O hrvatskoj Vladi...

Hrvatska nema Vladu. Umjesto nje, Hrvatska sada ima skupinu oligarha koja vlada neprikrivenim nasiljem. Hrvatska, nacionalna država hrvatskoga naroda, nema hrvatsku Vladu. Nacionalni sastav te Vlade određuje ju kao hrvatsko-srpsku Vladu. Takvo je stanje neprirodno. Nema te nacionalne države u Europi koja bi manjini dopustila tolik politički utjecaj.

Sadašnja Vlada i vlast oligarha u Hrvatskoj negacija su narodne volje. Ova je vlast svim postupcima dokazala da svjesno zanemaruje ustavnu odredbu po kojoj vlast proizlazi iz naroda. Ta odredba ne kaže izrijekom, ali podrazumijeva da vlast koju narod izabere na izborima treba poštovati ne samo Ustav i zakone, ne samo prava nego i dostojanstvo naroda, njegovu kulturu , običaje, jezik i osjećaj. Ova je vlast pala u dubok bunar bezakonja i beščašća. Izborni legitimitet koji je imala, potrošila je na bezočan način, dokazujući iz dana u dan da se radilo o prljavoj izbornoj prijevari. Takva vlast u ovome trenutku ne predstavlja nikoga drugog osim sebe. Suprotstavljena svim slojevima hrvatskoga društva, vlast egzistira još samo na iracionalnoj arogantnosti svojih perjanica, pretvorena u sirovu silu svojstvenu režimima u totalitarnim sustavima.

Nesposobna u svim područjima, nesposobna također da promijeni svoj mentalni sklop, vlast je izgubljena u vremenu i prostoru. Njezini načini vladanja pripadaju vremenu hrvatske neslobode i poništavaju rezultate hrvatske borbe koja nije bila samo borba protiv velikosrpske dominacije i napokon agresije, nije bila samo borba za samostalnu državu nego i borba za demokraciju nasuprot totalitarnom sustavu. Hrvatski su ljudi postali svjesni da je skupina neokomunističkih oligarha, koristeći narodnu zabunu i pogreške dezorijentirane nacionalne opcije, preuzela vlast u Hrvatskoj s ciljem da ju baci na koljena.

Osiromašenom narodu vadi se iz džepa zadnja kuna, provodi se ovrha ne samo nad imetkom građana nego i ovrha nad njihovim nacionalnim identitetom, nad njihovom tradicijom. Hrvatski se narod drskim i neodrživim eksperimentima pokušava pretvoriti u neutralnu masu bez vlastite volje i povijesne svijesti. Državna vlast pokušava podvrgnuti školsku djecu planu odnarođavanja i usvajanja ideolograma suprotnih hrvatskome biću. Cijeli je život u hrvatskoj državi prožet ideološkom represijom. Živimo u izvrnutoj zbilji i zadaća je svih građana da stvari opet postavimo na svoje mjesto, vratimo se samima sebi i pokažemo od čega smo građeni.

Nije to ni tako težak, tako zahtjevan podhvat, jer imamo posla sa zanemarivom skupinom nasilnika bez korijena u narodu, s odnarođenom vlasti koja, uz to, ne posjeduje ni minimum inteligencije i političkoga umijeća. Ta je vlast iracionalna koliko i neprirodna, ta je vlast u godinu i pol dana pokazala nedjelotvornost ili namjernu želju za destrukcijom, tragikomična u nastojanju da presađenim, tuđinskim pokusima promijeni naš način života. Ti pokusi idu pod ruku s recikliranim duhovima iz jugoslavenske prošlosti u kojoj se nalazi prava domovina ove vlasti.

Pitat će nas...

Jer, njezina domovina nije Hrvatska. Hrvatska je naša domovina i mi smo odgovorni pred potomcima koji će nas pitati kako smo dopustili da ni dvadeset godina nakon trijumfa doživimo takav, doista nevjerojatan poraz. Pitat će nas zašto se nismo snažnije OdlazakSvi oni moraju otići, i to odmah, da bismo spasili dušu svoju, da nas ne bude stid ne samo pred potomcima nego i onima, živima i mrtvima, koji su u najboljim svojim godinama poveli hrvatski narod u konačnu bitku za hrvatsku državu, za hrvatsko dostojanstvo i, što je najvažnije, za slobodu. Nisu se Hrvati promijenili, niti je to moguće. Nisu se promijenili u ćudi, hrabrosti i samosvijesti u tolikim burnim stoljećima, pa se nisu mogli promijeniti u jednom desetljeću.]oduprijeli kivotvorenju povijesti, pitat će nas kako je bilo moguće da Ministarstvo vanjskih poslova vodi osoba koja tvrdi da je Hrvatska izvršila agresiju na susjednu zemlju. Pitat će nas kako je moguće da ministar unutarnjih poslova štiti samo jednu, zanemarivu skupinu građana i samo njoj dopušta kršenje zakona.

Pitat će nas kako je bilo moguće da na mjesto ministra prosvjete dođe osoba koja ne samo da ne pripada hrvatskome narodu nego ni civiliziranom svijetu ,osoba koja na krajnje neuravnotežen način divlja hrvatskim školama, krši zakone, Ustav i međunarodne dokumente. Pitat će nas kako je na vodeće mjesto u Ministarstvu kulture stigla osoba sklona samo zanemarivoj skupini subverzivne nekulture, protivnica svake hrvatske kulturne tradicije i moderniteta koji iz nje proizlazi. Pitat će nas kako je na mjesto ministra financija mogao doći čovjek koji se izražava suludim, ratnim rječnikom i širi strah poreznom represijom koja nema efekta. Pitat će nas odakle je došla ta gomila neukih ministara izvučenih iz stranačkoga polusvijeta. I pitat će nas, naravno, kako smo mogli i godinu i pol trpjeti da Hrvatsku prezentira čovjek koji se naziva premijerom, a ništa ne zna i ne razumije, te služi jedino za zabavu i razonodu u Hrvatskoj i inozemstvu.

Svi oni moraju otići, i to odmah, da bismo spasili dušu svoju, da nas ne bude stid ne samo pred potomcima nego i onima, živima i mrtvima, koji su u najboljim svojim godinama poveli hrvatski narod u konačnu bitku za hrvatsku državu, za hrvatsko dostojanstvo i, što je najvažnije, za slobodu. Nisu se Hrvati promijenili, niti je to moguće. Nisu se promijenili u ćudi, hrabrosti i samosvijesti u tolikim burnim stoljećima, pa se nisu mogli promijeniti u jednom desetljeću.

Pa hajdmo sada još jednom u boj, koji ne će biti krvav – jamčim vam – nego tek lagana ali odlučna kretnja kojom povijest skida sa svoje svečane odore blato bačeno rukom nenarodnih diletanata.

Hrvoje Hitrec