Katarina Todorceva vrijeđa hrvatski narod

U elektronskom izdanju ruskog manjinskog časopisa Ruski ljetopis (travanj, 2015.) njegova urednica Katarina Todorceva objavila je u uvodničkom prilogu vrlo neizbalansiran tekst o hrvatskom narodu i Hrvatskoj kao zemlji. Ova je osoba piscu ovih redaka dobro poznata jer je bila tajnica Hrvatsko-ukrajinskog društva prijateljstva i tada se je predstavljala kao Ukrajinka s prezimenom Tlustenko. Zaposlena je u gradskoj knjižnici Zagreb na odjelu za ukrajinsku literaturu.

Nakon povratka iz diplomacije 2000. godine donirao sam više stotina knjiga ovom odjelu kako bih pomogao edukaciji ukrajinsko-rusinske nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Tada me je gospođa Katarina zamolila za podršku kako se ukrajinska knjižnica dislocirala u Vukovar, jer bi to značilo i njezino premještanje iz Zagreba u taj grad. Podržao sam ovu molbu smatrajući kako se veći dio ukrajinsko manjinske zajednice nakon velikosrpske agresije morao preseliti u Zagreb. Osim toga, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu osnovali smo katedru za ukrajinski jezik i književnost, zbog čega je literatura na ukrajinskom jeziku bila potrebna za obrazovanje studenata. Tadašnji suprug gospođe Tlustenko, koliko sam bio obaviješten, sudjelovao je na hrvatskoj strani u Domovinskom ratu. Nakon završetka rata ostao je živjeti u Zagrebu i radio je u ZET-u.

No, iz tadašnjih novinskih obavijesti može se saznati da su se pojavile u ovoj obitelji znatne poteškoće. To je završilo vrlo dramatično –muževim samoubojstvom. Gospođa Katarina je napustila društvenu djelatnost unutar ukrajinske manjinske zajednice i posvetila se ruskoj manjinskoj zajednici u Republici Hrvatskoj. Preuzela je novo prezime. U ruskoj zajednici omogućeno joj je izdavanje časopisa. Bio sam nemalo iznenađen ovim čudnim vrludanjem između ukrajinske i ruske manjine, što je znak defekata u etničkom identifikacijskom kodu. Ali to je privatno pravo ove uvažene dame.

No, prije godinu dana ona je došla u oštar sukob s gospodinom Aleksandrom Tolnauerom glede financiranja njezinog glasila za kojeg se smatralo da ima više obiteljsku dimenziju, nego širinu potrebnu manjini. Ruska manjina je unutar sebe podijeljena na više udruga. Stoga Katarina Todorceva nema pravo nastupati u ime cijele zajednice. Ali apsolutno nema pravo nema vrijeđati narod i zemlju koji su joj dali dom, posao i poštovanje. Ona mora štititi hrvatsko zakonodavstvo i shvatiti da etno- biznis ne koristi niti jednoj nacionalnoj zajednici. Isto tako ne može nastupati čas kao predstavnica ukrajinske manjine, a onda kao predstavnica ruske manjine u Hrvatskoj. Mit respect, ali to je nakaradni derivat sovjetskog unijačenja. To može činiti privatno, ali ne i javno, k tome kao reprezentant.

Pisanje gospođe Todorceve o hrvatskom narodu i Hrvatskoj osuđujem. Ne želim ga ovoga puta prevesti kako ne bih štetio cijeloj ruskoj zajednici jer očito je da njezino mišljenje nije mišljenje te zajednice. Za one koji žele detaljno saznati što je napisala preporučam elektroničko izdanje ovog glasila.

Potrebno je upozoriti da ovakvim i sličnim pisanjem istaknuti predstavnici pojedinih manjina nanose, prvenstveno, štetu svojoj manjini.

Đuro Vidmarović