Kijevski dnevnik Đure Vidmarovića (3)

Okupacija Krima

Putin je anektirao Autonomnu Republiku Krim, premda je ona dio nezavisne države Ukrajine. Na vrlo svečan način, u pompoznoj "Georgijevskoj dvorani" svoje kremaljske carevine, u nazočnosti ushićenih i egzaltiranih pristaša, on je uzdignute glave i s metalnim KGB-ovskim glasom (govor tijela i intonacija bili su u funkciji izvršene agresije) ozakonio agresiju i veliki dio susjedne slobodne države grubom vojnom silom inkorporirao u granice Ruske Federacije. Stari Hitler kao da se smješkao iza leđa.

Putin je izvršenu agresiju na miroljubivu i suverenu susjednu zemlju proglasio obvezom, svetom stvari čuvanja nacionalnih interesa, etc, etc. Pri tome je ukrajinskome narodu izjavio ljubav, ali samo onom dijelu koji nije ruskojezični. A takvih nema. Ovakva je izjava jeziva, licemjerna i otvoreno osvajačka. Hitler je bio toliko pristojan pa Česima nakon okupiranja Sudeta nije izjavljivao ljubav.

Svjedoci smo nove stranice u povijesti međunarodnih odnosa, to znači i Svijeta. Atomska sila je srušila međunarodni pravni poredak na način na koji je to činio Hitler. Okupaciju tuđeg teritorija, pri čemu se ta država nije branila Putin slavi kao pobjedu. Putinova propaganda na rasistički i šovinistički način govori o narodu koji napada. Goebels se isto tako smiješi iz paklenih svojih odaja. Putin traži nemoralna opravdanja za zločin koji je učinio. To je tobožnje povijesno uporište za agresiju. Pri tome on otvoreno nagovještava nova osvajanja.

Evo svih njegovih zločinačkih uporišta:

1. U zemljama u kojima žive pripadnici ruskog naroda RF ima pravo intervenirati i ta područja osvojiti. ETNIČKI KRITERIJ.
2. U zemljama u kojima žive pripadnici drugih naroda koji se služe ruskim jezikom, RF ima pravo agresije. JEZIČNI KRITERIJ.
3. Područja koja su u povijesti pripadala Ruskoj Imperiji, RF ima pravo osvojiti. HISTORIJSKI KRITERIJ.
4. Područja koja imaju za RF strateško i sigurnosno značenje, ona ima pravo štititi, pa čak i okupirati – STRATEŠKI KRITERIJ.

Ali, gle čuda, ono što vrijedi za Rusiju ne vrijedi za ostale zemlje. Npr. Japan nema pravo na Kurilske otoke, Njemačka na Kenigsberg, Finska na Kareliju, etc.

Glede Ukrajine ruska je vojna, oligarhijska i politička elita izradila plan okupacije u tri etape:

PutinSvjedoci smo nove stranice u povijesti međunarodnih odnosa, to znači i Svijeta. Atomska sila je srušila međunarodni pravni poredak na način na koji je to činio Hitler. Okupaciju tuđeg teritorija, pri čemu se ta država nije branila Putin slavi kao pobjedu. Putinova propaganda na rasistički i šovinistički način govori o narodu koji napada. Goebels se isto tako smiješi iz paklenih svojih odaja. Putin traži nemoralna opravdanja za zločin koji je učinio. To je tobožnje povijesno uporište za agresiju. Pri tome on otvoreno nagovještava nova osvajanja.A) Okupacija Krima - na osnovi etničkog i historijskog "opravdanja".
B) Okupacija južnih i jugoistočnih krajeva Ukrajine - na osnovi etničkog i jezičnog "opravdanja".
C) Osvajanje središnjih pokrajina s Kijevom kao glavnim gradom, - na osnovi jezičnog "opravdanja".

No, Putin kao da nije svjestan činjenice da je okupacijom Krima srušio međunarodni pravni poredak, te da je ruska agresija nadišla tragediju Ukrajine i postala planetarnim problemom. Sada je lopta bačena u dvorište demokratskih zemalja svijeta, poglavito SAD-a i EU-a. Pitanje je jednostavno: imaju li nakanu zaustaviti agresora, ili nemaju?. Ako imaju, znadu li kako to učiniti?

Povijesno iskustvo upozorava da se agresor neće zaustaviti nikakvim apelima, pregovorima i ekonomskim sankcijama. Primjer Adolfa Hitlera to potvrđuje. Osvojio je Rursku oblast – Zapad je šutio; osvojio je Sudete – Zapad je Čehoslovačku prinudio na kapitulaciju; osvojio je Austriju – Zapad je grmio, ali ništa poduzimao nije.

- Putin je okupirao Abhaziju – demokratski svijet je šutio;
- okupirao je dijelove Moldavije – demokratski svijet je šutio;
- okupirao je Osetiju – svijet je i dalje šutio;
- anektirao je Ohotsko more i vojno ugrozio Japan – demokratski je svijet šutio;
- istrijebio je pola čečenske nacije – svijet je šutio.

Ako Zapad i Kina sada prihvate okupaciju Krima, iskustvo iz povijesti nam otkriva da to neće zaustaviti agresora. Putin je došao u psihičko stanje koje se ne može smatrati racionalnim i svaki pokušaj da se s njim razgovara na temelju zdravog razuma neće dati rezultata. Jednako kao kod Slobodana Miloševića. Sve dok nisu intervenirali NATO zrakoplovi on je vjerovao u snagu agresije.

Demokratski se svijet nalazi na prekretnici: ŽELI LI SAČUVATI MEĐUNARODNI PRAVNI POREDAK KOJI UKLJUČUJE NEPOVREDIVOST MEĐUNARODNIH DRŽAVNIH GRANICA ili će prihvatiti PRAVO JAČE DRŽAVE DA AGRESIJOM OKUPIRA TUĐE ZEMLJE?

Ma koliko to bilo daleko od nas, ne zaboravimo da u Republici Hrvatskoj živi ruska etnička zajednica kao neautohtona manjina, te da Putin može obznaniti kako je obvezatan krenuti protiv Hrvata kako bi zaštitio svoje sunarodnjake. U ovome se trenutku to čini kao vic, ali slijed njegovog napoleonskog sindroma to omogućuje. Treba kazati još nešto važno: nekoliko uglednih pripadnika ruske manjine u Hrvatskoj podržalo je okupaciju Krima.

Ukrajinska Vlada očekuje efikasnu pomoć demokratskih zemalja svijeta. Njezina je politika miroljubiva i ne kani se agresoru suprotstaviti oružanom silom. Bojim se kako ovakav defanzivan pristup neće donijeti ništa dobro. Slobodu nitko nikome neće donijeti na papiru.

Pogled na Hreščatik i požarom oštećenu Palaču Saveza Sindikata

Slušam i gledam prvog ukrajinskog predsjednika Leonida Kravčuka u jednoj panel-diskusiji. On je zbog svoje naivnosti i pomanjkanja političke inteligencije dugoročno nanio veliku štetu svojoj zemlji. Neću govoriti o drugim pogrješkama, već jedino o njegovome pristanku da se Ukrajina odrekne vlastitoga atomskog oružja. Povjerovao je u garanciju velikih sila danu u Budimpešti 1994. glede nepovredivosti ukrajinskih granica i poštivanja njezinog državnog suvereniteta. Vlastito atomsko oružje Kravčuk je poklonio Moskvi, a sada se može dogoditi da to isto oružje počne uništavati njezine gradove i istrjebljivati njezino pučanstvo – naravno, ukoliko ne prihvati Putinovu okupaciju dragovoljno.

Rusofilstvo u RH

Na žalost, u ovome trenutku treba javno prozvati HTV i sve vodeće medije koji su širili antiukrajinsko raspoloženje u Hrvatskoj i neposredno, pa i posredno opravdavali rusku agresiju. Takvih, ne pro ruskih, već pro-putinovskih emisija i tekstova nije bilo u Srbiji, kakvih je bilo u Hrvatskoj. Preneražen sam tom rusofilijom, i vjerujem kako je ona zamjena za jugofiliju. Naši su krotofobi progovorili kao rusofili. Čak na razini sveučilišnih profesora, veleposlanika, novinara i raznih stručnjaca.

Prednjačila je jedna profesorica s Hrvatskih studija koju su predstavljali kao stručnjaka za Ukrajinu, a o toj zemlji znade samo ono što su joj servirali iz Moskve. Bila je pozivana na Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio, kako bi širila antiukrajinsku omrazu. Sada sam u Kijevu, razgovaram s mnogim ljudima, od političara, preko književnika i novinara, do običnih uličnih prodavača i taksi vozača i imam pravo svjedočiti: ovdje nema ugroze ruske manjine, niti ruskog jezika. Na kioscima i dalje je teško doći do novina na ukrajinskome jeziku.

Barikade na Hreščatiku

Zašto naši rusofili nisu kazali koliko ima ukrajinskih gimnazija na Krimu, obzirom da je ondje živjelo 800 000 Ukrajinaca? Evo neka se znade: samo dvije. DVIJE.

U susjednoj Rusiji živi dva i pol milijuna Ukrajinaca. Koliko imaju vrtića, osnovnih škola i gimnazija na svome materinskome jeziku? Odgovor je 0 : NULA! Kako imaju obraza sve ovo prešućivati?

Hrvatski pokvareni rusofili (mislim na bolesnike koji podršku Putinu opravdavaju poštovanjem ruskoj kulturi i narodu, što je nespojivo) preko medija su sugerirali javnosti kako je Krim nasilno odvojen od majke Rusije i 1954, poklonjen Ukrajini. A to je obmana. Nisu bili u stanju kazati javnosti da je Rusija tada dobila u vlasništvo ukrajinske zemlje s najboljim humusom i dva i pol milijuna ljudi. Krim je tada bio zaostala, krševita i neplodna pokrajina. Zbog toga su ju i stavili unutar ukrajinskih, tada administrativnih granica. No, Sevastopolj su Rusi zadržali izvan Krima kao svoju bazu.

Strašne protu-ukrajinske laži valjaju se našim medijskim prostorom.

Primjer diskriminacije ukrajinske književnosti

Posjetio sam ogromnu robnu kuću čiji je vlasnik političar Vitalij Kličko. Naši su novinari permanentno vrijeđali ovog mudrog političara, stavljajući ispred njegovog imena pridjev bivši boksač, kako na ovaj način javnosti sugerirali da je riječ o glupom čovjeku. Uz Janukoviča nikada nisu stavljali pridjev, a riječ je o kriminalcu.

Kličkova robna kuća naziva se "Guliver". Na jednome od katova nalazi se knjižara. Potražio sam police s knjigama na ukrajinskom jeziku. Kako ih nije bilo, pomislih da je riječ o knjižari u kojoj se prodaju isključivo ruske knjige. Ipak sam upitao prodavačicu, a ona me uputila u dno velike prostorije. I doista na jednoj nevelikoj stelaži nalaze se knjige na ukrajinskome jeziku. Ovo, za mene čudo od diskriminacije književnosti većinskog naroda, pokušao sam fotografirati.

Polica s ukrajinskim knjigma u knjižari robne kuće "Guliver"

Tada mi je prišla mlada prodavačica i na ruskome jeziku zatražila da se predstavim i obrazložim razloge fotografiranja. U prvi sam se tren obrecnuo na nju i odgovorio kako fotografiram zbog vlastitih potreba, ali sam smanjio ton i rekao svoje ime, a potom zamolio njezino. Zove se Aleksandra. Evo malog dijaloga koji je uslijedio:
- Zbog čega ste ovako postupili prema meni?
- Zato što mislim da ste "špigun"?
- Čiji?
- Europski!
- Koje države?
- Izgleda Francuske ili Njemačke.
- Možda SAD-a?
- Ne SAD-e.
- Nisam špijun država koje ste spomenuli, već treće, a vi pogađajte: moja je zemlja u Europi i ima prekrasno more.
- ?
- Mi smo mala zemlja za veliki odmor!
- ?
- Naše se more zove Jadransko!
- ?
- Susjedi su nam Italija i Mađarska.
- ?
- Imamo Šukera i Bobana.
- ?
- Predsjednik nam je crveni političar?
- ?
- Imali smo diktatora Tita!
- Da! Da! Eta Jugoslavija. Znaju!
- A što ste po zanimanju?
- Pedagog!

Nakon ovakvog iscrpljujućeg dijaloga zamolio sam ju da mi pokaže knjige suvremenih ukrajinskih autora. Pokazalo se da na ovoj polici leže samo knjige daju autora: Ivana Drača (dvije zbirke stihova) i jedno prozno djelo Oksane Zabuško. Zamolih da mi nešto kaže o navedenim autorima. Odgovor je bio – muk!

Nije mi nakana osramotiti ovu simpatičnu curku, već otkriti kako su priče o tobožnjoj ugroženosti ruskog jezika u Ukrajini sramotna politička laž sračunata da posluži kao izgovor za vojnu agresiju na ovu zemlju.

Đuro Vidmarović