Što čeka Iran? 

Napad Izraela na Iran u subotu 28. veljače 2026. godine nije iznenađenje. Nakon toga napada, Izraelu se pridružila i američka oružana sila. Napad je najavljivan duže vrijeme te dobro pripreman uz punu političku i vojnu podršku predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa. Kako bi se „vlasi zavarali“, održavani su američko-iranski pregovori o iranskom „atomskom oružju“. Izraelskom premijeru Bibiju Netanyahuu pobjeda nad Iranom je neophodna. Prvo, u Gazi je Izrael vojno pobijedio, ali je moralno i politički rat izgubio. Nije ostvario ni konačni cilj, pacifikaciju i depopulaciju prostora. Štoviše, izraelski premijer i neki članovi njegovog kabineta bit će pred Međunarodnim tribunalom u Den Haagu optuženi za genocid i ratne zločine. Drugo, čeka ga suđenje zbog zloporaba ranije učinjenih i američki predsjednik agresivno traži od izraelskog kolege da premijera abolira od optužbi.

Nastojim biti promatrač i donositi sudove nepristrano. „Navijam“ isključivo za Povelju OUN-a i Povelju o ljudskim pravima. Iran je suverena država članica UN-a. Ima nesreću s političkim vodstvom. S parolama „Smrt Americi“ i „Smrt Izraelu“ ne vodi se vanjska politika. Takvom politikom, praćenom pomaganjem protuizraelskih organizacija u susjedstvu, ajatolasi su jedino koristili izraelskim jastrebovima i njihovoj reputaciji zaštitnika ne samo državnih, već i nacionalnih interesa. Uopće, ideja o uništenju Države Izrael, koja je američki saveznik bez pričuve, bila je u startu pogrješna i štetna za Iran kao državu. Iranski vjerski vođe to uopće nisu shvaćali. K tome ostarjeli i osvetnički raspoloženi, a s velikim vjerskim autoritetom, štetili su svome vlastitom narodu.

S druge strane, ubijati državnog poglavara jedne suverene zemlje presedan je koji će se odraziti na buduću svjetsku zajednicu. Od sada to može slobodno činiti svaka snažna država, ako joj se ne sviđa režim u susjedstvu. To će se kad-tad osvetiti i Izraelu.

S treće strane, iransko vjersko vodstvo, kao i njemu odani generali, vode ovaj obrambeni rat (do trenutka pisanja ovog članka) na amaterski način. Sigurno su znali kako ih je Mossad „izbušio“ kao švicarski sir, a njihova obavještajna zajednica nije mu znala parirati, pa ako su to znali, zbog čega nisu vjerskog i državnog poglavara sklonili u neki tunel u svojim planinama?

Kako pišu američke novine, „CIA je mjesecima pratila ajatolaha Hamneija, a kada su agenti američke obavještajne službe doznali točno vrijeme i lokaciju sastanka visokih iranskih dužnosnika - u subotu ujutro u jednom od vladinih kompleksa u centru Teherana - te da će na tom sastanku biti i sam Hamnei, SAD i Izrael odlučili su vrijeme napada na Iran prilagoditi tim obavještajnim podatcima.

Te su informacije Izraelu i SAD-u pružile priliku za postizanje ključnog i brzog uspjeha: eliminaciju više visokih iranskih dužnosnika i ubojstvo ajatolaha Hamneija. Ekspresno ubojstvo iranskog vrhovnog vođe reflektira vrlo dobru koordinaciju i razmjenu obavještajnih podataka između Sjedinjenih Država i Izraela. Operacija je također pokazala kako iranski čelnici nisu poduzeli odgovarajuće mjere opreza kako bi izbjegli Hamneijevo ubojstvo, iako su Izrael i SAD slali više nego jasne signale da je takav napad itekako izgledan“, piše New York Times.

Na skupu su trebali biti visoki iranski obrambeni dužnosnici, uključujući Mohammada Pakpoura, vrhovnog zapovjednika Korpusa islamske revolucionarne garde; Aziza Nasirzadeha, ministra obrane; admirala Alija Šamhanija, predsjednika Vojnog vijeća; Seyyeda Majida Mousavija, zapovjednika zračnih snaga Korpusa islamske revolucionarne garde; te Mohammada Širazija, zamjenika ministra obavještajnih poslova.

Izvor je dodao kako je Izrael, unatoč iranskim pripremama za rat, uspio postići „taktičko iznenađenje“ svojim napadom na kompleks.

U noći sa subote na nedjelju iranska državna novinska agencija IRNA potvrdila je smrt dvojice visokorangiranih vojnih čelnika koje je Izrael ubio u subotu: kontraadmirala Šamhanija i general-bojnika Pakpoura. Ljudi upoznati s operacijom, piše NYT, opisali su je kao rezultat dobrih obavještajnih podataka i mjeseci priprema.

Izraelska vojska također je objavila da je sedam visokih iranskih dužnosnika ubijeno u napadima, uključujući šefa Revolucionarne garde Mohammada Pakpoura i Alija Šamkhanija, savjetnika vrhovnog vođe.

„Mnogo je znakova da ovaj tiranin više ne postoji. Jutros smo eliminirali visoke dužnosnike u režimu ajatolaha, zapovjednike Revolucionarne garde, visoke osobe u nuklearnom programu - i nastavit ćemo. U sljedećih nekoliko dana napasti ćemo još tisuće meta terorističkog režima“, rekao je Netanyahu.

Uz velikog ajatolaha, Ali Hamneija, poginuli su i članovi njegove porodice, kćerka, unučići, snaha i zet.

„Nije mogao ništa protiv naših obavještajnih podataka i visoko sofisticiranih sustava praćenja. Blisko smo surađivali s Izraelom, ni on ni drugi vođe koji su ubijeni zajedno s njim nisu mogli ništa učiniti“, rekao je Trump.

Valja se nadati da su Trump i Netanyahu svjesni kako ubijanjem vođe režim ne će automatski pasti. Isto tako, bez kopnenih snaga nije moguće pacificirati zemlju. A što ako Iran potopi neki od američkih razarača ili čak nosač zrakoplova, pa prema Americi krenu kolone lijesova? Izrael o tome ne brine.

Ovaj tekst nastaje u nedjelju poslijepodne. Iran je zatvorio Hormuški tjesnac. Time se samo po sebi nameće pitanje: kolika će sutra biti cijena nafte – i koliko će rasti idućih dana? Je li o tome razmišljao „Donald mirotvorac“?

Što kazati o svemu? Umjesto da budu maksimalno oprezni, iranski su se vođe lijepo mirnodopski sastali u Teheranu, po unaprijed dogovorenom dnevnom redu nesvjesni da ih Mossad i CIA prate i, naravno, postali glineni golubovi za napadača. Ajatolah je k sebi pozvao kćer, zeta i unuke! Učinili su ono što je Izraelu odgovaralo. Ranije su vojni zapovjednici gromoglasno ponavljali na mitinzima kako imaju tajno strašno oružje, kako je iranska vojna sila kadra suprotstaviti se agresoru, a prije nekoliko sati postali su glineni golubovi. Osim toga, kada su već nabavljali oružje od Kine i Putina, zar im nije bilo razvidno kako treba instalirati, bar nad prijestolnicom, tzv. „zlatnu kupolu“, odnosno sistem protuzračne zaštite, kao što to ima Izrael? Nisu! I sada izraelski i američki vojni zrakoplovi gađaju ciljeve gdje hoće i kako hoće!

Stari Rimljani su govorili: pobjednicima se plješće, a poražene žali. Iran će izgubiti rat, njegovi će gradovi biti razoreni, ekonomija uništena, na vodeće položaje doći će marionete s ustima punim revolucionarnih i patriotskih fraza. Obnovu zemlje će koristiti američki i izraelski kapital. Kao i u Iraku.

Ajatolah Hamnei ubijen je zajedno s obitelji, a vojni i civilni vođe tijekom sastanka s najbližim suradnicima. Očevi nacije sazivaju sastanak u vrijeme naleta izraelskih bombardera i leta njihovih balističkih projektila! Gdje im je bila opreznost? Sada je kasno plakati. Sada se traži novi vođa. Po ustavu to mora biti veliki ajatolah. To bi bilo prema osmanlijskoj poslovici: „Sjaši Kurta, da uzjaši Murta“! Ostaje Iranska revolucionarna garda i njezini generali. Vojna postrojba poput opričnika Ivana Groznog. Međutim, pokazali su se vojnički nesposobnima u ovim kriznim trenutcima. Napadati arapske emirate, šeikate, sultanate, kraljevine, ili kako se već ne zovu, bilo je kontraproduktivno. A hoće li ajatolasi i generali prepustiti izabranom predsjedniku da prestane glumiti figuru bez vlasti,  i preuzme državničku odgovornost, malo je vjerojatno. Preostaje kao izbor neki od starih ajatolaha, s nakanom da pobijede agresora, što je zabluda. Na kraju, po svemu sudeći, izraelski će pobjednici instalirati svoju figuru na čelo poražene iranske države, a naciji prepustiti kao vjerskog lidera nekog ajatolaha-kolaboracionista. Jedini uzor može im biti bjeloruski predsjednik Lukašenko. iranski kraljević, Reza Pahlavi, u izbjeglištvu je i odbija takvu mogućnost (za sada). Ne želi ulogu marionete. Oporba pak nema lidera, jer to ajatolasi nisu dopustili. Ali kvislinga se uvijek nađe. Tako su učinili i Rusi i Amerikanci nakon invazije na Afganistan. Kako je to završilo dobro je znano. Treba računati i na nacionalne osjećaje Iranaca.

No, budimo oprezni. Ovdje je u igri i vjera. S jedne strane imamo monolitnu islamsku naciju, s lojalnim manjinama. U Iranu žive pripadnici oko 100 različitih etničkih skupina. Postoje dva glavna porijekla ovih skupina, indoeuropsko i turkijsko. Glavni etnosi u Iranu su Perzijanci (61 %), Azeri (16 %), Kurdi (10 %), Luri (6 %), Beludži (2 %), Arapi (2 %), Turkmeni (2 %), Kašgajci, Armenci, Židovi, Gruzijci, Asirci, Čerketi, Tati, Paštunci i drugi (1 %).

S duge strane imamo invazore judaističko-kršćanske pripadnosti. U ratu protiv Palestinaca u Gazi, Netanyahu i njegovi ministri učestalo su se pozivali na Stari zavjet po kome je Jahve dozvolio etničko istrebljivanje Kanaanaca.

Ako pobijedi i razori Iran, Izraelu, odnosno njegovim vjersko-političkim jastrebovima, na dohvat su ruke maksimalistički snovi: Izrael kralja Davida: „Od rijeke do rijeke!“ Nitko se ne će moći suprotstaviti, osim ako Trumpu to ne će biti u interesu. Na UN je Izrael  „pljunuo“ i generalnog sekretara proglasio nepoželjnom osobom! Susjedne arapske države i državice su politički patuljci i američki, a to znači i izraelski, sateliti. Tzv. „Arapskim proljećem“ uništen je svaki oblik njihove panarapske inicijative. Tragičan primjer su Libija, Irak i Sudan. Arapska liga je mrtvo slovo na papiru. Muslimanska solidarnost je iluzija. To pokazuje i rat Pakistana s Afganistanom. Zauzeti dijelove teritorija susjednih zemalja je za Izrael „mačji kašalj“. To zorno pokazuje primjer Jordana i Sirije, a ranije i Egipta.

Što čeka Iran? U Iranu će se, po svemu sudeći, uspostaviti novi satelitski režim pod Mossadovom kontrolom, što znači da će Bliski istok dobiti novog hegemona, koji je, da budemo jasni, eksponent SAD-a. Ideja o palestinskoj državi time je mrtva, žitelje Gaze čeka preseljavanje, vjerojatno u priznatu državu Somaliland, a one na Zapadnoj obali čeka diskriminacija do neizdrživosti s ciljem iseljavanja. U Izraelu govore: „Imaju Jordan, to je njihova država“. Izrael je ustavom određen kao država za židovski narod. Gaza će postati židovsko-američka rivijera za elitni turizam pod kontrolom Izraela, a na Zapadnoj obali koju u Izraelu nazivaju antičkim nazivima, Judeja i Samarija, već je u tijeku intenzivno naseljavanje židovske populacije pod snažnom vojnom zaštitom, neprijateljski raspoložene prema domicilnim Palestincima. Ne štede se niti djeca. Eventualno će se organizirati dva ili tri bantustana, onaj oko Nazareta, Jerihona i hrasta Mamre. Na Bliskom istoku ostaje Turska, koja u ovome trenutku šuti i snuje svoje osmanske planove. Pad Irana odrazit će se pozitivno na Putinov optimizam (na sreću bez osnove), glede okupacije i slamanja Ukrajine, zatim i dalje, a EU će nakon toga, kako neki u šali kažu, postati kondominij Ruske Federacije i SAD-a. Naša Vlada dobro je reagirala glede izraelsko-američke invazije na Iran: treba slušati što govori Trump, ali vrlo pozorno osluškivati i ono što govori Netanyahu. Mudro je biti na strani pobjednika, a ne na strani poraženog. Engleska poslovica kaže: „Ne kladi se na konja koji će izgubiti trku!“

Veliki Držić je davno napisao: „Rat je poguba ljudske naravi.“ Treći svjetski rat počeo je i bit će, po svemu sudeći, kataklizmička poguba ljudske naravi. Osobno i dalje strahujem za Pasargades, Perzepolis i Suzu,  i grobnicu Kira Velikog, jer je u blizini grad Širaz koji ne će izbjeći ratna djelovanja. Palmiru su razorili Arapi, muzej Mezopotamske civilizacije su degradirali Amerikanci, Biblos je za dlaku izbjegao izraelski napad, a može se zbiti da Perzepolis strada od izraelske i američke zračne armade.

Đuro Vidmarović