Indeks i standard

Ne radi se o studentskom standardu, nego o emisiji Indeks na Hrvatskoj televiziji. Naime, pogledam slučajno teletekst u srijedu i vidim najavu pravopisne teme u Indeksu, u 14.40 sati, pa odgodim jedan sastanak ne bi li pogledao što kažu. Nije uobičajeno da se teletekstem najavljuju emisije posvećene školstvu i to u tako rane sate. Ako se što najavljuje, Ministar JovanovićNa način kako se (djelomice) govorilo u emisiji, govore i razni amateri poput ministra Jovanovića, kojemu ništa u resoru nije poznato, a i on ipak govori o standardu kao nečemu što bi tek trebalo uspostaviti. Još je gore što tako govore i neki profesori koji se dugo godina bave školstvom, a ništa nisu naučilionda je to Zvijezde pjevaju, Ples sa zvijezdama i druge nebeske pojave.

Nedopustiva nekompetentnost

U rečenoj emisiji defilirali su profesori i profesorice, studentice i studenti, srednjoškolci, lektorice (pa i s HTV-a), a sve ih je spajala meni nepoznata novinarka koja je i sama imala neke izjave. Sve skupa vrlo živahno i rastresito. Jedni se tuže na druge, školarci da profesori rabe riječi koje oni ne razumiju, da Držića treba prevesti na suvremeni hrvatski itd. te je emisija dobrim dijelom otišla dalje i dublje od pravopisa. A ono što je bilo o pravopisu i pravopisima, zazvučalo je potpuno krivo. Autor ili autorica emisije bez komentara puštaju profesoricu koja kaže da su "svi pravopisi odobreni", što je potpuno netočno, no to bi se moglo progutati kao nenamjerna neobaviještenost. No kada se vezna reporterka umiješa i kaže doslovce da "nemamo jezični standard ", onda se tu radi o nedopustivoj nekompetentnosti jer mi standard imamo, zato i govorimo o standardnom hrvatskom jeziku. Taj je standard, treba li beskonačno ponavljati, dovršen i ništa ga na svijetu ne može pomaknuti, on je opisan u neupitnim jezikoslovnim djelima, itd.

Na način kako se (djelomice) govorilo u emisiji, govore i razni amateri poput ministra Jovanovića, kojemu ništa u resoru nije poznato, a i on ipak govori o standardu kao nečemu što bi tek trebalo uspostaviti. Još je gore što tako govore i neki profesori koji se dugo godina bave školstvom, a ništa nisu naučili.

Množina pravopisa

Glede množine pravopisa Politički amateriOno što je trebalo reći u spomenutoj emisiji jest da je jezikoslovlje jedina znanost u koju se ufaju ulaziti nekompetentni politički amateri, i to drsko. A kada je o Jovanovićima riječ, sve dobiva i drugu dimenziju– ništa pametno nije rečeno. Štoviše, meni nepoznati fakultetski profesor iz Zadra veli da će opstati pravopis koji se bolje nametne jer su "u pitanju šoldi". Nitko nije jasno i razložno rekao da je jezikoslovlje znanost kao i svaka druga, da se o jeziku - pa i o pravopisu kao i ne baš toliko važnom elementu – pita struka, i to najizvrsniji ljudi u struci. Zato Vijeće za normu standardnoga hrvatskog jezika vodi akademik Katičić, nadam se i nadalje. Zato se (u svoje vrijeme) o fizici pitalo Edisona i Teslu, a ne nekoga ministra koji je došao s ceste.

Pitanje pravopisa hrvatskoga standardnog jezika je riješeno, a to što postoji niz izdanja "Hrvatskoga pravopisa" koja se u ponečemu razlikuju jest samo posljedica dara za realnost, odnosno razumijevanja jezikoslovaca da su dvije Jugoslavije zagadile hrvatski jezik te su naraštaji odgajani u tom onečišćenju, pa im treba postupno vratiti hrvatsku jezičnu tradiciju koju (grozno je to reći) čak i prosječno obrazovani Hrvat ne samo ne poznaje nego i ne prepoznaje. U pitanju "Hrvatskoga pravopisa" treba primijeniti istu onu formulu kao i kod izdavanja beletrističkih i inih knjiga: relevantno je zadnje izdanje odobreno po autoru prije njegove smrti. S tom razlikom što su Babić, gđa Ham i Moguš živi. A bogme i Katičić.

Pomoć đacima

Ono što je trebalo reći u spomenutoj emisiji jest da je jezikoslovlje jedina znanost u koju se ufaju ulaziti nekompetentni politički amateri, i to drsko. A kada je o Jovanovićima riječ, sve dobiva i drugu dimenziju. No, velim, i oni koji se "bave strukom", to jest školstvom pa po prirodi stvari dolaze i do jezika, mogu izgovoriti (kao što jest izgovoreno) da "hrvatski standardi nisu uređeni na pravi način". Eh, tada se gasi ne samo televizor.

Spomenut je Držić kao poteškoća školarcima, i to vjerojatno Marin Držić. Jest, nije lako đaku s fejsa, a nije lako ni inače – treba svašta znati (uključujući talijanski) da se čita Držića. Ni Marulića nije lako. Za sve kojima je teško prepjevao je sjajni Marko Grčić "Juditu" na suvremeni (standardni) hrvatski jezik. Potpisnik ovih redaka je pak prepričao sve Držićeve komedije – ali i Hekubu – suvremenim standardom, pa eto pomoći za popravkaše. Prepričao je (nadam se kreativno) i gotovo sva djela iz starije hrvatske književnosti. Eto pomoći i dobrim đacima.

Hrvoje Hitrec