Rudolf Klaudus

Najveći slikar gradišćanskih Hrvata i jedan od značajnih likovnih umjetnika cijeloga Hrvatskog naroda, Rudolf Klaudus, gotovo je zaboravljen u Hrvatskoj. U glavnom gradu austrijske savezne zemlje Burgenland/Gradišće otvorena je 13. siječnja 2016. u Zemaljskoj galeriji, F. Schubert-Platz 6 (izložba je otvo¬rena do 10. travnja) izložba radova ovog umjetnika, pod naslovom „Rudolf Klaudus- Ein Magier der Farben“ (Rudolf Klausu – Čarobnjak boje). Izložbu je otvorio pokrajinski savjetnik za kulturu Helmut Bieler, a o slikama je govorio kurator izložbe, dr. GünterUnger. Otvaranje ove izložbe pruža mi mogućnost podsjetiti našu javnost na ovog velikog pejsažista.

Rudolf Klaudus (1895.-1979.)

Rudolf Klaudus je rođen u lijepom gradišćansko-hrvatskom selu Šuševu, 19. listopada 1895., a umro je u Željeznu, 26. ožujka 1979. Nije bio samo slikar već i publicist, ali i hrvatski narodnosni djelatnik, jedan od vodećih pripadnika etničke elite ove hrvatske manjinske zajednice. Rođen je i odrastao u hrvatskoj seljačkoj obitelji u Gradišću. U Zagrebu je završio Akademiju likovnih umjetnosti (ALU). Kao student dobio je 1926. nagradu Zagrebačke likovne akademije, 1928. nagradu austrijskoga Ministarstva prosvjete, 1931. dobio je Austrijsku državnu nagradu, a 1976. ljeta Gradišćansku kulturnu nagradu.

Sa slikarskim radom započeo je 1926. godine kao nastavnik u srednjim školama. U to vrijeme još je živio bard gradišćansko-hrvatske književnosti Mate Meršić-Miloradić. Klaudus je kao manjinski intelektualac bio svjestan kako mu je obveza djelovati na čuvanju narodnosne samobitnosti svoga naroda. Osim što je slikao on je, također, pisao članke za hrvatske novine Hrvatske novine i sudjelovao u stvaranju hrvatskih udžbenika. Pokrenuo je i uređivao listove Naše selo i Mladost u kojima je inzistirao na učenju hrvatskog književnog jezika, u čemu nije uspio jer je pobijedila koncepcija po kojoj gradišćanski Hrvati, ukoliko žele opstati, moraju stvoriti vlastiti književni standard. Klaudus ima velikezasluge za povezivanju gradišćanskih Hrvata s matičnom domovinom. Kao slikar Klaudus bio politički djelatan. Suprotstavljao se nacistima u Gradišću kroz Udruženje umjetnika. Stoga ga oni 1936.uhićuju i stavljaju u „zaštitni pritvor“, a potom oslobađaju, ali su mu zabranili rad u učiteljskom pozivu i baviti se slikanjem.

Nakon rata 1945. Klaudus bio vraćen na mjesto školskog inspektora, najprije za Općinu Gornja Pulja (Oberpullendorf), a 1950. i za cijeli hrvatski školski sustav u Gradišću.

Godine 1945. ljeta bio je vođa delegacije Gradišća koja je posjetila jugoslavenskog komunističkog vođu J. B. Tita s molbom da dopusti oslobađanje iz zatočeništva gradišćansko-hrvatskih vojnika, mobiliziranih u njemačku vojsku.
Od 1947. do 1949. bio je urednik časopisa Naše Selo (Naše selo).Od 1953. godine radio je s (mladima) u časopisu mladih Mladost. Pisac ovih redaka sjeća se izložbe radova u vrijeme umjetnikova života. Isto tako, prigoda je kazati kako je njegova kćerka Dušica bila udana za pokojnog dugogodišnjeg lidera gradišćanskih Hrvata u Austriji, dr. Ivama Müllera, kojega sam imao čast poznavati.

Kćerka Rudolfa Klaudusa, Dušica Müller, na očevoj izložbi

Predlažem Ministarstvu kulture RH i Kulturnom centru Republike Austrije u Zagrebu, da zajedničkim snagama organiziraju u Zagrebu retrospektivnu izložbu Rudolfa Klaudusa, uz prateći katalog u kojem će hrvatski povjesničari umjetnosti stručno osvijetliti njegov rad i staviti ga u kontekst cjelokupnog hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Na taj način njegovo će životno djelo biti ubaštinjeno. Kao umjetnik i kao hrvatski rodoljub, Klaudus je to zaslužio.

Đuro Vidmarović

Prilozi

Rudolf Klaudus: Zagreb, 1927.

Rudolf Klaudus: „Mrtva priroda da sa stajačimi urami i šalicom“

Rudolf Klaudus: Kleinwarasdorf/Mali Borištof

Rudolf Klaudus: „Vršenje, mlatenje“ (ulje na drvu)

Rudolf Klaudus: „Dvor u Malom Borištofu“ (1975.; ulje)