O sicanju

Nakon pobjede na pjevačkom natjecanju za hrvatskog predstavnika na Euroviziji 2026., pjevačka skupina „Lelek“ našla se u središtu pozornosti. Osim kvalitetne glazbe, efektne odjeće, dobre izvedbe i odličnog, na povijesnoj istini utemeljenog teksta, javnosti je postalo zanimljivo i tetoviranje na tijelu izvođačica, poznato kao „sicanje“. Helena Mostarkić Gobo u „Narodu“ citira što je napisao turski portal trhaber.com: “Vijesti koje kruže društvenim mrežama tvrde da tekst pjesme i tetovaže na licima članova benda prikazuju događaje iz osmanskog doba. Navodno su žene stavljale križeve i tetovaže povezane s kršćanstvom na lica kako bi spriječile osmanske vojnike da im zarobe kćeri.”

“Postoji pretpostavka”, navode na tom portalu, “da su tetovaže na licima članova benda LELEK predstavljene kao simbol koji predstavlja to doba te da su stihovi (prve strofe, op. n.) napisani u odnosu na osmansko razdoblje.”

Autor teksta tog turskog portala pita se i “kada su to Osmanlije okupirale Hrvatsku” te “jesu li se Hrvatice tetovirale jer su se plašile Osmanlija”.

Tursko tumačenje povijesti sicanja

“Povjesničari ističu da ova praksa, koja se nastavila tijekom osmanskog razdoblja, nije započela isključivo radi zaštite žena od odvođenja u palaču kao konkubina, već ima mnogo stariju povijest”, tumači autor teksta pozivajući se na povijesne izvore.

Pjevačka grupa LELEK

Dodaje da je praksa sicanja, “koja je često započinjala u djetinjstvu, uključivala tetoviranje figura poput križa na rukama i podlakticama djevojčica prije blagdana svetog Josipa. Zatim su se svake godine dodavali različiti motivi ili imena sve dok djevojčice ne bi navršile 13 godina”.

Sugovornica iz sela pored Kaknja, fotografija: snimka zaslona (trhaber.com)

Kao sugovornicu ovaj turski portal spominje 71-godišnju Maru Bojić iz sela Ćatići kod Kaknja, koju predstavlja kao “jednu od posljednjih preostalih praktičara tradicije tetoviranja”.

Bojić je, pišu, svoju prvu tetovažu napravila kao devetogodišnjakinja. Izjavila je da su se “u to vrijeme samo hrabre djevojke tetovirale, a katolkinje su koristile ovu metodu kako bi izrazile svoj vjerski identitet”.

“Muslimanke su također nanosile kanu na ruke i stopala. Svaka religija imala je svoj način pokazivanja pripadnosti”, rekla je Bojić za ovaj medij.

Dodala je da su se tetovaže prakticirale i za vrijeme vladavine kraljice Katarina Kosača Kotromanić te se nije složila s mišljenjem da su uvedene radi zaštite od Osmanlija, ističe ovaj turski portal.

Skupina Lelek ponosna na svoj identitet

Ponosno isticanje povijesnih i vjerskih obilježja jednog naroda ne znači i mržnju protiv drugih, kako se iz Turske želi prikazati nastup hrvatskih vokalistica.

Članice skupine Lelek u svojim su dosadašnjim, evidentno ne čestim, medijskim istupima pojasnile o čemu govori pjesma “Andromeda”.

“Pjesma govori o katoličkim ženama iz Bosne i Hercegovine, odnosno primarno iz tog dijela, za vrijeme Osmanskog Carstva, koje su se morale tetovirati i stavljati znakove na sebe kako bi se zaštitile od ropstva i braka te da ih se ne bi kralo i ubijalo. To je bilo i više nego tetovaža. To je bio cijeli obred koji su bake i mame prenosile svojoj djeci i unucima”, pojasnila je Korina Olivia Rogić, članica skupine Lelek.

Tetoviranje je trajno unošenje tinte različitih boja u kožu uz pomoć posebno izrađenih igala. Tetoviraju se uglavnom ljudi, i to iz estetskih, ritualnih, običajnih, zdravstvenih te društvenih razloga. Životinje se tetoviraju u svrhu označavanja vrste za uzgoj, vlasništva, selekcije i zdravstvenih svrha. U simboličkom smislu, tetoviranje je nešto poput odijevanja bez odjeće – ipak, prije svega u kombinaciji s odjećom (na dijelovima tijela vidljivima nakon odijevanja).

Tetoviranje ne potječe samo s jednog određenog područja, već je u povijesti bilo poznato kod različitih civilizacija. Kao prvi primjer navode se tetovaže maorskih plemena na Novom Zelandu. Maori imaju facijalne tetovaže, a smatra se da riječ tetovaža dolazi od njihove riječi tatu.

Poznato je da je tetoviranje različitih dijelova tijela rasprostranjeno diljem svijeta, počevši od Afrike, Južne Amerike (indijanska plemena), Kine itd. U suvremeno vrijeme tetoviranje ne poznaje granice i ljudi se tetoviraju u svim dijelovima svijeta. Sicanje (tetoviranje Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini) potječe još iz vremena osmanskog osvajanja Bosne i Hercegovine, kada su Osmanlije otimali djecu i vodili ih u janjičare, a djevojke prisilno uzimali i privodili na islam. Hrvati katolici počeli su tetovirati kršćanske simbole kako bi bili odbojni Turcima i kako bi naglasili pripadnost katoličkoj vjeri.

Tetoviranje kao proces zabadanja igle u kožu s unosom pigmenta samo po sebi već je vrsta napada na organizam te pri tetoviranjima u kojima nisu zadovoljeni svi sanitetski uvjeti može doći do pojave različitih bolesti: tetanus, HIV, hepatitis, herpes i druge infekcije.

Tetovaže se ne mogu ili se teško uklanjaju, a ako se tetovaža osobi koja se tetovirala nakon određenog vremena ne sviđa, nije ju moguće ukloniti uopće ili je samo djelomično uklonjiva. Pri uklanjanju ostaju vidljivi ožiljci na koži pa se češće pribjegava prikrivanju tetovaža nekom novom tetovažom. Premda moderna medicina sve više omogućuje neprimjetnije uklanjanje tetovaža, one zbog svojeg kemijskog sastava i načina izrade uvijek jednim dijelom ostanu vidljive.

Ljudi koji se podvrgnu tetoviranju na vidljivim mjestima, naročito na licu, znaju biti predmet poruge i otežane integracije u društvo i njegove norme.

Ljudi se tetoviraju iz različitih razloga, najčešće osobnih, ali i zbog društvenih normi: pojedine bande imaju svoje tetovaže (američke bande, japanska mafija – Jakuza), pojedine religije i narodi (Maori, Berberi…), kao i zatvorenici.

Mjesto tetovaže otkriva više o čovjeku nego što biste pomislili.

„Uljepšavanje“ za Eurosong?

Naravno, tetoviranje se javlja u svim vremenima i kod većine naroda. Sigurno je tako bilo i kod Hrvata prije osmanske okupacije. To nije sporno. Ali je povijesna istina kako je tetoviranje križa na čelu ili rukama, kao temeljnog kršćanskog simbola, osmanlijskom okupacijom Bosne i Hercegovine, kao eminentno kršćanskih zemalja, i nakon okupacije grubo provođenom islamizacijom (poturčivanjem), dobilo nov sadržaj, oslobođen izvornog estetskog i parareligijskog dosega. Kao prvo, djevojke i mlade žene štitile su se od nasilnog odvođenja u harem, što su prakticirali turski velmože i dostojanstvenici. Imati ženu u haremu ukrašenu „kaurskim“ simbolima nije želio imati nijedan Osmanlija. Drugo, za tetovirani križ ili drugi kršćanski simbol osmanlijski je kadija mogao pripadniku raje dati visoku kaznu, pa čak i kaznu smrti. Time je sicanje dobilo i znak nacionalnog i vjerskog identiteta, znak otpora osmanlijskoj sili pod cijenu kažnjavanja, pa čak i smrti. Sicirati su se mogli i muškarci. Kao odjek stare tradicije sjećam se siciranja sa znakom JNA, koje su prakticirali vojnici na službi u toj vojsci. Obično su u naslikanom srcu pisali „Uspomena iz JNA“.

Dakle, svima na znanje: sicanje, koje je u BiH još poznato pod nazivima bocanje i križićanje, tradicionalni je običaj tetoviranja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Ovaj običaj služio je kao trajni biljeg katoličke vjere i hrvatskog identiteta u Bosni te zaštita od odvođenja u janjičare ili roblje tijekom osmanske vladavine.

Povijest nije moguće izbrisati. U ovom slučaju doslovno. Stoga se postavlja pitanje tko i u koje svrhe na Eurosongu pokušava relativizirati prikaz jednog osvajačkog karaktera.

II

Naše djevojke iz grupe Lelek sigurno ne će biti na Euroviziji s tetovažama po tijelu.

Tetoviranje je postalo sastavni dio imidža mnogih svjetskih estradnih umjetnika. Razvio se i poseban zanat, odnosno vještina stavljanja tetovaža na tijelo, ali sukladno tome sve su više na cijeni i medicinski tehničari koji su specijalizirali uklanjanje tetovaža.

Navest ću primjer velike estradne zvijezde čija je tetovaža počela kao pomodnost, a završila kao psihički poremećaj. Među zvijezdama lakih nota, a kao ljubitelj tetovaža, najpopularniji je čuveni Justin Bieber. Za našu priču znakovito je što i ovaj pomaknuti, ali enormno bogati mladac-skandalist koristi kršćanske simbole kako bi njima ukrasio tijelo. Čini to na način koji te simbole vrijeđa, jer im tamo nije mjesto.

Justin Bieber je na grudima istetovirao križ

Justin Bieber (London, Ontario, Kanada, 1. ožujka 1994.) je kanadski pop i R&B pjevač. Svjetsku slavu stekao je putem internetskog portala YouTube, gdje je postavljao svoje izvedbe pjesama glazbenika poput Alicie Keys, Justina Timberlakea i Chrisa Browna. Nakon što ga je otkrio njegov tadašnji menadžer Scooter Braun, Bieber je potpisao ugovor s diskografskom kućom Island Records uz veliku pomoć glazbenika Ushera.

Zatrudnjevši kao osamnaestogodišnjakinja, Justinova majka Pattie Mallette odgajala ga je bez pomoći oca. Pattie je radila niz slabo plaćenih uredskih poslova, odgajajući sina kao samohrana majka. Za ovu ljubav i samoprijegor treba joj iskazati duboko poštovanje. No, pokazala se kao uravnotežena žena jer sinu nije onemogućila kontakt s ocem Jeremyjem Bieberom, koji ga je priznao.

Od ranog djetinjstva pokazivao je smisao i nadarenost za glazbu. Kao dječačić Justin je sam naučio svirati bubnjeve, gitaru i klavir. Uz sviranje izvodio je i složene pjesme. Godine 2007., kada mu je bilo samo 12 godina, Bieber je na lokalnom pjevačkom natjecanju pjevao pjesmu „So Sick“ R&B pjevača Ne-Yo i završio na drugom mjestu. Njegova majka Pattie na YouTubeu je objavila video dječakova nastupa kako bi ga obitelj i prijatelji koji žive izvan mjesta mogli vidjeti.

Međutim, time se nije zaustavila: nastavila je objavljivati videosnimke Justinovih izvedbi raznih R&B pjesama te je njegova popularnost rasla. Tražeći mlade talente, producent Scooter Braun sasvim je slučajno kliknuo na Bieberov video. Impresioniran dječakovom izvedbom, kontaktirao je njegovu majku ponudivši svoje usluge. I doista, nakon nekog vremena Justin i Pattie zajedno su zrakoplovom stigli u Atlantu kod Brauna kako bi snimili nekoliko demo-snimaka.

Tjedan dana nakon toga Justin je upoznao glazbenika Ushera te mu otpjevao jednu pjesmu. Usher je bio oduševljen i uredio mu audiciju za diskografsku kuću Island Def Jam Music Group. Prošavši i tu prepreku, Justinova mama u sinovo je ime potpisala ugovor s Island Recordsom u listopadu 2008. godine. Justin se s majkom preselio u Atlantu kako bi nastavio s karijerom.

U studenome 2009. godine izdao je prvu polovicu albuma pod nazivom „My World“, a u ožujku 2010. drugu polovicu albuma pod nazivom „My World 2.0“. Veliku slavu postigao je singlovima „One Time“, „One Less Lonely Girl“ i „Somebody to Love“.

Sada slijedi naličje ove blistave priče: mama Pattie, koje pomaže shvatiti i Justinovu tetovažu. Slabo obrazovana majka, osjetivši slast novca koji je počeo pristizati, nije uočila opasnosti koje su se nalazile pred dječakom i gurnula je sina u ralje nesmiljenog showbussinesa; zapravo, polakomila se za novcem. Dječak je postao zvijezda, zaradio hrpu dolara i ubrzo se našao u situaciji koja ga je karakterno deformirala, a kasnije i psihički slomila: sve mu je postalo dostupno. A pubertet je divljao.

Slijedilo je neuzorno ponašanje, tulumarenje, opijanje, konzumiranje opijata, seksualne perverzije, promiskuitet… ali i depresije, unutarnje rasulo, da bi na kraju intervenirala policija, ali i psihijatrija. Umjesto da zajedno s ocem bude uz dječaka i ne dozvoljava mu da raste kao korov, majka je bila sa strane i brojala dolare.

Bieber se etablirao kao tinejdžerski idol, ali je sve to skupo platio. Čitam kako je posljednjih godina sklopio brak i navodno se vratio kršćanstvu. To mu je jedini spas; inače mu ne gine sudbina Michaela Jacksona i mnogih njemu sličnih mladih zvijezda. Inače, i on je Bogom dani talent. Sada, nakon puberteta, njegov je glas postao zreliji i on je prerastao u formiranu pjevačku osobnost.

Đuro Vidmarović