Predstavljanje zbirke stihova „Pronicanje tišine“ u Zagrebu i Splitu

U nakladi izdavačke kuće „Naklada Bošković“ iz Splita, a uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, objavljena je 2025. godine zbirka stihova makedonske i hrvatske pjesnikinje i prevoditeljice Ljerke Toth Naumove pod naslovom „Pronicanje tišine“. Knjigu je likovno opremio pjesnikinjin sin, poznati makedonsko-kanadski umjetnik, akademski slikar Dubravko Naumov. U Zagrebu je zbirka predstavljena 14. travnja 2026. godine u Kulturnom centru Republike Sjeverne Makedonije u Zagrebu, a 15. travnja iste godine u velikoj dvorani Dominikanskog samostana u Splitu.

Završila je Ekonomski fakultet, poslijediplomski studij, magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Skoplju i postala magistrica ekonomskih znanosti. Specijalnost su joj poslovne financije i izrada planova za biznis. Dugogodišnji je profesor i koordinator mnogobrojnih znanstvenih projekata Vlade Republike Makedonije, Ekonomskog fakulteta iz Skopja i inozemnih fondacija. Trenutno je konzultant u projektima Vlade Republike Makedonije. Autorica je oko 50 znanstvenih radova iz područja ekonomije, objavljenih u uglednoj znanstvenoj periodici.

„Pronicanje tišine“ (Split, 2025.)

Ljerka Toth Naumova pjesnikinja je, esejistica i prevoditeljica. Piše na makedonskome i hrvatskome jeziku. Pjesme su joj prevođene na engleski, talijanski, francuski, turski, rumunjski, vlaški i druge jezike. Članica je Društva pisaca Makedonije i Društva hrvatskih književnika. Predsjednica je Odbora za projekte Zajednice Hrvata u Makedoniji i uredništva glasila Hrvatska riječ. Dugogodišnja je članica Upravnog odbora Direkcije za kulturu i umjetnost grada Skopja i sudionik u organizaciji kulturne manifestacije Skopsko ljeto.

Nastupila je na mnogobrojnim književnim manifestacijama, među kojima su: Mazzara del Vallo – Sicilija, Mediteranski susreti u Ateni, Struške večeri poezije – Struga, Susreti pjesnika u Rumunjskoj, Izmiski susreti u Turskoj, Rešetarački susreti pjesnika, Susreti književnika hrvatskih manjina s književnicima u RH – Rovinj, Večeri hrvatske iseljeničke lirike u Zadru i drugi.

Dobitnica je prestižnih nagrada za poeziju. Zastupljena je u nekoliko antologija. Uvrštena je u projekt Vlade Republike Makedonije „130 toma makedonske književnosti“ u knjizi Suvremena makedonska poezija.

Radi i živi u Skopju.

            ***

Ljerka Toth Naumova unikalna je pojava u našoj, pa i u europskoj književnoj praksi. Naime, ona je ostvarila simetričnu bilingvalnost na književnoj razini, tako da s jednakom snagom i estetskim dosezima piše na makedonskom i hrvatskom književnom jeziku. Njezina dvojezičnost impresionira tim više što je Makedoniju odabrala kao zemlju u kojoj će živjeti tek nakon završetka studija, dakle kao formirana osoba, nakon udaje za uglednog makedonskog liječnika. Nakon preseljenja u Makedoniju, a kako kaže, zbog ljubavi prema mužu i iz poštovanja prema njegovu narodu, odlučila je što brže i što kvalitetnije savladati makedonski književni jezik. Iako je po struci ekonomist s diplomom magistre znanosti, Ljerka Toth Naumova iskazala se i kao vrsna pjesnikinja. Ubrzo nakon što je svladala jezik domicilne sredine, odlučila se na pisanje pjesama na tom jeziku i k tome se odvažila ponuditi svoje stihove makedonskim književnim glasilima. Književna kritika primila je njezinu poeziju s odobravanjem i ona već 1975. objavljuje na makedonskom jeziku zbirku stihova karakterističnog naslova „Šapat ljubavi“. Slijede zbirke isto tako karakterističnih naslova: „Daljine“ (1980.), „Prizvuci“ (1990.), „Serafimovo oko“ (1991.), „Raskumljeno vrijeme“ (1993.), „Dodirna točka“ (1993.), „Izmirski put“ (1995.), „Svjetlost očekujem“ (2000.), „Kiša nosi istinu“ (2007.), „Kroz vihor vjetra živi čovjek“ (2011.), „Pozivanje početka“ (2015.), „Iza šutnje onijemljele“ (2017.) i „Bijeg nečega“ (2022.).

Ljerka Toth-Naumova

Hrvatske stihove pisala je paralelno s makedonskima, ali sve do demokratskih promjena nije ih uspjela objaviti. Nakon osamostaljenja Hrvatske Ljerka Toth Naumova uključila se u književni život matičnog naroda. Prethodno je dugi niz godina bila članica Društva makedonskih pisaca, što je posebno značajno jer je riječ o autorici kojoj makedonski nije materinski jezik.

U hrvatsku književnu javnost uključila se posredstvom poznatih susreta pjesnika amatera iz dijaspore koji se održavaju 28. godinu u pitomom slavonskom selu Rešetari pod nazivom „Rešetarački književni i likovni susreti“. Premda je bilo za očekivati da će tražiti izravan kontakt između vodstva književnih udruga Makedonije i Hrvatske, ona je izabrala teži put kako bi kao anonimna autorica stekla priznanje i zahvaljujući tom priznanju mogla kandidirati se za članstvo u DHK. To joj je na kraju i uspjelo.

Godine 2005. Ljerka Toth Naumova predstavlja se hrvatskoj javnosti zbirkom „Vrijeme koje više nije moje“. Slijede zbirke: „Potisnute paralele“ (2007.), „Između dvojbi“ (2010.), „Nemir koji nije imao ime“ (2013.), „Nevidljiva vrata“ (2017.), „Zjenica bježi od zjenice“ (2020.) i „Pronicanje tišine“ (2025.).

U svim Ljerkinim pjesmama osjeća se dvojstvo, čak raspolovljenost između matične rodne zemlje i nove Domovine u kojoj živi. Premda je cjelokupnu životnu i znanstvenu karijeru postigla u Makedoniji, stvorila tamo obitelj, ali i vrlo visok ugled kao profesorica i pjesnikinja, u duši je ostala vjerna Slavoniji i svojoj Hrvatskoj. Naime, rođena je u Daruvaru, i to u teškim poratnim godinama, u obitelji u kojoj ima i čeških članova. Pisac ovih redaka svjedoči o njezinoj velikoj ljubavi prema Hrvatskoj i narodu, ali i o dubokom poštovanju prema makedonskom narodu. Svjesna da će njezina putanja završiti u Skopju, daleko od rodne grude i obiteljske grobnice, emocionalno stanje zbog takve životne putanje može izraziti samo stihovima.

Ljerka Toth Naumova svojim je knjigama zadužila suvremenu hrvatsku književnost, poglavito na predmetno-tematskoj razini. Matični narod, odnosno njegove književne udruge i institucije, nisu joj odgovorile s jednakom ljubavlju, za razliku od Republike Sjeverne Makedonije, gdje je dobila visoke nagrade za književni rad, a uvrštena je i u Vladin projekt izdavanja zbirke 130 najvažnijih makedonskih pjesnika.

Za RH gospođa Toth-Naumova nesebično i predano radi od njezina osamostaljenja, djelujući kao duhovni spiritus movens Hrvatima koji žive u Makedoniji. Uređivala je tamošnji hrvatski časopis, prevodila na makedonski, posredovala između makedonskih i hrvatskih književnika, bila na usluzi Veleposlanstvu kada god je trebalo, pomagala u svim prilikama. Međutim, s naše strane priznanje nije dolazilo. Svojevremeno sam predlagao Predsjedniku Republike neka joj dodijeli odličje za kulturu, ali prijedlog je ostao bez odjeka. Pisac ovih redaka osjeća se na neki način i odgovornim zbog toga. Pratim Ljerkin književni rad od prvog nastupa u Rešetarima prije 20 godina. Poznajem njezinu poeziju. Stoga odgovorno tvrdim da je riječ o vrlo dobroj poeziji. Rekao bih čak da na hrvatskim etničkim rubovima živi nekoliko književnih individualnosti koje bi trebalo svrstati u gornji dio hrvatske književne tablice. Navodim najvažnije: Ljerka Toth Naumova /Makedonija/, Jasna Melvinger i prije nekoliko godina njezin preminuli muž Petko Vojnić, Tomislav Žigmanov i pokojni Milovan Miković /Vojvodina-Srbija/, Stjepan Blažetina i preminuli Josip Gujaš-Đuretin /Mađarska/, Jurica Čenar, Nikola Benčić, Doroteja Lipković, Ana Šoretić /Austrija/. Ovom popisu nisam pridružio autore koji ne pripadaju autohtonim etničkim manjinama, kao ni one u BiH bez kojih je nezamisliva suvremena hrvatska književnost.

Predstavljanje knjige Pronicanje tišine prošlo je bez potrebnog odjeka u hrvatskoj javnosti. Državni mediji nisu ga niti zabilježili. A riječ je o vrsnoj poeziji filozofskog, recentnog pjesničkog djela, pisanog u duhu visokih zahtjeva kršćanske transcendencije.

Prvo predstavljanje zbilo se u Zagrebu. Vrlo lijepo uređen Kulturni centar Republike Sjeverne Makedonije predstavio je knjigu u nazočnosti veleposlanika Nj. E. Dragana Gjurchevskog te gospođe Mimi Gjorgoske Ilievske, direktorice rečenog Centra, i savjetnice za kulturu mađarskog DKP-a. S hrvatske strane bio je nazočan samo dr. sc. Milan Bošnjak, visoki dužnosnik Vladinog Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH, te Zdravka Bušić, saborska zastupnica i predsjednica Odbora za hrvatske manjine, a od vodstva DHK nije nazočio nitko. Pisac ovih redaka predstavio je zbirku, ali kako više nije u vodstvu DHK, ne može se smatrati članom vodstva.

Predstavljanje zbirke „Pronicanje tišine“ bilo je svečano, a makedonsko Veleposlanstvo iskazalo je poštovanje prema Ljerki Toth Naumovoj kao književnici, profesorici i društvenoj djelatnici.

Nj. E. Dragan Gjurchevski, izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Sjeverne Makedonije u Republici Hrvatskoj

Kulturni ataše, Mimi Gjorgoska Ilievska, direktorica Makedonskog kulturnog centra i savjetnica za kulturu; veleposlanik Dragan Gjurchevski sa suprugom i desno dr. sc. Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim ovlastima u Središnjem uredu Vlade RH za Hrvate izvan RH i član Društva hrvatskih književnika

Slijeva na desno: Nenad Nemet, predsjednik Hrvatske stranke u Republici Sjevernoj Makedoniji, Ljerka Galic, bivša djelatnica Hrvatske matice hrvatskih iseljenika, mr. sc. Ljerka Toth Naumova, autorica zbirke pjesama, Đuro Vidmarović, književnik i predstavljač zbirke, te Drina Čavar Brajković, autorica pogovora zbirci „Pronicanje tišine“

Prilika je kazati zbog naše javnosti kako je književnicu Ljerku Toth Naumovu pratio g. Nenad Nemet, predsjednik prije pola godine osnovane Hrvatske stranke u Makedoniji. Ta je činjenica vrlo važna jer je za utemeljenje ove stranke trebalo skupiti najmanje 600 potpisa i suglasnosti Hrvata koji žive u Sjevernoj Makedoniji kao njezini državljani. Tako „Hrvatska stranka u Republici Sjevernoj Makedoniji“ kreće stopama „Hrvatske građanske inicijative“, političke stranke Hrvata u Crnoj Gori. Hoće li na idućim izborima ostvariti ulazak u parlament, pokazat će vrijeme i organizacijski kapaciteti nove Stranke. Republika Hrvatska trebala bi joj u tome svekoliko pomoći.

            ***

Predstavljanje u Splitu. Na fotografiji: Zoran Bošković, vlasnik „Naklade Bošković“, Ljerka Toth-Naumova i Đuro Vidmarović. U pozadini pjevački zbor zajednice makedonske nacionalne manjine u Splitu

U Splitu je predstavljanje organizirao Zoran Bošković kao nakladnik, u svečanoj dvorani Dominikanskog samostana. Dominikanci su poznati kao podupiratelji kulturnih događanja u ovom gradu. Svečanost su uveličali pripadnici mješovitog zbora makedonske zajednice u Splitu. Zbor je izveo vrlo dojmljivo nekoliko makedonskih narodnih pjesama, a članica zbora recitirala je nekoliko Ljerkinih pjesama prevedenih na makedonski jezik. Atmosfera u dvorani bila je svečana. Domaći književnici nisu pokazali velik interes za ovaj događaj, osim nekolicine kolega. Je li posrijedi slaba promidžba nakladnika ili je riječ o zasićenosti splitskih kolega književnim događanjima, nije mi poznato. Pohvaljujem predsjednika Podružnice Hrvatske matice iseljenika u Splitu, koji je nazočio promidžbi zbirke i time ispunio svoju dužnost.

Čitanje Ljerkine poezije na oba jezika bilo je vrlo dojmljivo. Pjesnički i izvedbeni užitak. Nakladnik je njezin rad predstavio biranim riječima. Sama poetesa u emocionalnom govoru na hrvatskome i makedonskom jeziku objasnila je pozadinu svog književnog djela i narodnosnog djelovanja, svoju žeđ za slavonskim poljima i ravnicama, ali i poštovanje prema makedonskom narodu, njegovoj kulturi i borbi za samobitnost. Prije svega, bezgraničnu ljubav prema pokojnomu suprugu, zbog kojega je prihvatila što dublju integraciju i inkulturaciju u makedonsko društvo.

Političar Nenad Nemet, po ocu podrijetlom Hrvat iz Pleternice, predstavio je novu hrvatsku Stranku i naglasio potrebu njezina osnivanja, kao i pozitivnu atmosferu koja u Makedoniji vlada prema manjinama i, u tom sklopu, prema Hrvatima. Očekuje da će djelovanje Hrvatske stranke pomoći ulasku Hrvata u Ustav Republike Sjeverne Makedonije, kako bi tamošnji Hrvati stekli status kakav imaju Makedonci u Republici Hrvatskoj.

I jedno i drugo predstavljanje pokazali su neobaviještenost hrvatske javnosti o književnim djelima koja nastaju izvan hrvatskog matičnog prostora, pa makar se radilo o vrhunskim književnim ostvarenjima. Gostovanje vodećih književnika iz naše diaspore nije identično gostovanju bilo kojega od naših domaćih autora. Hrvatske privatne izdavačke kuće s velikom pompom ugošćuju strane pisce, a pritom ih prate hrvatski državni mediji. Oprostite, ali zar vodeći hrvatski književnici iz diaspore ne zaslužuju isti tretman? Stranim je kolegama gostovanje dio promidžbe koja povećava prodaju njihovih knjiga, dok je našim sunarodnjacima gostovanje dio borbe za čuvanje materinjeg jezika, ohrabrenje za još uspješnije djelovanje u svojim zajednicama, ali i pohvala državi u kojoj žive. Ako ih u matičnom narodu nedovoljno cijene, kako onda očekivati da će ih cijeniti u državi u kojoj žive? A književnici su stožerne osobe u čuvanju i populariziranju materinjeg jezika, a taj je jezik najbitniji dio etničke samobitnosti. Zato mogu razumjeti stanovitu tugu koja se primjećivala u očima Ljerke Toth Naumove zbog ove situacije, ali i nešto otvorenije negodovanje hrvatskog političara u Makedoniji, Nenada Nemeta.

Zadnja kitica u pjesmi „Izmaglica“ ocrtava raspoloženje autorice i sadržaj njezine zbirke:

Velikodušna želja jurnjavom vjetra
Odricanje žudnje u razdoblju zrelosti
Vraćanje svojim korijenima
Usprkos izmaglici na krugu putovanja

Đuro Vidmarović