Nakon tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća (u suradnji s HKZ) održane u povodu najavljene ratifikacije sporazuma s BiH o granici kod Neuma

Gornji je naslov blaga parafraza naslova knjige "Prijevara ili zabluda" trojice autora – Stjepana Ćosića, Nike Kapetanovića i Nenada Vekarića, objavljene u vlastitoj nakladi akademika Vekarića, upravitelja Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Knjiga je nakon promocije u Dubrovniku predstavljena i na tribini HKV-a u Zagrebu, u dvorani "Hrvatskoga slova" uz nazočnost akademika Vekarića i dr. Ćosića, ravnatelja Hrvatskoga državnog arhiva, u okviru teme naslovljene "Svi razlozi protiv ratifikacije ugovora s BiH" o kojoj su još govorili akademik Vladimir Ibler, dr. Miroslav Tuđman i Drago Krpina. Potonja dvojica nastupili su kao političari i razjasnili u kojim je okolnostima potpisan sporazum između Hrvatske i BiH, a koji su potpisali dr. Franjo Tuđman i Alija Izetbegović 1999.

Osporili su taj dokument kao podlogu za ratifikaciju jer se radi o načelnom sporazumu koji nije praćen detaljima, a kako je uopće došlo do potpisa s hrvatske strane objasnio je Krpina nastojanjima prvoga hrvatskog predsjednika da sagledava situaciju u sklopu tješnje sveze Hrvatske i BiH, odnosno u svjetlu washingtonskog i deytonskih sporazuma koji su predviđali konfederalnu vezu Hrvatske i Federacije BiH. Dr. Miroslav Tuđman podsjetio je također da je Washigtonskim sporazumom 1994. Hrvatskoj zajamčen slobodan i neograničen prolaz kroz Neum, ali se Račanova Vlada odrekla Sporazuma o posebnim odnosima. Za akademika Iblera glede "graničnoga spora" i ratifikacije nema nikakve dvojbe: ratifikacija ne smije biti potpisana u Hrvatskome saboru jer su rt poluotoka Kleka i dva otoka neosporno dio hrvatskoga teritorija.

Neupitna pripadnost Hrvatskoj

Akademik IblerZa akademika Iblera glede "graničnoga spora" i ratifikacije nema nikakve dvojbe: ratifikacija ne smije biti potpisana u Hrvatskome saboru jer su rt poluotoka Kleka i dva otoka neosporno dio hrvatskoga teritorija.Hrvatski je sabor već 1999. odbio ratificirati Ugovor o državnoj granici, verifikacija je propala i 2005. zahvaljujući otporu stručnjaka koji su ju spriječili, problem je pao u zaborav a izvukao ga je u nedoba Zoran Milanović u srpnju 2012. kada je u Dubrovniku izjavio ..."i sada bi se mi trebali sporiti sa susjedom oko ta dva kamena", što je podiglo na noge cijelu hrvatsku javnost, a akademik Vekarić je na tribini HKV-a vrlo rezolutno rekao da će spriječiti i treći pokušaj ratifikacije kao što je i prethodna dva. Pridružili su mu se poznavatelji međunarodnoga prava, poput akademika Davorina Rudolfa i još mnogih, zaredali su razgovori s njima u tiskovinama i na televizijama pa je javnost mogla čuti njihove argumentirane razloge protiv ratifikacije, potvrđene i na tribini HKV-a a vrlo detaljno i kronološki razrađene u knjizi "Prijevara ili zabluda" počam od 1333. kada su Veliki i Mali školj postali dijelom Dubrovačke komune, odnosno od 1399. kada je Ponta Kleka ( tada i cijeli poluotok Klek) postala dijelom Dubrovačke Republike. Od tih godina pa do danas vrh polutoka Kleka i otoci Mali i Veliki školj pripadaju onoj državi čiji je zakoniti sljednik Republika Hrvatska.

Političko-teritorijalni i katastarski status Ponte Kleka (kako rt sustavno nazivaju autori knjige "Prijevara ili zabluda" Vekarić, Ćosić i Kapetanić) dio je državnoga teritorija RH. Ponta Kleka je nezakonito upisana u k.o. Neum (BiH) pa mjerodavna ustanova RH treba upisati katastarske čestice Ponte Kleka u odgovarajući k.o. u Republici Hrvatskoj. Taj zaključak autori zasnivaju na ovim činjenicama: granica između BiH i RH prema Badinterovu izvješću utvrđuje se stanjem na dan 25. lipnja 1991., a ta je granica kod Neuma identična s tzv. avnojevskim granicama koje pak odgovaraju onima u trenutku austro-ugarskoga sloma 1918. , te potpuna ista kao granica određena na Berlinskom kongresu 1878.

Ne postoji dokaz da je od 1878. do 1991.zatražen ili proveden zakoniti postupak za promjenu granice na Ponti Kleka. Katastarska promjena koja je izvršena 1974. nezakonita je, lažna, nepotpisana s hrvatske strane, djelo jednoga lupeža koji je krivotvorio zapisnik.

I eto na temelju te krivotvorine koja je jedini i u stvari nikakav "dokaz" (u granice se nije diralo ni te 1974.) sada bi Hrvatski sabor na temelju "mišljenja" neukoga predsjednika Vlade trebao prepustiti dio svoga teritorija susjednoj državi!

Prepuštanje bi bilo protivno Ustavu

RatifikacijaNadajmo se da prijedlog ratifikacije ne će ni stići u Hrvatski sabor, ni sada ni u budućnosti. I ne radi se samo o rtu Kleka i otocima, nego i o lijepom komadu hrvatskoga mora na kojemu su sve do 1999. pelješki ribari lovili ribu a Hrvatska gospodarila šumskim zemljištem na otocima.A kako stoji s otocima? Veliki i Mali školj su dio državnoga teritorija RH. Katastarski pripadaju k.o. Duba Stonska, te ni s te strane nema spora. Ti otoci su 666 godina u istom političko-teritorijalnom i katastarskom statusu. Katastarski upis Velikoga i Maloga školja u k.o. Neum 1974. na temelju lažnoga zapisnika o razgraničenju k.o. Neum s nepostojećom k. o. Pelješac (koji hrvatska strana nije potpisala) ne može biti dokaz o promjeni granice RH i BiH. Ne postoji ni jedan jedini dokaz da su ti otoci ikada pripadali BiH ni da je BiH ikada zatražila da postanu teritorijem te države . Osim toga, sporazum iz 1999. nije ratificiran u parlamentu BiH, a eto Hrvatska se nudi da ga ratificira prva kako bi na pladnju podarila teritorij susjednoj državi jer što jednoj anacionalnoj Vladi znači hrvatski teritorij, što joj predstavlja to kamenje? Na sreću, zato postoji hrvatski Ustav koji ne dopušta prepuštanje teritorija, pa bilo kakvi daljnji koraci ove Vlade prema Saboru u svezi s ovom ratifikacijom predstavljaju kršenje Ustava i kazneno djelo.

Nadajmo se da prijedlog ratifikacije ne će ni stići u Hrvatski sabor, ni sada ni u budućnosti. I ne radi se samo o rtu Kleka i otocima, nego i o lijepom komadu hrvatskoga mora na kojemu su sve do 1999. pelješki ribari lovili ribu a Hrvatska gospodarila šumskim zemljištem na otocima. Da ne govorimo o smještaju u zapadnome dijelu malostonskoga kanala koji je strogi rezervat.

Knjiga "Prijevara ili zabluda" sadrži velik broj zemljovida iz svih povijesnih razdoblja, te niz dokumenata . Vrlo je luksuzno opremljena, a to što je morala biti objavljena u vlastitom izdanju akademika Vekarića govori o zainteresiranosti hrvatske politike i institucija za ovu temu. I neka ne kažu ignoranti da se radi o "maloj stvari", o kamenju itd. Hrvatska nije dovoljno velika da bi se mogla odreći i najmanjega dijela svoga teritorija i treba biti dovoljno velika da ne bude mala po kakvoći svoje političke "elite" koja u sadašnjem izdanju ne prepoznaje ni jedan hrvatski interes, pa tako ni ovaj. Zato svaka čast našim znanstvenicima koji su od najstarijih poput akademika Iblera koji će uskoro imati stotinu godina do mlađih poput Stjepana Ćosića (1964), Nike Kapetanića (1952) i Nenada Vekarića (1955) pokazali što znači boriti se tvrdo i ustrajno za svaki grumen ove zemlje i za svaku kap mora.

Hrvoje Hitrec