Referendum koji treba dubinski tumačiti 

Referendum o unošenju definicije braka kao zajednice muškarca i žene koji je održan 1. prosinca 2013. nadilazio je ustavno-pravnu činjenicu na koju se odnosio, a još manje skrb o jednoj „običnoj" riječi, čime vladajuća garnitura pokušava opravdati svoj poraz. Ovo je bio referendum koji treba dubinski tumačiti, jer ima više slojeva. Zbog ograničenog prostora navodim tek nekoliko bitnih momenata.

1.Politička dimenzija

Referendum o kojemu je riječ imao je prije svega političku dimenziju, što je vladajuća garnitura dobro znala i zbog čega je nastojala svim sredstvima spriječiti njegovo provođenje. Kada bi bila u pitanju „obična" riječ brak, vladajući se ne bi s toliko upornosti, agresivnosti i mržnje odnosili prema onima koji su predložili ustavnu promjenu.

Garnitura na vlasti koristila je većinu mas-medija kako bi govorom mržnje i ružnim difamacijama prikazali organizatore i potpisnike referenduma kao krajnje nazadnjake, hrvatske nacionaliste, čak se išlo tako daleko da su ih nazivali fašistima, a dr. Željku Markić SDP-ovski adept u Bruxsellesu otvoreno je klevetao kao osobu koja pripada nacistima. Nakon ovakvih tvrdnji smjelo se očekivati hapšenje gospođe Markić, ili bar prisilno, a „medicinski potkrijepljeno" aziliranje u psihijatrijskoj bolnici, kao što se učinilo s pokojnom ženom u atentatu stradalog novinskog tajkuna, te s jednom gospođom iz Splita i mladim političarom iz Zagreba.

Dogodila se i neviđena politička pristranost najviših foteljaša u zemlji. Predsjednik Države osobno se uključio u boj protiv referendumskog pitanja, a to su učinili i svi članovi Vlade, zatim predsjednik Sabora i tako dalje. Ovakav otvoreni i pristrani komunistički pristup politici tumačili su svojom brigom za „ljudska prava", „manjinska prava","prava homoseksualaca i lezbijki na brak", odnosno izjednačavanje naravnog braka s nastranim vezama.

PristranostDogodila se i neviđena politička pristranost najviših foteljaša u zemlji. Predsjednik Države osobno se uključio u boj protiv referendumskog pitanja, a to su učinili i svi članovi Vlade, zatim predsjednik Sabora i tako dalje. Ovakav otvoreni i pristrani komunistički pristup politici tumačili su svojom brigom za „ljudska prava", „manjinska prava","prava homoseksualaca i lezbijki na brak", odnosno izjednačavanje naravnog braka s nastranim vezama.Pada u oči neobična činjenica kako ta zajednica zapjenjenih persona nije shvatila raspoloženje biračkog tijela? Pa i nama koji ne raspolažemo nikakvim obavještajnim službama i bulumentom kupljenih novinara i žbira bilo je jasno kako će referendum dobiti podršku birača. Naprosto, referendumsko je pitanje bilo normalno, prirodno (naravno), politički mudro i sukladno kršćanskim temeljima ovoga naroda. Svako drugo rješenje bilo bi oblik kolektivne psihoze, ili manipulacije od strane specijalnih službi.

Kroz referendumsko izjašnjavanje biračko je tijelo očitovalo svoj odnos prema politici sadašnje koalicijske Vlade koju čine odnarođene ljevičarske neokomunističke i filo-jugoslavenske stranke SDP, HNS i IDS. Ta se koalicija pokazala potpuno nesposobnom za upravljanje zemljom. Vladu čine ministri nedorasli zadatku, neki čak pomalo infantilni i zbunjeni, neki nezainteresirani za rad, a neki s otvorenim protuhrvatskim ambicijama.

Premijer nastupa drsko, bahato, samouvjereno, a zapravo pokazuje da je silno nenadaren za politiku. Vladina gospodarska politika je katastrofalna. Ona ovu zemlju vodi u propast. Sada i slijepci vide o kojoj se obmani i prijevari radilo tijekom posljednjih izbora. Da su komunisti mogli ekonomski unapređivati svoje države, nikada se SSSR ne bi raspao.

Rezultati su pokazali taj stav, a on je za Vladu porazan. U zemlji razvijene demokracije već danas bi premijer stavio Poglavaru države svoj mandat na raspolaganje.

2. Moralna dimenzija

Glasajući „za" na referendumu ljudi su podržali vrijednost moralnih normi. Ovo se društvo moralno urušilo i ovaj je referendum ohrabrenje kako sve još nije izgubljeno. BorbaVidio sam kako su nosili jedan tako blasfemičan plakat da ga je mogao smisliti jedino gorljivi mrzitelj Kršćanstva: „I Isus je imao dva oca". Time su pokazali svoj odnos prema moralu i vjeri. Ako su računali kako će ovakvim nastupima dobiti simpatije biračkoga tijela, grdno su se prevarili. Gayevi komunistima trebaju kao peta kolona u borbi za ruiniranje Crkve, kršćanskih vrijednosti i nacionalne samobitnosti, a kada izgube vlast napustit će ih bez grižnje savjesti.Komunistima ma koliko se pokrivali novim političkim velovima, zajednički je prezir prema moralnim i etničkim postulatima koji čine osnovu etničkog identifikacijskog koda ovoga naroda.

Stoga su javno i osorno u opticaj stavljali političke etikete kojima su ranije protivnike ne samo politički eliminirali, već i ubijali. Tako smo opet slušali o „ustašama", „hrvatskim nacionalistima", „Hrvatima kao diskriminatorima", „vjerskoj zatucanosti", „konzervativizmu Hrvata", i tako dalje. Gadost do gadosti. Laž do laži.

Ogavnost leži i u tome što se jednu medicinsku manjinu stavilo u konfrontaciju s cijelim narodom, što ju se pretvorilo u instrument jedne obične ideologije. Time se ovu manjinu izoliralo, getoiziralo i učinilo remetilačkim faktorom. Izjave njezinih članova u kojima su vrijeđali velike svetinje naše Vjere, izrugivali našu Crkvu i biskupe, pljuvali po kršćanskome moralu, a zaštićeni policijom napadali sve koji su im se suprotstavljali samo su pojačavali uvjerenje birača kako se radi o pokušaju lijevog komunističkog udara.

Vidio sam kako su nosili jedan tako blasfemičan plakat da ga je mogao smisliti jedino gorljivi mrzitelj Kršćanstva: „I Isus je imao dva oca". Time su pokazali svoj odnos prema moralu i vjeri. Ako su računali kako će ovakvim nastupima dobiti simpatije biračkoga tijela, grdno su se prevarili. Gayevi komunistima trebaju kao peta kolona u borbi za ruiniranje Crkve, kršćanskih vrijednosti i nacionalne samobitnosti, a kada izgube vlast napustit će ih bez grižnje savjesti.

Zbog toga je jedna lezbijska aktivistica otvoreno prozvala Vladu koja ju navodno nije dovoljno štitila. To znači kako je očekivala da će Vlada mimo zakona, uključujući i uporabu sile, ispuniti sve njihove zahtjeve.

3. Manjinska dimenzija

Gay-udruga je precijenila svoje snage. Oslonila se na SDP, HNS i IDS kao na sigurne stupove. Gay-udruga je zaboravila, odnosno njihovi ideolozi su zaboravili, da nikada manjina ne može nadvladati i pokoriti većinu. Može prevarom doći na vlast, ali onda tu vlast može održavati jedino terorom, da bi potom sišla s vlasti. Gay-udruga može normalno živjeti ManjinaZar su vođe gay-manjine toliko samodopadni pa vjeruju kako će hrvatski narod dozvoliti da se u školama djecu usmjerava prema homoseksualnosti, a ostalu na seksualni promiskuitet, te animozitet prema braku i obitelji? Zar vjeruju kako će ovaj narod dozvoliti da gay-manjina izvodi orgije u crkvama i pred njima, da cijelome narodu nameće sebe kao uzor, kao neko novo plemstvo?tek onda ako poštuje većinski narod, ako uvažava njegove moralne norme, ako se ponaša pristojno, konstruktivno i objektivno.

Ako se osjeća dijelom šire zajednice. Smije li se od gay manjine očekivati iskazivanje patriotizma i rodoljublja, solidarnosti, socijetalnosti (...)? Kada su članovi gay-manjine organizirali davanje krvi, rad u Caritasu, pomaganje starima i nemoćnima, skupljanje novca za gladnu djecu? Ne, oni su pretežito u pekunijarnim zanimanjima, imućni, oholi i bahati. Oni su usredotočeni na zadovoljavanje samo svojih potreba.

Zar su vođe gay-manjine toliko samodopadni pa vjeruju kako će hrvatski narod dozvoliti da se u školama djecu usmjerava prema homoseksualnosti, a ostalu na seksualni promiskuitet, te animozitet prema braku i obitelji? Zar vjeruju kako će ovaj narod dozvoliti da gay-manjina izvodi orgije u crkvama i pred njima, da cijelome narodu nameće sebe kao uzor, kao neko novo plemstvo? Možda je književnik Raos u pravu kada javno govori o „pederskoj ideologiji". Ideologije su opasne, a ova je vrlo opasna jer udara u same moralne temelje ove nacije.

Da se razumijemo: gay-društvo ima pravo na svoju udrugu, svoje ponašanje i tome slično. Nitko ih ne smije progoniti zbog toga. Nitko ne smije dirati u njihovo ljudsko dostojanstvo. Ne smije im se suditi, jer je i papa Franjo kazao: „Tko sam ja da im sudim". Ali oni nemaju pravo svoje potrebe nametati većini i progoniti sve one koji su normalni. Ne smiju djelovati nasilno.

Ne smiju se stavljati u funkciju trojanskog konja nekih političkih stranaka. To može biti uzrok još većih nesporazuma. Srpska manjina u RH, daleko brojnija od gay-udruge, krivo je postupila kada je ušla u rat s većinskim narodom.

Gay ljudi i žene trebaju živjeti u prijateljstvu s ostalim svijetom. Neka im se u svakodnevni govor vrate riječi kao što su protokolarnost, bon-ton, skrovitost, stid, samozatajnost, sramota, privatnost, bogobojaznost.

4. Primjedbe

Vlada i njezini trabanti nazivaju građane koji su glasovali „za" konzervativcima i tako dalje. SDP, HNS i IDS su, tobože, napredni. To je okretanje pile naopako. Upravo su komunisti, neokomunisti i svi njihovi pristaše, pravi konzervativci i reakcionari. Oni žele povratak režimu i ideologiji koju je povijest odbacila, režimu koji je ubio ljudi više nego bilo koji drugi u povijesti.

Ne sastoji se progres u tome da nastojiš što više djece pretvoriti u homoseksualce, učiti ih da ne postoji moral, niti stid, niti etika, već je dopušteno sve što je tvoja potreba. Zar je progres to da se zakonski omalovaži, a zatim i uništiti kršćanski brak?

Iz Kanade dolaze vijesti koje sam, da budem neskroman, predviđao i o tome pisao ranije, kako će pobornici „pederske ideologije" kada se infiltriraju u vlast, zabraniti Bibliju, odnosno dozvoliti korištenje njezinih dijelova na selektivan način. Iz Kanade stižu vijesti upravo o tome. I to u ime ljudskih prava.

Za sada smo izbjegli ovakvo rješenje. Zapravo, zabrana Biblije kao riječi Božje je put u totalitarističko društvo, u jednoumlje, a to znači uništavanje Kršćanstva, ali i kulturnih stečevina zapadne hemisfere. Već je u povijesti vladala parola „Ubijmo bestidnicu!" Bio bi to sumrak Europe.

Đuro Vidmarović