Hrvatske kronike

Detalji

Objavljeno: 22. studenoga 2010.

Istraživanje GONG-a o znanju i stajalištima hrvatskih maturanata objavljeno je bilo u tisku, a onda je u Dnevniku HTV-a o istoj anketi progovorila Tončica Čeljuska, dajući prilog manipulaciji s kojom se vjerojatno slaže, ili jednostavno nije proniknula u srž njezinih ciljeva. Naime, odmah je bilo jasno da naglasak nije na znanju ili neznanju, nego na "pogrešnim" odgovorima maturanata, koji nisu u skladu s očekivanjima Gonga i sličnih anacionalnih udruga. U stvari vrlo zreli maturanti, formirani ponajviše unutar obitelji a manje u školama, imaju snažne rezerve prema Uniji i unionistima, svjesni su da je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, nisu podlegli gongovskoj istospolnoj histeriji, itd. Zdravi, normalni mladi ljudi koji se žele zabavljati i učiti (u prosjeku) koliko se mora i koje posve razumljivo dnevna politika ne zanima, pa tako ni imena raznih političkih patuljaka o kojima njihova djeca sigurno ne će učiti u budućnosti – jer ih povijest ne će zapamtiti. Što onda ako ne znaju tko je sada predsjednik RH? To pitanje ne spada u opću naobrazbu, a i bolje je da ne znaju.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 21. studenoga 2010.

Vukovar, dvadeset tisuća ljudi u povorci. Radijska novinarka pita mladića koji je došao iz Požege: " Treba li se zaboraviti?" Mladić, koji je u doba vukovarske tragedije bio dijete, odgovara: "A zašto bi onda bio Dan sjećanja?". Vrlo logično. No to pitanje, kao i pitanje "treba li oprostiti", očito su rutina, tek da bi se možda našao netko tko će reći potvrdno, a takvih nema i nema. Oprostiti se može onome tko se kaje, a kajanja nema. Zaboraviti mogu samo dementni. Sljedeće novinarsko pitanje na Dan sjećanja jest kako ide sa suživotom. Ne ide nikako, kažu intervjuirani. Možda, dodaju, u nekoj dalekoj budućnosti. Kako ide s obnovom Vukovara, četvrto je pitanje. "Sporo, još će godinama potrajati ako se nastavi ovim tempom." I dodaju: "Kuće će se obnoviti, ali se duša ne može."(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 12. studenoga 2010.

Postoji li neka zemlja na kugli zemaljskoj poput Hrvatske? Možda po ljepoti ali ne i po perverzijama koje se u njoj događaju. U samo 20 godina od rušenja komunizma, krvavog rata za samostalnost, veličanstvene pobjede pa do povratka komunista, a možda i njihove perverzne tvorevine Jugoslavije. To je današnja slika Hrvatske. Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja koja je pobjedila u ratu i dovela na vlast one protiv kojih se borila. Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja koja je pobjedila u obrambenom ratu a onda pljunula na tu pobjedu, na ratne veterane, žrtve... Ali ne na sve žrtve! Slažem se da su sve civilne žrtve rata iste, ali zašto se onda dižu spomenici devetero civila ubijenih u „Oluji" a nitko više ni ne spominje tisuće civilnih žrtva četničkih orgijanja? Možda zato što komunisti ne poznaju nacionalnost, nemaju osjećaj domoljublja i ne zanima ih Hrvatska. Možda zato što nisu nikad odustali od svoje voljene Jugoslavije. I danas sustavno rade na uništenju hrvatskog nacinalnog identiteta i Hrvatske kao samostalne države.(Tyson, uhd91)

Detalji

Objavljeno: 09. studenoga 2010.

U ponedjeljak 8. studenoga održana je u Zagrebu tribina Hrvatskoga kulturnog vijeća pod naslovom «Nove agresije na hrvatski jezik». Razloga za takvu tribinu bilo je u zadnje vrijeme i previše. Kako je uvodno rekao predsjednik HKV-a Hrvoje Hitrec početkom 21. stoljeća nastupilo je razdoblje destrukcije i dekonstrukcije hrvatske države. Budući da država i nije drugo nego okvir i štit jedne kulture, razorni su napadi krenuli upravo na hrvatski kulturni identitet a stožerni njegov dio je hrvatski jezik. Premda zapisan u Ustavu RH, hrvatski jezik se relativizira i pokušava vratiti u stanje u kojemu je bio u vrijeme dviju Jugoslavija, a niječe se izravno ili posredno čak i njegova posebnost te opet oživljavaju zablude o nepostojećem srpskohrvatskom jeziku. Na tribini su nastupili dr. sc. Nataša Bašić, leksikografkinja i jezikoslovka, prof. Jasmina Nikić, stručnjakinja za govornu komunikaciju i dr. sc. Mario Grčević, docent na Hrvatskim studijima.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 08. studenoga 2010.

Ne stišavaju se reakcije na posjet srbijanskoga predsjednika Borisa Tadića Vukovaru. U Zagrebu je postojao, ne znam postoji li još, dućan ili omanja galerija pod nazivom "Čudo hrvatske naive". Pod isti naslov mogu se svrstati mnoge reakcije na Tadića i njegovu ispriku, čak iz pera kolumnista za koje bi bilo teško reći da su inače naivni, no valjda su podlegli trenutku općega licemjerja što je pratilo rečeni posjet, ili su ih vlasnici listova (listom stranci) uputili kako treba komentirati, u skladu s njihovim ciljevima na jugoistoku Europe. Bilo je i komentatora koji nisu pristali na tu igru, poput Tihomira Dujmovića u "Večernjem listu". Da nakon Vukovara nije najavljen i posjet Borisa Tadića Zagrebu, ne bih se sada upuštao u tu priču koja ostavlja gorak okus u ustima, ali je službeni posjet najavljen i mora se reći ono što je ostalo u zraku – a ostalo je sve.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 04. studenoga 2010.

Zadnjih dana listopada vijest iz Rima: Papa dolazi u Hrvatsku. Sva je prilika da će donijeti sa sobom svetačku aureolu za Stepinca. Nego, vrli naši mediji govore da će to biti četvrti posjet jednoga pape Hrvatskoj, a to nije točno. Bit će to šesti posjet, ili možda peti ako se računaju samo koraci pape po tlu (Hrvatske). Da je papa Aleksandar III. došao u Zadar 1177. opće je poznato, a na svu sreću imao je i suvremenog izvjestitelja , naime kardinala Bosona. Taj je u pravom novinarskim stilu detaljno opisao kako je Aleksandar dojahao do Sv. Stošije na mazgi, i to bijeloj, kako ga je narod pozdravljao na hrvatskome jeziku (piše Boson, doduše, na " slavenskom" ali je jasno da u Zadru nisu živjeli, uz Romane, ni Srbi ni Bugari ni Rusi), štoviše narod je pjevao hvalospjeve na svome, dakle hrvatskom jeziku. Papa je ostao u Zadru četiri dana, znači dva dana dulje nego što će Benedikt XVI. ostati u Zagrebu. Vrlo je zanimljiva priča o spomen-ploči na taj posjet, a ispričao ju je Ivica Mlivončić u knjizi "Pape i Hrvati".(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 04. studenoga 2010.

Podzemni, prizemni, znanstveno neargumentirani, pritajeni i javni napadi na hrvatski jezik počeli su prije deset godina, a u zadnjih nekoliko godina poprimili su zastrašujuće oblike. Oni dolaze iznutra i izvana. U samoj Hrvatskoj na djelu su prepoznatljive tendencije u crvenožutom tisku, ali i u komercijalnim elektronskim medijima (u rukama stranaca) da se hrvatski jezik što više "prilagodi" ostalim južnoslavenskim jezicima, a smisao te težnje je u kolonijalnom razmišljanju, političkoj (doista opasnoj) namjeri, ali ima i financijsku pozadinu. Za sada nitko od tih poslenika ne osporava ustavnu odredbu o hrvatskome jeziku u službenoj uporabi, ali ju u praksi omalovažava, što nije čudno jer se radi o apologetima jugoslavenstva pa time i nepostojećega srpskohrvatskog jezika.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 29. listopada 2010.

Opazili ste, vjerojatno, priopćenje HKV-a u svezi prijave odgovornih osoba u Ministarstvu kulture Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu poradi sufinanciranja knjige "Jezik i nacionalizam". Vjerojatno ste isto tako pratili naša izvješća o prepisci s Hrvatskim saborom i Vladom RH, kao i Ministarstvom kulture, na istu temu. Vlada RH ipak je djelatno reagirala, te proslijedila pismo (prosvjed) HKV-a na očitovanje Ministarstvu kulture. Zanimljivo je da se nisu očitovale odgovorne osobe, to jest ravnatelj Uprave za knjigu i knjižnice u Ministarstvu kulture, Čedomir Višnjić, ili ministar Božo Biškupić, nego su nezahvalan posao oko očitovanja prepustile akademiku Tonku Maroeviću, predsjedniku Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo. Njegovo nam je očitovanje promptno dostavljeno, s potpisom državne tajnice Nine Obuljen.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 25. listopada 2010.

Da bi se oslabilo jednu državu, treba prvenstveno nagrizati njezine institucije. Kako je već dokazao bivši predsjednik RH, može se to činiti i iz Ureda predsjednika: primjerice naporom da se oslabi institucija kojoj je u to vrijeme (uz Crkvu) narod najviše vjerovao, a to je bila Hrvatska vojska. Proglašavanjem jednoga domoljubnog pisma vojnim pučem i umirovljenjem zapovjednika iz Hrvatskoga domovinskog rata, Mesić je obezglavio Oružane snage RH i potom ih nastavio smanjivati i slabiti.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 23. listopada 2010.

Prošlo je više od 18 godina kada su naša obična druženja uz kavicu krenula u nekom sasvim drugom pravcu, prema nečemu što će nas promijeniti kao osobe i ljude, promijeniti nam živote ili, još gore, oduzeti ih. Tada to još nismo znali, a i da smo znali, vjerujem da nitko od nas ne bi odustao. Bili smo različiti, ali odlučnost i želja da sačuvamo i obranimo naše domove i obitelji, domovinu, bila nam je zajednička, nepokolebljiva, nesalomljiva. I to nas je povezalo, trajno. Počeli smo se intezivnije družiti, brusiti oštricu naše odlučnosti, usmjeravajući je prema zajedničkom cilju. Pripremali smo se za rat. A on je bio sve bliže i bliže, zvjerstva koja su se događala pod krinkom očuvanja „domovine" i „bratstva i jedinstva" , boljela su nas i učvršćivala našu odlučnost da se moramo tome suprotstaviti, da se protiv toga moramo boriti makar nam to bilo zadnje u životu, da bismo sutra sami sebi i svojoj djeci mogli pogledati u oči, ako preživimo.(www.uhd91.com)

Detalji

Objavljeno: 21. listopada 2010.

U kratkom vremenskom razmaku HKV je dobio i na ovim stranicama objavio tri pisma koja su nastala potpuno nezavisno, a govore o istom i teže istom cilju. Gospoda Stockinger, Buretić i Kokić osjetili su i svaki na svoj način izrazili ne želju nego potrebu za pokretom koji će na sljedećim parlamentarnim izborima pomesti dekonstruktore hrvatske države i sve one koji su hrvatsku političku scenu pretvorili u sramotnu anacionalnu i asocijalnu močvaru. Rečenoj gospodi i svima koji osjećaju osobnu odgovornost za nacionalnu sudbinu, mogu za sada odgovoriti samo porukom da su na dobrom putu, ali isto tako da nisu sami i da ne idu u pothvat sami jer je u međuvremenu pokret ne samo zacrtan nego i u dobroj mjeri organiziran. Bili bismo, naime, ništarije da nismo ništa poduzeli u ovom teškom času kobnih zabluda koje Hrvatsku natrag u prostor političkoga sljepila, nesamostalnosti i nesamosvojnosti.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 20. listopada 2010.

Hrvatskom kulturnom vijeću stižu stotine pisama, ne samo elektronskom poštom. Jednom od njih, kojemu je priložen i vrlo zanimljiv dokument, poklonili smo punu pozornost jer se radi o neuobičajenoj sudskoj presudi. Naime, Prekršajni sud u Poreču (gradu koji se još zove i Parenzo, pa se u rješenju Prekršajnog suda bilježi kao Poreč-Parenzo – eto nama visokih standarda zaštite manjina) donio je 21. rujna 2010. rješenje kojim se stavlja izvan snage prekršajni nalog od 19.11.2009. budući da je okrivljenica Zdravka Leindl uložila pravodobni prigovor, pa se nastavlja redoviti postupak koji završava presudom u ime Republike Hrvatske (opomenom). Što je skrivila gospođa Leindl?(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 19. listopada 2010.

Prošloga je petka bilo živahno u Vinkovcima: slavila se 135. obljetnica Gradske knjižnice, "Privlačica" koja postoji 30 godina u produkciji Martina Grgurovca podijelila je nagrade za životno djelo i godišnje književne nagrade, simpozij je podsjetio na dane Hrvatskoga domovinskog rata i otpora srpskom agresoru koji je (vođen točnim koordinatama) u to strašno doba razorio i rečenu knjižnicu te je ona do temelja izgorjela zajedno ne samo s knjigama nego i dragocjenim rukopisima književnih velikana koji su rođeni ili djelovali u Vinkovcima. Jednome od njih navršilo se stotinu godina od smrti i stotinu i dvadeset i pet od rođenja jer toliko je kratko živio Ivan Kozarac koji je umro od sušice, kao i njegov prezimenjak Josip, pisac "Tene" i "Mrtvih kapitala". Ivanu Kozarcu u čast izveo je glumac vinkovačkoga kazališta monolog Đuke Begovića, tako snažno i izražajno da je gotovo (ako nije bogohulno) nadmašio Fabijana Šovagovića, a što mu nisam zapamtio ime – moj je grijeh. Uz to, brojni su posjetitelji Vinkovaca toga dana mogli razgledati upravo briljantan postav Muzeja s etnografskom baštinom vinkovačkom i šokačkom. A među tim posjetiteljima bile su brojne knjižničarke odasvud iz Hrvatske, te i dosta snažna postrojba hrvatskih književnika koji su pred Gimnazijom u prohladnom jutru animirali đake.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 15. listopada 2010.

Za sada u skrovitim zakutcima gdje žive glodavci koji nagrizaju hrvatsku državu, ali ponekad i javno i polujavno, čujemo razmišljanja o "regionalnoj" nogometnoj ligi u kojoj bi nastupali hrvatski klubovi. Rečeno izravno, radi se o oživljavanju jugoslavenske nogometne lige. Takvoj se zamisli treba, naravno, najodlučnije usprotiviti iz mnogih razloga koje i ne treba objašnjavati, ali treba reći osnovno: - ta regija po sebi nije hrvatski izbor. Mi smo u tu regiju gurnuti novim nasiljem velikih sila koje još žive u tmini versailleskoga koncepta i retrogradnih ideja o uređenju jugoistoka Europe. Tu i takvu regiju nije prihvatio hrvatski narod, nego od njega otuđeni političari kojima je u zadnjih deset godina jedini posao da izigravaju demokraciju i djeluju suprotno volji naroda.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 11. listopada 2010.

Sabirni logor "Remetinec" za sada se puni isključivo članovima HDZ-a i to visokim dužnosnicima i njihovim operativcima. Je li u pitanju isključivo korupcija, pokazat će suđenja. Ostale su stranke čiste kao anđeli, a ako ih tko dotakne, onda figure poput nervoznog SDP Linića histerično podviknu da je Karamarko obična špijunčina i afera se slegne. Ili u obranu priskače Čačić, vođa građevinske stranke HNS koji loše vozi i loše govori, no njegov je primitivni rječnik prilagođen onima koji ništa ne razumiju.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 11. listopada 2010.

Početkom rujna Hrvatsko kulturno vijeće prosvjedovalo je protiv činjenice da je Ministarstvo kulture RH financiralo protuhrvatsku knjigu Snježane Kordić «Nacionalizam i jezik». Prosvjed je upućen i Hrvatskom saboru. S datumom 28. rujna 2010. dobili smo odgovor predsjednika Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora, prof. dr. sc. Petra Selema. Odgovor objavljujemo u cijelosti: «Cijenjeni g. Hitrec, primio sam Vaš dopis od 3. rujna u svezi financiranja knjige Snježane Kordić. Primjedbe koje ste iznijeli istovjetne su primjedbama koje sam primio do nekoliko uglednih hrvatskih jezikoslovaca. Stoga sam već tražio očitovanje Ministarstva kulture o spornom pitanju. Kada dobijem odgovor, o njemu ću Vas izvijestiti. S poštovanjem, predsjednik prof. dr. sc. Petar Selem»(H.Hitrec)