Veljača u Hrvatskoj

Ranjivost i nenapučenost naše domovine ništa ne otkriva tako bolno kao zimska vremenska nepogoda. Kao u vremenima prvih sklavinija, gorski lanci i zapusi teškoga, ledenog snijega prekidaju vezu između hrvatskoga sjevera i juga, a snježna katastrofa za dugo odsijeca zaselke koji vape u pomoć – mala naselja čija se imena pojavljuju u vijestima isključivo u takvim prilikama, starice i starci do kojih dolazi jedino Gorska služba spašavanja.

Toj službi koja jedina savršeno funkcionira usred hrvatskoga nemara, i Stipi Božiću osobito, treba davati i novac i nagrade. Ti su ljudi mirnodopski junaci.

Josipović na Jahorini

Ivo Josipović je zapeo na Jahorini s prijateljem Tadićem. Imali su vremena razgovarati o svakovrsnim temama, pa i životopisima svojih očeva, jer je mećava bila opaka i nije im dopuštala da se razdvoje.

Sljedeći njihov susret bit će na Igmanu.

Bosno moja...

Skromno je zabilježen događaj u Sarajevu – Josipović-TadićIvo Josipović je zapeo na Jahorini s prijateljem Tadićem. Imali su vremena razgovarati o svakovrsnim temama, pa i životopisima svojih očeva, jer je mećava bila opaka i nije im dopuštala da se razdvojesastale se Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Sastali se dakle hrvatski crkveni veledostojnici, kardinali, nadbiskupi i biskupi. Razgovarali o crkvenim temama, ali pretežito o stanju hrvatskoga naroda u BIH, koje je katastrofalno. Pridružio im se i već u ovoj rubrici hvaljeni nuncij, nadbiskup Alessandro D Ericco, koji je (čak) dvaput izgovorio da je riječ o skupu vrha crkvene hijerarhije hrvatske regije. Lijepo zvuči, i povijesno istinito. Na budućnosti treba raditi.

Vesna P. u Beogradu

Još se nije ohladila rukometna svinjarija u srbijanskoj režiji, pljuvanje po hrvatskim državnim i narodnim simbolima i izljevi nepatvorene mržnje prema Hrvatima, kad li eto Vesne Pusić u Beogradu. Na nekom širem balkanskom samitu, ali i bilateralno. Ministrica vanjskih poslova RH oštro je zaprijetila da Srbija treba odmah dobiti status kandidata za EU. Vjerojatno je podržala i svoga kolegu Vuka Jeremića za UN. Mnogo uspješna posjeta.

Italija nostra

Opet su Hrvati na nekom skupu cmizdrili da im Talijani ometaju radijske i televizijske signale. Talijani su se opet pravili blesavima. Taj stalni talijanski posao treba staviti u pravi kontekst, a taj je (otvoreno najavljena) talijanska kulturna ofenziva na istočnu, dotično hrvatsku obalu. O slučaju bi mogao u Hrvatskom saboru progovoriti Furio Radin, nositelj odličja Republike Italije.

Novo smeće zove se futsal

Nikada do sada Hrvati nisu znali za futsal, a sada su napokon saznali. Do sada su mislili da se taj šport zove mali nogomet, ili dvoranski nogomet, no razuvjerili ih proizvođači jezičnoga smeća. Postoji opasnost da se ta odurna riječ uvuče u hrvatski, makar samo športski, jezik. Treba ju nabiti nogom.

In medias res

Nemam ništa protiv latinskoga, štoviše. Njemu slava, on nas je (politički) održao. No kada u naše vrijeme netko nazove televizijsku emisiju "In medias res", zvuči to nekako petparački, provincijalno, te neizravno govori da autor naslova barata s tek nekoliko latinskih sklopova riječi. Hrvatskoga se naslova nije dosjetio. Da je emisija nazvana "U sridu", nitko se ne bi bunio na ikavicu jer je izraz postao općehrvatski, kao i alkari.

Prvi Hrvatski sabor

Ne hvatajte me za riječ, govorim o prvom sastavu Hrvatskoga sabora nakon komunističke diktature. Naime, u tomu je sastavu bilo vrlo mnogo načitanih i uopće sjajno školovanih ljudi kojima latinski nije bio stran, ni mrtav. Ali su pretjerali, pa gotovo da nije bilo govornika iz tadanjega HDZ-a koji nije davio velikim količinama latinskih izreka. Eto zato je tadanji HDZ vladao deset godina – SDP-ovci ga nisu mogli pratiti.

Mesić ostaje na ulici

Skučena znanja i nevisoke inteligencije, Mesić je upao u zamku i još napao Josipovića, te je izgledno da će ostati na ulici. Hrvatska ga javnost duboko žali, jer je hladno i uopće otužno da milijuni koje troši bivši predsjednik i krivokletnik – budu transferirani u druge stavke, recimo za naobrazbu. Zbog uloge na Haaškom sudu, Mesiću je i tako trebalo naći drugi smještaj.

Crna legija

Tako ja čistim snijeg dva sata i umorim se pa upalim televizor i zapalim cigaretu. Negdje je oko dva sata, ponedjeljak. Gledam iza spuštenijeh trepavica neku francusku kriminalističku seriju, bez obzira što znam da Francuzi ne znaju napraviti kriminalističku seriju. No onda ipak živnem: inspektori privode nekog brutalnog sumnjivca, čija im je kriminalna prošlost poznata. Gledatelj saznaje da se brutalni tip 1991. uključio u redove Hrvatske vojske, ali znaju i više – da je bio 1991. pripadnik Crne legije kojom je zapovijedao Vladek. Koji Vladek, ne zna se. Koja Crna legija? Ne zna se. Ali onda brutalni tip Velikosrpsko smećeO velikosrpskom smeću, "zenitistu" Ljubomiru Miciću, bilo je dosta govora zadnjih mjeseci, pa i mojih. No nitko nije dometnuo povijesnu istinu da je taj mrzitelj Hrvata u jednom trenutku povukao za sobom i neke Hrvate, poput Marijana Mikca koji je počeo pisati i na srpskom (glede pisanja na srpskom nije jedini, pali su u tu stupicu i mnogo poznatiji pisci od njega, i brzo se pokajali)veli da jest bio u HV, kao padobranac.

Vjerojatno jedan od onih, mislim si ja, koje smo 1991. u velikim količinama izbacivali iz snažne hrvatske zrakoplovne flote.

Da je francusko-srpsko prijateljstvo vječno, poznato je. Da pokušavaju i u televizijskim serijama prikazivati Hrvate kao kriminalce, potvrđeno je. Nijemci bi rekli: Alte Liebe rostet nie.

Tko je bio Mikac?

O velikosrpskom smeću, "zenitistu" Ljubomiru Miciću, bilo je dosta govora zadnjih mjeseci, pa i mojih. No nitko nije dometnuo povijesnu istinu da je taj mrzitelj Hrvata u jednom trenutku povukao za sobom i neke Hrvate, poput Marijana Mikca koji je počeo pisati i na srpskom (glede pisanja na srpskom nije jedini, pali su u tu stupicu i mnogo poznatiji pisci od njega, i brzo se pokajali). Kada je Micić otišao u Beograd, Mikcu je pala mrena s očiju. U prilog mu ide da je 1937. napisao sjajnu knjigu "Doživljaji Morisa Švarca u Hitlerovoj Njemačkoj" u kojoj se rugao nacistima. Drugarstvo s Micićem i rečena knjiga po logici stvari trebali su mu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj donijeti mnogo jada. Međutim, Marijan Mikac je postao ravnateljem Državnoga ureda za film, vrlo zaslužan za hrvatski slikopis toga razdoblja.

Micićevim, ali ne samo Micićevim nego i uopće srpskim šarmom zarazio se bio i slikar Jozo Kljaković, solunski dobrovoljac na kojega pada vječna sumnja da je ubijao Hrvate u istočnoj Slavoniji 1918. I on se poslije više-manje posipao pepelom, okrenuo se sakralnim temama itd. Negdje prije smrti lijepo je napisao (hrvatskim jezikom) da " Hrvatska i Srbija u istom sklopu ne mogu živjeti".

Hrvoje Hitrec