Kijevski dnevnik Đure Vidmarovića (16)

Povratak u Domovinu uvijek me ispunjava posebnim čuvstvom. Naš narod ne kaže bez razloga: svud je poći, al je kući doći. Ivan Cankar napisao je knjigu „Domovino, ti si kao zdravlje". Rusi imaju poslovicu: U vlastitoj zemlji i zidovi pomažu.

Ustajemo u 3 sata kako bi na vrijeme stigli do zračne luke Borispilj. Napuštamo usnuli i neizvjesni Kijev u cik zore. Prisjetih se knjige Zvonka Milkovića „Krenimo u rano jutro" čijoj sam promociji u varaždinskoj Gradskoj knjižnici nazočio 1973. godine. Bio je tada živ i stari gospodin Milković, jedan od pjesnika iz kultne zbirke „Hrvatska mlada lirika" (1914.).

Taksisti u Kijevu, kao i kod nas, izvanredno su obaviješteni o svim političkim zbivanjima i iznose svoje prosudbe suvereno kao da su ministri vanjskih poslova. I ovaj „naš", na autocesti do zračne luke Borispilj detaljno nas upoznaje s poviješću rusko-ukrajinskih odnosa te svime što će se desiti u bliskoj budućnosti. Ja, opet, tonem u neke crne misli, jer se bojim za sudbinu Ukrajine. Rat je poguba ljudske naravi rekao je besmrtni Marin Držić.

Hrvati su to osjetili na vrlo svirep način. Autocestu kojom se vozimo gotovo ne prepoznajem. Prije 20 godina njome su me vozili u staroj prezagrijanoj „Volgi" kako je nalagao protokol, sredinom autoceste gdje se nalazila posebna crvenkasta traka rezervirana za vozila VIP-a. Bio sam izmučen migrenom, a pored mene je sjedio general s kojim sam morao razgovarati na diplomatskoj razini. Čovjek nije ni slutio u kakvom se stanju nalazim, a ja sam s užasom očekivao hoću li za koji trenutak početi povraćati, što bi temeljito narušilo svečanost trenutka.

Borispilj

Borispilj je staro ukrajinsko mjesto. Traje još od kneževskih vremena. Godine 1932/33 ovdje je stradalo u gladomoru mnogo ukrajinskih seljaka. U mjestu se nalazi vrlo lijepa katedrala posvećena svetoj braći, kneževima Borisu i Glibu. Ispred stolnice ističe se spomenik Tarasu Ševčenku.

Hram svete braće kneževa Borisa i Gliba podignut s spomenikom Tarasu Ševčenku

Zračna luka Borispilj, kako sam naveo u prvom dijelu ovog dnevnika, vrlo je suvremeno i funkcionalno obnovljena. Cijeli je kompleks potpuno drukčiji u odnosu na onaj koji sam ponio u sjećanju. Riječ je o velikoj europskoj zračnoj luci s gustim prometom. Prilažem nekolikom fotografija kako bi čitatelji mogli steći uvid u impozantnost glavne ukrajinske međunarodne zračne luke.

Zračna luka „Borispilj" – pogled na autocestu prema Kijevu

Zračna luka „Borispilj" – pogled iz zraka

Prostor ispred ulaza u zračnu luku „Borispilj"

Promatrajući ovo lijepo zdanje, teško je ne osjećati užas pri pomisli da bi u slučaju rata ono bilo prvo na udaru. Prisjetimo se kako je izgledala prelijepa zračna luka „Dubrovnik" u Ćilipima nakon što su ju zauzeli okupatori. Zračne su luke ponos jednog naroda. Pristigli putnici stječu prve dojmove o zemlji koju posjećuju prema opremljenosti, uređenosti eksterijera i interijera pristanišne zgrade, zatim prema opremljenosti trgovina i uslužnih radnji, prema uljudnost zaposlenog kadra, etc.

U Borispilju prilikom prolaza kroz elektronska vrata zvonilo je sve u šesnaest. Premda sam odložio sve što je trebalo. Tada je policajac svojim ručnim „detektorom" otkrio krivnju u mojim cipelama. Morao sam ih skinuti kako bi prošle temeljitu kontrolu, ali nije pronađeno ništa sumnjivo, ili eksplozivno u đonovima i petama. Ali, tko zna, i gospoda u mojim godinama mogu biti teroristi. Vjerojatno su krvi smičci, jer sam imao zimske cipele.

Ovakav pregled u Tel Avivu, odnosno Lodu gdje se nalazi tamošnja zračna luka „Ben Gurion", je obvezatan i normalan, ali bome i u zračnoj luci Washingtona. Zbog ovakvih mjera predostrožnosti ne volim putovati zrakoplovima. Čovjek se osjeća kao potencijalni sumnjivac. Ako si smršavio, kada skineš opasač prijeti opasnost da ti hlače spadnu dok čekaš prolazak prtljage i odječe kroz kabinu za detektorsko snimanje. U Izraelu i SAD-u treba računati s mogućnošću da te odvedu u neku posebnu prostoriju i skinu do gola i potom podvrgnu nekoj vrsti medicinskog pregleda. Uglavnom, ponižavajućeg. Srećom, ovdje se to nije dogodilo, tako da smo prošli graničnu kontrolu i na vrijeme krenuli prema Šeremetjevu u Moskvi. Letimo ruskom zrakoplovnom kompanijom Aeroflot.

Šeremetjevo

Zračna luka „Šeremetjevo" je ogromno, gotovo mamut-zdanje. Jedna je od najfrekventnijih zračnih luka na svijetu. Ukoliko čovjek nezna točno gdje mu je izlaz, ili nije oprezan u čitanju monitora, može se nahodati do besvijesti.

Pristanišna zgrada zračne luke „Šeremetjevo"

Ulaz u zračnu luku „Šeremetjevo"

Napuštamo zračni prostor Ruske Federacije. Velike i moćne Države čiji teritorij zauzima 1/6 naše planete. Očito veličina zemlje utječe i na samosvijest građana. Eto, ja sam kao jedinka beznačajan i obespravljen, ali zato je snažna i ogromna moja država.

Gorbačov – Jeljcin - Putin

Rusi su dali najnovijoj svjetskoj povijesti dvije ključne osobe: Mihajla Gorbačova i Borisa Jeljcina. Prvi je pomogao mirnom razlazu SSSR-a. Učinio je djelo koje se može objasniti jedino uz pomoć transcendencije. Stoga ga držim jednim od najblistavijih političara u povijesti čovječanstva.

Jeljcin je potpisao dogovor o mirnom razdruživanju federalnih država koje su činile SSSR i vratio Rusiju u demokratski društveni ustroj. Bio je hrabar čovjek. Prisjetimo se scene kada se popeo na tenk i na taj način srušio pučističke nakane komunističkih boljševičkih generala. To je jedinstvena scena. Nešto slično viđali smo u filmovima o komunističkim revolucionarima, a Jeljcin je život izložio kako bi mrak komunizma zauvijek napustio njegovu zemlju. Bio je simpatičan čak i onda kada je „pod gasom" izvodio razne nediplomatske šale.

Jeljcin je prije smrti za sebe s pravom rekao da je „sveti ruski predsjednik". Na žalost, pokazalo se kako njegov puk nije oduševljen demokracijom. Mafija se odmah ubacila u igru i uspostavila hijerarhiju moći. Jeljcin je to dobro vidio i s pravom je kao svog zamjenika imenovao šefa Obavještajne zajednice, bivšeg časnika zloglasnog sovjetskog KGB-a, Vladimira Putina. I mora se priznati da je Putin ukrotio mafijaše i uveo red u zemlji. Pri tome nije birao sredstva, ali ljudi su mu to uzeli za dobro.

No, okrutnost je pokazao suzbijajući čečensku pobunu. Taj je narod decimiran. Slike razaranja koja je počinila ruska vojska su bile strašne. Kao i nasilja nad ovim narodom, kojega su 1944. nasilno odveli, uz strašne pokolje, na Daleki istok. Čečeni su muslimani i to vahabiti, za što nemam senzibiliteta, niti mi je vahabizam blizak, ali imam duboko suosjećanje s patnjama ovoga gorštačkog naroda. Rusi su Putinovu pacifikaciju Čečenije dočekali s odobravanjem.

Kako sam prevodio na hrvatski pjesme nekoliko čečenskih pjesnika, nisam mogao sakriti tugu zbog stradanja ovih ljudi. A onda je uslijedila Abhazija, pa Transdnjistrija, pa Južna Osetija, i evo sada Krim. Putin je izmrcvario Gruziju i Moldovu, a sada to čini i s Ukrajinom. E što je previše, previše je. Postao je agresivac i očito opterećen obnovom nekadašnje Ruske Imperije. Kolo povijesti ne može se vratiti unazad. Pokušaji da se to učini ne donose sreću. Putin je učinio veliko zlo i svojim sunarodnjacima u Ukrajini, jednako kao i Milošević Srbima u Hrvatskoj – pretvorio ih je u izdajnike, u remetilački faktor, i neprijatelje svoje domovine, stavio ih je funkciju svoje imperijalne politike.

Podmetanje Ukrajincima krimen antisemitizma

Bijesan sam na Putina zbog toga što vrijeđa ukrajinski narod, te što ga želi prikazati kao antisemitski. Želi taj narod ocrniti pred cijelim svijetom kako bi opravdao svoju agresiju. Kada je riječ o etničkim manjinama, a on optužuje Ukrajinu na toj osnovi, kako mu to nije neugodno, obzirom da je godinu dana ranije javno napao etničke manjine u Rusiji? Navodim Putinov govor o ovome:
Dana 4. veljača 2013, Vladimir Vladimirovič Putin, predsjednik RF, obratio se Dumi, te je održao govor o napetosti s manjinama u Rusiji. Navodimo osnovne tonove iz njegovoga izlaganja:

''U Rusiji žive Rusi!

Svaka, i bilo koja manjina, ako želi živjeti, raditi i hraniti se u Rusiji, treba govoriti ruski i poštovati ruske zakone. Ako žele Šerijatske zakone, onda ih savetujemo da idu tamo gde je to državni zakon.

Rusiji nisu potrebne manjine. Manjinama je potrebna Rusija, i mi im ne ćemo dati posebne privilegije, niti mijenjati naše zakone da bi zadovoljili njihove želje, bez obzira kako glasno vikali: ''Diskriminacija!''.

Bolje da se učimo na samoubistvima Amerike, Engleske, Holandije i Francuske, ako želimo preživjeti kao nacija. Ruski običaji i tradicija nisu suglasni s nekulturom i primitivnim ponašanjem većine manjina.

Kada ovo časno zakonodavno tijelo (Duma) razmišlja o donošenju novih zakona, treba prvo voditi računa o nacionalnom interesu, imajući u vidu da manjine nisu Rusi''.

Nakon navedenih riječi Predsjednika Putina, narodni zastupnici Državne Dume priredili su vođi pet minutne ovacije. Zar se navedene njegove riječi ne odnose i na pripadnike židovske manjine? Zbog čega još uvijek nije ukinuta dalekoistočna i negostoljubiva tzv. Židovska autonomna oblast Birobidžan u koju je Staljin deportirao svoje podanike židovske vjere i nacionalnosti? Da ne govorimo o položaju židova u Ruskoj Imperiji, njihovome sudjelovanju u Listopadskoj revoluciji i Staljinovim pogromima.

Podršku ukrajinskim prosvjednicima na Euromajdanu dali su i Židovi

Židovska autonomna oblast Birobidžan

Nikada ne bih branio antisemitizam, kao niti mržnju prema bilo kojem narodu. U Ukrajini je bilo antisemitizma i to je povijesna istina, ali u vremenu od kada je ona nezavisna Država, ovaj vid mržnje protjeran je s javne scene. Nitko ne smije zaboraviti veliko stratište Židova koje se zove Babji Jar, ali optuživati Ukrajince zbog zločina nacističkih okupatorskih vlasti nije ispravan put do povijesne istine. Ostaju sporne neke interpretacije uloge nekih povijesnih ličnosti.

Međutim, Ukrajina je tradicionalno bila rasadište židovske elite. Kijev, a napose Odesa židovski su kulturni i duhovni centri. U Kijevu se nalazi Solomonov Univerzitet. Ondje kao profesor radi jedan mladi Ukrajinac koji je studije završio u Zagrebu. Kijevska sinagoga koju sam posjetio, obnovljena je na zadovoljavajući način. Bio sam u Odesi i vidio impozantan Židovski kulturni centar. Osobno sam bio u dobrim relacijama s Židovom Oleksandrom Šimonovićem Korotkom, ukrajinskim političarom i odličnim pjesnikom. Mnoge sam njegove stihove prevodio (zajedno s kolegicom Jelenom Zaričnajom) i prijevode objavljivao u najpoznatijim hrvatskim književnim glasilima.

Korotko mi nikada nije govorio o antisemitizmu. Liječnica koja je surađivala s našim Veleposlanstvo, dr. Olga Manjkovska, Židovka je iz obitelji čuvenih liječnika Rozenfelda. Njezin je otac bio dopredsjednik Ukrajinsko-hrvatskog društva prijateljstva i često mi je pričao kako je za dlaku izbjegao Staljinov pokolj liječnika-Židova. Da su se osjećali u Ukrajini na bilo koji način diskriminirani, sigurno bih za to znao. A njihovo mi je svjedočenje najvažnije. Međutim, da vidimo kako su reagirali Židovi na Ukrajinsku Narodnu Revoluciju na Euromajdanu.

1.

Židovski Istraživački i dokumentacijski centar CENDO objavio je sljedeće priopćenje:

„... Brojni su mladi Židovi uključeni u proteste, koji su okupili u koaliciju liberalnu mladež i lidere opozicijske stranke, uključujući članove ultranacionalističke partije " Svoboda" čiji je lider Oleh Tyahnybok, nosio antisemitske stereotipe. ... "Euro Maiden"pokret se prvenstveno poistovjećuje sa obrazovanom omladinom, a Židovska omladina spada u taj opis. .. Židovska zajednica je podijeljena u vezi s protestima rekao je Meylakh Sheykhet , ukrajinski direktor Saveza židovskih zajednica u bivšoj Sovjetskoj Uniji. Mlade generacije podupiru, zajedno s drugim mladima, ove proteste, ali starije generacije, koje su rasle i bile educirane u sovjetskom sistemu, ne podupiru proteste i vrlo su pro-ruske. ....

No, ono što je vrlo značajno, Kijevski rabinat nije uočio prijetnju za Židove. Navodim o tome obavijest agencije SEEbiz od 13. ožujka 2014.:

Vodeći ukrajinski rabin rekao je u srijedu kako ne vidi nikakve znakove neprijateljstva prema Židovima u Ukrajini među nacionalistima koji su sudjelovali u prošlomjesečnim prosvjedima i upozorio da se takva nagađanja ne koristi u političke svrhe.

Rusija je neke skupine koje su sudjelovale u svrgavanju proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča proglasila neonacistima, navodeći njihovo divljenje prema Ukrajincima koji su se borili protiv Crvene armije u Drugom svjetskom ratu kao jedan od razloga za zauzimanje većinski ruskog Krima.

No, kijevski rabin MosheReuvenAzman rekao je na konferenciji za novinare da nije čuo za nikakva nova antisemitska djela od Janukovičeva pada kao ni za protužidovske izjave čelnika krajnje desnih stranaka. Upozorio je da se nagađanja o tome ne iskorištava u političke svrhe.

„Ne postoji nikakav velik, sveopći ukrajinski problem", rekao je Azman, umanjujući važnost nekoliko slučajeva napada na Židove na ulici i napada molotovljevim koktelima na jednu provincijsku sinagogu tijekom prošlomjesečnih prosvjeda.

Podsjetio je s druge strane na „službeni antisemitizam" u Sovjetskom Savezu.

Glede novih pokreta poput paravojnog Desnog sektora, kazao je:

„Pravim razliku između nacionalizma i nacizma. U slučaju nacionalizma volite vlastiti narod. Nacizam je kada mrzite druge."

„Nažalost, lako se može desiti pad u nacizam. Molimo Boga da se to ne dogodi".

„Vrijeme će pokazati. Ničeg takvog za sada nema."

Drugi istaknuti član ukrajinske židovske zajednice, koja ima 200.000 članova, čelnik Ukrajinskog židovskog odbora Edward Dolinsky rekao je u Jeruzalemu da su ruska upozorenja na prijetnju od novih vlasti u Kijevu „obične laži i klevete."

Iz navedenih izjava, a one pripadaju najvišim autoritetima židovske etničko-konfesionalne manjine u Ukrajini, proizlazi da ruski Predsjednik zloporablja istinu, govori mimo uporišta u stvarnosti, izmišlja antisemitizam kako bi pred svijetom ocrnio ukrajinske rodoljube. To je gruba manipulacija židovski osjećajima. Takve bi se stvari trebale izbjegavati, jer unose zabunu i mogu štetiti mnogim ljudima, pa i narodima.

Domovinska spočitavanja

Neki mi domaći ljudi preko svemrežja šalju poruke u kojima zamjeraju da nastupan protu-ruski jer branim Ukrajince, koji po njima ne zaslužuju vlastitu državu, jer su nesložni, zbunjeni, nesposobni, etc. etc. Još mi predbacuju kako ne poštujem rusku kulturu i rusku duhovnost. Što odgovoriti: Narodna kultura i duhovnost su jedno, a agresija, šovinizam, okupacija i prijetnja svjetskom miru, su sasvim nešto drugo. Putin neće smanjiti moju ljubav prema Dostojevskom, Gogolju, Ljermontovu, Jesenjinu i Mihailu Bulgakovu.

I dalje ću obožavati Čajkovskog i „Labuđe jezero", i diviti se Ermitažu i njegovim umjetninama. I dalje ću osjećati zahvalnost ruskim arheolozima koji u 19. st. otkrili ploče u Tanaisu iz vremena Bosporskog kraljevstva, na kojima je upisano hrvatsko ime, i prenijeli ih u Petrograd i ondje sačuvali do danas. I dalje ću se kao vjernik duboko klanjati poniznosti, hrabrosti i vjeri pokojnog krimskog vladike, arhiepiskopa prof. dr. Luke Vojno-Jasenjeckog (1877.-1961.).

Ponavljam: Kultura i duhovnost su jedno, a ekspanzivna politika nešto sasvim drugo. Osim ako se ne zloporabe, kao ono u fašističkoj Italiji: „Roma-doma!" Jednako tako Goethe, Heine, Schiller, Mann, odnosno Hegel, Kant i Heideger nisu povezani s nacističkom aberacijom. Nekim našim glavama to nije jasno. Na to se i mi moramo priučiti u odnosu na srpsku književnost. Zmaj Jova Jovanović i Branko Radičević su dobri pjesnici. I tako dalje. Ali, ovo je druga tema.

Slijetanje na zagrebačku zračnu luku uvijek mi donosi posebno uzbuđenje. Lijepo je kroz prozor zrakoplova pročitati „Zračna luka Zagreb". Ovo je moj grad, moja zemlja, moja sudbina. Bez obzira što nas čeka niz neugodnosti, što imamo nesposobnu, a bahatu vlast, što je gospodarska situacija grozna i što se nalazimo u verbalnom građanskom ratu.

Pouke o našim zabludama glede Ukrajini

Okupacija Krima

1. Krim nije Ukrajini nitko darovao i time oštetio Rusiju, zbog čega, eto, sada, Putin je opravdano vojnom silom morao izvršiti agresiju kako bi vratio ono što mu pripada.

Komunistička Partija SSSR je na međurepubličke granice gledala kao na administrativne crte. Samovoljno su na Kavkazu neke Republike brisane, druge stvarane, mijenjana im granica, itd. Isto se zbivalo i s Republikama u Aziji. Krim je 1954. stavljen u administrativne granice ne Ukrajine, već Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike. U isto vrijeme Ruskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici pripala je Bilgorodska oblast nastanjen s 1, 5 milijuna žitelja, podrijetlom Ukrajinaca, gospodarski moćna i s najdebljim slojem humusa / černozema u cijeloj Ukrajini.

Prema tome, kada se govori o Krimu u kontekstu „pripajanja" Ukrajini, bilo bi pošteno spomenuti i Bilgorodsku Oblast.

Белгородская область

Belgorodska Oblast (ruski : Белгородская область, ukr. Bilgorodska Oblast) je federalni subjekt u Ruskoj Federaciji (status oblasti). Njegovo administrativno središte je grad Bilgorod (1,532.526 stanovnika, prema popisu iz 2010.). Na prijelazu iz 17. stoljeća, Ruski Imperij podiže liniju čvrstih vojnih utvrda na području dugom gotovo 800 km (500 milja). Područje je naseljeno Ukrajincima slobodnjacima (Kozacima). Bilgorod je postao vojno i upravno središte kao predstraža na južnim granicama Rusije.Nakon potpisivanja mira u Brest-Litovskom u travnju 1918. i siječnju 1919. teritorij Bilgorodske Oblasti ušao je u sastav ukrajinske države, kojoj je tada bio na čelu hetman PavloSkoropadsky. Današnjea dministrativno-teritorijalne granice Bilgorodske Oblasti utvrđene su Uredbom Predsjedništva Vrhovnog Sovjeta SSSR-a od 6. siječnja, 1954. kada je Oblast pridružena Rusiji i podijeljena na više okruga.

Evo što stoji na službenoj web-stranici Gubernatora Belgorodske obloasdti:

Белгородскаяобласть, образованная в 1954 году - однаизсамыхмолодых в России. Онарасположенанаюго-западеРоссийскойФедерации, входит в составЦентральногофедеральногоокруга (ЦФО) РоссийскойФедерации. Площадьобласти - 27 тысячквадратныхкилометров (0,2% оттерриторииРоссии). Наюге и западеонаграничит с Луганской, Харьковской и СумскойобластямиУкраины, насевере и северо-западе - с Курской, навостоке - с Воронежскойобластями.

Общаяпротяженностьграниц - около 1150 км, в томчисле с Украиной - 540 км.

Belgorodska Oblast je stvorena 1954. i jedna je od najmlađih u Rusiji. Nalazi se na jugozapadu Ruske Federacije i ulazi u sastav Centralnog federalnog okruga RF. Poršina Oblasti iznosi 27.000 m 2. Na jugu i zapadu graniči s Luganskom, Harkivskom i Sumskom oblastima u Ukrajini, na sjeveru i sjeverozapadu – s Kurskom Oblašću, na istoku s Voronješkom Oblašću. Granice Oblasti duge su 1.150 km., od čega otpada 540 km na granicu s Ukrajinom.

„Ruskojezični Ukrajinci"

2. Ruska promičba neprekidno ističe „rusko-jezične Ukrajince", koji su, tobože ugroženi, pa im Putin mora pomoći tako da okupira ukrajinske pokrajine u kojima ljudi govore i ruski jezik. U Ukrajini ne postoje „rusko-jezični Ukrajinci", već dvojezični Ukrajinci. Pri tome treba naglasiti da su i pripadnici ruske manjine u Ukrajini dvojezični. Osobno sam se u to uvjerio.

Tobožnja diskriminacija ruskog jezika u Ukrajini

3. Kremlj neprestano ističe diskriminaciju ruskog jezika u Ukrajini. Istina je obratna: u Ukrajini je diskriminiran ukrajinski jezik. Tko ne vjeruje neka pođe u Kijev i pokuša kupiti obične novine na ukrajinskom jeziku, da o stručnoj literaturi da ni ne govorim.

Tobožnja diskriminacija ruske manjine u Ukrajini

4. Putin se poziva na diskriminaciju ruske manjine u Ukrajini. To je navodio kao razlog za okupaciju Krima. Istina je obratna: u Ukrajini Rusi nisu ničim diskriminirani. Prije bi se moglo ustvrditi da su to Ukrajinci. Rusi su u političkom i privrednom životu Ukrajine, u vojsci, policiji i sudstvu, što više, snažnije zastupljeni od većinskog naroda.

Ima li sadašnja Vlada Ukrajine legitimitet?

5. Kremlj odriče legitimitet sadašnjoj Vladi Ukrajine. Takvom ničim potkrijepljeno tvrdnjom daje si pravo s vojskom napasti ovu nezavisnu zemlju. Istina je obratna: sadašnja Vlada Ukrajine ima puni legitimitet, a njega joj je dao Parlament /Verhovna Rada Ukrajine kao najviše zakonodavno i predstavničko tijelo naroda. Kada je Januković samovoljno napustio dužnost i prešao u Rusiju, gdje se proglasio bjeguncem, prestala je njegova ustavna funkcija.

Premijer Azarov je još ranije podnio ostavku i prešao u Rusiju. No, zastupnici Stranke Region i KP Ukrajine nisu napustili Kijev i nastavili su vršiti svoje zastupničke dužnosti. Parlament je sukladno Ustavu za privremenog šefa Države postavio svog predsjednika i odredio datum predsjedničkih izbora. Kako je u Parlamentu došlo do novih koalicionih saveza, došlo je i do imenovanja nove Vlade, čiji članovi pripadaju raznim strankama. Sve je po Ustavu. Svi članovi Vlade nisu Ukrajinci. Npr. Ministar obrane je Armenac, rođen u azerbajdžanskom gradu Bakuu. Da su zastupnici Stranke Region i KP Ukrajine kojim slučajem slijedili Janukoviča, tada bi u Ukrajini nastupila ustavna kriza i bezvlašće s nesagledivim posljedicama.

Nazivanje prosvjednika na Euromajdanu fašistima

6. Bio sam skoro tri tjedna na Euromajdanu i nigdje nisam vidio niti jednog fašiste. Vido sam samo rodoljube kojih je ubijeno preko 100, a koliko ih je zarobljeno i negdje ubijeno još ne zna. Među poginulima nisu samo etnički Ukrajinci. Kijevski rabin je upozorio svijet kako se ne smije poistovjećivati nacionalizam s nacizmom. Tome se nema što dodati.

Optuživanje državotvornih Ukrajinaca za antisemitizam

7. Jedna od Putinovih najotrovnijih optužbi na račun državotvornih Ukrajinaca je antisemitizam. To je doista maliciozno. Predstavnici ukrajinskih Židova sami su demantirali ovakve tvrdnje i izazvali bijes ruskih šovinista u Donjecku i ostalim krajinama.

Optuživanje Ukrajine zbog toga što želi skršiti šovinističku pobunu dijela ruske manjine

8. Ovakvo optuživanje ide s prijetnjom Putina da Ukrajina nema pravo uspostavljati ustavno-pravni poredak na svojem teritoriju. To je apsurdno, jer je ukrajinskoj Vladi to dužnost. Rusi nisu imali niti jedan objektivan razlog za pobunu i krvoproliće. Svjesno su otkazivali poslušnost Vladi i samoproglašavali svoje paradržave, a zatim pozivali Rusiju da izvrši okupaciju tih Ukrajinskih pokrajina. Mi smo takav scenarij već negdje vidjeli.

Ukrajina kao NATO-ov poligon

9. Ukrajinska Vlada potpisala je dokument o početku pristupnih pregovora s EU. Što se tiče ulaska u NATO-pakt ništa nije određeno. Prosvjednici na Euromajdanu svoju zemlju žele vidjeti kao europsku, naprednu, demokratsku i pravnu zemlju, bez dominacije grabežljivih tajkuna i njima bliskih mafijaških struktura, bez korupcije i lopovluka. Žele da zemlju vode časni ljudi ukrajinski domoljubi. Vlada je spremna na općenarodni referendum o mogućoj promjeni unutarnjeg političkog i administrativnog ustroja. Vlada je javno obznanila da neće donositi nikakve uredbe o ruskom jeziku, premda je bilo zastupnika u Parlamentu koji su na tome inzistirali, reagirajući na dosadašnju diskriminaciju ukrajinskog jezika od strane Vlade Viktora Janukoviča. Želi da jezici budu ravnopravni.

A. U ovom trenutku ključeve mira i rata u Ukrajini drži predsjednik Putin. Njegova je diplomacija u prednosti, a njegova Vlada donosi odluke koje su uvijek korak ispred odluka zapadnih demokratskih Država. Okupacijom Krima Putin je stekao veliki ugled u Rusiji i ako zatraži doživotni predsjednički mandat siguran sam da bi to DeržDuma odobrila. Ukoliko procijeni da mu okupacija susjednih dijelova Ukrajine neće donijeti veće štete na međunarodnom planu, to će učiniti vrlo efikasno.

B. U Opasnosti je Republika Moldova zbog tzv. Pridnjestrovske Republike, samoproglašene krajine u kojoj živi pretežito rusko stanovništvo i gdje su stacionirane velike ruske vojne snage. Vodstvo ove paradržave neprestano poziva Moskvu da ih pripoji RF kao što je učinila s Krimom.

C. Putin će i dalje ucjenjivati Ukrajinu etničkom manjinom Rusa, a Ukrajinu i Europu svojim plinom. Plin mu služi kao oružje, a ne kao roba za trgovanje. Europa i SAD moraju pronaći alternativno rješenje.

D. U strašnom su položaju Krimski Tatari kao domicilno pučanstvo na Krimu. Još sve obitelji nisu vratile iz progonstva u Sibir, a već im prijeti novo progonstvo.

E. Rusku Federaciju treba uvažavati kao svjetsku velesilu. Sada je to i potvrdila. Obnovljena je bipolarna podjela svijeta. Tzv. Zapad morati će u svojim postupcima voditi računa o Moskvi i činiti poteze koji ova sila neće doživljavati kao vlastitu ugrozu. Uskoro će doći do potpuno novoga preslagivanja karata na međunarodnoj političkoj sceni.

Z: Svijet je postao talac atomskih sila. Poglavito najvećih. Svi moramo strepiti zbog zdravlja jednog ili drugog Predsjednika, bojati se njihovog nadmetanja, strepiti zbog njihovih imperijalnim hemunga i osobne narcisoidnosti. To neće donijeti sreću XXI. stoljeću.

Đuro Vidmarović