Kijevski dnevnik Đure Vidmarovića (9)

U Kijevu ponovo vrije

U Kijevu ponovno vrije. U mjestu Rivno ubijen je lider pokreta "Desni sektor". Ubojstvo je izazvalo uzrujanost u tome kraju. Pokop je obavilo mnogo svećenika, što govori o značenju pokojnika. Ministarstvo unutarnjih poslova oglasilo se povodom ovog zločina s tri službene izjave koje se razlikuju između sebe. Nevjerojatno! Pokojnik Oleksandr Muzičko za jedne je negativna osoba, čak i mafijaš, a za druge rodoljub.

Oleksandr Muzičko

Na televiziji učestalo prikazuju snimak iz Čečenije, iz vremena pokušaja čečenskog naroda da oružanom borbom dođe do nacionalne slobode, kada je ovaj čovjek došao pomoći ustanicima. Stoga su ga u Rusiji stavili na listu za odstrijel. Dakako da sam i ja zbunjen. Ovakav način rješavanja problema potpuno mi je stran. To ne znači da nacionalni izdajnici ne zaslužuju pljusku, ali pravna država mora funkcionirati 24 sata na dan, a to moraju u glavi imati kao signalnu lampu svi političari.

Onog trenutka kada odluče djelovati mimo pravnog poretka postaju nasilnici i osobe koje teže diktaturi. Ovaj Muzičko, prema snimkama koje sam vidio, djelovao je agresivno. Nastupi su mu bili bučni. To, opet, ne znači da ga državni organi smiju ustrijeliti. Ako se to desilo, tada su isti. Sumnjivo mi je što je scenu maltretiranja državnog tužitelja u Rivnu netko snimao i snimak predao ruskim TV-postajama. To bi značilo kako je riječ o režiji.

Ovdje se televizijske emisije koriste, kao i kod nas, za obračunavanje s političkim protivnicima, stoga je teško razlučiti što je istina, a što filmska montaža kao politički obračun. Ali, duboko sam uvjeren da skupina grkokatoličkih svećenika ne bi svečano pokopala osobu koja takvog ispračaja nije dostojna.

Zbog ubojstva Muzička pripadnici njegove Stranke demonstrirali su ispred Verhovne Rade, zahtijevajući ostavku Ministra Avakumova. Ovo je prvi put da sljedbenici "Euromajdana" demonstriraju protiv vlasti koju su pomogli ustoličiti. Ali, sve revolucije jedu svoju djecu.

Kremlj nastoji izazvati nemire i raskol u Ukrajini

U dnevnim novinama "Golos Ukrajini" koji izdaje Verhovna Rada, objavljen je članak najpoznatijeg ukrajinskog psihijatra i psihoterapeuta, Oleksandra Filca. Dr. Filc je austrijski i njemački student. Sada je šef Katedre za psihijatriju i psihoterapiju na Medicinskom fakultetu u Lavovu. On je vrlo razložno objasnio stanje u ukrajinskom društvu nakon agresije RF na Krim.

"Provocirajući u Ukrajini kontrarevoluciju, Putin demonstrira svoju snagu i pokazuje kako si može dozvoliti intervenciju protiv svih. Vještina njegove propagandne mašinerije leži u tome što uspijeva unositi u ukrajinsku javnost dilemu EU ili Rusija.". Profesor Filc nudi riješenje: "Prvo, odbaciti diskusiju o ovoj temi. Moramo prihvatiti igru koju nam je nametnuo Kremlj. Kremlj postojano uvjerava javnost da takva država kao što je Ukrajina ne postoji".

Ukrajini je neophodno jedinstvo. Putin nastoji izazvati nerede i unutarnji rascjep u Ukrajini. Pojedini članovi "Partije Regional" nastoje unijeti nemir u istočne pokrajine, pri čemu djeluju prema instrukcijama iz Moskve, ponavljajući fraze koje neprestano ponavljaju ruski mediji: "U Kijevu su pobijedili fašisti i kreću na nas!"

Etničku rusku manjinu opterećuju strahom od fašističkih pogroma istovjetnih onima iz 1941. godine. Ukrajince koji u javnosti govore ruskim jezikom uvjeravaju da će nova vlast zabraniti ruski jezik. Jedina mogućnost da se to ne dogodi je dolazak ruskih tenkova i pripajanje Rusiji. Kako bi pokazali i višu razinu političkog razmišljanja, novu Vladu u Kijevu optužuju da je nelegitimna, jer legitimitet ima Viktor Janukovič.

Iz Rusije se ubacuju agenti koji imaju zadatak snažnim promičbenim akcijama osigurati legitimitet za rusku invaziju: „eto, narod zove Putina, jer ne želi živjeti u fašističkoj državi. A naša je sveta obveza pomoći svima Rusima i svim ruskojezičnim ljudima tako da njihov teritorij nastavanja pripojimo majci Rusiji". K tome dodaju i zemlje koje su nekada, u nekom povijesnom razdoblju, pripadale Ruskoj Imperiji. U isto vrijeme Moskva širi svoju istinu po kojoj Ukrajinaca kao naroda nema. "To nisu Ukrajinci, već Malorusi. Oni koji sebe nazivaju Ukrajinci, zapravo su fašisti, banderivci i te treba eliminirati".

Hazjajin i njegov potrčko

Vladimir Žirinovski, Putinov koalicijski partner i ruski fašistički trabant, na službenom memorandumu ruskog Parlamenta, poslao je Ministarstvima vanjskih poslova Poljske, Mađarske, Slovačke i Rumunjske prijedlog o zajedničkoj okupaciji i komadanju Ukrajine. Nisam do sada nigdje pročitao da se rusko MVP ogradilo od ovog monstruoznog prijedloga. Ako se nije ogradilo, smijemo zaključiti kako joj taj prijedlog nije stran, a to mora zabrinuti ne samo Kijev, već i cijeli svijet.

U Kijevu je izazvala povećano uzbuđenje vijest o stacioniranju velikih vojnih snaga Ruske Federacije na područjima uz granicu s Ukrajinom. Ovdje se govori o mogućoj vojnoj intervenciji. Preko TV-postaja uočavam i pojačane aktivnosti ukrajinske vojske. Već sam govorio o njezinim tegobama, jer je Janukovič odstranio iz aktivne službe sve visoke časnike koji su mu bili sumnjivi zbog ukrajinskog domoljublja.

Pokazalo se to u punoj štetnosti tijekom agresije na Krimu, kada je čak i zapovjednik ukrajinskih pomorskih snaga izdao Domovinu i prešao na stranu neprijatelja. I dalje se vodi polemika, je li se trebalo suprotstaviti agresoru, pa makar i hrabro poginuti, ili izbjeći ljudske gubitke znajući da je agresor nadmoćan, te bez ispaljenog metka dozvoliti okupatoru da gotovo paradnim korakom umaršira u Ukrajinu.

Na žalost, ono što ovdje stidljivo obznanjuju, bila je riječ o izdaji u zapovjedništvu pomorskih snaga, ali i šokiranosti Ministarstva obrane i Predsjednika države kada su shvatili da, zapravo, agresor ima petu kolonu u vrhu ukrajinskih oružanih snaga. KGB je sve dobro pripremao, očito godinama. Privremeni ukrajinski Predsjednik Turčinov nije imao kome izdavati zapovijedi, jer su zapovjednici prešli na neprijateljevu stranu. Obični su vojnici otali vjerni Domovini i dio časničkog kadra. No, obzirom na ovdašnju vojnu doktrinu, oni bez hijerarhije ne mogu ništa.

Kolektivni Putin

U ukrajinskim medijima čuje se sve češće sintagma "kolektivni Putin". Njome se hoće reći kako u ovom trenutku iza Putonove agresije na Ukrajinu, a ranije na Gruziju i Moldaviju, stoje svi, ili većina Rusa. On je postao za njih karizmatska figura nakon što je brahijalnom silom i pokoljem koji ima elemente genocida smirio Čečene. Tada je u prvi plan stavljeno objašnjenje da Republika Čečenija nema pravo na konzumiranje nezavisnosti jer se nalazi unutar Ruske federacije, dakle nije istovjetna bivšim Republikama SSSR-a koje su potpisnice njegovog stvaranja.

Gledajmo sada pokvarenu Putinovu politiku: Republika Čečenija nije imala pravo na suverenitet, premda nije dio ruskog etničkog prostora, jer je nastala krvavom ruskom okupacijom kavkaskih naroda, ali npr. Pridnjestrovje, ima pravo na suverenitet, premda nikada nije imalo nikakve političke samouprave unutar Moldavije. Ima pravo i Abhazija, i Osetija, pokrajine u Gruziji, te Krim, premda je njihov državno-pravni položaj ispod razine Čečenije.

Pridnjestrovje – okupirani dio Republike Moldove

I ruski narod gleda s oduševljenjem na osvajačke ratove svoga vodstva! Predsjednik kijevske organizacije ukrajinskih književnika ispričao je javno tužan primjer u svojoj obitelji: njegova je gospođa Ruskinja i u Rusiji ima sestru blizanku. Nakon okupacije Krima sestra iz Rusije pozvala je sestru iz Ukrajine da dođe k njoj, jer ona znade da joj prijeti opasnost od ukrajinskih fašista.

Nije prihvaćala sestrine riječi kako nije ugrožena, te da ono o čemu govori nema smisla, te je dio političke promičbe. Nakon što je glas iz Rusije i dalje bio uporan, ukrajinska sestra ju je upitala: konačno, vjeruješ li ti meni, ili Putinu? Odgovor sestre blizanke bio je: vjerujem Putinu.

Abhazija i Južna Osetija – okupirani dijelovi Gruzije

Treba podsjetiti da je mnogo Nijemaca bilo impresionirano Hitlerom. Snimke s velikih Hitlerovih javnih manifestacija pokazuju tisuće uzdignutih ruku i zažarenih očiju. Ne bih želio koristiti teške riječi, ali usporedba sa slikama koje prikazuju ruske građane koji, nakon okupacije Krima pozdravljaju Putina, nameće neugodne usporedbe. K tome, nikako ne mogu razumjeti ljude koji su u ekstazi zbog okupacije tuđe zemlje.

Nešto se opasno desilo u kolektivnoj svijesti ovog naroda i on zbog toga svog predsjednika doživljava, ne kao legalno i demokratski izabranog čelnika, već kao Vođu. Korejski komunisti nazivaju takve vođe-diktatore "Velikim", "Dragim", "Mudrima Vođama", a riječ je o masovnim ubojicama i tiranima. Žao mi je zbog Rusa. Ali Jesenjin ne bi pljeskao Putinu.

Uvijek je riskantno donositi generalizirajuću konkluziju na temelju parcijalnih premisa. Posebno kada koristimo pojam narod. Narod i njegovo političko vodstvo nisu jedno te isto. Hvala Bogu, pronašao sam jednoga istaknutog Rusa koji se beskompromisno suprotstavio Putinovoj politici i zbog toga izgubio posao. Riječ je o prof. dr. A. B. Zubovu sa "Sveučilišta Moskovskoga državnog instituta za međunarodne odnose"

Prof. dr. A. B.Zubov

Andrej Borisovič Zubov (Андре́й Бори́совичЗу́бов /rođ. 16. siječnja 1952. u Moskvi) doktor je povijesnih znanosti, sveučilišni profesor, generalni direktor Centra «Церковь и Международныеотношения» (Crkva i međunarodni odnosi) МГИМО, šef Katedre za povijest religije Pravoslavnog Univerziteta Joanna Bogoslova, vodeći znanstveni suradnik Instituta za istočne zemlje Ruske Akademije znanosti (RAN). Član je Sinodalne biblijsko-bogoslovne komisije i Međusobornog (ovaj se pojam samo opisno može prevesti na hrvatski jezik) zajedništva Ruske Pravoslavne Crkve, te jedan od autora "Osnova socijalnog učenja RPC".

O njegovom izbacivanju sa Sveučilišta МГИМО javila je 24. ožujka "Ukrajinska pravda":

"Uprava MGNMO donijela je 24. ožujka 2014. rješenje o prekidu radnog ugovora s profesorom A. B. Zubovim i njegovome udaljavanju iz Instituta".
Uprava je priznala kako je uzrok izbacivanja profesora sa Sveučilišta njegova kritika ruske politike i odnosa prema Ukrajini i Krimu.

Profesor Zubov je autor slijedećih knjiga:
•«Парламентаризм в Таиланде: опытисследованиясовременноговосточногообществаметодоманализаизбирательнойстатистики». М.:Nayka, Главнаяредакциявосточнойлитературы, 1982.
• «Парламентскаядемократия и политическаятрадицияВостока». М.: Наука, Главнаяредакциявосточнойлитературы, 1990.
• L'EuroasiadelNord: Ilrischiodelcaosdopo l'imperosovetico/ Ed.San Paolo. Turin— Milano, 1994.
• «Обращение к русскомунациональномуправопорядкукакнравственнаязадача и политическаяцель». М.: ГруппаГросс, 1997.
• «Историярелигии. Кн. 1. Доисторические и внеисторическиерелигии». М.: Планетадетей, 1997.
• Подред. Зубова:«ИсторияРоссии. XX век». М., АСТ, 2009.

Nadajmo se da istina za koju se borio profesor Zubov neće biti glas vapijućeg u pustinji.

Prateći ovdašnju situaciju okom stranca, mislim da se Ukrajinci s pravom boje agresije. Naime, SAD i EU, kako mnogi ovdje misle, ali i javno o tome govore na televiziji, neće imati snage zaustaviti Putina. Ukoliko se odluči na okupaciju tzv. "ruskojezičnih" pokrajina Ukrajine, NATO se zbog toga neće zaratiti s Rusijom. Ukrajincima preostaje oduprijeti se osvajaču bez obzira na žrtve i slabiju opremljenost vojske ili se pomiriti sa sudbinom. Siguran sam da bi se u takvom slučaju sljedbenici "Euromajdana" oduprli agresoru bez obzira na žrtve.

Činjenica je da Putin u svojoj zemlji praktično više nema oporbe. I Patrijarh Kiril, de facto, prihvaća njegovu osvajačku politiku, koja u konačnici vodi izazivanja svjetskog rata. Na Krimu su pripadnici ruske etničke manjine okupatorske vojnike dočekivali kao osloboditelje, a među onima koji su slavili dolazak bili su i svećenici RPC. Pojavio se kolektivni Putin, kako sam pročitao u kijevskome tisku.

Doista, dok čovjek promatra slavlje u Rusiji nakon okupacije Krima, čita napise u ruskim novinama i internetskim portalima, mora zaključiti kako je ovaj čovjek Napolenove mentalnosti ujedinio svoju naciju na najgori mogući način. Poznata je izreka posljednjeg predsjednika SSSR-a M. Gorbačova: "Proces pašol". Doista, kada se gruda snijega zakotrlja niz padinu planine, mora se očekivati lavina. Putin je tu grudu žestoko zakotrljao.

Vojnici Ruske Federacije okupirali su Krim. Stražare pored plakata na koje piše da je „Krim Rusija". Pri tome su imali pokrivena lica, glumeći budale, jer im se nitko nije suprotstavljao, niti su se čega morali plašiti

Putin ulazi u najsvečaniju kremaljsku carsku svečanu dvoranu „Geogijevskizal" kako bi proglasio okupaciju ukrajinskog teritorija kao „zakoniti čin".

Ruski parlament dočekuje Putin u stavu „miirnoo"!

Putin pred Dumom proglašava ukrajinsku Autonomnu Republiku Krim" sastavnim dijelom Ruske Federacije. Svi su bili u ekstazi kao da se radi o časnom djelu.

Čehoslovačka 1938. Sudetska oblast

Sudeti 1938. godine. Pripadnici njemačke nacionalne manjine pozdravljaju oružanu silu III. Reicha koja je okupirala pa anektirala dijelove Čehoslovačke, pozivajući se na ugroženost njemačke nacionalne manjine

Neki mi ovdašnji kolege savjetuju da se što skorije vratim u Hrvatsku, jer bi se mogla zatvoriti zračna luka Borispilj. Nisam posebno hrabar, ali nemam straha, pa što bude, bude. Ukrajinska himna počinje stihovima "Ukrajina još nije umrla.. - Šče ne merla Ukrajina...".

Ohrabruje činjenica što sve više i sve glasnije dvojezični Ukrajinci, ali i pripadnici ruske manjine, poručuju Putinu da ih ne treba štititi jer nisu nikada bili ugroženi na jezičnoj i etničkoj osnovi. Nadajmo se da će glasovi razuma, morala i mirotvorstva u samoj Rusiji nadvladati atavizme agresije i pokoravanja tuđih naroda, koji su obilježili rusku povijest. Osim časnih vremena kada su se opirali Naoleonu i Hitleru. No, na to kao da su zaboravili!

Floskula u "ruskojezičnim Ukrajincima"

Želio bih ovom prilikom skrenuti pozornost našoj javnosti na mit o ruskojezičnim Ukrajincima, jer su taj mit prihvatili svi mediji u Hrvatskoj. Ne postoje ruskojezični Ukrajinci, već dvojezični Ukrajinci. U istočnim i južnim pokrajinama stoljećima je zabranjivan i potiskivan ukrajinski jezik, ali nije uništen. Ukrajinski narod nije imao mogućnosti stjecati stručno visokoškolsko obrazovanje na materinskom jeziku, tako da mu je taj jezik postao drugi jezik.

Kako je u državnim ustanovama, vojsci, policiji, sudovima, strankama, firmama, kolhozima i školama prevladavao ruski jezik ljudima je postalo laganije "na službenoj razini" govoriti tim, nego materinskim jezikom. Ali to nije dovelo do zaborava i odbacivanja materinskog jezika. Još bi bilo pogrešnije misliti kako je ovakva situacija dovela do odbacivanja etničkog identiteta tih ljudi. Nikako! Razgovarao sam s mnogim piscima koji pišu na ruskom jeziku o ovoj temi i svi su me uvjeravali da jezik ne određuje njihovo domoljublje.

Oni vole svoju "ridnu Ukrajinu" i na ruskome jeziku. Osim toga, ruski je jezik u Ukrajini dobio neke specifičnosti tzv. suržika. Sve ostalo je politička manipulacija. Osobno svjedočim kako sam prilikom službenih posjeta gradovima, ili gubernijama, zahtijevao da lokalni dužnosnici sa mnom, kao veleposlanikom, govore jezikom koji je određen kao državni, a to je ukrajinski. Tako sam postupio i prilikom posjeta Krimu i Sevastopolju. Nije tu bilo zlobe, već pozivanje na Ustav.

I vjerujte mi, nije bilo dužnosnika, uključujući i krimske, a ti su bili etnički Rusi,koji nisu razgovarali normalno, lijepo i prijateljski s "horvatskim paslom" na ukrajinskom jeziku. Nije im padala kruna s glave. Uvjerio sam se u nepostojanje ruskojezičnih Ukrajinaca. Ponavljam: postoje dvojezični (rusko/ukrajinski) Ukrajinci. Nisam sreo Ukrajinca koji nije razumio materinski jezik. Mit o "ruskojezičnim Ukrajincima" koji su ugroženi i koje Putin mora spašavati od ukrajinskih fašista, je floskula koju svijetu prodaje Moskva, kako bi pronašla razloge za agresiju.

U stvarnosti postoji i efikasno djeluje ruska jezična agresija na Ukrajinu. Ruske knjige unose se u Ukrajinu vagonima i bez carina, čime se uništilo izdavaštvo na ukrajinskom jeziku. Sve TV stanice unisono služe se ruskim jezikom i u funkciji su asimilacije Ukrajinaca, odnosno njihove rusifikacije. Nakon pada Janukoviča situacija je nešto, ali ne mnogo, bolja.

Ruska Pravoslavna Crkva preko svoje Mitropolije u Ukrajini vrši sve vjerske obrede na ruskom, zapravo ona na svim razinama ignorira ukrajinski jezik, što je po mome mišljenju nasilje nad ovim narodom, u ime "kanona". Kada Rus iz Ukrajine dođe u Moskvu, već nakon prve rečenice domaćin će mu kazati: "Ti Hahol" – hahol je pogrdni naziv za Ukrajinca, a obratno – Moskalj za Rusa. Pojam "Moskalj" treba razlikovati od etnonima Moskoviti koji izvorno pripada etnosu koji se tek od vremena Petra Velikog naziva Rusima, odnosno ukradenim etnonimom. O tome imamo i na hrvatskome potrebnu stručnu literaturu. Samo treba čitati.

Progon Ukrajinaca i Tatara na Krimu

Krimski Kanat na vrhuncu moći 1600. godine.

Šagin Girej -posljednji kan slobodnog Krimskog Kanata.

Bahčisaraj - središte Krimskog Kanata do danas je sačuvao duh svoga naroda

Nakon što je Carska Rusija anektirala Krim 1783., zadnji Khan Šahin Giray, nominalno je ostao na vlasti sve do 1787., kada je uzeo utočište u Osmanskom carstvu. Potomci ove kraljevske obitelji žive u Carigradu i Bursi.

Gledam na ukrajinskim TV kanalima snimke bjegunaca s Krima. Po svemu sudeći, počeo je egzodus Krimskih Tatara i Ukrajinaca. Krimski Tatari, Krimčaki i Karaiti su domicilno pučanstvo. Krimčaka i Karaita/Karaima je vrlo malo i veći dio živi izvan Krima. O Karaitima postoji obilje podataka, jer je riječ o starom i tajanstvenom etnosu čija je religija jedna varijanta judaizma. Oni su zauzimali visoke pozicije u sovjetskom savezu. Za razliku od Karaita, o Krimčakima znademo vrlo, vrlo malo. Čini se da su rusificirani.

Krimski Tatari su od ruskih državnih vlasti doživljavali samo strahote. Godine 1783. Ruska Imperija ruši državu Krimskih Tatara i zauzima njihovu zemlju. Posljednji vladar Šahin Giray bježi na otomansko područje, kao i stotine tisuća njegovih sunarodnjaka. Budući je velik broj Krimskih Tatara tada bio ubijen, možemo govoriti i etnocidu, jer je etnija demografski bila prepolovljena.

Rusija za Katarine II. počinje plansko naseljavanje Krima svojim narodom, te Ukrajincima i Bjelorusima. Nad domicilnim pučanstvom provodi se represija. Represija doživljava vrhunac 1944. kada Vlada SSSR-a vrši etničko čišćenje Krimskih Tatara. Cijeli je narod proglašen kolektivnim neprijateljem i nasilno preseljen u istočni dio Sovdepije. Na putu za Daleki istok veliki broj Krimskih Tatara je ubijen ili je umro od gladi, nad njima su se vršili zvjerski zločini karakteristični za staljinističko razdoblje. Veliki broj preživjelih Krimskih Tatara u Rusiji se iz straha pred progonom počeo izjašnjavati etničkim Rusima.

Povratak Krimskih Tatara na Krim uslijedit će tek uspostavom nezavisne Ukrajine. Na Krim se vratilo manje od 248,000 Krimskih Tatara, a njihov politički predstavnik je Mustafa Džemilev. Imaju svoj narodni Parlament i svi naglašavaju poštovanje prema Ukrajini, a odbojnost prema ruskoj agresiji. Zbog toga je Mustafi Džamilevu zabranjen povratak na Krim.

Krimski Tatari (krim.:Qırımtatarlar, Qırımlar ili Qırımlılar;ukr.Кримськітатари ili Кримці / Krimci;rus.:Крымскиетатары ili Крымцы / Kr'imc'i); pripadaju turskoj jezičnoj zajednici iz altajske porodice naroda. Potomci su tatarskih skupina pristiglih na poluotok Krim u sklopu Zlatne Horde tijekom 13. i 14. stoljeća.

Krimski Tatari ponešto se razlikuju od drugih Tatara, ujedno i onih koji žive u današnjoj Ruskoj Federaciji, pa iz istih razloga postoji opisni predložak da je riječ o Tatarima sa poluotoka Krima. U 14. stoljeću osnivaju vlastiti kanat sa središtem na poluotoku Krimu koji je od 1475. pa do 17. stoljeća bio pod protektoratom Osmanskog carstva.

Danas u svijetu živi najmanje 548,000 Krimskih Tatara, a vjerojatno oko 2 milijuna ljudi ima krimskotatarske korijene. Ovdje treba razlikovati ruske Tatare od Krimskih Tatara koji su karakteristični za poluotok Krim. U Ukrajini danas živi oko 248,200 Krimskih Tatara koji su se iz središnje Rusije vratili na Krim nakon uspostavljanja nezavisne Ukrajine 1991. godine. Velika populacija Krimskih Tatara ostala je živjeti u Rusiji, ali se njihov točan broj evidentira zajedno sa ostalim ruskim Tatarima.

Vjerojatno preko 1 milijun Krimskih Tatara živi u Turskoj, ali se veliki broj njih piše Turcima, Grcima i drugim narodnostima. Oko 150,000 Krimskih Tatara živi u Uzbekistanu; 24,137 u Rumunjskoj; 9,200 u Tadžikistanu; 5,800 u Bugarskoj; 3,900 u Rusiji; 3,600 u Kirgistanu; 1,600 u Moldaviji; 1,000 u Kazahstanu; itd.

Krimskih Tatara ima u gotovo svim istočnoeuropskim zemljama, uključujući Finsku, Njemačku, Litvu, Bjelorusiju, Poljsku, Mađarsku; zatim u posljednje vrijeme Italiju, Portugal, Španjolsku, SAD i druge zemlje, ali se većina njih kao relativno malobrojna zajednica asimilirala sa većinskom sredinom tih zemalja te se izjašnjavaju kao većinski stanovnici svake pojedine zemlje).

Mustafa Džamilev, lider Krimskih Tatara

Nakon okupacije i aneksije Krima od strane Ruske Federacije Krimski Tatari masovno prebacuju svoje obitelji u Lavov, dok muškarci ostaju na Krimu braniti domove. Njihova je zajednica odbacila referendum i ne želi živjeti unutar Rusije. Vođe se obraćaju svijetu s molbom da ih zaštiti kao domicilnu etničku zajednicu. Kako se bavim puno godina fenomenom etničkih manjina, zanima me kako će u ovom trenutku OUN tretirati prava domicilnog pučanstva koje je u određenom povijesnom vremenu doživjelo okupaciju stranog etnosa i bilo pretvoreno u manjinu? Pomoć je zatražena i od islamskih zemalja. Sada će biti zanimljivo pratiti na koji će način okupacijske vlasti pokušati pridobiti Krimske Tatre, jer im iz propagandnih razloga ne bi odgovarao sukob s njima i naravno, pokolj koji bi uslijedio.

Nakon pripajanja Rusiji, Krimski su Tatari na Izvanrednom kongresu u staroj svojoj prijestolnici Bahčisarayu donijeli odluku obratiti se međunarodnim organizacijama s molbom da podrže pravo tog naroda na nacionalnu autonomiju. Nacrt o stjecanju nacionalne autonomije prihvatilo je 212 delegata, jedna osoba ga je odbila, dok su četiri delegata ostala suzdržana. Delegat Kongresa Nariman Jelilov je nakon glasovanja kazao da Tatari na Krimu žele nacionalnu autonomiju povezanu sa Ukrajinom, a ne Rusijom.

"Kongres tatarskog naroda sa Krima obraća se Ujedinjenim nacijama, Vijeću Europe, Europskoj uniji, OEBS-u, Organizaciji islamske suradnje, parlamentima i Vladama država s pozivom da podrže pravo tatarskog naroda na samoopredjeljenje u formi nacionalno-teritorijalne autonomije tatarskog naroda na Krimu na njegovoj historijskoj teritoriji ", navedeno je u tekstu rezolucije.

Lider Tatara na Krimu Rifat Čubarov izjavio je kako će referendum o samoopredjeljenju krimskih Tatara biti održan u slučaju ako bude potrebno da se dobije jasna pozicija tatarskog naroda na Krimu. On je naglasio kako Tatari na Krimu ne priznaju aneksiju Krima od strane Rusije, dodajući kako se Tatari ne trebaju odricati državljanstva Ukrajine. Inače, Kongresu Tatara na Krimu prisustvovali su i ruski zvaničnici i vjerske vođe, uključujući i velikog muftiju RavilaGainutdina.

S Ukrajincima na Krimu ruske okupacije vlasti izvode morbidnu igru: javno ističu kako će drugi jezik biti ukrajinski i neće doživjeti neugodnosti, ako prihvate ruske dokumente, dok ih u stvari kane etnički očistiti. Galina mi reče da joj se javila dobra kolegica iz Simferopolja sva u plaču, pitajući ju što da čini? Naime, ona je prihvatila putovnicu RF.

Nakon što je putovnicu dobila, ustanovila je kako na njoj piše mjesto u kojem se mora prijaviti zbog boravka, a to je Vorkuta na dalekom Istoku. Drugi su njezini poznanici na Krimu, kako je izvijestila, dobili upisan u putovnicu poluotok Kamčatku, kamo se moraju prijaviti. U isto vrijeme, uznemiruju ih telefonski pozivi na ruskom jeziku kojima ih se upozorava da požure s iseljenjem, obzirom da je njihov stan već rezerviran za tog i toga zaslužnog građanina.

Đuro Vidmarović