Bolja Hrvatska

P posljednje vrijeme, zapravo nakon velikih zagrebačkih koncerata istaknutih estradnih zvijezda, naši novinari pišu, uglavnom pristrano, o kvaliteti i značaju tih koncerta, ovisno o vlastitom ideološkom polazištu. Najviše ljevičarske političke bure diglo se nakon koncerta pjevača Marka Perkovića Thompsona, 5. srpnja 2025. godine, na zagrebačkom Hipodromu. Ovaj glazbeni događaj oborio je svjetski rekord po broju prodanih ulaznica za jedan nastup, s 485 430 kupljenih ulaznica. Uslijedilo je žestoko sučeljavanje na prohrvatskoj i protuhrvatskoj političkoj i ideološkoj osnovi. Tada se počela koristiti sintagma druga Hrvatska. Naravno, apsolutno pogrješno jer taj pojam automatski uključuje i sintagmu prva Hrvatska. Praktično, sudionici koncerta na Hipodromu bili bi druga Hrvatska, a vjerojatno sudionici dobro posjećenih koncerata pjevačica, odnosno pevaljki iz Srbije, bili bi prva Hrvatska. Čitajući naše vodeće novine i TV stanice, čitateljima, odnosno gledateljima, sugeriralo se kako je sintagma „druga Hrvatska“ ima negativno određenje, a „prva Hrvatska“ pozitivno. Naravno, ovo je netočno, pa i apsurdno. Kao što su apsurdne sve političke zloporabe i manipulacije. U ovakvu polemiku uključeni su i masovni dočeci nacionalnih športskih ekipa koje su postigle uspjeh na međunarodnim natjecanjima. Posljednji je primjer doček rukometne reprezentacije na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, koji su poglavarstvo, odnosno gradonačelnik Zagreba, zabranili zbog nastupa pjevača Marka Perkovića, a Vlada, odnosno premijer Plenković, potom odobrila i organizirala. Time su definitivno koncerti estradnih zvijezda i dočeci športaša postali dio političkog herbarija. To nije neobično, a ne mora biti niti tragično, ako ne prijeđe u govor mržnje. A to se može zbiti jer istina je kako su koncerti estradnih zvijezda ali i nacionalnih sportskih reprezentacija dobili i svoju političku nadgradnju, u smislu nacionalno-anacionalno, lijevo-desno, progresivno-nazadno, a često, na žalost, i hrvatsko-protuhrvatsko. Nitko ne bježi od činjenice da su takva okupljanjima dio društvene, a to znači i političke scene.

Osobno držim istinitijom činjenicu kako navijači koji dolaze na susret s nacionalnim reprezentacijama koje su postigle međunarodni uspjeh, dolaze iz športskih pobuda, a na koncerte pojedinih estradnih zvijezda dolaze iz svojih glazbenih pobuda, odnosno zbog vlastitog glazbenih ukusa. Ipak, ovakvo uravnoteženo promišljanje promijenio je koncert pjevača Thompsona zbog toga što je medijski prostor unisono pisao unaprijed vrlo negativno o tom koncertu stavljajući ga u nacionalistički pa i šovinistički kontekst i time mu oduzeo glazbeni, a nametnuo politički karakter. Budući da se na Hipodromu u Zagrebu okupilo pola milijuna nazočnika, pretežito mlađe dobi, a koji su ujedno i dio biračkog tijela, njihovo oduševljenje domoljubnim koncertom moglo se protumačiti i kao podrška prohrvatskoj političkoj orijentaciji, pa i HDZ-u kao vladajućoj političkoj stranci. No, to je samo pretpostavka. Pravo raspoloženje biračkoga tijela pokazat će idući parlamentarni izbori. Oni su čimbenik koji odlučuje od budućoj Vladi i njenoj politici. Nesumnjivo je to razlog zbog kojeg su neke stranke s više ili manje simpatija prihvatile Perkovićev koncert, kao i koncerte srpskih pevaljki. Nesumnjivo, ljevičarska glasila su bila evidentno ogorčena činjenicom što je Thompson okupio neusporedivo publike više nego sve pevaljke zajedno. U kontekstu političkih konotacija, ovo treba oduševiti svakog normalnog domoljuba.

Međutim, želim upozoriti i na „treću Hrvatsku“ koju nazivam i „boljom Hrvatskom“. Podsjećam kako se on pojavila prije nastupa navedenih estradnih zvijezda, a okupila je neuobičajeno velik broj nazočnika. To se zbilo prije deset godina na stadionu NK Dinamo, kada je kršćanska obiteljska televizija Laudato TV organizirala koncert vjerskih i domoljubnih pjesama pod nazivom „Progledaj srcem“. Bez podrške državnih medija, gotovo anonimno, pozivu na koncert odazvalo se oko 50 tisuća, uglavnom mladih posjetitelja. Tijekom koncerta nije došlo do bilo kakvog incidenta. Nije bilo uzvikivanja parola, nije bilo političkog etiketiranja, nije bilo opijanja i međusobnih verbalnih duela. Štoviše, tijekom koncerta veća skupina svećenika obavljala je ispovjedne dužnosti u punom miru i sabranosti, a poslije koncerta čistači nisu imali problema s razbijenim bocama ili odbačenim limenkama i plastičnim čašama. Ovo ističem zbog toga što je čest slučaj na koncertima naših estradnih zvijezda, posebno narodnjačkih i turbofolka, da sve završava u alkoholu, sukobima, drogama i tučnjavi. Zbog toga su neki ugostiteljski objekti u Zagrebu bili službeno zatvoreni jer su u njima izbijali veliki incidenti.

„Progledaj srcem“ ima posebno mjesto među desetcima tisuća ljudi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, ali i iz brojnih europskih zemalja poput Austrije, Njemačke, Švicarske i Irske.

Ksenija Abramović

Potrebno je s posebnom pažnjom, kako, vjerskom, tako i društveno-političkom, istaći ime ravnateljice Laudato TV, gđe Ksenije Abramović. Ona je koja je imala hrabrosti, ali i viziju, zapravo duboku vjeru u svrsishodnost ovakvog koncerta, zbog čega je pristupila tako velikom i riskantnom poduhvatu.

Ksenija Abramović (Slavonski Brod, 12. travnja 1963.) utemeljiteljica je televizije Laudato, vlasnica galerije Laudato i informatičke tvrtke Etna. Utemeljiteljica je humanitarne udruge Ime dobrote i za svoj dobrotvorni rad primila je više priznanja. Glavna je producentica koncerata „Progledaj srcem“ i „Domu mom“. Kao vlasnica galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato od 2003. do 2015. godine bila je jedna od organizatorica festivala marijanskih pjesama Marija fest u Molvama. U razdoblju od 2004. do 2011. g. organizira likovne kolonije humanitarnog karaktera u Mađarevu. Organizirala je niz izložaba među kojima prvu značajniju izložbu u povodu dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku 2011. godine, Papa kao motiv u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti u zagrebačkom Muzeju Mimara. Godine 2012. organizirala je izložbu križeva hrvatskih kipara Častimo te, Križu sveti u sv. Donatu u Zadru. Na njezinu ideju i inicijativu postavljane su i godišnje adventsko-božićne izložbe O Božjem dolasku na zemlju u Zagrebu i Zadru od 2012. do 2015. godine. Izložbu Hrvatski svetci i blaženici u našem narodu organizirala je od 2009. – 2019. godine na Danima hrvatskih svetaca i blaženika u Križevcima, Splitu, Trogiru i Zagrebu. Za škrinjicu sv. Šimuna, izrađenu po uzoru na izvornu škrinju koja se nalazi u svetištu sv. Šimuna u Zadru, galerija Laudato je primila priznanje grada Zadra Nasmiješeno sunce za najbolji novi suvenir 2011. godine. Producentica je dokumentarnog filma „Dječje prihvatilište Sisak“.

Da se dogodio bilo kakav incident na koncertu na stadionu NK Dinamo, cijeli lijevi medijski prostor bio bi zagušen kritikama i optužbama na njen račun. Ohrabrena prvim, doista velikim uspjehom, čak iznenađujućim, Ksenija Abramović odlučila se na nekoliko kasnijih velikih koncerata „Domu mom“ u najvećoj višenamjenskoj dvorani Arena Centar. Ova dvorana prima oko dvadesetak tisuća gledatelja. Svaki puta bila je ispunjena posjetiteljima ne samo iz Hrvatske već iz susjednih zemalja. Ovo je mnoge začudilo zbog činjenice da su ti koncerti imali poglavito kršćanski karakter. Pjesme su izvodili ugledni estradni pjevači, ne samo oni strogo vjerske orijentacije, nego i druge zvijezde koje su u takvim nastupima pronalazile osobni interes ili duhovnu potrebu. Isto tako, tijekom svih koncerata svećenici su obavljali ispovijedi i dijelili svete sakramente. Naravno, nikada nije bilo bilo ikakvog incidenta. Treba i protivnicima odati priznanje jer su izbjegli napasti slanja mogućih provokatora. Zahvaljujući i njima sve je prošlo začuđujuće dostojanstveno i mirno. Političari se nisu miješali u sadržaj koncerata, niti su sjedili u prvim redovima. Ako su i nazočili, činili su to kao vjernici.

Jedan od koncerata „Progledaj srcem“

Po meni, upravo su koncerti „Progledaj srcem“ i „Domu mom“ ta bolja Hrvatska, ako smijemo koristiti ovu sintagmu. Ne samo treća, već i bolja, odnosno odgovornija i smirenija. Navedeni koncerti nama su starijima vratili povjerenje u mlađi naraštaj. Opterećeni natpisima i tv emisijama u kojima se javnost bombardira brojnim negativnostima koje određuju život „današnje mladeži“, navedeni koncerti pokazali su i dokazali da se ne smije ništa generalizirati, te da postoje tisuće mladih hrvatskih vjernika koji poštuju norme kršćanske etike i civilnog društva. Naravno, koncerti su povećali i ugled Rimokatoliče crkve u Hrvatskoj, a Laudato televiziju i njezinu vlasnicu, Kseniju Abramović, učinili jednom od važnih osoba hrvatskoga društvenog, javnog i vjerskog života. Ovi komplimenti, zapravo činjenice, dobivaju na težini ako se znade kako Laudato TV ni od Grada Zagreba, ni od Ministarstva kulture RH ne dobivaju zasluženu potporu. Svi projekti s kojima se javljala na natječaje nisu dobili očekivanu podršku i Laudato TV je prepuštena svojim gledateljima.
A zatim se zbilo, po meni i drugo malo čudo: gledatelji su svojim skromnim prilozima pomogli opstanku ove TV kuće. Okupilo ih se preko 20 tisuća prijatelja koji svaki mjesec odvajaju od minimum dva-tri eura pa naviše, koliko mogu, za svoju televiziju. U tako nepovoljnim uvjetima, kao nevoljeno dijete države, Laudato TV djeluje 24 sata s bogatim i raznovrsnim programom koji je prilagođen svim uzrastima, a najviše vjernicima. Da ne dođe do nesporazuma, pisac ovih redaka sedam godina uređuje i vodi na Laudato TV – dragovoljno, znači bez honorara, emisiju „Susret u Riječi“ u kojoj se javnosti predstavljaju autori i djela nastala u duhu kršćanske transcendencije. Ravnateljica se nije miješala u urednikov posao i izbor gostiju.

Ksenija Abramović i bivši nuncij, Nj. E. G. Lingua

Kolika je uloga Laudato TV u psihičkoj stabilnosti i mnogih ljudi bila velika, možemo saznati ako se vratimo u vrijeme epidemije. Tada je kretanje stanovništva bilo otežano, a crkve čak i zatvorene iz epidemioloških razloga. Ljudi – vjernici imali su prilike tada jedino preko Laudato TV sudjelovati u sv. misama i ispunjavati svoje vjerničke potrebe.

Laudato TV i dalje ovisi od dragovoljnim prilozima svojih vjernika, gledatelja i simpatizera. Kao rodonačelnik bolje Hrvatske zaslužuje podršku šire javnosti, ali svakako i naše poštovane države.

Đuro Vidmarović