Prema sredini listopada u Hrvatskoj

Lišće još ne pada kako bi se očekivalo u listopadu, ali Vlada pada vrlo brzo. Još se drži noktima za niske grane, a kada joj prsti popuste raspljeskat će se kao trula tikva.

Prosvjetnici i prosvjednici

Učitelji i nastavnici plus medicinske sestre itd. pokazali su da ih ima puno, da su ogorčeni diletantskom klikom u Banskim dvorima koja je i njima ukrala novac kao i mnogima, pa su pokazali zube i najavili da se radi tek o mliječnim zubima što će reći da spremaju štrajk. Bilo bi lijepo da njihov štrajk – koji ću od srca podržati – preraste u opći štrajk za koji se već dugo zalažem i koji bi trebao trajati tako dugo dok se klatež ne pokupi s vlasti.

Među prosvjednicima su bili i matematičari koji vjerojatno znaju izračunati koliko je to bilo ljudi u povorci, za razliku od medija koji su puni drugoredaša iz te plemenite discipline pa neki nabroje pet tisuća, neki deset, a neki i više, odnosno koliko urednik veli da treba ili koliko su mu telefonom odredili. Dio ogorčenih otišao je i na Trg sv. Marka gdje im vlast dopušta govoriti ali im ne da struju, pa su se sporazumijevali znakovima. Znakovito. Milanović im je s prozora dovikivao da ne galame jer ne može misliti. Onda se okrenuo i stao tražiti nitkove u svojim redovima koji su se u doba oporbeno zalagali da rulja može na Markov trg.

Kako vlada Vlada

Koji dan prije – javna sjednica Vlade, nazočni mediji. Snimaju kamere. Na stolu je prijedlog zakona koji će Hrvatsku lišiti prostitucije, ljubljenja na javnom mjestu i prosjačenja. Predsjednik Vlade je konsterniran, prvi put čuje. Pred kamerama započinje spiku onim već čuvenim uličnim rječnikom, nešto mudruje i nabada.

I u tom je smislu ova Vlada ne samo neozbiljna i neodgovorna nego toliko autistična i prizemna da ne shvaća kako se barem prividno dostojno obnaša dužnost. Je li ukinut običaj da se prije sjednice Vlade održi sjednica užega kabineta kojoj je nazočan i predsjednik Vlade, naravno, te se ondje sve dogovori, vidi što je, što ima, što treba na stol a što još držati pod stolom? Imam dojam da je fakinaži i to nepotreban štrapac.

Zabrana ljubljenja i grljenja

KazneRecimo, netko nekoga čeka na kolodvoru, taj siđe s vlaka i padne čekaču u zagrljaj jer se dugo nisu vidjeli, kadli iskoči policajac i tap – četiri tisuće kuna. No najveći su guibitnici ipak prosjaci koji moraju isprositi pet tisuća kuna dnevno da im ostane tisuća ako ih uhvate pa moraju platiti četiri. Država treba novac i postaje sve dovitljivijom.Nakon što je ova vlast sredila sve što je trebalo, potaknula razvoj i uglavnom svladala krizu, okrenula se prema sitnijim razbibrigama i lošim navikama građana. S velikim ambicijama uputila se prema prostituciji, da joj napokon stane na kraj. Ono što nije uspjelo nikome od početaka svijeta do danas, u svim vremenima i na svim širinama, uspjet će mudroj Milanovićevoj Vladi. No nisu na udaru samo prostitutke i klijenti nego i djevojke i dječaci, muškarci i žene koji se stišću u parkovima jer nemaju stan i nemaju kamo. Istospolci nisu spomenuti, premda se baš oni manifestno žvale pod zaštitom države i policije u gay paradama. Valjda će taj jedan dan u godini biti proglašen slobodnim U ostale dane – strogost.

Recimo, netko nekoga čeka na kolodvoru, taj siđe s vlaka i padne čekaču u zagrljaj jer se dugo nisu vidjeli, kadli iskoči policajac i tap – četiri tisuće kuna. No najveći su guibitnici ipak prosjaci koji moraju isprositi pet tisuća kuna dnevno da im ostane tisuća ako ih uhvate pa moraju platiti četiri. Država treba novac i postaje sve dovitljivijom. Sada je vidjela da ima vrganja ko u priči a narod ih bere i štoviše jede. E ne će, to su državni vrganji. Od sada će šumom lutati lugari i otkrivati gljivokradice, a ako budu bježali i zapucati. Tako radi ova vlast. Vraća se u šumu.

Buka, ali selektivna

Jedno je ipak povoljno, a možda iza svega stoje i rezultati moga vječnog lobiranja. Naime, zakon o lošim navikama građana dotaknuo je osim prosjaka i one koji stvaraju nesnosnu buku, ali mi se čini da nisu obuhvaćeni svi izvori buke, a neki koji jesu ne bi trebali biti sankcionirani. Posve je u redu da se napravi red u stambenim zgradama u kojima neki mulac može godinama maltretirati stanare glasnom glazbom, odnosno bukom dubokih basova, ali nisam vidio da su obuhvaćeni bučni lokali i terase, posebno na moru za ljetnih mjeseci. Možda jesu, dao Bog. No sigurno su obuhvaćene svadbe i to nije dobro ni pametno jer se radi o tradiciji: glasne svadbene kolone s automobilskim sirenama nikada nisu išle na živce čak ni kroničnim borcima protiv buke kao što sam ja. Neka se ljudi raduju – ta buka znači novi život. A čauš neka drži hrvatski barjak.

Koliko prezimena imaš?

PrezimenaVraćamo se u rimsko doba kada su ljudi imali toliko prezimena i dodataka prezimenima da ih ni sami nisu znali sve izgovoriti. Stari je Rimljanin u ime i pre.jpgdoba republike imao osobno ime, ime roda i ime obitelji koja se odvojila od svoga roda, potonje često bijaše nadimak po duševnim i tjelesnim manama ( recimo Brutus znači glupak), a oni koji su uspješno ratovali mogli su pridodati i ime naroda čije su pripadnike poklaliVraćamo se u rimsko doba kada su ljudi imali toliko prezimena i dodataka prezimenima da ih ni sami nisu znali sve izgovoriti. Stari je Rimljanin u doba republike imao osobno ime, ime roda i ime obitelji koja se odvojila od svoga roda, potonje često bijaše nadimak po duševnim i tjelesnim manama ( recimo Brutus znači glupak), a oni koji su uspješno ratovali mogli su pridodati i ime naroda čije su pripadnike poklali ( Africanus, Germanicus). No to nije sve. Ako su bili posinjeni, u "prezimenima" se našlo i ime, rod i obitelj posvojitelja.

U doba carstva bilo je i živahnije: na jednom nadgrobnom spomeniku našlo se 38 imena za jednoga jedinog čovjeka. Ova vlast otvara danas u Hrvatskoj istu mogućnost, što znači da će klesari dobro zarađivati.

Nego, kad smo kod Rimljana – oni su imali samo 18 osobnih imena. Mi smo tu znatno napredovali, pa nam nije dosta ni mnoštvo lijepih hrvatskih imena, ženskih i muških, nego grabimo gdje stignemo. Tako hodam neki dan po prigorskom selu i čujem majku kako doziva djevojčicu koja stupa ispred mene s teškom školskom torbom na leđima: "Marisol, di si tak dugo?"

Gredelj

Riječ gredelj znači – rudo na plugu. Dakle važan dio pluga, kao što je poduzeće Gredelj važan dio hrvatske industrije odnosno ostataka ostataka industrije (industrius znači – marljiv). Gredelj ima nesreću da je državno poduzeće a državom trenutačno upravlja klatež koja misli ovako: ako mi ne znamo upravljati državom, a ne znamo, kako bi neki Hrvat znao upravljati poduzećem, što je mnogo lakše. Zato ćemo Gredelj maknuti sa scene, radnicima dati otkaz i učiniti sve kao što činimo i s drugima.

No Gredelj se ne da i dokazuje ne samo da može "nastaviti proizvodnju" nego i da ima dobru perspektivu. Slučaj Gredelj će biti kobniji po ovu vlast nego bilo koji drugi, posebno ako se sumnje u prave razloge likvidacije ili djelomične likvidacije pokažu točnima. Ukoliko su doista točne, ukoliko vlast samo otvara put strancima s istom proizvodnjom, neki se ministri ove Vlade mogu u skoroj budućnosti naći iza rešetaka.

Pavković kontra Ivančić

Mladen Pavković, agilni predsjednik Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskoga rata Podravke ( duga kratica UBIUDR) tuži bivšega feralovca a sada novinara srpskih "Novosti". Zašto ga tuži ? Viktor Ivančić ga je nazvao fašistom. Za Ivančića je to normalno jer sve hrvatske branitelje smatra fašistima. U stvari se radi o tome da taj srbofil i jugofil ima teškoća s terminologijom pa ne zna kako nazvati one koji su se suprotstavili fašističkoj srpskoj agresiji na Hrvatsku. Ne će ih valjda nazvati antifašistima? Pa se onda drži uhodanih riječi za Hrvate.

Usput, kada se ovih dana opet govorilo o objavljivanju popisa branitelja, netko je spomenuo da treba objaviti i popis dezertera. Ondje će se svakako naći i Ivančić. No, njemu će to biti drago.

Vlast koja će zamijeniti ovu na umoru mora ukinuti financiranje "Novosti" jer se ne radi o klasičnom listu jedne manjine okrenutom manjinskoj kulturi i manjinskim pitanjima, nego (još jednoj) tiskovini koja ima zadaću vrijeđati hrvatske nacionalne osjećaje i hrvatske vrijednosti, odnosno vrijeđati hrvatske branitelje i hrvatski narod.

Jugoliga

Jugo-ligaz teksta se ipak vidi da su se jugaši našli u Budvi ili negdje ondje pa nešto razgovarali ali ne i dogovorili. Niti ne će. Spominjali su naravno i sigurnosna pitanja, te mudro zaključili da će, ako bude što ne će biti, domaće utakmice pratiti samo domaći navijači itd. Navodno bi se uz bivše jugodruštvo natjecali i klubovi iz Mađarske i možda Bugarske, valjda kao smokvin list.Neke su tiskovine zabilježile a neke nisu (već prema stupnju nagnuća) da je vlak s hrvatskim navijačima kamenovan na putu kroz Srbiju, no ipak je sretno stigao u Skoplje (Skopje). I to dvaput kamenovan. Znam taj zvuk jer sam bio svojedobno u vlaku za Vukovar s Franjom Tuđmanom i ostalima prije integracije, a na povratku su "lokalni Srbi" izrešetali vagone teškim kamenicama.

Nego, pustimo povijest makar i dalje blisku. Istoga dana čitam u tjedniku koji izlazi u Hrvatskoj da Uefa ultimativno zahtijeva jugoligu. Iz teksta se ne može vidjeti da se radi o ultimatumu ili oštroj preporuci, niti Uefa ima bilo kakvu mogućnost i snagu da sugerira takvu svinjariju. No, urednici s istočnim nagnućem očito žele da bude tako, pa i naslove kroje po svojim čežnjama. Iz teksta se ipak vidi da su se jugaši našli u Budvi ili negdje ondje pa nešto razgovarali ali ne i dogovorili. Niti ne će. Spominjali su naravno i sigurnosna pitanja, te mudro zaključili da će, ako bude što ne će biti, domaće utakmice pratiti samo domaći navijači itd. Navodno bi se uz bivše jugodruštvo natjecali i klubovi iz Mađarske i možda Bugarske, valjda kao smokvin list.Tim opasnim igrama oko regija treba napokon stati na kraj i reći što jest i gdje Hrvatska spada, naime u srednjoeropsku i mediteransku regiju – po svojoj kulturi i povijesti, a tanku balkansku dimenziju staviti na treće mjesto i tako ju tretirati.

Nije to bez vraga

U Ministarstvu vanjskih poslova ali i Vladi u cjelini vlada panika. Nakon zadnjega europskoga izvješća koje je po još nedavnim tvrdnjama trebalo biti formalnost, uslijedio je udarac maljem. Koliko god se Vesna Pusić u poznatom stilu trijumfalnog prenemaganja trsila objasniti drukčije i povoljnije, realnost je tvrda. A onda su još natočili visoki njemački dužnosnici kao primjerice predsjednik Bundestaga . Da nisu, europsko izvješće o Hrvatskoj pripisalo bi se poznatim ljubiteljima Hrvatske, od Engleske do Nizozemske i Švedske, ali jesu.

Sada je kako je. Može se tumačiti zazorom Nijemaca od još jedne države na rubu bankrota, ali se nikako ne smije zaboraviti sjajan berlinski nastup hrvatskoga predsjednika Vlade Zorana Milanovića. Njegovo priglupo i nepovijesno mudrovanje o hrvatskoj naciji i njezinoj katastrofalnoj heterogenosti diglo je kosu na glavi ne samo nama u Hrvatskoj nego i njemačkim političarima koji nisu mogli shvatiti da premijer neke zemlje u službenom posjetu drugoj može tako govoriti o svojem narodu. Pa su onda rekli: ako je tako, onda možda Englezi imaju pravo, što će nam u Europskoj uniji takva zemlja koja ne zna što je i nacija koja to uopće nije.Pa Marx nije bio Englez nego Nijemac, a tvrdio je isto što i taj Milanović.

I tako su zastupnici jugolige , novosadskoga pravopisa, srpsko-hrvatskog i uopće balkanskih integracija naglo živnuli. Još ima nade, rekli su dižući čašu i zapjevali "Hej Slaveni" premda sada (valjda) znaju da su nam i to svojedobno pokrali jer se melodija s drugim riječima zvala "Oj Hrvati". Možda i priznaju krivotvorinu, pa samo malo pomaknu naslov. Recimo "Joj, Hrvati".

Hrvoje Hitrec