Od Radeka Brodarca do Martina Kosovca

Duboko me potresla vijest, objavljena 22. ožujka 2026. godine, o smrti popularnog interpreta kajkavskih popevki, Radeka Brodarca iz Mača u Hrvatskom zagorju. Rođen je u tome lipom zagorskome gradiću Maču, 25. veljače 1953. godine. Umro je u zabočkoj bolnici 22. ožujka 2026., u 74. godini života. Svoje rodno Mače duhovito je nazivao „središtem svijeta“.

Ponovno citiran dio jednog in memoriama: „Brodarec je čitav život ostao vjeran svom kraju, unatoč karijeri koja ga je vodila na sve strane svijeta. Bio je istinski ambasador kajkavske riječi“.

Glazbenu karijeru Radek je započeo u Crikvenici 1964. godine, na tamošnjem festivalu, gdje je i pobijedio kao trinaestogodišnji dječak sa skladbom „Snovi Crikvenice“, uz pratnju tada najpopularnijeg tamburaškog orkestra „Tamburica zagrebačke pivovare“ pod ravnanjem dirigenta Teodora Bocha. Boch je bio jedan od osnivatelja Festivala kajkavskih popevki u Krapini i u mnogome zaslužan za razvitak karijere maloga Radeka. Osobno pamtim gospodina Bocha u njegovim starijim godinama, kada je lutao gradom pomalo izgubljen i dezorijentiran, često ponavljajući kako bi mu posljednja želja bila da dirigira orkestrom na Festivalu kajkavskih popevki tijekom izvođenja bar jedne skladbe.

 Radek Brodarec kao „čudo od djeteta“

Dječak (dečec) Radek Brodarec svojom je izvedbom toliko oduševio Crikvenicu da je dobio i titulu počasnog građanina Crikvenice.

Pjevajući u duetu s Tomislavom Borićem, varaždinskim glazbenim đakom Ankice Opolski, otvorio je u rujnu 1966. prvi Festival kajkavskih popevki u Krapini, popevkom Rudolfa Mahalupa na stihove Stjepana Jakševca: „Na Sleme“. Popevka je do danas uspješnica i dugo će nadživjeti svoje autore i svoje izvođače. Radijski je to do danas najizvođenija popevka.

Godine 2005. Radek je izjavio: „Za taj moj nastup najviše su zaslužni Miško Pavić iz Krapine, Stjepan Mihaljinec i Viktor Crnek, s kojim, mimo Krapinskog festivala, već dugi niz godina uspješno surađujem diljem Hrvatske i Europe. Od tada sam nastupio na svakom Krapinskom festivalu, pa tako i na ovom retrospektivnom koji se, povodom 40. obljetnice festivala, održao u Dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, gdje će se i ponoviti 8. prosinca. Čudno mi je to što nitko iz Krapinsko-zagorske županije nije našao shodnim da mi simbolično zahvali za tih 40 godina, barem da kažu hvala, jer ja sam jedini izvođač iz županije koji promovira kajkavsku popevku od Austrije do Novog Zelanda. Ja sam jedini koji je prošao svijet uzduž i poprijeko“.

Da, na žalost, umjetnik treba umrijeti kako bi općinstvo shvatilo njegovu veličinu i odalo mu priznanje.

Na istome je festivalu Radek pjevao skladbu „Dedek i unuk“ u duetu sa slavnim ludbreškim basom i varaždinskim đakom Franjom Petrušancem.

Od pjevača, sudionika prvoga Krapinskoga festivala, živi su još Anica Zubović, Bojan Kodrič i Žarko Dančuo, koji živi u Beogradu.

Na krapinskoj festivalskoj pozornici Radek je otpjevao 38 popevki. Posljednja je bila „Sto posto domača“ (Gross/Baran), 2011. godine, u duetu s Đurđicom Pleše.

Među češće izvođenim Radekovim popevkama su „Koga vraga furt mi gundraš“ (1992.), „Moja Barica“ (1976.), „Rodnom zagorju“ (1974.) i „Vse počinja v Zagorju“ (1995.), koju po završetku festivala na pozornici pjevaju svi izvođači, a s njima i publika u gledalištu.

U srpnju 1971. godine Radek je bio pjevački gost III. Međunarodnog festivala limenih glazbi, održanog na varaždinskom korzu.

Radek Brodarec u društvu velikana naše estrade, Drage Diklića, Radojke Šverko i Đuke Čaića

Radek nije ostvario nacionalnu karijeru, nije postao velika zvijezda poput Ive Robića ili Vice Vukova, premda je za to imao sve preduvjete. Ostao je izvan metropole, vezan uz svoje rodno mjesto i zavičaj, živeći ondje mirno, s osiguranom egzistencijom, okružen obitelji i ljubavlju mještana.

Radek nije imao sreću da iza njega stane neko veliko glazbeno ime ili da ga maksimalno podrže tadašnji Jugoton, a kasnije Croatia Records te velike TV kuće.

U mome životu Radek je dio radosnih trenutaka i kao takvog trajno ću ga sačuvati u sjećanju. Neka mu je blagoslovljena zagorska i hrvatska gruda kojoj je cijeli život bio vjeran.

Radek Brodarec pripada malobrojnoj skupini hrvatskih pjevača koji su karijeru započeli kao djeca, a uspjeli se održati na glazbenoj sceni sve do smrti. Prilika je kazati nekoliko riječi o nekolicini takvih pjevača.

Zdenka Vučković

Prva među djecom pjevačkim zvijezdama jest, svakako, Zdenka Vučković (Zagreb, 20. lipnja 1942. – Zagreb, 7. ožujka 2020.), veliko ime hrvatske estrade. Rođena je 1942. godine u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. Otac mehaničar, majka prodavačica i pet godina starija sestra Nada, poznata športašica, bili su okvir u kojem se mala Zdenka razvijala. Obitelj Vučković bila je glazbeno nadarena i svi su voljeli glazbu. Zdenka je već kao mala djevojčica uživala u pjesmama Zvonimira Krkljuša, Rajke Vali i tada već dobro poznatog Ive Robića. Prvo iskustvo pjevačice stekla je već u dobi od osam godina, na jednom dječjem natjecanju. Roditelji su je poslije toga upisali u muzičku školu koja je trajala šest godina, a Zdenka je tu učila pjevanje i tada veoma popularnu harmoniku. Prvi veliki nastup Zdenka Vučković imala je 1957. godine u Zagrebačkom varijeteu i to na priredbi „Prvi pljesak“, gdje je osvojila drugo mjesto, iza Jasne Benedek. Na toj priredbi nastupao je i tada mladi Toni Kljaković, koji je bio pobjednik u muškoj konkurenciji. Već sljedeće godine Zdenka je jednim potezom postala jednom od najpoznatijih pjevačica ex-YU, pjevajući dvije pjesme na Opatijskom festivalu 1958. godine, i to „Mala djevojčica“ i „Kućica u cvijeću“. U duetu s Ivom Robićem ona je postala pobjednica tog festivala.

Zdenka Vučković i Ivo Robić izvode skladbu „Moja mala djevojčica“

Taj veoma veliki uspjeh više nije mogla ponoviti. No ostala je na vrhu uz pomoć supruga, velikog glazbenika Krešimira Oblaka (Zagreb, 28. kolovoza 1929. – Zagreb, 3. siječnja 2014.). Nakon demokratskih promjena javno je iskazivala privrženost Republici Hrvatskoj i zbog toga doživjela ignoriranje od strane državnih TV stanica.

Dino Jelusić – pjevački talent koji se traži u inozemstvu

Dobro se sjećam talentiranog dječaka pjevača koji se zvao Dino Jelusić (Požega, 4. lipnja 1992.). Wikipedija ga predstavlja kao hrvatskog rock pjevača.

Dino Jelusić, pobjednik na dječjoj pjesmi Eurovizije, 2003. godine.

Dino je bio pobjednik prve Dječje Eurovizije 2003. godine i predviđali smo mu blistavu pjevačku budućnost. Pobijedio je u danskom Kopenhagenu s pjesmom „Ti si moja prva ljubav“. Međutim, poslije toga nije se pojavljivao u javnosti kao mlada pjevačka zvijezda. Tek nakon sedmogodišnje stanke, 2011. godine, izdao je prvi solo album pod engleskim nazivom Living My Own Life, inspiriran rock izvođačima poput Europe, Bon Jovija i Whitesnakea. Godine 2019. pobijedio je u showu HRT-a „Zvijezde pjevaju“, gdje mu je partnerica bila Tara Thaller. Karijeru je odlučio graditi u inozemstvu.

Osnivač je, glavni tekstopisac i glavni pjevač hard rock / heavy metal benda Animal Drive, koji je osnovan 2012., a raspušten 2021. Od 2016. Jelusić je član na turneji američkog rock benda Trans-Siberian Orchestra, a 2021. pridružio se Whitesnakeu. Godine 2023. objavio je album Follow the Blind Man sa svojim bendom Jelusick.

Osim što je član sastava Whitesnakea, frontmen je sastava Jelusick od 2023. godine.

Bljesnuo je 2015. kao član Prosudbenog vijeća u show-emisiji HRT-a „The Voice“, u kojoj nastupaju mlade pjevačke snage. U Dininoj ekipi u prvo je vrijeme bio Martin Kosovec, kasniji pobjednik i danas vrlo popularna mlada estradna zvijezda. Nakon što je Martin završio s izvođenjem pjesme „To je tvoja zemlja“, legendarnog Vice Vukova, pokazavši snažnu individualnost i snagu izvedbe dostojne Vukova i Ive Robića, Jelusić mu je pola u šali, a pola u zbilji dao primjedbu: „Djeluješ kao da si sam sebi otac“. Time je, zapravo, samoga sebe „pokopao“, jer nije shvatio kako je mladi Kosovec, na radost svih, ispunio prazninu nastalu odlaskom Ive Robića i Vice Vukova. Socijalna inteligencija važna je na estradi.

Dino Jelusić trebao je graditi karijeru u vlastitoj zemlji. Ovdje je njegov dom!

Roko Blažević – naš izgubljeni slavuj

Roko Blažević (Split, 10. ožujka 2000.) hrvatski je pjevač pop-glazbe.

Roko Blažević kao dječak-anđeo. Ima krila koja vide samo odabrani

Ovo malo čudo od talenta upoznao sam posredstvom TV medija 2011. godine. Te je godine kao jedanaestogodišnjak pokazao izuzetan pjevački talent u natjecateljskoj glazbenoj emisiji Supertalent Nove TV. Publiku je zadivio ne samo pjevanjem već i sviranjem na klaviru. Sjećam se oduševljenja Nine Badrić.

Dječak Roko službeno započinje svoju pjevačku karijeru 2017. godine. U srpnju te godine osvaja srpski reality show „Pinkove zvezde“. Gledao sam te emisije i Rokov nastup, koji je bio izvan serije. Pjevao je na engleskom, francuskom i hrvatskom jeziku, a oduševljavao jednostavnošću, finim odgojem i neodoljivim splitskim govorom. Moram istaknuti srdačan i prijateljski tretman našega dječaka pjevača u Beogradu, od strane tamošnjeg žirija, ali i pažnju koju su mu ukazale TV stanice. Iduće, 2018. godine, Roko je osvojio drugo mjesto u „Zvijezdama“, kada je bolja od njega bila pobjednica Ilma Karahmet. Mladi talent postao je zvjezdica. Pod svoje pokroviteljstvo uzeo ga je poznati pjevač Jacques Houdek. Omogućio mu je zajedničke TV nastupe. O uzletu talentiranog Splićanina kazuje i činjenica da je 2019. godine pobijedio na „Dori“, a potom predstavljao Republiku Hrvatsku na Euroviziji u Tel Avivu pjesmom The Dream. Na Euroviziji doživio je možda planiranu nelagodu koja je umanjila snagu njegove izvedbe. Naime, tijekom izvedbe, kada se pjevač u scenografiji predstavlja kao anđeo s krilima, okružen oblacima, u umjetnu maglu koja je simbolizirala nebo „netko“ je ubacio neki plin ili tvar koja izaziva lagano gušenje i iritira glasnice. Nakon povratka u domovinu Roko je izjavio: „Jako smo zadovoljni nastupom, treme nije bilo, a jedino sam na početku imao probleme s dimom koji me dosta gušio-“

Nakon Eurovizije Roko je maturirao i odlučio nastaviti školovanje u SAD-u. Prošle je godine diplomirao. Studirao je na prestižnom Los Angeles College of Music (LACM), instituciji poznatoj po obrazovanju vrhunskih glazbenika.

Scena kada se Roko gušio od umjetne magle

Mladi glazbenik trenutačno živi u Los Angelesu, u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se posvetio daljnjem glazbenom obrazovanju. Iako je manje aktivan na domaćoj glazbenoj sceni zbog studijskih obveza, Roko i dalje radi na svojoj glazbi. Na žalost, vjerojatno će ostati u SAD-u i graditi karijeru. Tamo su mogućnosti za uspjeh velike, ali i za pad u anonimnost. Povratkom u domovinu ne bi morao sve ispočetka, ali bi morao imati iza sebe skladatelja, aranžera, menadžera, izdavačku kuću, prijatelje na TV postajama etc. – dakle sve što je potrebno za uspjeh.

Martin Kosovec – darovita i mudra mlada pjevačka zvijezda

Martin Kosovec (Sveti Ivan Zelina, 8. svibnja 2005.) hrvatski je glazbenik i pjevač.

Martin Kosovec na početku pjevačke karijere

Pozornost medija i javnosti Martin je privukao nastupom u četvrtoj sezoni emisije The Voice Hrvatske radiotelevizije, pobijedivši u finalu izvođenjem pjesme „Sjaj u tami“.

Mnogi su njegov glazbeni stil usporedili s Ivom Robićem, Vicom Vukovim i Frankom Sinatrom, no Kosovec odbacuje takve usporedbe. Kao svojeg omiljenog pjevača navodi američkog pjevača Franka Sinatru.

Kosovec je počeo pjevati s pet godina. Završio je srednju školu za avio-tehničara i nakon pobjede odlučio krenuti u profesionalne pjevačke vode. Kako bi učvrstio svoje glazbeno znanje, uzimao je privatne satove kod vokalnog pedagoga Bojana Pogrmilovića. Kao dijete nastupao je u nekoliko televizijskih emisija, među kojima su RTL Zvjezdice i Supertalent. Simpatičnom dječačkom pojavom, a poglavito snažnim i bogatim glasom, izazivao je veliku pozornost slušatelja. Postao je siguran u sebe, toliko da je izvodio uspješnice Vice Vukova, Olivera Dragojevića i Vinka Coce. U svome kraju nastupao je kako u zboru, tako i kao solist. Izvodio je poznate pjesme Ive Robića te ulomak iz mjuzikla Jalta, Jalta Alfija Kabilja.

Pred našom pjevačkom javnošću pojavio se nov, snažan i dugo očekivani glas. Konačno! U četvrtoj sezoni glazbenog natjecanja The Voice Hrvatska 2024. Kosovec je pred žirijem prvi put otpjevao pjesmu „My Way“ Franka Sinatre i postao članom tima Dina Jelusića. U dvobojima je s pjesmom „Let the Sunshine In“ izgubio od Marka Vukića, ali ga je u svoj tim preuzela iskusna i mudra pjevačica Vanna. U desetoj epizodi natjecanja uživo Martin je glasovima publike ušao u polufinale natjecanja izvedbom antologijske pjesme „Tvoja zemlja“ Vice Vukova. U polufinalu, gdje su o prolazu odlučivali isključivo gledatelji telefonskim glasovanjem, pjesmom „Unchained Melody“ ulazi u finale. U finalu je pobijedio s 88 504 glasa (64 %) s pjesmom „Sjaj u tami“ Massima Savića. The Voice je osvojio nagradu Zlatni studio za 2024. godinu u kategoriji „najbolja TV zabava“. Tim je povodom u emisiji nastupio Kosovec s pjesmom „Kud plovi ovaj brod“, Radojke Šverko.

Prema mnogima, Kosovec se smatra jednim od najboljih izvođača tog natjecanja. Doista, posjeduje za svoje godine neviđenu staloženost, raspon glasa i kontrolu nad vlastitim glasom toliko da može pjevati gotovo sve, što znači od mjuzikla, Sinatrina repertoara, bluza, šansone, balade, šlagera, do kajkavske popevke. Vidi se kako iza njega stoji stručan tim, predvođen ocem koji je poznati glazbenik i multiinstrumentalist s dugim iskustvom na glazbenoj sceni. Televizije ga vole, skladatelji također, a o publici da i ne govorimo. Još traži vlastitu fizičku izražajnost kroz frizure, odjeću, geste, govor… Zanimljivo je pratiti taj proces preko njegovih fotografija kojima je ispunjen internet. Fotografije pokazuju to traženje, koje zapravo pripada njegovome biološkom sazrijevanju. Ali glas mu je oblikovan i raskošan.

Za sada velika mlada hrvatska estradna zvijezda pronašla je svoj styling i svoj personality. Time traženje ne će prestati. Martinu je tek 19 godina i za pisca ovih redaka on je još dječak-pjevač.

Martin Kosovec danas

Martin uspješno i mudro gradi karijeru i danas je već popularna pjevačka zvijezda. Shvatio je zakonitosti glazbenog biznisa, sve zamke koje on nosi i obveze koje mora ispuniti kao cijenu uspjeha. Očito mu u tome pomažu otac, iskusni glazbenik, i mudra pjevačica Vanna. Ponosan sam na Martina Kosovca, čak i onda kada se pred kamerom fotoaparata „belji“, odnosno plazi jezik.

Đuro Vidmarović