Prijedlog za čitanje, slušanje i razmišljanje

Na pragu je sezona godišnjih odmora. Predlažem svojim prijateljima da na odmor ponesu zanimljivu i korisnu knjigu „Afroditin grijeh" sarajevskog povjesničara Envera Imamovića. Knjigu je objavila zagrebačka „Naklada Pavičić" 2009. godine. Autor je kroz romanesknu ljubavnu priču uspješno rekonstruirao doseljavanje Grka s otoka Parosa na Hvar gdje su utemeljili grad Stari Grad 384. godine.

Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu dr. Enver Imamović

Enver Imamović, bosanskohercegovački arheolog i povjesničar, rođen je u Fojnici, 29. listopada 1940. godine. Gimnaziju je završio 1960. u Sarajevu, studij arheologije završio je 1965. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1974. godine sa tezom Antički kultni i votivni spomenici na području unutarnjeg dijela rimske provincije Dalmacije. Na katedri opće povijesti starog vijeka Filozofskoga fakulteta u Sarajevu biran je 1968. za asistenta, 1976. za docenta, 1979. za izvanrednog i 1986. za redovnog profesora.

Boravio je na specijalizaciji iz antičkih studija na Univerzitetu u Rimu, predavao je i kao gostujući profesor na univerzitetima u Kairu, Minyi, New Delhiju, Bombayu i Calcutti. Sudjelovao je u arheološkim ekspedicijama u Tibetu, Nepalu, Indiji, Tajlandu, Andama, Galapagosu i u području Amazona. U ratnim godinama 1992.-95. bio je direktor Zemaljskog muzeja, a od 1995. je predsjednik Nacionalnog komiteta Međunarodnog muzejskog vijeća (ICOM) za BiH.

Surađivao je u časopisima Historijski zapisi (Titograd, 1972., 1975., 1978.), Jadranski zbornik (1972.), Naše starine (1972.), Otočki ljetopisi(1973., 1975, 1980.), Godišnjak Centra za balkanološka istraživanja (1974), Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu (1975.-76., 1978., 1980., 1990.),Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine(1976.), Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu (1976., 1980.), Glasnik Zemaljskog muzeja BiH (1979.-80., 1996.), Obavijesti Hrvatskoga arheološkog društva(1983.), Tribunia (1983.), Zbornik Arheološkog društva BiH (1983.), Dometi (1984.), Acta historico-oeconomica Iugoslaviae (1987.), Annales de l'Institut francais de Zagreb (1987.), Kabes (1998.).

Hvar (na čakavskom narječju: Hvor ili For, grčki:Pharos, latinski: Pharina, talijanski: Lesina) mjesto je starogrčke kolonizacije u 4. st. pr. Kr.. Na njemu je u to doba, 385. g. pr.Kr. osnovan je Pharos, na mjestu današnjeg Starog Grada. Šta se zapravo zna o tome? Postoji samo jedan antički pisani izvor koji spominje osnutak Farosa. Diodor Sicilski, koji je na prijelazu iz stare u novu eru pisao veliku povijest svijeta, u njoj spominje da su nakon što je završila 99. Olimpijada Parani poslali ljude na otok Hvar da se tamo nasele.

To su učinili uz pomoć Dionizija Starijeg, tiranina iz Sirakuze, tada najmoćnijeg vladara na Sredozemlju. Diodor piše da su Parani, nakon što su na Hvaru utemeljili grad Faros, došli u sukob s domorocima, da je izbio rat te da je sirakuska flota intervenirala na strani Grka Parana. Pobijeno je pet tisuća Ilira, a dvije tisuće ih je odvedeno u ropstvo. Rečeni Pharos je bio polis, odnosno grad-država. Ne zna se je li bilo ostalih starogrčkih naselja na otoku, možda neko na mjestu današnjeg Hvara (znanstvenici su tu smještali Herakleju ili Dimos). U Starigradskom polju sačuvaj je ager, izvorna starogrčka katastarska podjela zemlje s kamenim međašima (gomilama) koji je i danas vidljiv.

Prof. Kirigin:

„Grci su od 8. do 5. stoljeća prije naše ere osnovali oko 700 naseobina na Mediteranu, a za osnivanje Farosa se zna jer ga Diodor u svojoj Povijesti spominje upravo zbog te bitke. Faros na mjestu današnjeg Starog Grada utemeljili su 385./4. godine prije naše ere. Ne znamo zašto su Parani došli na otok Hvar. Vjerojatno im je bilo zanimljivo starogradsko polje koje je najveća plodna ravnica na našim otocima. Trebala im je ta plodna zemlja i zbog nje su ostali i utemeljili grad Faros. Zemlju su isparcelizirali i ta parcelizacija se i danas vidi u starogradskom polju. To je najbolje sačuvana antička grčka parcelizacija zemljišta na Sredozemlju. Može se dakle pretpostaviti zašto su baš ovdje ostali, ali zbog čega su krenuli sa svog otoka Parosa ne zna se. Da li iz političkih razloga, ili su bili izagnani, ili iz ekonomskih razloga? Moguće je da je otok Paros bio prenaseljen, možda je bila neka nestašica pa nisu svi mogli opstati nego su se morali riješiti oko tisuću svojih stanovnika. Toliko ih je prema našoj računici stiglo na Hvar. Utemeljili su grad, kovali svoj novac, imali gradske institucije...
U tom svom gradu na Hvaru, veli Kirigin, Parani su živjeli gotovo četiri stoljeća, sve do Drugog Ilirskog rata koji je Demetrije Hvaranin u Farosu izgubio od Rimljana. Demetrije je odnijevši veliko blago napustio Farane i pobjegao Filipu V. Makedonskom, a Rimljani su potpuno uništili grad Faros. Što je bilo poslije?
- Valjalo je ponovno graditi grad. I kome su se Farani sa Hvara obratili? Svojoj matici. Pomoć su potražili na otoku Parosu.
- Iako su tako davno od tamo otišli?
- Da, oni su vjerojatno održavali tijekom tih stoljeća neke kontakte jer vidi se da su neke serije novca Farosa i Parosa vrlo slične, a to je jedino moguće ako su održavali veze. U Starom Gradu ima jedan natpis iz kojeg se ne može rekonstruirati cijela priča, ali se vidi da su Farani, nakon što su im Rimljani razorili grad, poslali delegaciju u Egejsko more na matični otok Paros, da su ih Parani lijepo primili u skupštini, obavili su žrtve i onda je skupština rekla: neka Pracijepis ode na Hvar i obnovi grad Faros. I tu dalje na žalost gubimo natpis.Taj natpis je nađen u Starom Gradu sredinom 19. stoljeća, još jedan njegov dio je pronađen 1906., međutim i kad se ta dva napisa spoje još uvijek nedostaje više od pola. Tako da mi danas ne znamo što se točno dogodilo, ali iz arheoloških istraživanja, po nalazima keramike, novca i drugim predmetima iz tog doba znamo da se nastavilo živjeti na tom mjestu. Međutim grad nikad nije dostigao nekadašnji veličinu i značenje. Kasnije su Rimljani zauzeli cijelo Starogradsko polje i sredinom 1. stoljeća prije naše ere grad Faros je nestao. Na njegovu mjestu je sagrađena jedna ogromna rimska gospodarska vila."

Legendarni brod „Besa" (nekada vlasništvo književnika Jože Horvata (kojim su Hrvati iz Starog Grada na Hvaru posjetili utemeljitelje grada, Grke s otoka Parosa). Preporučam čitanje knjige Jože Horvata „Besa" i „Vaitapu".

Padom Sirakuze, bitne zaštitnice ovog otoka, dolazi kraj vlasti starih Grka. Otok pada pod vlast Rima 219. pr. Kr., a Pharos dobija ime Pharia. Nakon pada zapadnog Rimskog carstva, otok ostaje u okviru Bizanta. U vrijeme kasne antike povećalo se stanovništvo otoka. To razdoblje obiluje arheološkim nalazima. Nastao je veliki broj novih villa rustica na povijesnom ageru, ali i na do tada zapuštenim istočnim dijelovima otoka.

O tom razdoblju postoji praznina u pisanim izvorima sve do doseljenja Hrvata.Tada dolazi u trostoljetni posjed Neretvanske kneževine. U istom razdoblju, stanovništvo se kroatizira u potpunosti i poprima hrvatski jezik, kulturu i nazive. Kako smatraju neki povjesničari, tada se na otoku i naselilo starohrvatsko pleme Slavogosta.U 11. st. postaje dijelom srednjovjekovne hrvatske kraljevine Petra Krešimira IV. Poslije se u vlasti smjenjuju Republika Svetog Marka, Bizant, Hrvatsko-ugarska kraljevina.

Sjećanje na grčke utemeljitelje izgubilo se u magli stoljeća. Kako bi obnovili povijesno sjećanje, 2004., delegacija Starog Grada odlučila je brodićem krenuti prema Parosu. Malu pomorsku delegaciju činili sudr. Branko Kirigin, arheolog i vođa ekspedicije, prof. Aldo Čavić, ravnatelj Centra za kulturu Starog Grada, kapetan Dean Roić iz Hvara, Jakša Maroević, poduzetnik iz Starog Grada, Andro Tomić, vinar iz Jelse i Darko Šoša, slikar iz Hvara, te ekipa HTV-a predvođena čuvenim istraživačem Stipom Božićem. Pokrovitelji ekspedicije bili su Visko Haladić, gradonačelnik Staroga Grada, Konstantinos Argousis, gradonačelnik Parikije, najvećeg grada na Parosu, Daniel Bućan, veleposlanik Hrvatske u Grčkoj, te Fondacija Cvito Fisković iz Orebića. U listopadu je odlučeno da će drevni Faros posjetiti delegacija otoka Parosa, na čelu s gradonačelnikom Gianisom Ragoussisom.

„Mali okrugli otok Paros"

Paros je mali okrugli otok za trećinu manji od Hvara. Pripada Kikladama, skupini od desetak otoka, uglavnom vulkanskog podrijetla, raštrkanih u krug oko Delosa, otoka na kome je rođen bog Apolon. Najveći grad na otoku Parikija također je izgrađen na ruševinama antičkog grada Parosa. Bijele kuće bez krovova tipične su za kikladsku arhitekturu. Klima je slična našoj. S obzirom na parametre populacija je otprilike jednaka: na Hvaru živi 12.000 stanovnika, a na Parosu 8000.

Na otoku ima vode i dosta plodne zemlje, a plaže su prekrasne. I njima se kao i nama turizam počeo događati 60-ih godina. Do tada su bili zemljoradnici i ribari. I njihov turizam kao i naš traje dva mjeseca, a ostatak godine bave se maslinama i vinom.Paros je u davna vremena bio poznat po najprozirnijem mramoru na svijetu. Vele da mu se može vidjeti tri milimetra u dubinu. Brojni antički kipovi i svetišta su od njega izrađeni. Rudnici mramora su zatvoreni još u antičko doba i nitko se na Parosu više time ne bavi, ali su i danas impresivni golemi tuneli i hodnici u kojima se brao dragocjeni mramor.

Biser Jadranskog mora - otok Hvar

Turistička je sezona na pragu. Stoga bih predložio vodećim ljudima iz turističkih zajednica otoka Hvaraobnoviti vezu s Parosom. To je moguće i uz pomoć zabavne glazbe. S otoka Parosa je najveća živuća grčka estradna zvijezda Yannis Parios. U grčkoj pišu o „fenomenu Parios". Zar ne bi bilo sjajno pozvati ga da održi koncert u Hvaru, Jelsi i svakako Starom Gradu? Uz njega mogao bi nastupiti i njegov sin, također popularni kantautor Harris Varthakouris.

Yiannis Parios ( grčki : Γιάννης Πάριος) izvođač, skladatelj i tekstopisac, velika je grčka zvijezda zabavne glazbe. Rođen je 5. ožujka 1946. na otoku Parosu, kao Ioannis Varthakouris (grčki: Ιωάννης Βαρθακούρης) . Pseudonim pod kojim je stekao slavu naglašava njegovu vezanost uz rodni otok – Giannis Parski). Pjevačku karijeru započeo je 1969. godine. Surađivao je s vodećim grčkim skladateljima, kao što su Manos Loizos, Jorgas Hadzinasios, Stavros Xarchakos, Statimis Spanoudakis, Jorgas Katsaros, Marios Tokas, Yannis Spanos i Alexis Papdimitriu . Nastupao je u Albert Hallu, u Carnegie Haalu Carnegie Hallu i drugim prostorima u Kanadi i Australiji. Čuveni su njegovi nastupi s legendarnim Mikisom Teodorakisom, glazbenikom, revolucionarom, antifašistom i političarom.

Yannis Parios i Mikis Teodorakis

Harris Varthakouris stariji je sin Yannis Pariosa. Rođen je 26.ožujka 1975. godine. Još kao dječak od osam godina skladao je prekrasnu pjesmu „Pio kali i monaksia - Πιο καλή η μοναξιά" (hrv. „Poželjna samoća" ) na tekst svoga oca. Ova je pjesma toliko popularna da se tretira, gotovo, kao narodna. Do danas je skladao još nekoliko velikih hitova, kao npr. „Erota".

Yannis Parios i njegov sin Harris Varthakouris u vrijeme nastanka čuvene pjesme„Pio kali i monaksia„

Yannis Parios i Harris Varthakouris danas

Harris Varthakouris

Osim Hvara, hrvatska bi publika i u drugim mjestima rado prihvatila ovaj sjajan pjevački par, npr. u Splitu, Dubrovniku, Šibeniku. ... Dakako i u zagrebačkoj palači „Lisinski". Grčki je melos blizak hrvatskome po svojoj mediteranskoj sastavnici. Sjetimo se velikih hitova „Ksimeroni" u izvedbi pokojnog Ivice Šerfezija i „Gorka rijeka" (skladatelja M. Teodorakisa) u izvedbi pokojnog Tomislava Ivčića i živuće i živahne Meri Cetinić.

Đuro Vidmarović