Tjedan dana u Splitu u riječi i slici – dan treći, 3. kolovoza 2016.

U „mome“ hostelu Spinut mirna je i ugodna atmosfera. Nema bučnih gostiju kojih sam se bojao.

Prije podne šećem Splitom, onako, sebi za dušu. Zagledavam u svaki prozor, portal, vrata, zgradu i uličicu. Primjećujem puno više restorana nego ranije. To je dobar znak. Ispred Katedrale mnogo ljudi. Mladići odjeveni u odore rimskih legionara šeću Peristilom i fotografiraju se sa strancima, vjerojatno uz nekakav honorar. Inače zbog čega bi ovo činili po vrućini, a Bačvice nisu daleko. Sjedam na vanjski kameni postament koji je postao dio najbliže ugostiteljske radnje. Naručujem kapučino i divim se rimskoj građevini. Prošle sam godine ovdje gledao „Aidu“. Ove godine nije bilo mogućnosti.

Razmišljam o caru Dioklecijanu koji se ovdje pojavljivao kao božanstvo, odnosno kao pontifex maximus. Pored je podigao svoj mauzolej. Ispod su brojne podrumske prostorije koje impresioniraju veličinom, ali i snagom graditeljskog poduhvata. Dosta toga su konzervatori popravili kako bi posjetitelj mogao doživjeti velebnost ovog zdanja, koje bilo rezidencija, hram, kasarna, sjedište vlasti i srce golemog Imperija. Panta rei, kazao je Heraklit. Sve prolazi.

Peristil

U carskome mauzoleju pokopan je sveti Dujam, mučenik iz Dioklecijanovog vremena. Car je ostao upamćen po zgradi koju je podigao, a mučenik je ušao u duše većine ljudi koji su ovdje stvorili novi dom i novi grad, nakon što je Kršćanstvo postalo dopuštena vjera. Bože moj, koliko povijesnih zbivanja, koliko slave, krvi, uzdaha i poraza? Često se postavlja retoričko pitanje: kada bi zidovi mogli pričati, o čemu bi nam govorili? Na pr. što bi nam sve ispričale egipatske sfinge koje su ovamo dovezene kao ratni plijen i postavljene kao ukras carskoj grobnici? A niti stotinu metara od Katedrale postavljen je tržnica. Ovdje život teče nekim drugim tempom i ne obazire se na povijesne priče i arheološke artefakte.

Grad treba promatrati iznad prvoga kata. Fasade, prozori, erkeri ponekad pričaju cijelu povijest. Šetajući Splitom uočio sam na jednoj zgradi prekrasne bugenvilije. U Splitu ih nema mnogo. Ovo lijepo cvijeće, ova raskošna penjačica uvijek me sjeća na posjet Kafarnaumu na obali Genezaretskog jezera, mjestu u kojem je Isus često boravio, mjestu u kojem su živjeli Petar i Andrija i gdje je sagrađena katolička crkva unutar kompleksa Petrove obiteljske kuće. Cijelo mjesto je prekriveno bugenvilijama. Spomenka Podboj je u svojim knjigama o Svetoj zemlji dala najljepši opis tamošnjih bugenvilija.

Split 2016.: bugenvilije

Bugenvilije sam uočio i u dvorištu franjevačkog samostana „Gospe od zdravlja“. Ako smijem pretpostaviti, tada je i redovnike ova lijepa biljka penjačica povezala s Kafarnaumom. Kamerom ovjekovječujem ovo cvijeće u Splitu.

Split 2016.; bugenvilije u franjevačkom samostanu

Današnji dana obilježila mi je sretna književna manifestacija „DOBRO JUTRO MORE“ koja se održava u mjestu Stara Podstrana. Mjesto je podignuto na obroncima gore Perun u ambijentu koji podsjeća na minula vremena, a ljepotom krajolika, vidika, mirisa i doživljaja zaslužuje pjesnički pristup. Nekada je mjesto pripadalo hrvatskoj seljačkoj republici poznatoj u povijesti pod nazivom Poljička republika. Nije riječ o lokalnome folklornom fenomenu, već o istinskoj državno-pravnoj samoupravi, entitetu, kako danas kažu, čija povijest seže u doba hrvatskih narodnih vladara, a koji je svjetsku slavu stekao svojim Ustavom koji se zove Poljički statut. Riječ je o jednom od najstarijih povijesnih dokumenata ove vrste u slavenskome svijetu. Poljička Republika je preživjela mletačke i turske navale i napade, ali nije okupaciju francuske vojske za vrijeme cara Napoleona Bonaparte. Iz ovog krševitog kraja kojega osmišljava rijeka Cetina potječu neki od najvećih hrvatskih književnika, kao na pr. Jure Kaštelan, Nikola Miličević, Josip Pupačić, Anđelko Novaković.

Podstrana

Prije dvadeset godina na inicijativu Milana Vukovića, tada predsjednika Ustavnog suda, utemeljeno je ovo susretište književnika i dodjela svečane povelje nekome od vodećih živućih imena hrvatskoga pjesništva. Manifestacija je utemeljena kao prilog svečanostima kojima se obilježava naša pobjedonosna VRO „Oluja“.

Milan Vuković

Ovih dana, kako se približava datum proslave, 5. kolovoza, učestali su grubi verbalni napadi iz Beograda na našu zemlju kako bi se „Oluja“ prikazala kao zločinački pothvat. Za razliku od prošlih godina, sada Nikolić-Vučićev tim, kao pravi sljedbenici Draže Mihajlovića, oživljavaju Moljevičevu ideologiju, Vilovićevu praksu i kroatofobsko sluganstvo Viktora Novaka. Sada se nastoji cijela hrvatska suvremena povijest prikazati kao ustaška, fašistička i srbomrzačka. Pri tome Beograd se koristi diplomatskom mrežom i međunarodnim vezama kako bi svjetsku javnost u to uvjerio. Uključili su i ovu neprijateljsku kampanju kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca i neke odluke hrvatskih sudova, kao na pr. poništenje montiranoga procesa Branimiru Glavašu. Retorika me podsjeća na 1990. i 1991. godinu kada sam boravio u Beogradu kao „savezni poslanik“. Slušajući „kolege“ iz Beograda lagano se može shvatiti kako je riječ o nastavku velikosrpske agresije na Hrvatsku, „drugim sredstvima“, ovoga puta diplomatskim i političkim streljivom. Naš političare mnogi optužuju za blag, mekan i neučinkovit odgovor na provokacije iz Beograda. Međutim, nemamo veliki manevarski prostor. Ako bi odgovorili na isti način, to bi koristilo pročetničkoj četvorki: Nikolić-Vučić-Dačić-Irinej.

Stara Podstrana 2016.: nastup predsjednika DHK, Božidara Petrača

Večeras u Staroj Podstrani gostuju vodeći pjesnici iz Hrvata iz susjednih zemalja gdje žive kao autohtona nacionalna manjina. To su: Jurica Čenar, gradišćanski Hrvat iz Burgenlanda. Austrija, Stjepan Blažetin, šokački Hrvat iz Mađarske i Tomislav Žigmanov, bunjevački Hrvat iz Bačke u Vojvodini. Organizatori su me molili da učinim izbor. Konačno se netko sjetio kako u Hrvatskoj postoji nekoliko ljudi koji se bave hrvatskim autohtonim manjinama. Zahvalan sam predsjedniku domaćeg Ogranka Matice hrvatske, g. dr. Dariju Radoviću. Žao mi je što zbog bolesti nismo mogli pozdraviti Jasnu Melvinger, šokačku Hrvaticu iz Srijema, te Hrvate Bunjevce Petka Vojnića-Purčara ni Milovana Mikovića.

Stara Podstrana 2016.: Đ. Vidmarović predstavlja pjesnike iz dijaspore

Prije nastupa gostiju održao sam kratko predavanje o njima, njihovome radu i značaju koji imaju u svojoj sredini, ali i unutar cjelokupne hrvatske književnosti.

Na žalost, ove prve večeri nije se pojavio nitko od vodećih naših kulturnjaka, predsjednik DHK, predsjednik Matice hrvatske i ravnateljica Matice hrvatskih iseljenika. Zbog toga je ispalo kako sam ih trebao zamijeniti, što mi nije bilo naročito drago. Ne volim biti ničija zamjena.

Domaća klapa „Praska“ predstavila je nekoliko prekrasnih zavičajnih pjesama

Veoma mi je važno što su nastupili naši sunarodnjaci. Njima, ali i nama to puno znači. Ovakvih je susreta potrebno više. Na taj se način vrši ubaštinjavanje književnosti nastale u drugome plućnom krilu naše kulture.

Stara Podstrana 2016: S desna na lijevo: Jurica Čenar, BernadetaZadrović i Đuro Vidmarović

Hvala Bogu, Jurica Čenar izgleda dobro. Ovo govorim znajući za zdravstvene tegobe s kojima se nosi već više godina. Za nastup je izabrao dobre pjesme. Stjepan Blažetin je zastao u pjesničkom radu. Više se posvetio znanosti i pedagoškoj djelatnosti. Izabrao je pjesme nešto starijeg datuma, koje su dobro sjele u ovaj arkadijski ugođaj. Tomislav Žigmanov uvijek djeluje impozantno i strogo. Cijenim njegov književni rad. Sada je dobrano zagazio i u politiku. Na žalost, kako smo od njega saznali, Zagreb ga ne primjećuje. To možemo uočiti ako pratimo kontakte prof. Milorada Pupovca sa srbijanskim vodstvom i kontakte našeg Tomislava sa čelništvom RH. Velika je to greška, ali kome kazati?

Jurica Čenar

Stjepan Blažetin

Tomislav Žigmanov

Na večerašnjem recitalu u publici sam vidio Luka Paljetka, JojuRicova, Nadjeljka Mihanovića i Hrvojku Mihanović. Sve su to ljudi koje smatram dobrim znancima i prijateljima. Joja je prošlogodišnji laureat. Luko jedan od ranijih. O stručnoj razini književnih ocjena vrlo uspješno i autoritetno skrbi Nedjeljko.

Danica Bartulović, domaća pjesnikinja i spiritus movens manifestacije

Žao mi je što večeras među nama nije bio pjesnik Ljubo Krmek. Zdravlje mu se naglo pogoršalo tako da je završio na dijalizi bubrega. Želim mu skori oporavak. Drži se Ljubo. Potreban si nam i računamo na tebe.

Đuro Vidmarović