Promjene u Leksikografskom zavodu

Na dužnost glavnoga ravnatelja Leksikografskoga zavoda dolazi se imenovanjem. Ne provodi se javni natječaj, što očito odgovara svim političkim opcijama. Sadašnja vlast koja posredstvom svoga glasnogovornika Milanovića kadroviranje mimo javnih natječaja naziva prekomandom – kao da živimo u vojnoj diktaturi – nastavlja uhodanom praksom, s formalnim pokrićem u Zakonu o Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Vlada je nedavno glavnim ravnateljem imenovala dr. Antuna Vujića.

2000.Izmučeni, poniženi i gnjevni zaposlenici Leksikografskoga zavoda koji su dugi niz godina morali trpjeti svakodnevne ispade Vlahe Bogišića, dolazak (povratak) Antuna Vujića doživljavaju kao manje zlo. Ne zaboravljaju pritom da je Vujić kao ministar kulture 2001. podupirao u izboru ravnatelja LZ-a upravo Bogišića koji s ozbiljnom leksikografijom jedva da ima ikakve veze. Rezultat Bogišićeva ravnateljstva bilo je srozavanje struke na razinu na kojoj nikada nije bila u svojoj povijesti.Izmučeni, poniženi i gnjevni zaposlenici Leksikografskoga zavoda koji su dugi niz godina morali trpjeti svakodnevne ispade Vlahe Bogišića, dolazak (povratak) Antuna Vujića doživljavaju kao manje zlo. Ne zaboravljaju pritom da je Vujić kao ministar kulture 2001. podupirao u izboru ravnatelja LZ-a upravo Bogišića koji s ozbiljnom leksikografijom jedva da ima ikakve veze. Rezultat Bogišićeva ravnateljstva bilo je srozavanje struke na razinu na kojoj nikada nije bila u svojoj povijesti. Zauzvrat je Bogišić pogodovao Vujiću i njegovoj privatnoj leksikografskoj kući, stavljajući mu na raspolaganje logistiku Zavoda.

Čim je propala Račanova koalicija, V. Bogišić je našao zajednički jezik s novom vlasti Sanaderove stranke i, štoviše, s ravnateljskoga mjesta avanzirao na položaj glavnoga ravnatelja nakon prerane smrti Tomislava Ladana. U listopadu 2010. Leksikografski je zavod pod njegovim vodstvom dočekao 60. obljetnicu postojanja bez ijednoga relevantnog naslova i javne proslave. Jubilarna proslava upriličena je s godinu dana zakašnjenja, a našao se i povod – obljetnica Krležine smrti.

Što je to sve uništio Bogišić u Leksikografskom zavodu ? Gotovo doslovce – sve: od glavnouredničkoga vrha s kojim nije komunicirao, Znanstvenoga vijeća, staroga zavodskog časopisa, dokumentacije, knjižničkoga fonda, pa do akviziterske prodaje zavodskih naslova (nakon čega je prodaja drastično pala). Ni zgrada nije prošla bolje od temeljne zavodske djelatnosti – njezini se prostori iznajmljuju kladionicama, trgovinama, kafićima i veleposlanstvima, a odnedavno i stanovitoj državnoj agenciji.

Skandal s književnom enciklopedijom

Javni je skandal izbio 2006. u svezi sa strukovno i ideološki anakronom "Hrvatskom književnom enciklopedijom" u kojoj – nota bene – nije postojala natuknica o hrvatskome jeziku. Tadanji glavni ravnatelj Tomislav Ladan nalazio je projektu ozbiljne zamjerke i tražio dosljednu provedbu odluka zavodskoga Znanstvenog vijeća glede koncepcija (i poštivanja rokova). Ignoriran je. Kako je to bilo moguće? Urednik rečene enciklopedije Velimir Visković zatražio je zaštitu predsjednika Vlade Ive Sanadera i osokoljen tom potporom u javnoj se polemici izrugivao Ladanu, velikom hrvatskom intelektualcu, jezikoslovcu, prevoditelju, esejistu i romanopiscu. U tom su se rugačkom poslu Viskoviću pridružili istomišljenici iz Društva pisaca, poput Makovića koji je Ladana nazvao intelektualnim patuljkom i Andreje Zlatar.

Ladan je umro 2008. Kada je ministar Jovanović odmah po dolasku na vlast crvene koalicije razjurio Vijeće za normu standardnoga hrvatskog jezika, obavijest o tome potezu poslana je i Ladanu, koji je bio mrtav već više od svije godine.

Što će Vujić?

Nedopustivo visoka politizacija pratila je Leksikografski zavod od samog osnutka, što je neprihvatljivo u kontekstu bilo kakvoga razgovora o autonomnosti znanstvenoga i leksikografskoga rada.

Kako će se s time nositi Vujić, pokazat će vrijeme. Pruža mu se prilika da popravi stanje u Zavodu i odlijepi ga od opasne hridi na koju ga je nasukao Bogišić i koja je tu značajnu hrvatsku kulturnu instituciju mogla doći glave, bez obzira što Leksikografski zavod u svojim izdanjima i arhivima – ponajprije zahvaljujući bibliografskoj i leksikografskoj strasti Mate Ujevića – još uvijek čuva tezoro respektabilan i u europskim razmjerima. Ako želi uspjeti, dr. Antun Vujić mora odmaknuti Zavod od politike i kao glavni kriterij uvesti stručnost, znanstvenu akribičnost i objektivnost u interpretaciji građe. Uz to je nužno pokrenuti postupak za promjenu članka Zakona o Leksikografskom zavodu koji određuje način izbora glavnoga ravnatelja.

Hrvoje Hitrec