizanskih redova, postoje svjedočanstva engleskih vojnika i časnika.

Visoko mjesto na listi zločinaca

Postoji točni itinerer kretanja Josipa Broza u vrijeme zločina, uvijek u blizini mjesta gdje su ubijani Hrvati, zarobljeni vojnici, civili, žene i djeca, strijeljani, zaklani ili ugušeni u stotinama i stotinama hudih jama po Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje. Postoje rang-liste najvećih zločinaca 20. stoljeća iz stranih, ozbiljnih izvora u demokratskim državama, liste na kojima Tito zauzima vrlo visoko mjesto. Postoje sjećanja i svjedočenja Zagrepčana o mnogim mjestima u gradu i okolici gdje su komunisti ubijali Hrvate, ali i tu se – čim budu nađena grobišta - odjednom zašuti, kao što se zašutjelo oko Hude jame.

Nema političke volje da se dovrši dekomunizacija, da se poštuju europske rezolucije, da još živi krvnici budu suđeni a mrtvi ostanu imenom i prezimenom zapisani u povjesnici i udžbenicima kao zločinci, nema volje da se prekine kultura nekažnjavanja zločina nad Hrvatima, valjda po onoj staroj i stalnoj navadi da se hrvatske smrti ne računaju.

VoljaNema političke volje da se dovrši dekomunizacija, da se poštuju europske rezolucije, da još živi krvnici budu suđeni a mrtvi ostanu imenom i prezimenom zapisani u povjesnici i udžbenicima kao zločinci, nema volje da se prekine kultura nekažnjavanja zločina nad Hrvatima, valjda po onoj staroj i stalnoj navadi da se hrvatske smrti ne računaju.Po toj zluradosti i ignoriranju Hrvatska se ukazuje kao posljednja komunistička država u Europi. I tako će biti sve dok ne postavimo stvari na svoje mjesto i promijenimo naziv ovoga trga te tako dokažemo da smo napokon sazreli kao narod i kao demokratsko društvo. Dosta je te bijedne floskule da se jedan totalitarni sustav drži manje opasnim i zločinačkim. Svi su oni isti. Ni jednom nositelju ili pristaši bilo kojega totalitarnog sustava ne može se dati ulica ili trg, ni u Zagrebu ni nigdje u Hrvatskoj.

I ne može se ta odluka očekivati od Gradske skupštine niti je to uopće razina na kojoj se rješavaju krupna nacionalna pitanja, a ova sablazan s trgom to svakako jest. Ovo pitanje treba riješiti Hrvatski sabor donošenjem zakona koji će i sadašnje ime ovoga trga učiniti nezakonitim, i sve slične nazive po totalitarnim silnicima svake vrste. Naravno da to ne će učiniti ovaj sastav Sabora sa saborskom većinom u kojoj dobar dio – kao i cijela nenarodna Vlada - i dalje njeguje nježne uspomene na zatornika hrvatskoga naroda, ali vrijeme ove vlasti je na izmaku.

Na predizbornim skupovima trebat će kandidatima za Sabor postaviti nagradno pitanje o imenu zagrebačkoga trga, pa ako odgovore kako narod traži, dati im potporu, a one druge zauvijek razvlastiti. Ovo je Zagreb, ovo je naš grad, glavni grad hrvatske kulture, grad ljudi koji u najvećoj većini poštuju univerzalne čovječanske vrijednosti i zato je uvreda Zagrepčanima, uvreda Hrvatima, uvreda Hrvatskoj da trg nosi ime komunističkoga silnika kojemu je sloboda pojedinca i naroda, a posebno hrvatskoga naroda, bila strana i nezamisliva poput uzvodnoga toka rijeke.

Prijelomno okupljanje

Po mnogočemu je ovo naše današnje okupljanje prijelomno. Ako se zadnji put okupljamo na trgu, ako znači dogodine u ovo vrijeme više ne bude zločinačke ploče, značit će to da su iz Hrvatske ZagrebOvo je Zagreb, ovo je naš grad, glavni grad hrvatske kulture, grad ljudi koji u najvećoj većini poštuju univerzalne čovječanske vrijednosti i zato je uvreda Zagrepčanima, uvreda Hrvatima, uvreda Hrvatskoj da trg nosi ime komunističkoga silnika kojemu je sloboda pojedinca i naroda, a posebno hrvatskoga naroda, bila strana i nezamisliva poput uzvodnoga toka rijeke.zauvijek protjerane sablasti komunizma i jugoslavenstva koje nije drugo do eufemizam za velikosrpstvo.

Ako ovo nije zadnji put, onda će to značiti da su jugoslavenski nacionalisti nadvladali otpor hrvatskoga naroda i da nas usprkos europskim integracijama ili čak uz njihovu namjernu ili nenamjernu pomoć, crvena klatež odvodi u jugoslavenske integracije, na kojoj se ideji – dok mi ovdje stojimo - zdušno radi na Pantovčaku i trgu sv. Marka, uz pomoć poznate ideološke represije i utjerivanje straha koji još ionako postoji u kostima živih naših suvremenika.

Kosti onih koji su poubijani u krvavim komunističkim orgijama ne poznaju više strah, samo čuđenje i prijezir prema potomcima koji u vlastitoj hrvatskoj državi imaju trg maršala Tita, naredbodavca masovih zločina nad Hrvatima.

Gospođe i gospodo, ovih svibanjskih dana 1945. Zagreb i Zagrepčani nisu oslobođeni, nego su pali u ropstvo novoga, krvoločnoga totalitarnog sustava koji je za mnoga desetljeća zaustavio mogućnost demokratskoga razvitka našega grada i domovine.

Pa i kada smo do krhke demokracije i samostalnosti ipak došli, kada smo očuvali državu zahvaljujući hrvatskim braniteljima, kada Hrvatska vojska nije završila na Bleiburgu nego u trijumfu, kada smo u veličanstvenoj rekonkvisti svladali jugoslavensku vojsku s crvenom zvijezdom – i tada su na naše zaprepaštenje ljubitelji Josipa Broza, peta kolona i neodgovorni političari našli načina da sačuvaju ime ovoga trga.

No sada je dosta! Dosta je ove neprirodne remisije! Dosta je ponižavanja žrtve i uzdizanja krvnika! Titu je mjesto u albumu zločinaca, a ne na zagrebačkom trgu hrvatske znanosti i kulture. Živjela Hrvatska.

Hrvoje Hitrec
Fotografije: Damir Borovčak