Kavez za sonete ili Nisam htio biti pjesnik

U četvrtak, 13. veljače 2025. godine u Sisku je pred mnogobrojnom publikom predstavljena knjiga Željka Maljevca: KAVEZ ZA SONETE ili NISAM HTIO BITI PJESNIK.

Željko Maljevac je stekao afirmaciju kao novinar, ali sve više se ističe i kao pisac. Pripada sisačkome književnome krugu koji se afirmirao kao mjesto najvažnijih književnih zbivanja u Sisku.

Željko Maljevac: KAVEZ ZA SONETE ili NISAM HTIO BITI PJESNIK, zbirka pjesama u rukopisu

Rođen je 1962. godine u Sisku, a djetinjstvo je proveo u Majskim Poljanama i Dvorišću pored Gline. Godine 1981. godine završio je srednju školu u Glini i stekao zanimanje suradnik u odgojno-obrazovnom radu. Tijekom života završio je više novinarskih škola. Kako ističe u životopisu „svoj prvi tekst i prve pjesme objavio je u 'Glinskom vjesniku' u Glini 1979. godine“. Objavljivao je pjesme u tadašnjem lokalnom listu i u omladinskim listovima u bivšoj Jugoslaviji, a u zadnjih nekoliko godina više pjesama objavljeno mu je u Mađarskoj, u listu “Hrvatski glasnik“, informativnom glasilu Hrvata u Mađarskoj.

Novinarsku karijeru započeo je još 1981. godine. Radio je u brojnim redakcijama kao stalni član te honorarni ili vanjski suradnik: “Polet“, “Jedinstvo“, “Radio Sisak“, “Vjesnik Željezare“, “Sisački omladinski list“ (SOL), “Sisački tjednik“, “Novi Sisački tjednik“, “Panorama“, “Imperijal“.
Važno je istaći kako je od srpnja 1990. godine do ožujka 2011. godine bio stalni dopisnik Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA-e) iz Siska i Sisačko-moslavačke županije, posebno u vrijeme obrane Siska od srpske agresije i Domovinskoga rata, kada je uz taj posao, bio i novinar i ratni reporter s prvih crta bojišnice.

U biografiji Željka Maljevca nalaze se i sljedeći podatci: „U karijeri je, između ostalih, obnašao sljedeće prestižne dužnosti: predsjednika Ogranka Novinarskoga društva Hrvatske i povjerenika Sindikata novinara Hrvatske (Sisak); zamjenika glavnoga i odgovornoga urednika vojnoga lista “Hrvatski bojovnik“, lista Operativne grupe Hrvatske vojske za Sisak i Baniju; glavnog i odgovornog urednika “Sisačkoga tjednika“ i kasnije “Novoga Sisačkoga tjednika“, a tu dužnost obavlja i danas“.

Kontinuirani književni rad Željka Maljevca počinje 2009. godine, kada je u nakladi Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Republike Hrvatske iz Zagreba objavio zapaženu knjigu “Zapisi s Banovine“ zajedno s Marjanom Gašljevićem iz Siska, u kojoj mu je objavljeno dokumentarno-memoarističko djelo “Počeci višestranačja u Sisku i na Banovini (političke stranke u Sisku i na Banovini uoči višestranačkih izbora 1990. godine)“. Godine 2019. godine okušava se kao prozni pisac, objavivši svoj premijerni roman ”Rođen u incestu” u nakladi Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture. Iste godine s Gordanom Sedmak Jednačak objavljuje slikovnicu „Dvije pahuljice: Lori i Dori“. Krajem 2021. otisnuta mu je i prva zbirka poezije „Sisački (ru)let“, u izdanju Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture sa sjedištem u Stupnu kod Siska. Već 2022. godine iz tiska je izašla prva Maljevca zbirka stihova pod naslovom „Sisački (ru)let“. Zbirka je predstavljena u četvrtak, 24. ožujka 2022. u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili urednik Siniša Matasović, interpretator Siniša Vidović Cezar i autor. Predstavljanju uz brojne okupljene Siščane nazočio je i biskup Vlado Košić. Ovo je djelo izašlo u nakladi Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture, a sadrži pedesetak pjesama razne tematike nastalih u razdoblju od 1991. godine do 2022. godine.

Zbirka pjesama „Kavez za sonete ili Nisam htio biti pjesnik“, druga je Željkova pjesnička zbirka. Nosi efektan, premda pomalo i kontroverzan naslov. Autoru je naslovom uspjelo sublimirati bitne odrednice cijele zbirke. Naime, nitko ne postaje pjesnik kao zvanjem, kao odabranim zanatom. Pjesnik se ne postaje odabirom ili dekretom već je posljedica unutarnje situacije samog autora njegovog književnog dara i nadahnuća i naravno marljivosti. Kao društveno biće pjesnik je antena svoga okruženja usmjerena Nebesima, a često je i gromobran. S druge, bitne strane, budući da je književni dar transcendentan, odnosno ima nadiskustveno izvorište, pisanje poezije je privilegij pojedinaca s kojim se rađaju. Pjesnik se ne može postati poput zanatlije učenjem i šegrtovanjem. Tko misli drugačije neka uzme olovku i pokuša napisati pjesmu. Prema tome, Željko Maljevac je u pravcu. Poezija mu je nametnuta unutarnjom nadiskustvenom potrebom. Premda ju nije stavljao u prvi plan u sebi je nosio potrebu za pjesničkim iskazivanjem stanja vlastite duše, stanja koje nije moguće izreći proznim rukopisom. Upravo to je ta bitna razlika između poezije i proze.
Navodim kao primjer sonet „Molitva“ ispunjen unutarnjom dobrotom:

....

Molim se za sve dobre ljude,
Da i njima zvono sreće zvoni
Da i njima dobro, lijepo bude,

Ne mogu sretan, veseo biti
Ak' je drugima loše, ak' pate,
Bože moj, čuvaj nas Hrvate.

U pjesmi „Distanca“ završni stihovi upućuju na fenomen ljepote, ljepote kao transcendencije:

Ljepota je u trenu i malim stvarima.
Ljubav se novcem ne može platiti,
Niti se rđa u duši može pozlatiti!

Iz priloženog rukopisa sasvim je očigledno kako Željko Maljevac nosi u sebi duboku potrebu za autorskim iskazom osnovnih problema koji ga muče ali i potrebu za besjednim govorom pred dobrohotnim slušateljem odnosno čitateljem. Besjedan literarni diskurs stavlja u okvire soneta, o čemu bi trebalo posebno govoriti z aspekta rime i akcentuacije.

Bježao sam od sudbine, nisam uspio,
Taj divni divlji cvijet križ je moj postao
Nosim ga u srcu, jedino on mi je ostao.

Ono što me impresioniralo u ovome rukopisu je djetinja radoznalost i dobroćudnost, na neki način kršćanski intonirana spoznaja o pobjedi dobrote i ljubavi i konačno dokaz kako težak život i traume iz djetinjstva ne moraju apsolutno negativno oblikovati djetetov karakter. Željko Maljevac u ovoj zbirci je vrlo hrabar u ispovijedanoj noti svoje poezije. Ne bježi od tema koje spadaju u vlastitu biografiju. Npr. u potresnoj pjesmi „Majci“ to je naglašeno

MAJCI

Život te nikad nije štedio,
Odmalena si služila druge,
Uzimao ti nadu, dio po dio,
Malo sreće, a previše tuge.

Svoju tajnu si nosila, krila,
Voljela si kao što se voli,
Na svijet si me donijela,
Otac nas je ostavio u boli.

Tvoja me je ljubav grijala,
Na putu uspona i padova,
Bila si mi sve, to si znala.

Svijeću ti, evo, sada palim
Što u mom malom srcu sja
Dok ti, majko, ne dođoh i ja.

Iskrene su i čitke pjesme koje su posvećene ljubavi. Pjesnik je dječak od 60 godina, koji se radije životu i pokazuje kako su pjesnici uvijek mladi. Navodim kao primjer pjesmu „Dobrota Ljubavi“

A dobrota i nježnost pogleda i dodira,
Ljepota ljubavi što voli bezuvjetno,
Preduvjet je da živimo lijepo i sretno.

(Iz pjesme „Dobrota ljubavi“)

Pisac ovih redaka je u dilemi kamo svrstati poetski diskurs Željka Maljevca. Zapravo on je na neki način nedefiniran i predmetno-tematski usredotočio se je na više sadržaja koje je ugradio kao stožerne kao svoju poeziju. Bez nakane da njihov poredak tumačim kao vrijednost, držim kako ove teme slijede logiku: vlastiti život (autobiografičnost), ljubav kao stožerna odrednica ljudskog života, dobrota kao rezultat kršćanskog vjerskog iskustva i domoljublje kao rezultat našega nacionalnog života.

U cjelini zbirka koju smo predstavili stilski je kolaž kojim dominiraju prostodušnost, dobrota i čežnja za ljepotom. Dijelom svoga sadržaja, ali svakako porukama možemo zbirku uvrstiti u žanr poezije kršćanskog nadahnuća.

Đuro Vidmarović, književnik