Početkom travnja

U čemu je stvar, vezano uz Vukovar?

Za vrijeme dok pomalo nonšalantno pratite pregovore Srbije i Kosova oko statusa sjevera Kosova odnosno zajednice srpskih općina koje bi vrlo rado ostale izvan ustavno-pravnog sustava kosovske države, zaboravljate da se nešto slično odvija na istoku Hrvatske. Nije slučajno grobar Nikolić nazvao Vukovar srpskim gradom i nije to tek ostatak (zaostatak) ratne, velikosrpske retorike. Sadašnja histerična pomama za ćirilicom u Vukovaru samo je jedna poluga, još jedan korak do cilja koji Srbi čine uz svesrdnu pomoć aktualne hrvatske vlasti i uz ogorčeni otpor Vukovaraca koji instinktivno osjećaju što se iza brijega valja. Krajnji je cilj uspostava srpske oblasti sa središtem u Vukovaru te pretvaranje "zajednice općina" u svojevrsnu autonomnu zonu, zamišljenu kao mostobran.

Ako mislite da pretjerujem, pogledajte što sam govorio 1990. i početkom 1991. kada su mi neki također govorili da pretjerujem, a znate kako je dalje išlo...

Eto, i zato 7. travnja 2013. treba ostati u povijesti kao dan kada su Hrvati i konačno odlučili da nikada više ne će biti budale.

Dujmovićeva knjiga

Tihomir Dujmović bio je među najlucidnijim i najkompetentnijim "Večernjakovim" komentatorima, nesklon dvosmislenosti i frazama, sklon istini i artikuliranju većinskoga mišljenja publike. A to je danas grijeh, pa su vrloga Tihomira – ukinuli. Sada je napisao knjigu "Tko mi zabranjuje kolumne". Knjigu vrijedi pročitati, te ju od srca preporučam . Na Dujmovića bi se mogla primijeniti morbidna parafraza one poznate , a zvučala bi ovako: "Navik on zgine ki živi pošteno."

Trobroj „Jezika"

Uredništvo "Jezika", časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika, odlučilo se na pravi korak. Objavilo je zapisnike sa svih sjednica koje je u vrijeme svoga života održalo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika pod predsjedanjem akademika Radoslava Katičića. Nastala je tako opsežna knjiga, predstavljena kao trobroj "Jezika", koja na gotovo dvije stotine stranica donosi dokaze da je Vijeće marljivo radilo ne samo na pravopisnim nego i općejezičnim pitanjima i prijeporima, te donosilo zaključke koji su sa znanstvene strane bez prigovora.

Trobroj "Jezika" može se nabaviti u prodavaonici "Školske knjige" u Zagrebu, u Masarykovoj ulici. Čitatelju postaje razvidnim zašto je vojujući manastir Željko Jovanović ukinuo Vijeće za normu. Pa to se Vijeće zalagalo za hrvatski jezik i hrvatsku jezičnu tradiciju! Da ne duljim: ovu vlast treba poslati dođavola prije nego što ostvari svoje novosadske snove, a Jovanovića treba stići zaslužena kazna: neka sud odredi da Željko svakoga dana pročita pet stranica "Hrvatskoga pravopisa", dok se odmara u oporbi. Znam da je takva kazna nečovječna i krajnje brutalna, ali eto.

O trobroju "Jezika" pisat će na međumrežnim stranicama Hrvatskoga kulturnog vijeća uvaženi jezikoslovci, pa od mene tek toliko.

Što je Jovanoviću Hrvatski ustav?

U iskrenom, revolucionarnom komunističkom zanosu, Željko Jovanović je pri donošenju kukurikuluma zaboravio niz ustavnih odredaba, niz zakona i niz međunarodnih ugovora. Da je tako, dokaz je Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonima Odluke o uvođenju kurikuluma zdravstvenog odgoja. Prijedlog su podnijeli GROZD (Glas roditelja za djecu) i REFORMA (udruga za promicanje etike, morala, obiteljskih vrijednosti i ljudskih prava). Da je Ustav teško povrijeđen, očito je , a povrijeđeni su i Zakon o odgoju i obrazovanju, Zakon o sustavu državne uprave itd. te cijela lepeza međunarodnih ugovora, dotično (navodim samo glavne): Opća deklaracija o ljudskim pravima, Konvencija o pravima djeteta, Rezolucija br. 1904. Vijeća Europe, Ugovor između Svete Stolice i RH o suradnji na području odgoja i kulture ( u kojemu se izrijekom govori o kršćanskom odgoju u školama).

Lijepo je vidjeti da se tu više ne radi o kriku i bijesu nego o promišljenoj, pravno potkovanoj akciji koja mora donijeti rezultate. Uostalom, nije Hrvatska iznimka, imale su i druge europske zemlje svoje Jovanoviće i svoje kukurikulume, pa su dobile po prstima. Tako podnositelji spomenutoga prijedloga podsjećaju na belgijski, danski, britanski, luksemburški i talijanski slučaj, na niz, dakle, vrlo sličnih slučajeva koji su završili sličnim pravorijekom Europskoga suda za ljudska prava, dotično: da je državi zabranjeno indoktrinirati djecu na način koji bi se mogao smatrati nepoštivanjem roditeljskih nazora (Danska), da država mora poštivati uvjerenja roditelja ( V. Britanija), da roditelji sami biraju način obrazovanja djeteta ( Luxemburg), da se države trebaju suzdržati od promocije ateizma.

Jovanoviću se loše piše. Još kada se aktivnije pobune znanstvenici, jezikoslovci, profesori, nastavnici i učitelji, te športaši koje naziva životinjama ( misleći da se kao takvi ne mogu obratiti sudu za ljudska prava), od maloga kompleksaša malo će ostati.

Gore ne može

Slušam na radiju izjavu sindikalnoga čelnika (ne sjećam se kojeg niti kojega sindikata) da je ovo najgora vlada od osamostaljenja Hrvatske. Točno. No u drugoj rečenici veli dotični da oni ipak ne će tražiti prijevremene izbore. Pa što to znači? Budući da sam vozio brdovitom cestom dok sam slušao tu izjavu, možda mi je promaknulo da je riječ o čelniku Mazohističkoga sindikata Hrvatske (MSH). Stvar ima šire dimenzije: svjedoči, naime, o ustaljenoj praksi u hrvatskome političkom životu da jedna vlada, ma kako bila nesposobna, glupa i protunarodna, ostaje na vlasti do kraja mandata, dok u državama "stare" demokracije vlade padaju kao kruške svakih nekoliko mjeseci.

Mi smo još mlada demokracija (ha!) u kojoj se osvajatelji vlasti drže noktima jer im je do vlasti a ne do boljitka naroda. Aktualna vlast je, ipak, gadno pretjerala i uputila se prema totalitarizmu svojih otaca pa riskira da bude skinuta u nemirima. Kada komunistički balavci budu skinuti, tužno će se žaliti svojim roditeljima što su ih krivo savjetovali. Onda će ovi osnovati udrugu Glas roditelja za komunističku djecu.

Navodnjavanje

Opširno se raspisalo u dnevnom tisku o navodnjavanju, o tome da mi ne navodnjavamo a drugi navodnjavaju. ( Nije posve točno, mi navodnjavamo kad god su poplave.) Nego, odmah sam se prisjetio zadnjega (?) rebalansa proračuna. Što je iz proračuna izletjelo ? Navodnjavanje. Provjerite. Glupost ove vlasti je doista čudovišna.

Treći program Hrvatskoga radija

Kaže mi jedan, kažu mi dva, pa tri...onda vidim da tu ima nešto. Kažu, naime, da znameniti Treći program Hrvatskoga radija koji je imao neformalni status kulturnoga dobra – više nije što je bio. Je li tomu razlog što odlaze gospari onoga naraštaja koji je tako visoko podignuo program, ili je stvar u novoj orijentaciji koja za tu baštinu ne mari. Ne znam, a već dugo taj program ne slušam redovito, tek povremeno u osamljenim noćnim vožnjama hrvatskom zemljom. Pa javite se vi koji redovito slušate, portal HKV- a je svima otvoren. Da vidimo o čemu je doista riječ.

Zlatno doba zlatne mladeži

Mi smo znali jer znamo, ali šira javnost nije znala pa je dobro što je dnevni list donio podatke o zlatnoj komunističkoj mladeži i njezinim komunističkim očevima. Bio bi to materijal za zabavni feljton, ali zabavi nema mjesta jer je zlatna komunistička mladež sada na vlasti u Hrvatskoj i upravo pokazuje sve svoje intelektualne, ideološke i ljudske dosege, posebno nacionalne. Da jabuka ne pada daleko od stabla, poznato je. Ali sada to nije toliko važno. Glavno je da padne.

Končar

Ne tako davno, pisao sam da mi se taj Končar nimalo ne sviđa. U to je vrijeme bio u Linićevoj milosti. Mjesec dana poslije pao je u Linićevu nemilost, pa je Slavko o Končaru govorio mnogo žeščć nego ja. Sada "država" opet dila s Končarem, daje mu brodogradilište u Trogiru. Sve će na kraju završiti teškim riječima. Ako se doista ne može naći drugi investitor, onda smo na samome dnu.

Mine

S vremena na vrijeme mediji svrate pozornost na mine (u međuvremenu lete u zrak šetači, poljoprivrednici, šumari itd., te naravno tragači za minama koji riskiraju za sitan novac). Od mina će ljudi stradavati još najmanje deset godina. Ima ih strahovito mnogo, posebno na rubovima krepane "krajine". Sjeme zla. Hrvatska još nije oslobođena. Vlast se bavi uvođenjem ćirilice u Vukovar, a ne vađenjem mina s ćiriličnim natpisima.

Tunel Sv. Ilija

Zorna ilustracija nenarodne i protunarodne vlasti: vožnja kroz tunel Sv. Ilija koji povezuje Makarsko primorje i imotski kraj – masno će se naplaćivati. Ljudi prosvjeduju, a kako i ne bi, toliko su dugo čekali i sada dočekali dan kada će ih na ulazu u tunel dočekivati državni razbojnici i otimati im novac. I poduzetnici koji su bili bacili oko na područje preko Biokova, govore da će odustati, što je novi udarac posrnulom imotskom gospodarstvu. Tako se realizira Plan 21 – 21 kuna na ulazu u tunel, 21 kuna na izlazu.

Hrvoje Hitrec