Ništa nije gotovo

Pale (stinac) nije sam na svijetu

Da Palestinci nisu sami na svijetu dokazalo je glasovanje u Ujedinjenim narodima koje je de facto značilo značajnu stubu prema samostalnoj palestinskoj državi.

Hrvatska službena vlast koja je u raskoraku s vlastitim narodom, vlast koja je sljednica i istomišljenica onih koji su u lipnju 1991. napustili sabornicu srditi što se , eto i opet de facto proglašava samostalna hrvatska država – ta je vlast dala naputke da se ne glasuje za Palestince. Da Hrvatska bude suzdržana.

Najidiotskije je s tim u svezi da hrvatske novine promoviraju suprotno, nesuzdržano razmišljanje jugoslavenskoga dinosuara Budimira Lončara koji koristi ovaj palestinski slučaj za licemjernu usporedbu s hrvatskom borbom za slobodu. Odjednom su mu puna usta hrvatskoga naroda, njemu koji je kao zadnji jugoslavenski ministar vanjskih poslova isposlovao rezoluciju UN kojom se Hrvatima (de facto i de jure ) onemogućuje da se brane od srpske agresije, da ostanu goloruki, bez oružja, da se, znači, glatko ostvari velikosrpski plan.

Svi Srbi van (Iz Haaga)

Srbija se donekle smirila nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima a potom i kosovskim uglednicima. Sada Grobar daje izjavu da bi i svi Srbi trebali van iz haaških pritvora i zatvora. Kad nije uspjela politika ravnoteže krivnje koju je zastupalo haaško tužiteljstvo, hajdmo barem na taj način prešutno i elegantno uravnotežiti stvari a onda se svi svima slobodno i na slobodi ispričati pa Jovo nanovo. Tada bi i Stipi Mesiću srce bilo na mjestu.

O jeziku rode...

Dva odvjetnika govore za hrvatske novine, jedan bivši komunistički tužitelj to jest Nobilo i drugi hrvatski odvjetnik Olujić. Govore o Haagu, usput obojica dotiču jezično pitanje ali na posve nedostatan način. Zamjeraju što su službeni jezici bili engleski i francuski, a ne spominju da je haaški Tribunal pisanom izjavom ( u odgovoru Šešelju) ustvrdio da ne postoje jezici koji bi se zvali hrvatski, srpski i bošnjački nego da je to sve jedan te isti BHS jezik. Nije se, znači, radilo samo o imperijalističkim jezičnim nametanjima (engleski, francuski) nego i o jezičnoj zapadnobalkanskoj arbitraži – poslu koji nije bio predviđen ni u trenutku osnivanja toga suda ni u njegovu statutu ni u njegovu širokom kreiranju novoga međunarodnog kaznenog prava , toliko širokom da je prešlo sve granice.

U svemu, zadovoljstvo i sreća što je intervencijom izvana Hrvatska oslobođena pakosne objede za zločinački pothvat ne smiju biti razlogom da se zaboravi na sve godine haaškoga terora ili da se sve svaljuje na tužiteljstvo a eskulpiraju ostali dijelovi Tribunala, to više što je dopustio da ga tako dugo terorizira pravnička ništica i šovinistička vještica Carla del Ponte.

A glede BHS "jezika" – kada Haag zatvori vrata, jedini zagovornici BHS-a odnosno srpsko-hrvatskoga jezika ostat će šačica duhovno, jezično i narodnosno raseljenih osoba koje dobrotom hrvatskoga naroda žive u Hrvatskoj.

Ništa nije gotovo

Sve dok ne bude riješeno hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini ni hrvatsko pitanje ne će biti u cjelini riješeno. Isto tako, dok ne bude povoljno riješeno pitanje "drugoga"navodnog zajedničkog zločinačkog pothvata za koji su optuženi Hrvati iz Herceg Bosne, hrvatski narod u cjelini ne može i ne smije biti miran.

Optužnicu protiv Jadranka Prlića, Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka, Brune Stojića, Valentina Ćorića i Bersilava Pušića pisala je ista ona ruka koja je potpisala optužnicu protiv Gotovine, Markača i Čermaka , a u toj su "drugoj" optužnici i isti oni politički dužnosnici Republike Hrvatske koji su bili navedeni u prvoj, onoj koja je pala i raspala se na Žalbenom vijeću.

Može li se očekivati od službene vlasti u Hrvatskoj, od hrvatske diplomacije i hrvatskih medija da sada, svjesni spomenute iste ruke, aktivno rade u korist oslobađanja Hrvata iz Herceg Bosne ? Teško. Sve mi se čini da u tzv. službenoj Hrvatskoj prevladava onaj perverzni mit o kojemu je svojedobno govorio Mate Kovačević na haaškim seansama Hrvatskoga kulturnog vijeća – da , naime, hercegbosanske Hrvate treba ozloglasiti kao nemoralni dio nacije. Taj su mit prvi počeli proizvoditi britanski mediji, osobito ljevičarski "Guardian", a preuzeli i Francuzi pa je u "Le Mondu" bilo napisano da "hrvatska obala strahuje od hercegovačke najezde" i uopće da su Hercegovci prijetnja kulturi i civiliziranosti jer imaju "kamen u glavi, kamen u grudima i kamen u ruci."

Ostaje nadati se da će presuda hercegbosanskim Hrvatima biti lišena svih iracionalnih, rasističkih teza koje su godinama podgrijavane i iz redova hrvatskih izdajnika, te potvrditi ono što je povijesno istinito: da su se Hrvati prvi organizirano suprotstavili srpskoj agresiji u BiH u obrambenom ratu u kojemu su uspjeli sačuvati dobar dio hrvatskoga teritorija, pomogli osposobljavanju muslimanske vojske, a u ključnim trenutcima pomogli Hrvatskoj da oslobodi zaposjednuti teritorij hrvatske države.

Vlada sama na svijetu

Kao što je odavno rečeno, ova vlast u Hrvatskoj i ova nesretna Vlada bile su donedavno posvađene samo s hrvatskim radnikom, hrvatskim seljakom, hrvatskim intelektualcem, Crkvom u Hrvata i hrvatskim narodom u cjelini. Jedinom uzdanicom takve vlasti ostali su bili poslodavci, to jest krupni kapital. Bili. Sada se vlast uspjela posvađati i s kapitalcima. Nema više nikoga. Sama je na ovom svijetu. Nema više ni obećanja. Što nam još (ipak) može obećati ? Da će otići sama.

O jeziku, rode ... (2)

Kandidat za zagrebačkog gradonačelnika progovorio je u Gradskoj skupštini Grada Zagreba na – engleskom.Dobio je odmah po gubici, pa sada može razmišljati samo o kandidaturi za londonskog gradonačelnika.

Slovenski prosvjedi i hrvatska šutnja

Imaju šire značenje, a i opseg im se širi. Počelo je u Mariboru s previsokim kaznama za prometne prekršaje. Hrvati šute. Za nešto prebrzu vožnju plaćaju tisuću kuna. Odakle ocu (ili majci) tisuću kuna, a voze nešto brže da stignu pobrati djecu iz vrtića ili škole ? Ali moraju platiti jer će inače u zatvor a djeca u sirotište. Pa hajdmo vidjeti što je to s drakonskim zakonom koji zatvara oči pred stvarnim mogućnostima građana. Koliko još treba do nemira ? A razlozi za njih su i širi, naravno.

Došašće Gospodnje

Advent iliti hrvatski Došašće ( Gospodinovo) počeo 2. prosinca. U Muzeju za umjetnost i obrt otvorena adventska izložba da se vidi što su sve imali, tiskali, izrađivali, kupovali, darovali naši stari, na skliskom rubu kiča ali s puno osjećaja.

Prve nedjelje Došašća čita se u crkvama:" Bit će znaci na suncu i mjesecu i zvijezdama,a na zemlji i među narodima tjeskoba radi silne buke mora i valova. Ljudi će ginuti od straha i očekivanja onoga što će doći na sav svijet."

Nije riječ o majanskom proročanstvu, nego o evanđelju po Luki.

Hrvoje Hitrec