Ždrijelo crnih lista (15/43)
Ivica Šerfezi - Pjesnik
Majci
kroz prozor stana
polako tonem u rijeku misli...
Razmišljam o onim stihovima
Dragutina Tadijanovića:
„dugo u noć, u zimsku gluhu noć,
moja mati bijelo platno tka..."
Mislim na tebe
i koliko si,
Majko,
samo noći provela
uz staru šivaću mašinu,
da bih ja danas bio
ovo što jesam,
da bih bio ovdje gdje jesam...
Suze polako umivaju moje oči,
plave poput tvojih,
Majko,
jer nikada ti nisam
za to rekao:
Hvala!
Berlin, 18.9.2005.
Budući je na pragu obljetnica smrti Ivice Šerfezija, velike zvijezde hrvatske estrade, uzornog građanina, čovjeka neoštećene hrvatske historijske svijest i člana HSS-a, želim upozoriti na njegovo pjesništvo, jer se o tome malo znade.
Ivica Šerfezi rođen je u Zagrebu, 1. prosinca 1935. godine. O njegovim roditeljima i o njegovoj mladosti ne zna se mnogo zbog nedostatka podataka. Njihov privatni život nikada nije bio predmet novinskih skandala. Poslije završetka gimnazije, Ivica Šerfezi je nastavio školovanje i završio studij geografije i sporta. Veoma je zanimljivo da je bio uspješan sportaš na početku svoje pjevačke karijere. Igrao je tenis i na rang listi tenisača ex-YU dostigao je osmo mjesto. Njegova žena je kao tenisačica tada dosegla vrh ex-YU tenisa, ali se zbog braka odrekla teniske karijere.
Gospodin Šerfezi je ostvario pjevačku karijeru s elementima međunarodnog uspjeha. Prva ploča, "Ruže su crvene", bila je veliki diskografski uspjeh i pripadnicima moga naraštaja ostala je u sjećanju. Desetljećima je njegovao svoj način pjevanja, a uspješna karijera potvrdila ispravnost takve odluke. «Instinktom dobrog prodavača, znao je izabrati svjetske hitove koji su odgovarali njegovim glasovnim mogućnostima i sa njima je očaravao našu, pretežno žensku publiku. U njegovim pjesmama su se uvijek spominjale suze, ruže, bol, vječna i jedina ljubav, a to su motivi koji su uvijek znali dirnuti svaku novu generaciju publike».
U 46 godina dugoj pjevačkoj karijeri, Šerfezi je nanizao 15 zlatnih ploča i milijunske naklade u suradnji sa skladateljem Nikicom Kalogjerom, i u duetu s njegovom ženom Ljupkom Dimitrovskom. Pored tadašnjeg Sovjetskog Saveza, on je, može se reci, osvojio i srca publike iz Istočne Njemačke. Na tom, zatvorenom tržištu, Ivica Šerfezi je uspio plasirati preko 10 milijuna, a u ex-SSSR-u preko 16 milijuna ploča.
"Šerfa", kako su ga prijatelji zvali, bio je podjednako uspješan i predan sportaš. Bio i odličan igrač golfa, redoviti posjetitelj nogometnih utakmica, te zaljubljenik u hokej na ledu. Uz sjećanje na »zlatnog dečka domaće estrade« i jednog od posljednjih glazbenih kavalira, zauvijek će ostati i nezaboravne pjesme i stihovi poput "Suze liju plave oči", "Ruže su crvene, "Ksimeroni" itd.
Preminuo je 29. svibnja 2004. godine u Zagrebu.
Nakon njegove smrti Damir je Radić napisao: «Podjednako velik razlog za šok bila je i činjenica da je vijest o Šerfezijevoj smrti objavljena tek u dvadeset i nekoj minuti Dnevnika, a riječ je o legendi i ikoni zagrebačke i hrvatske popularne kulture, jednoj od najvećih, čija bi smrt valjda u svakoj zemlji osim Hrvatske otvorila središnju informativnu emisiju
PS
Kada sam otkrio Šerfezijeve stihove bio sam iznenađen i ganut. Ponudio sam ih Hrvatskome slovu, našem književnome glasilu s nacionalnim ugledom. Šerfezi je obilježio povijest hrvatske estrade. Bio je Zagrepčanec, gospodin i Hrvat u ona olovna jugokomunistička vremena. Simpatizer HSS-a. Naš urednik nije to shvatio, ili nije imao pojma tko je ivica Šerfezi. Šteta zbog navedenog lista koji bi ovime dobio nekoliko novih čitatelja. No, nisam mogao ništa učiniti.
Đuro Vidmarović



Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
