Hrvatska početkom rujna

I dalje vrlo toplo, a bit će i vruće. Na autocestama nema više toliko turista, ali se voze budući koncesionari i razgledavaju. Usta ne mogu zatvoriti od čuđenja i potiho se pitaju u čemu je kvaka. Šalju u svoje zemlje šifrirane poruke. Dešifrirane glase: "Ljudi moji, našli smo jednu zgodnu omanju državu u kojoj žive idioti. Ili su barem idioti na vlasti jer se obični domorodci čine bistrima i srdačnima. Ma zamislite, ti na vlasti hoće nam dati više od tisuću kilometara prelijepih autocesta za svega tri milijarde. Koncesija na trideset godina! A autoceste su izgradili sami, novcem svoga naroda. Ceste su nove novcate, odlično održavane, tuneli najbolji u Europi. Tu nešto smrdi, pa Vas molimo da nam date upute."

Na takve šifrirane poruke iz središta zemalja budućih koncesionara odgovaraju također šifriranim odgovorima, koji dešifrirani glase: "Sve je u najboljem redu, možete početi pregovore. Sada je pravi trenutak za taj posao jer su na vlasti u Hrvatskoj osobe koje su dobile koncesiju na uporabu mozga, ali je ona trajala nekoliko tjedana i odavno je iscurila."

A sada ozbiljno

Hrvatsko kulturno vijeće priprema okrugli stol. Tema je devastacija i rasprodaja hrvatskih dobara, protuustavni teritorijalni ustupci drugim državama i osobito pakleni plan o Šifrirane porukeNa autocestama nema više toliko turista, ali se voze budući koncesionari i razgledavaju. Usta ne mogu zatvoriti od čuđenja i potiho se pitaju u čemu je kvaka. Šalju u svoje zemlje šifrirane poruke. Dešifrirane glase: "Ljudi moji, našli smo jednu zgodnu omanju državu u kojoj žive idioti. Ili su barem idioti na vlasti jer se obični domorodci čine bistrima i srdačnima. Ma zamislite, ti na vlasti hoće nam dati više od tisuću kilometara prelijepih autocesta za svega tri milijardedavanju hrvatskih autocesta u koncesiju. Sudionici okrugloga stola djelomice su definirani, ali lista nije zaključena pa ovim putem molim sve zainteresirane da se jave. Temeljna teza: riječ je o izdaji.

Nagrada za rušenje Portala

U prvih sedam dana rujna srušen je Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Nije prvi put, a vjerojatno ni zadnji. Koliko sam čuo, nije Portal HKV-a jedini doživio ozbiljan, profesionalni hakerski napad, ali je jedini ostalo hladnokrvan i štoviše raspisuje nagradu za najboljega rušitelja portala. Nagrada je financijski vrlo povoljna, pa molim hakera da se osobno javi, bez obzira radi li se o fizičkoj ili pravnoj osobi i je li riječ o hrvatskome građaninu ili susjednom. Ukoliko se sam ne javi, bit će pronađen i doveden na preuzimanje nagrade.

Opaska: hakiranje internetskih portala nekako je na rubu interesa čuvara reda, a nema nikakve razlike između namjernoga spaljivanja kompletne naklade jednoga dnevnog lista i rušenja internetskoga portala.

Jedna opaka analiza

Riskiram da budem dosadan i zaostao jer je vrijeme teme prošlo, ali mi je isprika pad Portala HKV-a pa se nisam mogao uključiti.

O čemu se radi? Kao što je ( barem meni) poznato, svako jutro pročitam "Večernji" i "Jutarnji", a ostale ako što ima. Uspoređujem. Tako su i jedan i drugi spomenuti dnevnik ispričali čitateljima što je londonski gradonačelnik Boris Johnson rekao "Daily Telegraphu".

"Večernji" prenosi da je za Johnsona naša Oluja osloboditeljska akcija, te da Boris žali što je u zatvoru onaj tko je akciju vodi, naime general Gotovina.

"Jutarnji" ne prenosi Johnsonovu ocjenu Oluje, a o Gotovini samo riječi da se "generalovi posteri mogu vidjeti uz cestu i da ga u Hrvatskoj obožavaju kao junaka."

"Večernji" prenosi Johnsonove riječi da "tiranija Bruxellesa nije nasilna i otrovna kakva je bila tiranija Beograda."

"Jutarnji" izbacuje Beograd i svodi na rečenicu" Bit će to baršunasta tiranija, ali ipak tiranija."

"Večernji" prenosi da je Johnson uočio rane na crkvama i zidinama koje su granatirali Srbi.

I "Jutarnji" spominje Borisova zapažanja ožiljaka "od granatiranja Srba" ( u Dubrovniku), što je (barem za mene) pitijska formulacija jer je hrvatski jezik razborit jezik pa bih mogao zaključiti da su u Dubrovniku bili Srbi a netko ih granatirao. No ne ću tako zaključiti jer toliko opak nisam, ali ću reći da je u nastavku rečenice o granatiranju "Jutarnji" bez komentara prenio i Borisovo osvjedočenje da su "u Mostaru Hrvati raznijeli Stari most."

U "Večernjem" nema Mostara ni Staroga mosta.

Ova mala analiza doista je bila potrebna da pokaže tko što misli i tko od čega zazire te komu je srce na kojoj strani. A glede Staroga mosta: general Slobodan Praljak tiskao je analizu četvorice stručnjaka (ako se ne varam) među kojima nije bilo Hrvata - i svi su ustvrdili da Hrvati nisu razorili Stari most. Ni tužitelji u Haagu više ne spominju Stari most.

Bolesna navika

Moja bolesna navika da čitam dva dnevnika uz jednu kavu rezultirala je i ovim slučajnim opažanjem: u oba su dnevnika istoga dana predstavljeni kandidati za mjesto ravnatelja javne televizije. Oba su dnevnika donijela kratke životopise. U jednom se dnevniku u jednoj biografiji spominje da je kandidat svojedobno bio izvršni sekretar CK KPH. U drugom se dnevniku taj podatak ne može naći.

Nego, što mislite koji će kandidat pobijediti? Nije teško, razmislite.

Englezi krstare Hrvatskom

Nakon neobičnoga političara i turista Borisa Johnsona koji je pokazao beskrajnu ljubav prema Hrvatskoj – u neskladu s britanskom vanjskom politikom – u Hrvatskoj je boravio drugi jedan Vjernik MilanovićGdje se i kako Milanović susreo s Biblijom, ostaje zagonetno. Da jest, očito je, da je tek početnik – i to je očito. Još nije svladao velike vremenske udaljenosti ( da ne velim biblijske) pa nije siguran kada su to Židovi bili u Egiptu a kada u babilonskom sužanjstvugradonačelnik i gospodar londonskog Cityja, globalnoga novčanog središta. Taj je bio manje emotivan, vrtio se po Rijeci i govorio o projektima. Domaći njemu o luci i željeznici, on njima o desetom, premda je uzeo na znanje što bi domaćima pasalo. A onda je vidio hrvatske autoceste. Gotove. Ni prstom ne treba maknuti, a tri milijarde su mu za kavu i cigarete. Premda ne puši. Zna se tko je tu pušač.

Milanović i Stari Zavjet

Gdje se i kako Milanović susreo s Biblijom, ostaje zagonetno. Da jest, očito je, da je tek početnik – i to je očito. Još nije svladao velike vremenske udaljenosti ( da ne velim biblijske) pa nije siguran kada su to Židovi bili u Egiptu a kada u babilonskom sužanjstvu.

No gdje je pronašao Bibliju? Tragovi vode na Hvar, u vilu u kojoj je prije njega boravio Mesić. Eto, sada znamo.

Pančićeva omorika (to jest retorika)

Teofil Pančić obračunava se u hrvatskim novinama sa srpskim nacionalistima, dotično srbijanskim nacionalistima, odnosno jednim nacionalistom – visokim dužnosnikom Ministarstva kulture, Draganom Kolarevićem. Zamjera nesretnom Kolareviću tezu da su Srbi počeli gubiti kulturni i nacionalni identitet u vrijeme stvaranja prve Jugoslavije, a zatim naravno i druge – jer su stupili u zajedničku državu s Drugima, poglavito kulturno nadmoćnim Hrvatima, a priča se nastavlja i u ovim vremenima zasebnih država kada Hrvati i opet na kulturan način "okupiraju Srbiju".

Nastojeći da se naruga srpskim nacionalistima, Pančić pada dublje od njih i otkriva se kao velikosrpski nacionalist. Pančićeva je teza o jeziku iz kompaserije memorandumske škole, a glasi da se hrvatska i srpska kultura ionako ne mogu odvojiti zbog " zajedničkoga jezika i svake moguće kulturološke bliskosti." Pri svršetku napisa spominje Pančić i "histeriju oko samostojnosti hrvatskoga jezika" te bilježi "slučaj Kordić".

"Slučaj Pančić" je posve jasan , a napis pisan za osobe niske inteligencije i skromnoga znanja o povijesti, pa naravno i povijesti hrvatskoga jezika, ali članak nije posve bezopasan jer (da citiram Pančića) nema teže zablude od one da su budale bezopasne.

Možda bi nekom nesrpskom nacionalistu doista godilo kada u novinskom naslovu vidi rečenice "Hrvati su nas okupirali", "Njihova kultura je nevjerojatno snažna i vitalna" ili u podnaslovu "Nacionalistička paranoja: Hrvati ovdje u Srbiji rade što hoće. Oni su stvarni vladari. Čak nam i na zastavu povraćaju."...no meni ne samo što ne godi nego mi se povraća od te Pančićeve mješavine jugoslavenske i velikosrpske(uglavnom suznačne) papazjanije. I nikako mi ne godi da netko povraća na srbijansku zastavu. To što su u Beogradu dopustili da im neki Frljić napravi predstavu u kojoj se vrijeđaju srbijanski simboli – njihova je stvar. I nije frljićima i sličnim teatarskim frfljavcima bila zadnja namjera vrijeđati srbijansku zastavu, nego tim činom dobiti alibi da vrijeđaju i ostale "balkanske" države i simbole, što se pokazalo na Dubrovačkim ljetnim igrama kada su se krvlju zaklane kokoši bojale kockice na hrvatskome grbu. A te crvene kockice i jesu u boji krvi, u boji ljudske, hrvatske krvi koja prolijevana u silnim stoljećima kada su Hrvati krvarili ne predajući se turskoj okupaciji velikoga dijela svoga teritorija, a Srbi se dali pokoriti i potom štoviše ispred ili iza osmanlijske vojske osvajali i oni hrvatsku zemlju ne samo u Bosni.

Pa ako postoji doista nešto zbog čega su Srbi toliko vezani uz hrvatsku kulturu, to je svakako potraga za izgubljenim stoljećima srbijanske kulture u uvjetima neslobodnoga narodnoga života uopće, te tu prazninu nastoje popuniti otuđivanjem djela i autora koji sa Srbijom i Srbima nemaju ama baš ništa zajedničkog. O tome fenomenu kod Pančića ni spomena, a znamo i zašto. Jer toga fenomena ne bi bilo bez bolesnoga inzistiranja na "zajedničkom jeziku" koji je alfa i omega svih prisvajanja ili jednostavno rečeno – krađa. Nema kod Pančića ni točne priče o dvije Jugoslavije kada se državnom silom nametao Hrvatima srpski jezik, a što je jezik nego srž kulturnoga identiteta, i zašto su se onda Hrvati tako žustro bunili i pobunili ako se radilo o "zajedničkom jeziku"? I na kraju zašto su Hrvati, napokon osamostaljeni u svojoj državi, tako duboko urezali hrvatski jezik u Ustav, kao u kamenu ploču, pa čak i ministar Jovanović preko volje mora izgovarati te dvije male, velike riječi. I gdje je ta SOA koja treba braniti Ustav od svake ugroze – a o tome je riječ.

Samo još nešto: "histerija" oko samosvojnosti hrvatskoga jezika nikada nije bila nalik tome bolesnom stanju, nego staložen, uporan, znanstveno argumentiran otpor srpskoj hegemoniji. Istoga je karaktera bio otpor nedavnoj, rigidnoj i beskonačno komičnoj knjizi jedne nedoučene velikosrpske jezikoslovke koja je našla potporu ni manje ni više nego u hrvatskom Ministarstvu kulture. Tek je tada reagiralo Hrvatsko kulturno vijeće i obratilo se Državnom odvjetništvu koje se našlo u čudu i u epskom obrazloženju punom besmislica - odbilo postupati po Ustavu.

Kada samo spomenu krv, ona se prolijevala naravno i ne tako davno kada su pristaše "zajedničkoga jezika", dakle i "zajedničkoga naroda", dakle i "zajedničkoga teritorija" napale Hrvatsku. O tome Pančić ima reći samo " da se država Jugoslavija raspala na najgori i najsramniji način", što bi bilo prihvatljivo da je u istoj rečenici imenovao agresora na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu ali o tome šuti kao pančićeva omorika u podrinjskoj zelen-gori. No, dosta o Pančiću. Ja i ne znam tko je taj Pančić. Za onoga od omorike znam.

Još o jeziku

Vjerojatno ste i sami opazili, poštovani čitatelji (i čitateljice ) da se s novom, protokomunističkom državnom vlasti vratio u javnost i jezik otaca današnjih političkih diletanata, pa gospodarstvo uzmiče pred ekonomijom, a proračun pred budžetom – u govoru "visokih" dužnosnika. Hrvatski jezik im i inače ne ide najbolje, pa Milanović govori "da ih lažu" ( slavonski župani Slavonce), čuo sam i "da ih kradu" itd. Nego, jedno već odavno želim napisati: i školska djeca već govore "Dobro sam" kada žele reći da im je dobro, a kada im je bolje kažu "Sad sam bolje." Te se to nekako uvuklo u kulturni hrvatski jezik koji je – rekoh već – razborit i logičan. Nikako ne podnosi da netko kaže "Ja sam loše" ili "Ja sam dobro" jer ne voli nejasnoće. Samo Bog može reći za sebe "Ja sam Dobro".

Kad sam već spomenuo djecu. Ispred jednoga trgovačkog središta vidim djevojčicu koja nekoga čeka. Taj netko je očito otac jer dolazi i lijepo joj se nasmiješi, a ona ga pita: "Tata, jesi obavio šoping?" Djevojčica ima najviše pet godina. A već toliko zna.

Hrvoje Hitrec