Martin Jakšić: Šalko, Vlastita naklada, Zagreb 2010.

Martin Jakšić je umirovljenik u Zagrebu koji je treći dio svog života odlučio provesti u snažnom intelektualnom aktivitetu. Rođen je u slavonskome selu Donja Mala, ali u uvodnoj obavijesti ne otkriva godinu. Objavio je vrlo obiman slavonski rječnik inzistirajući na čuvanju izvornog govora šokačkih Hrvata. Nema davno poklonio mi je knjigu „Šalko“, s podnaslovima: Aforizmi, Smislenice, Pošalice, Poruke, Zagrebancije, Izjave i Rječnik.

Iz navedenog popisa već je vidljivo zanimanje Martina Jakšića za duhovitiji dio naše životne stvarnosti. Vrlo mi je dojmljiv prvi dio knjige pod naslovom Aforizmi. Slavonci su ljudi vesele naravi i bistre glave. To se vidi i kroz njihove aforizme. Navodim nekoliko Jakšićevih aforizama:

Ako želiš da te smatraju pametnim – moraš šutjeti.

Ako mladi zaslužuju više, starima pripada niže.

Ako je svijet globalno selo, onda smo mi – u ćorsokaku.

Birokratu je jedina literatura – protokol.

Alkoholičarima za pretakanje vina ne treba lijevak.

Čovjek više stari zbog problema nego zbog godina.

Vrlo je zanimljiv dio knjige pod naslovom Čuvene izjave velikih i malih. Navodimo neke od njih:

Stipe Mesić: Moj je pas dobroćudan, ali kad vidi dobru mačku ...

Milka Mesić: Moj muž je dobar, ali ima jednu manu: često izvali neku glupost.

Jadranka Kosor: Sabor bi trebao imati barem tri potpredsjednice ženskoga spola.

Ljubo Ćesić Rojs: Treba biti muško i priznat – peder sam!

Željka Antunović: Narod živi dobro samo to ne osjeća.

Mile Martić: Idem u Haag ispraviti istinu.

Severina Vučković: Što će mi PORIN, meni treba – PORIV.

Knjiga Šalko dobro došla je u ljetnim mjesecima, ali i u svako doba godine može nas nasmijati, ali i ponukati na razmišljanje.

Đuro Vidmarović