Hrvatska sredinom svibnja

Srpanjske žtve

Kao što je poznato, Hrvati su imali svoje srpanjske žrtve u 19. stoljeću. Hrvatska s prvim danom srpnja ulazi u EU. Ukoliko ne bude (hrvatske) pameti, potomci će obilježavati i srpanjske žrtve s početka 21. stoljeća.

„U Hrvatskoj se fura natura"

Eto nove krilatice s državne razine, eto nama pametnih, duhovitih i ingenioznih poruka. Smislio neki idiot, ostali prihvatili, pustili u javnost koja se prima za glavu. Kako nemamo hrvatsku riječ za naturu, "naturaju " nam tuđicu (baš tako), a glede glagola "furati" za koji misle da je vrlo ležeran, kolokvijalan – reći će vam oni koji prate stvari da je ta šatra, taj sleng, odavno preživio i krepao. Mladi ga drže staračkom šatrom. Pa ipak se, znači, "na državnoj razini" zadržao, u pubertetskoj komunističkoj vlasti koja je ostala zamrznutom u vremenu svojih zlatnih godina (u istome u kojemu je Marko Veselica čamio u zatvoru, primjerice), a oni su se furali u tatinom mercedesu s crvenim tablicama.

Dike ter hvaljenja (Juditi)

Da je priglupa aktualna vlast zajedno s kastorima (Zakošek) napravila sebi (i Hrvatskoj, naravno) medvjeđu uslugu kada je Juditu Reisman dočekala kako već jest, bilo je očito i u "realnom vremenu" njezina posjeta, a da će imati neugodnih posljedica – bilo je očito svima koji znaju razmišljati. Pa se to sada i ostvaruje. Preko Velike bare Judita daje silne intervjue televizijama i kaže da u Hrvatskoj vlada – pornografski komunizam.

Jest da je uvrijeđena i jest, ima se pravo srditi, ali je ocjena neprecizna. Čak ni ja tako ne pišem o svojim ljubimcima na vlasti. Prvo i prvo, u Hrvatskoj ne vlada komunizam, nego komunisti. A sustav je kapitalistički u najgoroj varijanti, tako groznoj da se u meni budi simpatija prema odurnom Marksu. I to je prokleto loš osjećaj. Drugo i drugo, pornografski odnosno pedofilski pristup preranoj seksualizaciji djece nije proizvod inače zločinačkog komunizma, nego vrlo naprednih demokracija koje su se toga projekta doduše odrekle, ali kako uvijek ima idiota u malim, tranzicijskim zemljama koji misle da je dobro sve što dolazi sa sjevera i zapada (kao što su isti ti bili do prije dvadeset i pet godina uvjereni da sve dobro dolazi s istoka), tako dolazimo do Jovanovića i sličnih likova, rodne ideologije i nenarodne skatologije.

Još (nikad) Hrvatska ni propala

Ponedjeljak i utorak u prošlome tjednu posvećeni Tuđmanu, u vrlo točnom iskazu da je vrijeme detuđmanizacije za nama, da je projekt doživio slom i stvari dolaze na svoje mjesto. U KomunizamPrvo i prvo, u Hrvatskoj ne vlada komunizam, nego komunisti. A sustav je kapitalistički u najgoroj varijanti, tako groznoj da se u meni budi simpatija prema odurnom Marksu. I to je prokleto loš osjećaj.histrionskom okružju govorio je o tome Ivan Aralica (uz M.Tuđmana, Lošu i K. Marušić), dotično o detuđmanizaciji kao eufemizmu za denacifikaciju Hrvatske. Provodila ju je crvena falanga kojoj se na neko vrijeme pridružio i vrh plave falange s podtekstom: "Tuđmanova Hrvatska" je isto što i NDH, moramo ju dakle denacificirati.

A da Hrvati ne budu srditi i da se ne dosjete, mi ćemo govoriti da Hrvatsku samo detuđmaniziramo. Potpuno jasno ćemo reći – mislili oni – kada budu potvrđene prvostupanjske presude hrvatskim generalima i potvrđen zajednički zločinački pothvat. (Taj je plan provalila kolumnistica u julskim novinama, koja je prerano zakukurikala.)

Plan se izjalovio, Pusići i Teršeličke ostali bez plijena u obliku progona svega i svačega što misli i govori hrvatski, a pogotovo svega što se oružjem borilo za tu nacističku "Tuđmanovu Hrvatsku". A Tuđman se opet izdiže u svoj svojoj velični, pa i novim spomenikom u Velikom Trgovišču otkrivenom u utorak. Autor: Kuzma Kovačić. Moram to dojaviti likovnoj kritičarki Patriciji Kiš. Ne samo da Kuzma ništa nije shvatio, nego je preodgoj u Patricijinom gulagu očito ostao bez ikakva efekta. Opet on radi Tuđmana! Neoprostivo... Koji dan poslije otkriven je spomenik Tuđmanu na splitskoj Rivi. Pa što je tim ljudima! Čujem da se uskoro otkriva spomenik paloj detuđmanizaciji, u Zagrebu ili Rijeci.

Što je nama Bugarska (2)

U Zagrebu (KIC) se 22. i 23. svibnja održavaju Dani Bugarske u Hrvatskoj. Program je bogat, a nije ni dosadan – čak dva filma: " Dječak koji je bio car" A. Paunova i nagrađivana "Cvetanka" Y. Tabakova. Uz to predavanja o hrvatsko-bugarskim odnosima, pa o Bugarskoj i Hrvatskoj u EU, pa sve do djelovanja sv. Ćirila i Metoda i što ono ima s Europom.

Zašto su mi simpatični Bugari? Ma nije to toliko osjećaj koliko moje diletantsko zanimanje za geostrategiju. Jest da su Bugari dobri vrtlari, povrće je sjajna stvar, ali nešto treba staviti i u sendvič.

Alan Ford ili svijet počinje s nama

Da me nije nazvao poznati skladatelj Pero Gotovac u svezi s "Alanom Fordom", možda ne bih reagirao. A možda i bih. Naime, ZKM je postavio na scenu strip "Alan Ford" i tako taj "sastavni dio odrastanja mnogih generacija sada dobiva kazališnu verziju", kako piše Lana Bunjevac u "Jutarnjem". Gospođicu ili gospođu ne poznajem, vjerojatno je mlada , ali bi list trebao imati urednika koji zna nešto više.

Naime, Hrvatska je dobila kazališnu verziju "Alana Forda" prije mnogo, mnogo godina. I to ne kakvu god, nego doista hit predstavu o kojoj se naveliko pisalo. Premijerno je izvedena u Kazalištu "Trešnja" 1987. u režiji Ladislava Vindakijevića, sjajne songove skladao je Pero Gotovac na tekst Paje Kanižaja. Predstavu kao autor potpisuje Domenico Hitoni. U ulozi Broja 1. Pero Jurčić, šefa igra Miroslav Supanc, Sir Olivera Tomislav Martić, Alana Forda Slavko Juraga, Boba Rocka Ranko Stojić, Grunfa Đuro Rogina, Jeremiju Dragan Sučić, Brendu Višnja Babić (prvi nastup te lijepe i nadarene glumice na daskama Trešnje), uloga Margot pripala je Senki Bulić, Inspektora Brocka glumi Nikola Otržan, Superhika Žarko Savić, Policajca Božidar Koščak, u dvije uloge nastupa Vida Jerman, pijanist Rikard Foglar, Pozornik Božidar Trakić.

FordHrvatska javnost - a posebno oni koji joj posreduju informacije - treba znati da je "Alan Ford" dobio svoju kazališnu verziju u Hrvatskoj prije 26 godina. Bio je to vjerojatno prvi "prijenos" na daske "Alana Forda" u Europi, svijetu i okolici. A ZKM-u želim sve najbolje s drugim takvim pothvatom. Ako se približi uspjehu Trešnjinoga "Forda", bit će odlično.Kao što je vidljivo iz popisa glumaca, bila je to sjajna ekipa. Predstava je doživjela (koliko se mogu sjetiti) oko osamdeset repriza. "Oživljavanje likova ima sve kvalitete originala, komičnost, farsičnost i crni humor", pisala je Mirjana Švigir u "Vjesniku", "Malo kazalište Trešnjevka doživljava procvat", pisala je Sanja Nikčević: "Nastao je vrlo uspješan scenski strip – dinamičan,zanimljiv i sjajno odabranih likova." Tada vrlo čitani "Studio" stavlja Trešnjinoga "Alana Forda" na naslovnu stranicu . "Uzorno preslikavanje stripa, odnosno njegove biti", piše Branko Vukšić. "Tragikomičan kraj puni ljude optimizmom", nadodaje Krešo Skozret. I tako dalje.

Ravnatelj "Trešnje" bio je 1987. i još vrlo dugo – potpisnik ovih redaka ( rečene godine kazalište se još zvalo Malo kazalište Trešnjevka). Dopuštenje da postavi strip na daske dobio je od Roberta Raviole (Magnus) i Lucijana Secchija (Bunker) , koliko se sjećam – bez naknade. A tko je autor predstave Domenico Hitoni, uz čije je ime samo jedna oprezna kritičarka stavlja upitnik i uskličnik? O tome ću govoriti u svojim memoarima.

U svemu: hrvatska javnost - a posebno oni koji joj posreduju informacije - treba znati da je "Alan Ford" dobio svoju kazališnu verziju u Hrvatskoj prije 26 godina. Bio je to vjerojatno prvi "prijenos" na daske "Alana Forda" u Europi, svijetu i okolici.

A ZKM-u želim sve najbolje s drugim takvim pothvatom. Ako se približi uspjehu Trešnjinoga "Forda", bit će odlično.

Croatia Airlines po kučki

KUČKO!!! – najduhovitija je i najotrovnija parola s prosvjeda u Croatia Airlinesu, a sviđale su mi se i ostale – na visokoj razini, decentne, pismene. Još hrvatska duhovitost ni propala. Bravo stjuardese, ja letim s vama.

HTV je tim povodom odvrtio cijelu priču o Croatia Airlinesu odnosno Hrvatskim Zračnim Crtama, sve do Tuđmana i prvoga leta nove nacionalne kompanije u burnom i opasnom vremenu. Imao sam čast i zadovoljstvo (hm) biti na tom povijesnom letu od Zagreba do Splita, kada nas je JNA mogla lako skinuti i s neba i sa zemlje (hrvatske zemlje, gdje se još čvrsto držala). Zašto sam uz zadovoljstvo stavio "hm". Ne samo zbog rečene opasnosti, nego još više poradi jednoga detalja o kojemu sam već negdje govorio, ali je tako sočan da ne mogu ne podsjetiti i ovom prilikom: cijeli tadanji državni vrh u zrakoplovu, a na pisti ostaje Josip Manolić u svijetlom odijelu i maše nam, zlosutno nasmiješen.

Kakvu je priliku propustio, Bože moj.

Mesić podržava Rajka Ostojića

Em je bilo jasno da Rajko ne može proći u Zagrebu, em mu se još točilo sa strane. Kada je narod pročitao da Mesić podržava Rajka, ode i ono malo što je prikupio. Uostalom, Mesiću treba oduzeti rezidenciju, prodati ju i dati novac osiromašenom narodu.

Objavljujemo iz dobrote

U HKV je stigla zamolba iz ureda Z. Milanovića. Objavljujemo pro bono: "Poštovani, molimo Vas da na Vašem cijenjenom portalu objavite poziv svim školskim kolegama g. premijera Z. Milanovića. Premijer je, naime, zaposlio na lukrativnim mjestima sve školske prijatelje kojih se mogao sjetiti, ali ni on ih nije mogao baš sve zapamtiti, pa ovim putem moli takve da mu se jave. Posbno moli pojedince koji su nekoliko puta ponavljali razred, jerbo bi se dobro uklopili."

Militantne (vojujući) crvene brigade

Da militantni crveni odredi postoje, znamo. Da su dobro umreženi i organizirani, znamo. Da su se do sada držali u sjeni i zadovoljavali crvenim protuhrvatskim grafitima, znamo, a na sceni su se pojavljivali (još nedavno) kao oponenti Kruga za trg. No sada su otvoreno nastupili jer im je dan znak: opstruirajte akciju "U ime obitelji", palite i vrijeđajte, ako treba i batinom – a vi batinom, jer se radi o klerofašističkoj bandi koja naizgled skuplja potpise za referendum o braku, a zapravo želi srušiti našu, crvenu vlast, i to uz Božju pomoć.

AkcijaNe stoji Hrast iza akcije "U ime obitelji", nego stoji pokraj nje, pružajući joj ruku i čestitajući joj na zamisli, daje joj potporu ne samo usmenu i pisanu nego i ljudsku, u obliku tisuća mladih koji su stali na štandove za prikupljanje potpisa. A što sve to znači za lokalne izbore, nije zasvijetlilo onima koji su protiv akcije (SDP,HNS). Pa što ju nisu podržali? Možda bi dobili izbore. Ma ni tada.Da je znak dan s visina, svjedoči napis u dnevnim novinama koji kaže da se "Vlada protivi referendumu". Dobar je znak što je, znači, Vladi već razvidno da će akcija uspjeti i potpisi biti sakupljeni. Sada Vlada zaziva Ustavni sud i usput mulja s potrebim brojem potpisa.

Kakva je ustavna pozicija akcije "U ime obitelji"? Vlast proizlazi iz naroda. Narod se na referendumu izjašnjava i kazuje svoju volju. Što može Ustavni sud nego poštovati volju naroda ili proglasiti samoukidanje, čime ulazimo u otvorenu diktaturu.

Volja naroda bit će izražena na prijevremenim izborima prve nedjelje studenoga ove godine, a ako do tada aktualna crvena Vlada bude opstruirala akciju bit će joj to dodatni gubitnički bodovi. Nisu ovi aktualci ni prvi ni zadnji koji su se usudili dirnuti u hrvatski identitet (nacionalni, kulturni,vjerski) ali mi uvijek pobjeđujemo, prirodom stvari. Tako stoje stvari, pederi jedni politički. A crvene brigade zaustavite i raspustite dok je vrijeme.

Bio sam u četvrtak na Cvjetnom trgu, potpisao sam se. Pitam simpatične djevojke na štandu jesu li ih i danas uznemirivali "platformaši" i (ili) crvene brigade. Kažu da nisu, danas je mirno. U blizini jedan muškarac dijeli letke akcije "U ime obitelji", što je dovoljno da crveni ne navaljuju, jerbo su kukavice. Hrabri su samo kada treba tući žene, što su pokupili od svojih uzora.

Bilo je to u podne. Upravo je opalio Grički top. Nešto poslije vozim se prema zapadu (grada) i slušam Hrvatski radio. "Dogodilo se na današnji dan" podsjeća da je na taj dan prije toliko i toliko godina počela kulturna revolucija u Kini, stradali su milijuni ljudi, posebno intelektualci. U Hrvatskoj je kulturna revolucija počela prije nepunih godinu i pol dana, upravo je na vrhuncu, s kojega će se naglo stropoštati.

Ujutro toga dana vidio sam na teletekstu komercijalne televizije da neka "platforma" tvrdi kako iza akcije "U ime obitelji" stoji – Hrast. Nova stranka opasnih namjera. Tko je ta "platforma" s nekim brojevima koji su vrlo sličnu propalom Planu 21 ? Neka se nazove kako treba, recimo Sjedinjene crvene brigade, da javnost znade tko to proziva Hrast i širi teoriju urote. Jer ja sam, recimo, čuo da iza spomenute akcije stoji Željko Jovanović , ministar bogoštovlja i nastave koji je okrenuo kaput nakon razgovora s Linićem. Zvjezdanom Linićem.

Zatim sam čuo da iza akcije stoji Washington, a onda da stoji Moskva. Ovo zadnje je dosta vjerojatno budući da se akciji pridružila i grčkoistočna crkva, koja se od 19. stoljeća naziva pravoslavnom. Isto je tako vjerojatno da iza akcije stoji Turska ...I tako dalje. Sve to govori da Hrast nije kaj god i da ima i duboko korijenje i široku krošnju. Bori se, usput rečeno, protiv svih totalitarizama s naglaskom na "svih", pa dakle i protiv ovoga tragikomičnog totalitarizma u koji je upala Hrvatska zahvaljujući vlasti dezorijentiranoj u vremenu i prostoru. Uskoro ćemo joj pokazati put. Orijentirat ćemo ju.

U svemu, da završim priču: ne stoji Hrast iza akcije "U ime obitelji", nego stoji pokraj nje, pružajući joj ruku i čestitajući joj na zamisli, daje joj potporu ne samo usmenu i pisanu nego i ljudsku, u obliku tisuća mladih koji su stali na štandove za prikupljanje potpisa. A što sve to znači za lokalne izbore, nije zasvijetlilo onima koji su protiv akcije (SDP,HNS). Pa što ju nisu podržali? Možda bi dobili izbore. Ma ni tada.

P.S. Agresivni istosploci uz pomoć crvenih brigada iskoristili su ipak petak, dan kada su slavili sami sebe i nastupili kao rulja. Razorili su štand akcije "U ime obitelji" na Cvjetnom trgu. Policajaca nije bilo u blizini.Oni su dobili mig da štite istospolce ako akcijaši uzvrate istom mjerom. A nisu.

Buka

Moja omiljena tema. Javlja se posvuda, a u tiskovinama tek tu i tamo. Podcijenjena tema. Pripisao sam rijetke prodore u novine: u Splitu netko buči, maltertira susjede (vjerojatno "kafić" ili slično), netko prigovara – a prigovaratelja prebije vlasnik izvora buke. I na tome ostaje. Buka se nastavlja. Ljudi koji imaju čast stanovati na Trgu bana Jelačića, od jutra do mraka moraju trpjeti buku koja je sada, u vrijeme lokalnih izbora, doista nepodnošljiva.

A dolazi ljeto. Sva će obala i otoci odzvanjati, vlasnici terasa natjecat će se tko ima većega ( mislim na zvučnik), buka će biti najjača noću i sve do jutarnjih sati. Na Hvaru posebno, na Braču osobito ( Supetar, Sutivan). Zamislite turista koji dolazi na Hrvatsko more privučen lijepim slikama u ponudi, kada dođe vidi da je sve još ljepše nego na slikama, kupa se i u kasnije sate odlazi u hotelsku ili drugu kakvu sobu, a onda počinje noćna mora – od buke ne može spavati, ne može se odmarati, a cijelu je godinu sanjao o odmoru u idiličnoj zemlji Hrvatskoj. Naime, u turističkim prospektima nema buke. Samo slike.

Tako primitivci rade protiv hrvatskoga turizma, uvjereni da mu pomažu. S vrha (ministarstvo, zajednica ) taj problem ne opažaju. Razni inspektorati samo što ne kažu: "Dajte, nemojte biti živčani", policija se ponekad odazove a ponekad se ne odazove, djeluje vrlo hladnokrvno i vrlo ravnodušno. Osim toga, u "manjim sredinama" svi su nekako povezani , domaći. Predlažem slogan "Mala zemlja za veliku buku". To će privući turiste...da ostanu kod kuće.

Matura

Jedina buka koju odobravam je ona maturalna, i to zato što se događa jednom u godini. Pa i na Jelačić placu se maturanti zadržavaju samo pola sata, polijevaju se i zalijevaju, a onda odu na neko jezero. Atrakcija za japanske turiste.

Strateška polazišta

Admiral Domazet Lošo vrlo sugestivno izlaže strateške teme, pa ih i tiska u obliku knjižice. Svoju strategiju naziva Olujom II., a cilj joj je obrana istine o Domovinskome ratu, obrana nacionalnog identiteta i opstojnost hrvatske države. On tvrdi, posve točno, da je na djelu (nova) unutarnja agresija na Hrvatsku, da su političke "elite" od 2000. nadalje bile (i jesu) nesposobne u zaštiti najvećih hrvatskih vrijednosti (more, otoci, obala, pitka voda, šume, kulturna i duhovna baština), da ćemo – ako se tako nastavi – ostati bez bitka i bez identiteta.

OrijentacijaHrvatsko geopolitičko polje, kaže se, nije zapadno od smjera Rim – Bruxelles, nego južno i sjeverno na smjeru Muenchen- Kreta. Hrvatska ne može na zapad zbog Italije koja želi pretvoriti Jadran u talijansko jezero, a istočno je Balkan od kojega nastoji pobjeći već cijelo stoljeće. Hrvatska treba artikulirati svoju sredozemnu politiku, jedan je od zaključaka.Što će se događati na jugoistoku Europe u skoroj budućnosti ? Lošo vadi nekoliko zemljovida. Jedan je iz radionice CIA-e i predviđa podjelu Europe na tri dijela: na staru Europu (12 zapadnih zemalja), katoličku Europu (Estonija, Latvija Litva, Poljska Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija i Hrvatska ), te na pravoslavnu Europu – od Bjelorusije do Grčke. (Kako u tu projekciju ulazi BiH , vrlo je zagonetno i vrlo tendenciozno, da ne kažem zlosutno.

Druga karta koju vadi Lošo jest ruska, a ona je iz sadašnjega kuta podosta dramatična. Mnogi će se osamostaliti, recimo Škotska, Katalonija, Baskija, na jugu oko Marseillea nastaje islamska država, Belgija se raspada, Italija puca na dva dijela, itd. Na jugoistoku ( po ruskoj verziji) Srbija i Hrvatska dijele Bosnu i Hercegovinu, a stvara se Velika Albanija od Albanije, Kosova i zapadne Makedonije. Mađarska se povećava, Bjelorusija nestaje – postaje dio Rusije.

Između ruskih i američkih zemljovida nema, kaže se u "Strateškim polazištima", velike razlike, osim što su gravitacijske točke utjecaja drukčije raspoređene. Prva točka je, naravno, Rusija. Druga točka: države bivše Europske zajednice plus Austrija, Španjolska i Portugal, bez Velike Britanije. Ta točka ima velik utjecaj na "katoličku Europu". Treća točka je Engleska, kao produžena ruka SAD.

Što znače ti planovi? Lošo nije naivan, odmah ih definira kao naznake interesa velikih sila, te kao plašenje malih država.

Hrvatsko geopolitičko polje, kaže se, nije zapadno od smjera Rim – Bruxelles, nego južno i sjeverno na smjeru Muenchen- Kreta. Hrvatska ne može na zapad zbog Italije koja želi pretvoriti Jadran u talijansko jezero, a istočno je Balkan od kojega nastoji pobjeći već cijelo stoljeće. Hrvatska treba artikulirati svoju sredozemnu politiku, jedan je od zaključaka.

Nadalje, "Polazišta" upozoravaju da ratovi za pitku vodu počinju najkasnije za 20 godina. Ne će možda biti oružani, nego provedeni upravljanjem neredom i "održavanjem mira". A hrvatske su vode zamamne, Hrvatska je "mala zemlja za tako veliko more" a njezini izvori vode "previše dragocjeni da bi pripadali jednome narodu". Zato će projekt "Europe regija" i projekt "zapadnobalkanskih asocijacija" živjeti i nadalje, usprkos ulasku Hrvatske u EU.

"Polazišta" dotiču i strategije susjeda, odnosno Memorandum 2 koji želi promijeniti karakter rata (srpsku agresiju na Hrvatsku i BiH), ostvariti teritorijalne probitke , pomoći odcjepljenju "RS", nastojati da "srpska krajina i slavonske zemlje" nikada ne budu izgubljene, zaustaviti odvajanje Vojvodine itd., ukratko, povratak na granice Karlobag-Karlovac- Virovitica. Postoji i bošnjački "memorandum", napisan ili ne, koji želi učvrstiti pozicije i interese islamskih zemalja (Turska) i stvoriti islamsku državu u Europi. Svoje memorandume, odnosno jasne planove imaju naravno i Slovenija i Italija.

A što na to veli Hrvatska? Ona bi napokon trebala istupiti iz tuđe povijesti (srpske, mađarske, talijanske, austrijske,turske, briselske) a prije svega iz jugoslavenske povijesti. Da bi to mogla, treba riješiti problem unutarnje agresije, to jest inverzije vrijednosti, riješiti problem neprijateljstva prema vlastitoj državi, itd. Da ne duljim , nabavite "Strateška polazišta", popijte aspirin i duboko dišite. Povijest je dinamična. Dok vi sjedite i pijete pivo, ona radi.

Federacija po Amerima

Uvidjevši da "Europa" kao i obično ništa ne poduzima, ni njezini guverneri i gubernatori među kojima su bili i tipovi poput onoga engleskog skupljača salveta, uvidjevši dakle da se bosanski lonac pod europskim (engleskim) poklopcem opasno zagrijava, Amerika se dala na posao i nabavila novi poklopac Made in USA u obliku prijedloga novoga ustavnog rješenja – ali ne države Bosne i Hercegovine, nego samo Federacije BiH. Tako je poslala poruku da ju ne zanima "republika srpska", da ta tvorevina nije u sferi njezinih interesa. Barem za sada.

Ekspertna skupina bacila se isključivo na Federaciju BiH i odlučila da se ona više ne će tako zvati, nego Federacija u BiH, što ipak upućuje da Amerikanci i dalje imaju u vidu cjelovitost države BiH samo što ni oni nemaju snage ni živaca (zauzeti drugim stranama svijeta) sazvati međunarodnu konferenciju o BiH i riješiti pitanje te nefunkcionalne države, uzimajući u obzir da je njezin entitet koji nosi srpsko ime nastao na genocidnom zločinu, te da "republika srpska" ne može ostati ni pod tim nazivom ni u tim granicama. I kakve uopće granice mogu postojati u granicama jedne države, kad smo već kod toga? Ili nešto jest država, ili nije država. Ako nije, idemo vidjeti kako to riješiti, ako se ne može, onda je nema.

No, udaljio sam se od teme (naoko). Tema je, po Amerikancima, svedena znači samo na novoimenovanu Federaciju u BiH koja u stvari ostaje kakva je bila , ostaju županije ili kantoni koji se sada mogu zvati i regije, u Domu naroda vlada jednakost i bratstvo ( 13 Bošnjaka, 13 Hrvata, 13 Srba), Federacija nema predsjednika nego je predsjednik – predsjednik parlamenta, itd.
Hrvatski entitet, hrvatska republika, uopće se ne spominje. Svi se prave gluhima. Da bi odobrovoljili Hrvate, eksperti šire glasine da se vraćaju na pozicije starih sporazuma, to jest na ideju konfederacije s Hrvatskom, pa koga će vraga onda Hrvatima njihov entitet u BiH .

Te povoljne glasine, koliko vidim, uzeli su zdravo za gotovo i neki hrvatski stručnjaci za strategije, te sada pišu i govore da je hrvatski entitet u BiH politička kratkovidnost. Nisu me uvjerili. Naime, ako jednoga dana i bude ostvarena konfederacija, a sumnjam, u nju Federacija u BiH može isto tako ući kao federacija dvaju entiteta, bošnjačkog i hrvatskog, a tako oblikovanu federaciju moguće je ustrojiti sada i odmah, kad se već poseže za promjenama Ustava Federacije u BiH. Bolje je imati vrapca u ruci, nego goluba na krovu.

A Hrvati u F u BiH ne mogu beskonačno čekati i biti taoci strahova o "muslimanskoj državi" na tlu Europe. Ona i tako već postoji, a ekspertne ustavne promjene možda će samo donekle smanjiti pritisak na Hrvate pretvorene u manjinu, ako i to.

Drago Hedl

Hvaljeni i nagrađivani (Josipović) novinar Drago Hedl , borac protiv Osijeka i Crkve u Hrvata, popunio je čak dvije stranice svoga lista sitnim, gustim tekstom presude koja kaže da je Hedl klevetnik. Kao da je to neka vijest.

Novinarsko društvo koje Hedla smatra časnom osobom pa mu povjerava i časne zadaće, sada je u sosu.

Nije mi to čak ni zanimljivo. Više me je zanimala izjava jedne nedavno nagrađene novinarke koja je rekla da se novinari ne znaju izboriti za svoje interese i tako načela pravu temu o suvremenom hrvatskom novinarstvu. Ljudi koji pišu o nepravdama, nepoštenju , ljudi koji doista ponekad otkrivaju javnosti mračne spilje dubokih poremećaja, ti ljudi, novinari, za sebe ne znaju izboriti onaj status, ono dostojanstvo bez kojega ta profesija ne može postojati. Odvažni kada pišu o drugim područjima (provjereno i bez hedlovskih klevetanja), u bitki za svoju čast, za svoje slobodno vrijeme, za svoje nadnice – u ovome su vremenu gubitnici. To je tema koju bi trebalo otvoriti Hrvatsko novinarsko društvo ili kako se već zove, ali ne će. Ono će postaviti Hedla i hedle u svoj sud časti ili kako se već zove.

Tomac o petoj koloni (haaškoj)

Oh, kako jugoslavenska peta kolona u suvremenoj hrvatskoj državi histerično reagira na pojam pete kolone općenito, znajući da ima putra na glavi. Oh, koliko sam samo ja doživio prosvjednih izljeva kada sam pisao o petoj koloni u hrvatskim gradovima u vrijeme srpske agresije, a posebno sam bio srdit kada su me pokušali ucmekati usred Osijeka u studenome 1991.

Sada Zdravko Tomac piše o petoj koloni koja ima sve karakteristike općenite pete kolone, a radi se o haaškoj, onoj koja je u vrijeme pretjeranoga granatiranja hrvatskih zapovjednika i političara iz doba Domovinskoga rata – djelovala iz same Hrvatske kao pomoć tužiteljstvu Haaškoga suda, kao udarna šaka (Mesić) krivotvoritelja povijesti u svrhu ubijanja hrvatske države. Tomčevu knjigu svakako pročitati.

Samoborski pucanj u HDZ

U zadnje vrijeme utvrda crvenih (SDP) i dezorijentiranih "seljaka" (HSS) koji koaliraju kao u partizanska vremena, Samobor je postao i utvrdom iz koje se puca po svemu što nije crveno ili ružičasto. Puca se riječima, a od najnovijega vremena i iz puške. Neki je idiot pucao na mlade hadezeovce koji su lijepili plakate. Nije ih, srećom, pogodio. Kada je priveden, branio se ovako: "Mislio sam da su lopovi." A oni nisu bili ni u njegovoj kući ni u njegovu dvorištu, ni u vrtu, nego na cesti. Drumski razbonici, dakle.

Ispred Hrvatskoga doma u Samoboru je spomenik neimenovanom partizanu. Na mojoj polici jedna je knjiga koja se zove "Samobor, mali Bleiburg". Kakve to veze ima? Ima.

Zimmer frei

Zanimljivo: samo je Nadzorni odbor HRT-a opazio i točno definirao istup glavnoga ravnatelja u Dnevniku HTV-a kao slučaj privatiziranja javne televizije. U tiskovinama je istup popraćen blagonaklono, kao normalna pojava. Po izvješću sa sastanka Nadzornog odbora dan poslije moglo se zaključit isto tako da je zabava na HRT-u počela , sve je nalikovalo humorističnoj emisiji s okusom dobroga starog kaosa. .

Kao što sam već napisao, mi smo sada u 1989. godini, što je normalno nakon povratka u sedamdesete prije godinu dana. Sve se odvija na isti način, samo je povijest postala nervoznom i ubrzala se.

Zimmer frei (2)

Ma, doista je nevjerojatno kako komentatori, kolumnisti ili kako se već ne zovu nisu u stanju razumjeti dimenziju nekoga događaja, u realnom vremenu. Priča iz gornjega teksta pod RivaPotpisnik ovih redaka može posvjedočiti da Sanader nije organizirao ni režirao taj skup, nego je samo nastupio kao govornik uz dopuštenje branitelja. A da je skup bio početak kraja trećejanuarske diktature, točno je, bez obzira što Linić sada tvrdi da "nas nije pokolebao". Jest, a svršetak je bio tadanji proglas HDZ-a. Budući da više nisam ondje , neka ga sada napiše netko drugi.naslovom Zimmer frei nije ni do koljena skandaloznom istupu Slavka Linića u petak, 17. svibnja. A bio je to tipični komunistički istup, odnosno ispad, u stilu Ceaucescua: ne ćete vi mene, ne ćete vi nas uplašiti, mi smo tu gdje jesmo i ostajemo, možete vi galamiti i prosvjedovati, ali mi smo na vlasti a vi na ulici.

Usput, spomenuo je i račanovsko vrijeme kada je, veli, "Sanader organizirao događaj na splitskoj Rivi". Potpisnik ovih redaka može posvjedočiti da Sanader nije organizirao ni režirao taj skup, nego je samo nastupio kao govornik uz dopuštenje branitelja. A da je skup bio početak kraja trećejanuarske diktature, točno je, bez obzira što Linić sada tvrdi da "nas nije pokolebao". Jest, a svršetak je bio tadanji proglas HDZ-a. Budući da više nisam ondje, neka ga sada napiše netko drugi.

Linićev ispad od petka ima još jednu dimenziju: čini se da stara garda više ne može podnijeti dominaciju crvene mladeži i sprema prevrat. Jer Linić očito nije govorio kao ministar financija, niti je govorio o financijama, nego je govorio kao premijer i vođa crvene stranke, dotično kao Br.1 ove alanfordovske vlasti. Je li to (kulturna) revolucija počela jesti svoju djecu?

Lokalni izbori

Odigran prvi čin, u drugom posvemašnja pobjeda desnoga centra i desnice uopće. Ode Zoki. Ono što mi se nije svidjelo jesu kobasičarski proizvodi od šest ili sedam proizvođača udurženih u kartel, s jedne i druge strane scene. Rijetka je iznimka Hrast, koji se odvažio gotovo svugdje izaći sam, ili samo ponegdje s jednim partnerom. Neka bude zapamćeno, za blisku budućnost.

Hrvoje Hitrec