Na prijelazu travnja u svibanj

Trešnje su najveće žrtve mraza, barem u Zagrebačkoj županiji. Na stablima gdje ih inače bude na desetke i desetke kilograma, sada će ih biti šaka. Uvoznici već trljaju ruke jer im je sjekira pala u med. Svaku elementarnu nepogodu u Hrvatskoj slave šampanjcem, pod sloganom "Hrvatska nesreća je naša sreća".

Slovo iza Zareza

"Hrvatsko slovo" je, dakle, otkrilo da se gospođa ministarka nalazi u sukobu interesa glede dvotjednika "Zarez". Predočen je i dokument koji to nedvojbeno potvrđuje. Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa nije se još oglasilo, a vjerojatno i ne će. "Slovo" je slučajno nabasalo na dokument, proučavajući fakte koji su odlučili u korist "Zareza" kada je nedavno dijeljen novac časopisima te su "Slovu" drastično smanjena sredstva ali je zato ministrica Andreja Zlatar dodijelila lijep novac "osobi ovlaštenoj zastupati Zarez", a ta se osoba također zove Andreja Zlatar. U svezi s tom pričom ali još više u svezi s Sukob interesaInače, malo sam se raspitao po kioscima, ne budi lijen. Kada spomenem "Zarez" prvo me neko vrijeme u čudu gledaju, zatim se ponetko ipak prisjeti, a na pitanje kako se prodaje samo se nasmiju i odmahnu rukom. "Ma nemojte", velim,"a znate koliko taj zarez dobiva iz državnoga proračuna?" Pa im kažem i onda se prestanu smijatikazališnim zakonom i sličnim delikatesama iz Ministarstva kulture, Sabor bi trebao osnovati povjerenstvo za sukob sa zdravim razumom.

Inače, malo sam se raspitao po kioscima, ne budi lijen. Kada spomenem "Zarez" prvo me neko vrijeme u čudu gledaju, zatim se ponetko ipak prisjeti, a na pitanje kako se prodaje samo se nasmiju i odmahnu rukom. "Ma nemojte", velim,"a znate koliko taj zarez dobiva iz državnoga proračuna?" Pa im kažem i onda se prestanu smijati.

Čačić ili nesreća

Ratimir Čačić je apsolutna politička zvijezda tranzicije iz slabašno demokratskog u novi totalitarni poredak. Čovjek je očito shvatio da je došlo njegovo vrijeme – vrijeme kaosa i bezobzirnosti, vrijeme drumskih razbojnika. Drzak je prema novinarima, prema javnosti, prema nezaposlenima i zaposlenima, prema kolegama u Vladi. Ne samo bolesno ambiciozan, nego vjerojatno i doista bolestan. (Usput: zadnja izjava da bi Hrvati mogli manje telefonirati pa bi im ostalo za struju i plin, otvara zanemareno pitanje je li Čačić u trenutku sudara u Mađarskoj telefonirao ili je štedio za struju.)

Potpuno izgubljeni Milanović ne zna kako se postaviti prema arogantnom Čačiću. Za sada trčkara za njim, a ako Čačić negdje izjavi da je nemilosrdan, onda Milanović drugoga jutra izjavi da je on, Milanović, još nemilosrdniji. Ako Linić izjavi slično, onda Milanović tvrdi da je ipak on najtvrđi. Na kraju dolazi javnost (birači) koja će doista biti nemilosrdna prema vladajućoj gomili umišljenih diletanata. Prije toga pravorijeka očekuje se velika eksplozija u koaliciji jer se članstvo SDP-a osjeća izigranim i ismijanim. S pravom, jer od 30 posto onih koji su glasovali za koaliciju, samo je tri posto imalo na umu HNS. A ona većina od 70 posto Hrvata već piše poruku: ili ćemo na ulicu ili na birališta, pa vi vidite.

Peterle u HBK

Bio sam na drugome danu dvodnevnoga međunarodnog skupa o komunističkim žrtvama u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Jedan od gostiju, bivši slovenski premijer Lojze Peterle, održao je zanimljivo predavanje o Sloveniji kao velikom hrvatskom groblju, zalažući se za (slovenski) kontinuitet istraživanja grobišta jer, reče , "ne može jedna Vlada otkapati, a druga zakapati".

Hrvatske vlade su u tome mnogo dosljednije: ne otkapaju, pa ne moraju ni zakapati.

Julija Timošenko

Hrvatska Vlada, Ministarstvo vanjskih poslova i Hrvatski nogometni savez ali i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ni jednom se riječi nisu oglasili nakon premlaćivanja Julije Timošenko u ukrajinskom zatvoru. Navodno će nešto reći, ali do danas nisu (pišem 1. svibnja). Hrvatskoj Vladi su takve metode bliske jer je slijednik komunističkih načina ophođenja te ne vidi ništa čudno u cijeloj priči. Ministarstvo vanjskih poslova čeka što će reći "Europa" jer je za sada samo Angela Merkel visoko podigla glas, Hrvatski nogometni savez ne bavi se politikom, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ima na čelu Jovanovića koji bi vrlo rado militantni rječnik pretvorio u isto takvu akciju, pa duboko suosjeća s ukrajinskim režimom.

I što sada? Juliju Timošenko treba na svaki način izbaviti iz zatvora, prije nego ju ubiju. Ukrajinskom režimu cijela EU (plus Hrvatska) treba dati do znanja da je spremna na bojkot onoga dijela nogometnog prvenstva koji se igra u Ukrajini. Štoviše, dovesti u pitanje cijelo nogometno europsko prvenstvo, jer se ionako pretvara u farsu, ili prekrojiti repertoar tako da sve utakmice budu igrane u Poljskoj. Još ima vremena.

Alfred Pal

Moj prijatelj iz vremena "Paradoksa" u drugoj polovici šezdesetih, slikar Alfred Pal, najupečatljiviji je lik u seriji o jugoslavenskim tajnim službama. Sada već pokojni Pal ( udario ga motocikl u Petrinjskoj) usprkos povremenoj nerazgovijetnosti, ispričao je što mu se događalo na Golom otoku gdje je boravio u dva navrata – ni prvi put nije znao zašto, a bogme ni drugi put. Upravo zato što je pričao na svoj način, bez velikoga gnjeva, gotovo fatalistički, s opakim pojedinostima i povremeno gotovo humorističnom intonacijom, Palovo svjedočanstvo je do sada najbolji iskaz o strahotama komunističkoga logora na Golom otoku (i Svetom Grguru), ujedno negacija floskule da su ondje završavali samo poklonici Staljina iz komunističkih redova, nego pretežito Hrvati koji ni sa Staljinom ni sa Titom nisu imali ništa zajedničko.

Bljesak

Skromna proslava "Bljeska" koji je dugo slavljen kao operacija bez mrlje. No kako ni jedna navalna operacija Hrvatske vojske ne može biti čista – kažu četnici – eto su mrlje pronašle združene pročetničke snage Inicijative mladih za ljudska prava i Srpskog demokratskog foruma. Kada čovjek pročita što to oni imaju za reći, vidi da nemaju ništa. Neki su, vele, odvedeni na ispitivanje, pa pušteni i abolirani. I to je ta mrlja. Jest, nisu trebali biti abolirani, slažem se, mrlja je. A da je ispitivanje bilo nešto kompleksnije, možda bismo danas znali gdje su pokopali (ili spalili) tijelo dr. Ivana Šretera.

Bleiburg

Nakon što je Sabor otkazao pokroviteljstvo, a preuzela Zapadnohercegovačka županija i hrvatski narod u cijelosti, ove bi godine komemoracija na Bleiburškom polju trebala biti masovnija nego ikada. Predsjednik Vlade otići će u Tezno, koje je (makar koliki desetci tisuća Hrvata ondje stradali) samo detalj krvavoga komunističkog pira. Bleiburg je (treba li ponavljati) simbol svih crvenih pirova. Taj simbol obuhvaća nekoliko stotina tisuća stradalih, i zato je nepodoban, a ne zbog nekoliko ustaških odora koje navlače udbaški provokatori.

Obzirna Crkva

Glede kratkotrajne vlasti neokomunističke koalicije, povijest će zapisati:" Ta vlast koju je Crkva obzirno nazvala nenarodnom, bila je protunarodna vlast. Svi njezini potezi sveli su se na izazivanje novih podjela u hrvatskome društvu, što je Hrvatsku moglo baciti četrdesetak godina unatrag. Na sreću, anacionalna i asocijalna politika te koalicije presječena je izvanrednim izborima 2013. godine." Toliko će reći povijest. Tri rečenice.

Hrvatska zastava u Makedoniji

Ni nakon svih promjena hrvatskoga Ustava i silnih promjena zakona, Ustavni zakon o hrvatskoj zastavi i grbu nije izmijenjen. U njemu piše i da se ne smije isticati oštećena hrvatska zastava. No kaže mi poznanik, Makedonac koji živi u Zagrebu, da je sramotno ono što je vidio u Skoplju – na hrvatskom veleposlanstvo visi stara krpa koja bi trebala biti hrvatska zastava, oštećena i gotovo neprepoznatljiva.

A glede grba: vozim se neki dan u koloni iza taksija s registarskim brojem Zg 001 (opa!) i vidim da je hrvatski grb na pločici retuširan toliko da su ostali samo obrisi. Nema crvenih polja, nema ništa. Očito uklonjena kemijskim sredstvom. Počeo sam obraćati pozornost i na druge pločice, da vidim koliko ima tih kemičara.

Kada se otvaraju arhivi?

Na već spomenutom skupu u HBK o komunističkim žrtvama, o području Sisačke biskupije govorila je Nevenka Jurić. Za taj teško stradali dio Hrvatske (Zrin i Pounje, ali i puno šire) ima premalo podataka jer – kako je rečeno istraživačima – arhivi se otvaraju nakon 7o godina, što bi značilo 2015.

A kada treba transportirati hrvatske generale u Haag, ne čeka se ni sedam dana a nekmoli sedamdeset godina, poglavito ako ključeve arhiva drži krivokletnik Stipe Mesić.

O Subotičkoj biskupiji govorio je na skupu temperamentni Tomislav Vuković, jedan od onih koji voljom i vedrinom svladavaju teškoće katoličkoga poslanja u Vojvodini. Uz stradavanja Hrvata spomenuo je i genocid nad dunavskim Švabama i upozorio na internetsku stranicu www.totenbuch-donauschwaben.at.

Bandiera rossa

U Dnevniku HTV-a koji je 1. svibnja obilovao grahom i "prvomajskim" proslavama, čula se i zanosna talijanska pjesma u kojoj se slavi bandiera rossa. Ako se ne varam, snimka je emitirana upravo s područja koje je netom nakon Drugoga svjetskog rata doživjelo dolazak crvene zastave u rukama Titovih ubojica, koji su mnoštvo Talijana pobacali u jame, bili oni svojedobno simpatizeri fašista ili ne. Većina i nije, ali bili su Talijani.

Cestarine i maltarine

Vlada, odnosno ministar Hajdaš u njezino ime, najavljuju povišenje cestarina. Hrvatske autoceste građene su isključivo hrvatskim novcem, dakle novcem hrvatskih građana, koji su zatim plaćali i visoku cestarinu. A sada bi trebali i višu. Mnogi ne će, pa će se prebaciti na stare ceste prema moru, koje su ionako zanimljivije i slikovitije. U stare ceste treba ulagati i pretvoriti ih u turističke putove s novim sadržajima. Recimo, cesta od Obrovca prema Kninu mogla bi biti dio adrenalinskog parka, s brojnim zaprekama u obliku balvana i slično. Savjete bi mogli davati lokalni Srbi, koji znaju i gdje su još neotkrivena minska polja.

Hrvoje Hitrec