Sredinom veljače

U tjednu uznapredovale veljače ne bilježe se dramatičniji događaji u Hrvatskoj. Snijeg nije okopnio, ali zato kopni Vlada koja je u unutarnjoj agresiji na Hrvatsku i Hrvate dostigla krajnju crtu osvajanja. Jedino joj još Vukovar pruža otpor, a na njemu će slomiti zube, kao što je pisano. Poučen bliskim iskustvima, Vukovar je odlučio braniti se u Zagrebu i dignuti cijelu Hrvatsku na noge, što će se dogoditi vrlo skoro. Ovim putem pozivam što veći broj hrvatskih građana da se pridruže tom činu koji bi mogao imati povijesnu važnost pa ne će biti naodmet postati dijelom toga prosvjeda i pročišćenja uopće.

Za vanjsku agresiju brinu se nama susjedne i neke nesusjedne zemlje koje šalju vojske ucjenjivača kao prethodnice. Kada bi se spojili svi teritorijalni zahtjevi koje susjedne zemlje imaju prema hrvatskome kopnu i moru, te kada bi se tome pridodali dijelovi hrvatskoga teritorija koji su više od dvadeset godina okupirani, iznosilo bi to po mojem računu lijepu površinu koja gotovo odgovara veličini Međimurja. Ako se tomu doda gospodarski pojas na hrvatskome moru – o kojemu više nitko i ne govori – eto još ljepše slike.

Ustav i gospođa Omejec

Koliko sam razumio iz razgovora gospođe Omejec, vrhovne sutkinje Ustavnoga suda, predloženi zakon o strateškim investicijama napola je ustavan, a napola nije. Gospođa Omejec pronašla je negdje da Ustav štiti zrak, tekuće vode i more kao neupitna javna dobra, a čvrsta je zemlja u fluidnom ustavnopravnom stanju pa se njome može strateški raspolagati i davati ju bilo kome.

Članak 52. Ustava RH govori o dobrima koja su od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu. Tvorci Ustava ubacili su u tekst toga članka jedan "ali" koji se ondje nikako nije smio naći jer sada muti vodu i pokazuje se kao ustavna rupa za špekulante. Naime, nakon nabrajanja mora, morske obale, otoka, vode, zračnoga prostora, rudnoga blaga i drugih prirodnih bogatstava" dolazi taj znameniti "ali" – "ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja..."

"Ali" je posve neprikladan i zato što zemljište i šume ne navodi pod "drugim prirodnim bogatstvima" nego ih od njih razdvaja i uspostavlja kao kategoriju koja valjda nije prirodna. Eto i zato taj članak treba u jednoj od predstojećih ustavnih promjena snažno redigirati jer unosi zbrku u pojam koji označuje prirodna bogatstva , te pridonosi lupeškim namjerama u neprirodnim zakonima.

Meteori i Hrvatska

Hrvatsku ne zaobilaze samo investitori nego i značajniji meteori. Onaj koji je pogodio Rusiju bio je, čini se, podosta velik i tako brz da ga nitko nije mogao pratiti. Ako se tomu doda da je vrlo opasan asteroid koji je nekako u isto vrijeme OmejecKoliko sam razumio iz razgovora gospođe Omejec, vrhovne sutkinje Ustavnoga suda, predloženi zakon o strateškim investicijama napola je ustavan, a napola nije. Gospođa Omejec pronašla je negdje da Ustav štiti zrak, tekuće vode i more kao Omejecneupitna javna dobra, a čvrsta je zemlja u fluidnom ustavnopravnom stanju pa se njome može strateški raspolagati i davati ju bilo kome.proletio blizu Zemlje također bio nezamijećen sve dok ga nisu ugledali amateri – povjerenje u visoku tehnologiju i skupcjene opservatorije naglo je splasnulo pa smo zaključili da i dalje živimo u svemirskome mraku. Doslovce ne znamo što nas sutra može pogoditi.

Nisu to znali ni u vrijeme kada su meteori znali za Hrvatsku, u vrijeme Njezina posvećenog Veličanstva carice i kraljice Marije Terezije. U svojoj uzbudljivoj kronici "Annuae sive historia" piše Baltazar Adam Krčelić pod godinom 1751. da su kod Hrašćine pale dvije kugle i zabile se u zemlju. Župnik ih je dao iskopati, a veću kuglu poslao u Požun, gdje je tada boravila kraljica. Ta je kugla težila 7o funti. Manja je podijeljena svećenstvu, gospodi i građanima. "Tvar je bila čelično-željezna", piše Krčelić, " i, što je vrlo čudno, vrlo čista."

O pojavi koja je uznemirila pučanstvo jer su kugle pale s takvim praskom da je narod mislio kako se otvorilo nebo, inače razboriti Krčelić daje sljedeće objašnjenje: bila je suša, jako sunce izvuklo je rudne čestice iz brda Ivančice, one su se stopile u smjesu i oblikovale kuglu, a kugla je poradi sile teže pala na Zemlju.

Feljtoni, feljtoni

U mnogočemu su novinski feljtoni često najzanimljiviji dijelovi novina premda govore o starinama. Tako se objavljuju i dramatične feljtonske snimke savezničkih bombardiranja hrvatskih gradova koje su dugo bile pod embargom da se poslijeratni naraštaji ne počnu pitati koji su to barbari razrušili gradove u Primorju, Dalmaciji i Posavini. Posebno je tragična priča o Zadru koji nakon križarskoga pohoda u srednjem vijeku nije doživio takva razaranja.

O toj smo temi pisali svojedobno u zbornicima o Haaškom sudu. Zadarski profesor, i sam očevidac i žrtva savezničkoga bombardiranja, htio je i uspio predočiti publici što je doista prekomjerno granatiranje (za razliku od granatiranja Knina u Oluji). Za takvo čudovišno razaranje Zadra nije bilo nikakvih razloga vojne prirode. No, učinili su to "saveznici" (Titovi) pa se valjda može reći da se radilo o prijateljskoj vatri. To jest o prijateljskom bombardiranju.

Draško Šorak

Vrlo me je iznenadilo, i to ugodno, da su novine koje izlaze u Hrvatskoj posvetile cijele dvije stranice Drašku Šorku za kojega su mnogi vjerojatno čuli prvi put – ako nisu živjeli u Zagrebu i voljeli jazz. Autorica napisa doista je dobro i upućeno opisala toga čudaka i svećenika čistoga jazza. Nije bio glazbenik, nije svirao ni jedan instrument, neobična izgleda i u odjeći posve neprikladnoj podrumskom ljubitelju glazbe, neprilagođen vremenu i ljudima, sam kao vuk, neproziran. Mnogima odbojan. Fanatik jazza do čijega se mišljenja držalo.

Radio sam s njim u Vjesnikovoj kući svršetkom šezdesetih, bili smo korektori. Draško se nastavio baviti korekturom i lekturom do mirovine, bio je znalac jezika, uvijek hladno pristojan i podosta nepristupačan. Način na koji je umro jest ponešto jeziv ali predvidljiv.

Kada se danas osvrnem na tu nevjerojatno raznoliku gomilu ljudi koja je radila pod Vjesnikovim krovom, pomišljam na nov roman premda sam se u jednome već dotaknuo te teme. Partijci, udbaši, bivši partizani, bivši domobrani, novi domobrani, jugoljupci, srboljupci, hrvatski nacionalisti , oriđinali, alkoholičari, ulizice, sumanuti, pismeni, nepismeni, cinkaroši, šizofreničari i rijetke velike duše, velika pera. Olovni tisak i olovna vremena, ali kakvo bogatstvo tipova!

Neka bude

U zadnjim sam kronikama malo zaboravio na Škotsku, pa se ovim pokličem vraćam: Živjela nezavisna Škotska!

Hrvoje Hitrec