Titoisti, ateisti, agnostici i papa

Posredstvom interneta pristižu mi razne obavijesti o stanju u našoj Crkvi, kako na lokalnoj, nacionalnoj, tako i na najvišoj razini. Sadašnji Papa nastoji promijeniti Crkvu, osloboditi ju nekih njenih dosadašnjih opterećenja, ali i unijeti u nju neke novine koje izazivaju strepnju običnih i starijih vjernika. To se odnosi prije svega na neko čudno razmatranje o homoseksualcima, lezbijkama, siromasima, skromnošću, samozatajnošću...

Ponekad se stječe dojam da Papa reagira više kao političar i narodni tribun, a manje kao teolog i čuvar naše kršćanske baštine. Zbog toga, barem kod nas, svaki njegov potez slave ateisti i agnostici, dakle oni koji nemaju veze s našom Crkvom, osim što su ju do 1990. progonili. Nameću mišljenje kako je sadašnji Papa puno napredniji i kvalitetniji od naših biskupa. Na kraju ispada da je Papa bliži neokumunistima, ateistima, bezbožnicima, raskolnicima i aberantima, od nas običnih vjernika. Kada nekoga iz Crkve hvale jurišnička pera Jutarnjeg lista, tada sam kao vjernik zabrinut.

Papino razmišljanje, čak i onda kada je izrečeno u neslužbenim, pa i strogo privatnim trenutcima, duboko se dojmljuje vjernika, a svećenicima je od posebne važnosti i oni nastoje svoje djelovanje uskladiti s njime. Kuću se treba provjetravati, ali pri tome nije dobro izbijati prozore. Prejaki propuh, opet, prozore može razbiti. Da su pojedini svećenici i kod nas shvatili neke Papine riječi na takav način (kao izbijanje prozora) svjedoči slučaj koji ću iznijeti.

Vlč. dr. sc. Karlo Koračević

U „Varaždinskim novinama" od 29. listopada 2014. na naslovnoj stranici objavljen je krupnim slovima (koje se vide s udaljenosti), naslov „Celibat – glupost, žene u svećenike". Iznad ovog šokantnog naslova stavljen je nadnaslov: „Dr. Karlo Koračević, župnik Župe Uskrsnuća Isusova" , uz fotografiju rečenog župnika. Na stranici 20. objavljen je razgovor s njime, a iz razgovora urednik je izvukao naslov. Intervju objavljen preko cijele stranice ima nadnaslov: „Otvoreno: Dr. Karlo Koračević, kućanski župnik te doktor sociologije i religije" (besmislica, valjda sociologije religije, op.a.)".

Naslov intervjua : „Celibat je – besmislica!" Dakle, na prvoj stranici celibat je proglašen glupošću, a u intervjuu besmislicom. Ispod naslova ponovo fotografija ljutitog župnika uz posebno istaknute njegove riječi: „Javna je tajna da poneki svećenici žive sa ženama, što zbog te besmislene zabrane izaziva javnu sablazan".

U sadržaju ovog šokantnog razgovora nalaze se misli koje ističem:

1. VLASTITA INTERPRETACIJA PAPINOG RAZMIŠLJANJA

„Sadašnji papa Franjo unio je puno novog u život Crkve i otvorio puno pitanja"

2. ZALAGANJE ZA DRUGI CRKVENI BRAK

„.Svaki se vjernik pita kako su moguće tolike različitosti u praksi iste kršćanske vjere, koju čine rimokatolici, pravoslavni i protestanti. Zašto je kod protestanata i pravoslavaca, pa čak i grkokatolika, koji spadaju pod okrilje Rima, tj. Katoličke vjetre na temelju istog Evanđelja, moguć drugi crkveni brak, a kod rimokatolika nije? To je oduvijek mučilo katoličke vjernike. Tu nema logike. (...)"

3. OPRAVDANJE ZA KRŠENJE KANONSKOG ZAKONIKA

Pitanje: „Ne kršite li crkvene propise i praksu ako dajete pričest rastavljenim osobama, koje se po postojećim odredbama ne bi smjele pričešćivati?"

Odgovor: „Tko od svećenika može znati tko mu sve dolazi na pričest? Ja u svojoj župi znam tko je rastavljen i takvima kažem: 'Ako je vaša savjest čista, ako znate da niste krivi što vam se bračna zajednica razvrgnula, možete doći na svetu pričest'. Nitko mi od župljana nije prigovorio što sam pričestio takvu osobu. 'Tko sam ja da drugome sudim' – rekao je papa Franjo, pa kako da ja onda sudim."

4. U SUSRET HOMOSEKSUALCIMA

Pitanje: „Na sinodi su se očekivali i odgovori o crkvenom prihvaćanju vjernika homoseksualaca. Kakav je Vaš stav o njima?"

Odgovor: „... Ne znamo kakve su bile rasprave i što će u konačnici donijeti. Ja mogu reći kako je davno jedan francuski teolog napisao da je svaki sedmi muškarac potencijalni homoseksualac. U katoličkom katekizmu piše da je homoseksualnost sklonost kojoj ne znamo uzrok. Dakle, ako ne znamo, ne možemo ni suditi. Kod protestanata je istospolnim osobama omogućeno da dobiju crkveni blagoslov. Ne crkveno vjenčanje kao što je to u slučaju muškarca i žene, ali i blagoslovom ih se priznaje, a njihova veza ne odbacuje...."

5. PROTIV CELIBATA

„Eto, grkokatolički svećenici mogu se vjenčati, pravoslavni do ređenja također, a mi rimokatolički ne smijemo. To je za ljude zdravoga mozga – besmislica. Glupost nad glupostima (...)"

Kao vjernik i kao intelektualac ne mogu prihvatiti ovako agresivno iznesene stavove, jer oni ruše milenijske temelje naše Crkve. Dr. Koračević si daje pravo govoriti u ime svih vjernika, što je pogrešno. Tko mu je do to pravo? Drugo, ako do 25. godine, a u tim je godinama trebao biti oformljena ličnost, kada je završio studij, nije bio na čisto sa svojom seksualnošću, ako nije zrelo razmišljao o celibatu i svećeničkom pozivu, onda je to žalosno. Treće, ako i sada u tim godinama ima problem sa celibatom, zbog čega ne napusti rkt. Crkvu i prijeđe u neku od Crkava u kojima se svećenici žene, sklapaju drugi brakovi i vjenčavaju homoseksulaci. Ili prijeđe u neko laičko zanimanje. To bi bilo pošteno.

Četvrto, dr. Koračević nema pravo unositi nemir među vjernike i iznositi stavove za koje nije dobio odobrenje svoga ordinarija. Cijeli ovaj intervju ukazuje kako je riječ o svećeniku koji nije zadovoljan sa svojim celibatom i koji bi našu Crkvu želio promijeniti kako bi postala bliska nekim raskolničkim Crkvama. Na redu je njegov biskup.

2. KLEVETNIČKI JURIŠ NA SVEĆENIKA

Vlč. Josip Vranješ

U zagrebačkim ljevičarskim novinama" Večernji list" objavljen je razgovor s hrvatskim svećenikom iz Australije, Josipom Vranješom, pod naslovom „Nosim Armani odijela? Vozim BMW? Ponekad malo kockam i popijem? Pa šta!"

Novinarka Hajdi Karakaš Jakubin Piše: „... Bio je 25. rujna (2003.), nešto iza 21,30 navečer. Vranješ je nakon nekoliko ispijenih čašica vina kod rodbine u Đakovu sjeo za volan sportske jurilice. ... U krvi je imao 0, 68 promila alkohola i vozio je brže od dopuštenog. Bilo je to dovoljno da se u sekundi zavije u crno jedna obitelj i da ne stigne na susret u Zagreb s poznanicima. Mazdom je prešao na suprotni kolnički trak, zahvatio zemljanu bankinu i udario u PW Golf koji je vozio Antun Peha. (Obitelj stradalog još čeka pravdu i sudski epilog jer je Vranješ nakon pet godina suđenja i nepravomoćne presude od deset mjeseci zatvora uz rok kušnje od tri godine podnio žalbu čiji ishod čeka. Ujedno s nevjericom i čuđenjem Pehovi promatraju kako Vranješ u Australiji, ako je suditi prema pričama tamošnjih vjernika, živi životom 'na visokoj nozi', no o tragičnom događaju i svećeniku obitelj Peha ne želi govoriti".

Kako smo pročitali, novinarka teško i zlobno sumnjiči svećenika na osnovu „pričanja tamošnjih vjernika". Ne otkriva tko joj je prenio tu „istinu" iz daleke Australije. Dok to ne otkrije njezino pisanje ne može se shvatili drukčije doli kao obična zlobna konfabulacija..

U nastavku članka blaćenje se produžuje:

„"Vijesti da ga pojedini vjernici smatraju rastrošnim svećenikom koji novac od Crkve troši na markiranu odjeću, luksuzne automobile, česte večere po restoranima uz dobru čašicu bina, Joispa Vranješa je u isto vrijeme rastužila i uzrujala"! I tako dalje.

Nakon što je ovog časnog čovjeka osumnjičila kao lopova i bjegunca od pravde, zamislite, slijedi novinarkin duboko mudar zaključak: vijest o kleveti svećenika je „rastužila i uzrujala". Možda ga je trebala ushititi?

Crkva Sv. Bogdana Leopolda Mandića u Melbourneu

Vlč. Josip Vranješ rodio se 29. ožujka 1959. u selu Rostovo, u općini Novi Travnik, kao jedno od sedmero djece Andje i pokojnog Ilije Vranješa. Jedna od sestara poginula je 1988., druga je u Lici, treća - najmlađa - zaredila se među Služavke Maloga Isusa u Sarajevu, a danas kao medicinska sestra radi u jednoj njemačkoj bolnici blizu Muenchena, dok je samo jedna ostala u Bosni. Jedan od braće živi u Okučanima, drugi je u Australiji, a Josip se odlučio posvetiti svećeničkom pozivu.

Velečasni Vranješ je podigao u Melbourneu veličanstvenu hrvatsku crkvu posvećenu sv. Bogdanu Leopoldu Mandiću" koju su ukrasili najveći hrvatski umjetnici. Zaslužio je svaku pohvalu i počast. Ta je crkva ponos hrvatske zajednice u ovom veliko australijskom gradu.

Nakon citiranog ulomka, novinarka je razvukla svoju priču vrijeđajući svećenika na osnovu tračeva. Tužno, ružno i sramotno. Imao sam čast upoznati ovog zaslužnog župnika tijekom posjeta Australiji i odlučno otklanjam sve insinuacije na njegov račun. Saobraćajna nesreća se dogodila. To je za njega velika osobna tragedija. Ali novinarka sugerira kako je bio pijan, što je neukusno i neistinito. Čak se može tumačiti kao pritisak na sud.

Vitraji u crkvi Sv. Bogdana Leopolda Mandića u Melbourneu: rad akad. Slikara Josipa Boterija Dinija.

Josip Botteri izradio je mozaik i vitraje, od čega mozaik zauzima kojih stotinjak četvornih metara, a vitraje s nacionalno-sakralnim hrvatskim motivima, koji se odnose na hrvatsko primanje kršćanstva i ugovore hrvatskih kraljeva s Rimom, zauzimaju kojih 250 četvornih metara. Kako svjedoci vlč. Vranješ, sam Josip Botteri smatra to vrhuncem svojeg umjetničkog djelovanja.

„Jutarnji list" prednjači u hvaljenju sadašnjega Pape i vrijeđanju hrvatskih vjernika i njihovih biskupa, koji, tobože, ne slušaju što im govori Vrhovni svećenik. Oni ga, eto, stari titoisti, ateisti i agnostici, gle čuda, bolje od nas razumiju. Zamislite, Bešker, Ivančić, Jergović, Konte od Kible, Pavičić, Pofuk i ostala čeljad iz skupine „fukara" (Ivan Aralica) odjednom su postali simpatizeri Petrovog nasljednika. Za krepati od smijeha. Nuncij Svete Stolice sigurno prati ovu situaciju i obavještava o svemu svoju vertikalu.

Đuro Vidmarović