Povodom šovinističkih nastupa srpskih športskih navijača u Vukovaru

U više sam navrata upozoravao na zabludu domaćih političara i njihovih inozemnih pokrovitelja kako uz pomoć športskih natjecanja mogu pridonijeti hrvatsko-srpskome međunacionalnom pomirenju, jer je međudržavno ostvareno. Tako je mislio i jugoslavenski diktator Tito, dajući najveći mogući značaj posebno jugoslavenskoj nogometnoj reprezentaciji kao integrativno čimbeniku jugoslavenskog melitingpota. Pokazalo se da je to bila utopija koja se, kao i sve utopije kada postanu politička pragmatika, pretvarila u krvavi rat.

Podsjećamo na znamenitu nogometnu utakmicu između hrvatskog „Nogometnog kluba 'Dinamo" i srbijanskog „Fudbalskog kluba 'Crvena zvezda" što je održana u Zagrebu na stadionu „Maksimir",13. svibnja 1990. godine. Par tjedana prije ove utakmice održani su u tadašnjoj SR Hrvatskoj prvi višestranački parlamentarni izbori, na kojima je premoćno pobijedila Hrvatska demokratska zajednica.

Navedena je nogometna utakmica ušla u nacionalnu povijest. Američka TV kompanija CNN uvrstila ju je među pet onih koje su promijenile svijet. Amerima je to već tada bilo jasno, za razliku od domaće crvene nomenklature. Podsjećamo: Navijači beogradskog tima koji se nazivaju „Delije" svojim su političkim provokacijama izazvali nerede. U Zagreb ih je tada pristigao enormno velik broj od 3.000 ljudi, što govori o pomno pripremljenoj masovnoj akciji političkog karaktera skrivenoj iza športskog natjecanja.

Njihov je vođa bio velikosrpski šovinist i kasniji ratni zločinac bez presedana Željko RažnjatovićArkan. Mnogi koji pišu o ovome povijesnom događaju namjerno izostavljaju njegovo ime, kako bi „Delije" stavili izvan velikosrpskog političkog koncepta i abolirali ih od četničko-orjunaške politike.Pored Arkana tada je na sceni još jedna četnička figura,Miroslav Šolević, vođa Miloševićevog velikosrpskog pokreta na Kosovu, nazvanog „Antibirokratska revolucija". Taj je Šolević pripremao velikosrpski masovni „miting istine" u Zagrebu, najavljujući kako će sa zadovoljstvom ispiti kavu na osvojenom Trgu Republike, kako se tada zvao Trg bana Jelačića.

„Delije" su u svom ograđenom prostoru, počeli razbijati po stadionu nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili „Bad Blue Boysi". Pri tom su uzvikivali Hrvatima jasne i razarajuće parole: "Zagreb je Srbija!" i "Ubit ćemo Tuđmana!" Probivši zaštitnu ogradu počeli su napadati Dinamove navijače stolicama i noževima.Navedene parole nisu imale športski već apsolutno politički sadržaj, kao i ove koje su prije nekoliko dana izvikivali mladi Srbi u Vukovaru. „Delije" su nastupile kao kohorta militantnog velikosrpstva.

Navijači „Dinama" shvatili su o čemu je riječ i osokoljeni rezultatima prethodnih parlamentarnih izbora i opće atmosfere ponosa,suprotstavili se militantima iz Srbije. Pokušali su se probiti na teren pola sata kasnije, ali su bili brzo napadnuti od postrojbe specijalne policije koju su većinom činili Srbi, koji su bili blagi prema ponašanju gostujućih navijača. Policajci su se pritom koristili palicama i suzavcem. Za par minuta, situacija se otela nadzoru, budući da BBB više nisu mogli biti zadržani od strane policije. BBB su izašli na teren kako bi se dočepali „Delija". Sat vremena kasnije, s desetcima ozlijeđenih, bitka je završila.

Usred cijelog kaosa, nekoliko Dinamovih igrača je ostalo na terenu, dok su igrači „Crvene zvezde" već napustili teren i bili u svlačionicama.

Dinamove su navijače od premlaćivanja branili Zvonimir Boban, Vjekoslav Škrinjar i trener Josip Kuže. Slijedi znamenita scena: Zvonimir Boban, kapetan Dinama, napao je policajca koji je tukao Dinamovog navijača. BBB-ovci su se uskoro stavili u obranu Bobana poput tjelesnih čuvara. Zbog tog čina, Boban je postao hrvatski nacionalni junak i povijesna osoba, dok su ga Srbi proglasili "nacionalistom".

Bio je suspendiran od strane Jugoslavenskog nogometnog saveza na 6 mjeseci te je protiv njega podignuta optužnica, unatoč tomu što je napadnuti policajac (za kojeg se naknadno ispostavilo da je bio Bošnjak) javno oprostio Bobanu taj napad. Taj je milicajac kasnije priznao kako su ga kolege nagovarale da Bobanu puca u leđa. Boban je zbog 'starta' na milicajca kažnjen s 9 mjeseci neigranja pa nije išao niti na Svjetsko prvenstvo u Italiju.

Mnogo godina kasnije govoreći o spomenutom incidentu Boban je izjavio:

„Mogu samo reći da... sam reagirao na jednu... veliku nepravdu koja je bila toliko očita... da jednostavno čovjek s... s minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom ili čovjek koji ima osjećaj za... za minimalnu pravdu ne može ostat miran. Ne može ne reagirati na neki način. Ja sam kasnije bio isprovociran budući da... ja jesam psovao, svašta sam vikao milicajcima i tako bilo je, bilo je sigurno i s moje strane dosta provokacija prije nego što me onda milicajac udario i onda sam mu ja vratio."

Zlatko Kranjčar dvadeset godina kasnije, govoreći o tome danu, ispravno je zaključio:

„13. svibnja dio je točke na i generacije 1990. koja je u sebi nosila revolt, a protiv tadašnjeg režima. Toga dana dala je poticaj stvaranju hrvatske države."

Navedeno podsjećanje na ovaj športski događaj potrebno je kako bi se još jednom upozorilo političare da se međunarodne športske utakmice ne smiju stavljati u Prokrustovu postelju dnevne politike, jer se ne mogu odvojiti od nacionalne samobitnosti navijača, pa makar športaši pojedinog tima ili osobno ipristali na manipulaciju. Nije riječ samo o nogometu, ili košarci, odnosno ekipnom, već i o individualnome športu.

Ako pratimo nastupe srbijanskog tenisača Novaka Đokovića lagano ćemo uočiti kako je svaki njegov nastup u funkciji srpske nacionalne homogenizacije. U takav kontekst treba staviti i velikosrpsko ponašanje mladih Srba u Vukovaru. Oni su odgojeni u nacionalno ekspanzivnome duhu i očekivati kako će pljeskati hrvatskoj reprezentaciji, ili stajati mirno dok se svira hrvatska himna nije realno.

Politika stranaka i političkog vodstva Republike Srbije, ali i Srpske Pravoslavne Crkve kontinuirano je u funkciji srbijanske nacionalne homogenizacije u varijantama koje su svijetu „prihvatljive" u danom momentu. Protuhrvatstvo i protualbanstvo je neodvojivi dio te politike. Ono prožima tamošnji medijski prostor, sastavni je dio odgojno-obrazovne literature i pripada vokabularu njihovih crkvenih uglednika. Tko ne vjeruje da je tako, neka u Srbiji izvrši sociometrijsko istraživanje na temu prema kojim narodima ondje vlada najveći animozitet.

Problem je što hrvatska politička elita tu činjenicu ne shvaća i pokušava popuštanjem, pa čak i odricanjem od nacionalnih istina u pogledu povijesti, kulture, književne baštine, etnografije, jezika, pa čak prihvaćanjem poniženja Domovinskog rata, postići neke uspjehe na međunarodnoj sceni. Svako takvo popuštanje u Srbiji se tretira kao slabost, nakon čega slijedi pojačana retorika glede nacionalne ekspanzije Srba na prostoru bivše SFRJ.

Navodimo malu kronologiju:

22. 7. 2013.

Nakon konačnog privođenja pravdi u Trpinji građana srpske nacionalnosti koji su činili zločine nad Hrvatima tijekom velikosrpske agresije, uslijedila je politička akcija iz Beograda. Tamošnja državna vlast koristi člana nekadašnje tzv. Vlade tzv. SRK, Savu Štrpca, da kroz nevladin sektor, odnosno posredstvom monstr-udruge „Veritas", odrađuje ono što je visokoj politici nezgodno. Indikativno je što taj Savo Štrbac kao tajnik Martićeve vlade, još nije optužen kao ratni zločinac po zapovjednoj odgovornosti. Umjesto toga on se javlja kao arbitar u hrvatsko-srpskim odnosima s jasnim ciljem reanimacije crknutog Plana Z4, kao da „Oluje" nije nikada bilo.

Vampirski političar i vampirski plan. Dne 22. srpnja 2013. pojavio se u našem tisku sljedeći naslov: „Hrvatski Srbi zamolili vlast u Srbiji da osudi ponašanje Hrvatske kako ne bi opet morali u izbjeglištvo!" U navedenome naslovu novinara zbunjuje glagol „zamoliti", jer mu ne spada u navedeni kontekst. Novinar ne shvaća dvoličnost i političku podvalu kojom se koriste Štrbac i njegovi. Glagolom „zamoliti" optužuju Hrvatsku za progon svojih građana srpske nacionalnosti.

Stoga naš novinar piše:

„Nakon niza nedavno objavljenih informacija koje kompromitiraju pripadnike srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, u zaštitu 'potlačenih' hrvatskih Srba uključio se i direktor Veritasa i bivši sekretar vlade tzv. Republike Srpske Krajine, Savo Štrbac. Čovjek koji je ne tako davno, zazivao krah hrvatske države, a optužnicu protiv generala Gotovine nazivao početkom hrvatskog kraja, sada traži pomoć od toliko omražene zemlje!Od Hrvatske zahtjeva da spriječi medijsku i svaku drugu hajku na Srbe koji su, kaže izloženi strahovitim pritiscima koji su kulminirali trpinjskim uhićenjima. Zaključak je to Ureda za dijasporu i Srbe u regiji koji je održan prije nekoliko dana, a uz direktoricu navedenog Ureda susretu su nazočili Savo Štrbac i predsjednik Asocijacije izbjegličkih udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir".

Iz navedene obavijesti se uočava cijela mreža institucija koje su uperene protiv RH. U ovom slučaju to su: „Veritas" na čelu s navedenim Štrpcem,,, „Ured za dijasporu i Srbe u regiji", te „Asocijacija izbjegličkih udruženja Srba iz Hrvatske", na čelu s Milojkom Budimirom. Taj Milojko je „u ime izbjeglih i prognanih Srba, zamolio je vlast u Srbiji da osudi ponašanje Hrvatske i tako zaštiti preostale sunarodnjake kako ne bi opet morali u izbjeglištvo!"

26. 7. 2013.

Nakon Štrpčeve intervencije, uslijedio je osvetnički pohod na Hrvate u Vojvodini. Kamenovan je „Hrvatski kulturni dom" u Somboru. Predsjednik somborskog Hrvatskog kulturno umjetničkog društva (HKUD) "Vladimir Nazor" Mata Matarić je izjavio da se prvi incident dogodio u noći između 26. i 27. srpnja, kada su vandali ciglama i kamenjem razbili sedam prozora Hrvatskog doma, koji je sjedište HKUD-a.

Nepoznati počinitelji razbili su kamenjem prozore Hrvatskog doma, a dan kasnije su ispred zgrade uzvikivali »ustaše« i »ubij ustašu«, objavio je u petak tjednik na hrvatskom jeziku u Vojvodini „Hrvatska riječ".„O tome smo odmah obavijestili policiju, koja je postavila jednu patrolu da dežura ispred Hrvatskog doma, jer smo se pripremali za (žetvene svečanosti) 'Dužijanca".

Aleksandar Vučić potpaljuje antihrvatsko raspoloženje u Srbiji 4. 8. 2013.

Nekadašnji Šešeljev suradnik Aleksandar Vučić danas je najmoćniji političar u Srbiji. Tako mu tepaju neki naši novinari, zaboravljajući da on djeluje u tandemu s aktualnim predsjednikom Srbije Tomom Nikolićem, zvanim Tomo Grobar, kojega je Šešelj osobno inaugurirao u četničkog vojvodu. Za protuhrvatsku histeriju iskorištena je proslava vojno-redarstvene akcije „Oluja".

Naš novinar piše:

„I Srbija obilježava Oluju. Na misi koju je vodio vladika Atanasije Rakita, našla se srpska politička elita na čelu s prvim potpredsjednikom vlade i ministrom obrane Aleksandarom Vučićem, kao i poznata 'mirotvorka', nekadašnja predsjednica Republike Srpske i jedina žena optužena za ratne zločine, Biljana Plavšić. Vučić je poslije mise žrtvama 'Oluje', rekao da je danas tužan dan za cijelu Srbiju i sve Srbe ma gdje oni živjeli, i poručio da Srbija ne može zaboraviti najveće etničko čišćenje počinjeno poslije Drugog svjetskog rata, javio je B92.'Toliko stradalih, a bez ozbiljne odgovornosti za one koji su zločine počinili. Jedina pouka koju možemo izvući je da moramo stvoriti jaku i moćnu Srbiju, jer jedino na taj način možemo pomoći našem narodu ma gdje on bio. Samo jaka, stabilna i moćna Srbija može pomoći svom narodu, ma gdje on živio, i jedino takva Srbija može ga zaštititi od događaja kakva je bila 'Oluja', poručio je Vučić pretvarajući misu u ratni poklič i poziv za osvetu."

Podsjećamo da je patrijarh SPC Irinej energično osudio oslobađanje generala Gotovine i Markača i s oltara poticao negativne emocije kod svojih vjernika zbog tobožnje nepravde koje se čine Srbima, bez riječi o njihovom udjelu u velikosrpskoj agresiji. Takve agresije za Patrijarha nije bilo. Prije toga bio je dočekan u Zagrebu s najvećim počastima, gdje je otvorio gimnaziju za Srbe u Hrvatskoj pod nazivom „Sveti Sava".

Podsjećamo na manastir Krka gdje se školuju budući svećenici SPC, za koje je ustanovljeno da su prožeti četničkom ideologijom. Umjesto njih naše su vlasti napale hrvatske mladiće iz Kistanja, jer su se potukli s tim militantima u mantijama.

Citiramo jednu obavijest o ponašanju ekipa koja djeluje u ovom Manastiru:

„Manastir Krka gura se na simboličkom planu u ravan Dečana i Mileševa. Nadnevka 08. veljače 2010. jedan od šefova Srpske napredne stranke Borislav Pelević branio se u 'Vestima' od optužbe za ratni zločin (prijavili su ga radikali) 'tvrdeći da se u tom periodu nalazio u Manastiru Krka u Dalmaciji, gde je, kako kaže, oko 150 tamošnjih bogoslova štitio i obučavao borilačkim veštinama i baratanju oružjem'. Što su sve bogoslovi naučili od vas?

'Radilo se o mladim ljudima koji nikada nisu imali kontakt sa oružjem, niti su bilo šta znali o borbi. Svakog dana pre podne imali smo fizičke pripreme - trčanje, učenje borilačkih veština prsa u prsa. Popodne smo imali vežbe gađanja, dok smo predveče kopali rovove. Nakon mesec dana bio sam potpuno zadovoljan njihovim uspehom i zaključio sam da ubuduće mogu sami da se odbrane od napada Hrvata.'

Zašto ste boravili u Manastiru Krka? 'Moj tadašnji komandant Željko Ražnatović Arkan poslao je mene i još četvoricu vojnika u Manastir Krka da štitimo bogoslove koje su Hrvati danonoćno napadali sa obližnjih brda.' Kada je to bilo? 'Tamo sam boravio od 29. marta do kraja aprila 1992. godine. U toku mog boravka u Manastiru Krka i supruga mi se porodila, tačnije 17. aprila. Tim povodom sam rešio da se krstim, što je sve ubeleženo u tamošnjim crkvenim knjigama. Tome mogu da posvedoče i 150 tadašnjih bogoslova, kao i vladika Nikolaj, koji je u ovaj manastir izbegao iz Šibenika.' Nije li čudno obučavati ratnim veštinama bogoslove? 'To nije u suprotnosti sa crkvenim načelima. Zapravo, to je bilo u skladu sa crkvenim pravilima, da se bore protiv dušmana.'

Čovječe, Shaolin je dječji vrtiću u usporedbi s Manastirom Krka.

Nažalost, tragični i tužni incident u Manastiru Krka i oko njega ima dublje korijene. Oni možda nisu vidljivi današnjim mladima generacijama, ali sežu u nedavnu prošlost, kada je Srpska pravoslavna crkva svojim cijelim bićem stala uz bok agresora. Svi su episkopi napustili Hrvatsku, povučeni su svi svećenici. ..." - kaže nam Darko Pavičić. Je li to izrekao da nam plasira sumnjivu istinu o incidentu u Kistanjima, ili namjerno krivo govori o spomenutom incidentu da bi naglasio sramotno ponašanje Srpske pravoslavne crkve za vrijeme Domovinskog rata.

Pavičić je preskočio nekršćansko ponašanje SPC u takozvanoj SAO Krajini. Pavičić propušta dodati da se ideologija SPC temelji na kosovskom mitu i svetosavskoj isključivosti. ... Postavljena je magijska simbioza srpske države i srpskog pravoslavlja. Bojim se da slijede nove 'bogoslovne' provokacije prije ulaska u EU i nakon ulaska u EU, kada će lokalna samouprava dobiti nove mogućnosti. Pavičić u incidentu u Kistanjima razlikuje bogoslove iz pravoslavnog Manastira Krka i maloljetnike iz Kistanja, mahom Janjevce, za koje onda kaže da potječu iz SDP-ovih obitelji. Što su mu te SDP-ovske obitelji? Janjevci SDP-ovci!

Pavičiću je očigledno pozlilo od "recepta mitropolita Jovana". Ako je zaista riječ o SDP-ovcima, imamo pravo zapitati se jeli nesposobni SDP toliko u gabuli da potiče međunacionalne sukobe? Znate, priča se da Račan nije dao naše generale, Zoran Milanović hvali Franju Tuđmana, neregistrirana mladež SDP-a mlati pravoslavne bogoslove - koja je stranka desnica u Hrvata?(...)".

Čast normalnim srpskim svećenicima i bogoslovima, jer smo sljedbenici zajedničke kršćanske vjere i trebali bi biti jedni drugima kao braća. No, otvorena potpora SPC terorističkoj paradržavi poznatoj kao Srpska Republika Krajina, nastaloj okupacijom velikih dijelova Republike Hrvatske, kada je i sam tadašnji srpski Patrijarh dolazio davati im potporu ne može se drukčije označiti, doli velikosrpskim političkim programom. A postupak hrvatskih vlasti prema monasima i studentima u manastiru Krka, odnosno ignoriranje činjenice da se ondje stvorilo velikosrpsko gnijezdo, poslao je poruku i Hrvatima i Srbima.

Prvima negativnu, drugima afirmativnu. Umjesto da se postupa po zakonu i sukladno povijesnim činjenicama. Normalan političar mogao je očekivati vrlo skoro „isčitavanje" ove poruke. Kod Srba kao slobodnije protuhrvatsko djelovanje, a kod Hrvata jačanje uvjerenja kako imaju Predsjednika i Vladu kojima su bliži Aleksandar Vučić i Toma Grobar nego Franjo Tuđman.

Nakon Kistanja, uslijedila je još snažnija jugofilska poruka. Poslali su ju hrvatski političari na proslavi navodnog partizanskog ustanka u Srbu, nazivajući sve koji sumnjaju u povijesne izvore, da su „ustašoidi". Ovakav naziv političkih protivnika spada u najodvratniji vokabular iz doba komunizma, jer se onoga koji je takvu etiketu dobio, hapsilo, sudilo, slalo na robiju, ili ubijalo. Poruka iz Srba bila je snažna potpora onim hrvatskim Srbima koji su ostali vjerni ideji Velike Srbije". „Još sve nije rešeno" – često se među njima izgovara. Takve poruke udaljavaju nas od suživota i međunacionalne harmonije, jer raspaljuju strasti, izazivaju međunacionalne parbe i u konačnici štete srpskoj nacionalnoj manjini. Nešto slično unutar hrvatske manjine u Srbiji teško je zamislivo. Razmislimo o tome.

Uslijedila je proslava „Oluje" 2013. u Kninu. Na žalost, poneseno netransparentnom, pa i mlitavom politikom hrvatskog vodstva, a vrlo transparentnim nastupom srbijanskih vođa, proslavu „Oluje" političko vodstvo srpske nacionalne manjine u RH nastavilo je tretirati kao i Aleksandar Vučić. Na svoju štetu, dakako. Ako su toga svjesni! Sve ove brojne voluntarističke, mekane, ili otvoreno prosrpske poruke hrvatskih političkih lidera na vlasti i njihovih glasnogovornika u medijima, pomno se prate u „regionu". Evo nekih odgovora na ljigavu politiku Zagreba:

Primjer prvi daje nam hrvatski ministar unutarnjih poslova

14. 8. 2013.

„Velikosrpsko 'Jandrino jato' ipak nastupa u Udbini!

Službeni vojni orkestar sjeverno-dalmatinskog korpusa vojske RSK 'Jandrino jato' ipak će nastupati u Udbini. Nastojanja da se nastup spomenute grupe zabrani propala su. Odgovor PU Ličko-senjske zaprimljen je 16. 8. 2013. godine, a njime su potvrđena nagađanja da će službeni vojni orkestar sjeverno-dalmatinskog korpusa vojske RSK 'Jandrino jato' ipak nastupati u hrvatskoj Udbini.S obzirom na to da je zahtjev za zabranu nastupa skupine 'Jandrino jato' došao i do Ministra unutarnjih poslova RH-a, isti je navedeni nastup i odobrio.

Donosimo čitav dopis PU Ličko-senjske:

'REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA UPRAVA LIČKO-SENJSKA
S L U Ž B A P O L I C I J E

Broj: 511-04-03/03-7564-13.
Gospić, 14. kolovoza 2013. g.

Poštovani,

vezano za Vaš podnesak koji ste uputili putem e-pošte Ministarstvu unutarnjih poslova kojim zahtijevate zabranu održavanja javnog okupljanja zakazanog za dan 19. kolovoza 2013. godine u Udbini, Mutilić bb, povodom proslave srpskog „Preobraženja" uz nastup grupe „Jandrino jato", obavještavamo Vas da je člankom 42. Ustava RH zajamčeno da se svakom priznaje pravo na javno okupljanje dok je člankom 1. Zakona o javnom okupljanju („NN" broj128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11 i 78/12) propisano da svatko ima pravo na javno okupljanje pod uvjetima utvrđenim citiranim Zakonom.

Isto tako, citiranim Zakonom propisana su ograničenja prava na javnom okupljanju koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.

Sloboda govora i javnog nastupa ograničena je na svakom javnom okupljanju zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti pa tako i na javnom okupljanju koje je sukladno Zakonu o javnom okupljanju, nadležnoj policijskoj postaji prijavljeno za dan 19. kolovoza 2013. godine u mjestu Mutilić, općina Udbina.

U slučaju kršenja odredbi Zakona o javnom okupljanju policija će postupiti sukladno ovlastima propisanim Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09), Zakonom o javnom okupljanju i drugim pozitivnim propisima RH, te će se poradi osiguranja dokaza u eventualnim daljnjim postupcima pred nadležnim tijelima koristiti i snimljeni video materijal sa navedenog javnog okupljanja.

Nadalje, poštovani gsp. Adrinek, vezano za Vaše navode da „djelatnici policije nisu postupali sukladno Zakonu o javnom okupljanju,članak 22 t.5, a posebno kada je gažena i pljuvana Hrvatska zastava", izvješćujemo Vas da ta konstatacija ne stoji, budući je u našim evidencijama evidentirano počinjenje kaznenog djela iz čl. 151 Kaznenog zakona opisano kao „Povreda ugleda Republike Hrvatske". Navedeno kazneno djelo počinjeno je dana 20. kolovoza 2008. godine na javnom okupljanju „Preobraženja" u mjestu Mutilić od strane dvadesetogodišnjaka koji je na mjestu događaja po policijskim službenicima uhićen i priveden u nadležnu Policijsku postaju, te nadalje procesuiran prema Županijskom državnom odvjetništvu u Gospiću.

S poštovanjem"

Primjer drugi - 15. 8. 2013.

„Srpski navijači usred Vukovara s transparentima na ćirilici, a njihovi mediji grad heroj nazvali srpskim!

Na utakmici europskog prvenstva u Borovu između juniorskih reprezentacija Grčke i Srbije navijači Srbije pristigli iz Borovog sela, njih nekolicina i većinom djeca (spac. a.), rasprostrlo je srbijansku zastavu na kojoj je ime grada heroja bilo ispisano na ćirilici. Jedan od navijača koji su sudjelovali u incidentu je pobjegao, a policija za njim, doznaje portal dnevno.hr traga".

Novinar ublažava incident pa piše o „nekolicini" navijača, koji su bili „većinom djeca". Kasniji tekstovi, kao i fotografije, pokazali su kako je riječ o mladim ljudima, ali ne djeci, među kojima je bilo i sveučilišnih nastavnika. A to je nešto drugo od onoga što sugerira novinar.

No, on dalje izvješćuje:

„Srbijanski mediji idu korak dalje pa Vukovar nazivaju i svojim gradom. Naime, hvale izvrsnu atmosferu na utakmici i daju prostora i 'šestom igraču', odnosno dobroj podršci iz publike. Srbijanski list 'Kurir' izišao je s naslovom: 'Srpski Vukovar: Navijači pružili spektakularnu podršku košarkašicama Srbije'. Izbornik košarkaške reprezentacije Srbije Zoran Kovačić nakon utakmice je komentirao: - Za kraj, moram da istaknem neverovatnu podršku koju smo imali od naših navijača u Vukovaru. Napravili su takvu atmosferu kakvu nisam doživeo za 41. godinu koliko se bavim trenerskim poslom. Od srca im se zahvaljujemo i obećavamo da ćemo im prirediti još razloga za slavlje na ovom Evropskom prvenstvu".

Isti dan jedan zagrebački dnevnik daje nešto drukčiju sliku:

„Neviđena provokacija Srba na EP-u košarkašica u Vukovaru!

Policija je odmah shvatila da je riječ o provokaciji i ekspresno uklonila tu zastavu kako bi spriječila još veći incident

Piše: Branimir Bradarić/VLM

Odmah prvoga dana Europskog prvenstva u košarci za juniorke, koje se igra u Vukovaru i Vinkovcima, zbog incidenta na prvoj utakmici koja je igrana u Sportskoj dvorani u Borovu naselju reagirala je policija radi provokacije navijača. Na utakmici Srbije i Grčke skupina od 70-ak navijača sa srpskim zastavama bučno je navijala za Srbiju. Među svim tim zastavama bila je jedna zastava srpske nacionalne manjine na kojoj je bio natpis ''Vukovar'' ispisan na ćirilici.

Prema riječima jednoga od očevidaca cijeloga događaja, policajac nije znao smije li se koristiti takva zastava ili ne pa je kontaktirao policijsku postaju. Poslije toga je zajedno s još jednim policajcem krenuo među navijače tražeći da mu se preda sporna zastava. Međutim, navijači su se tome usprotivili, počela je prepirka te je jedan od njih, za kojega ovaj očevidac kaže da je vjerojatno navijački vođa, bacio zastavu među ostale navijače.Potom je uslijedilo naguravanje s dvojicom policajca da bi se situacija ubrzo smirila. Ubrzo je u dvoranu stiglo policijsko pojačanje. Gledatelji iz dvorane kažu kako je ta skupina navijača uzvikivala i ''Kosovo je srce Srbije'', ''Vukovar je srce Srbije'', ''Ovo je Srbija'' i slično. Od policije doznajemo i da je poslije tog događaja sve proteklo mirno, ali i da policija traga za vođom navijača koji se ubrzo izgubio iz dvorane. (...)"

Idući dan, tj. 16. 8. 2013.već se saznalo da šovinistički navijači iz Srbije nisu pretežito djeca. Jedan od njihovih vođa je mladi sveučilišni nastavnik iz Vukovara, kojemu hrvatski mediji, kako bi umanjili šovinistički koncept, tepaju nazivajući ga širokim pojmom „mladić".

„Mladić koji je izvjesio srpsku zastavu je asistent na Veleučilištu 'Lavoslav Ružička' u Vukovaru?

Iako je naš čitatelj bio uvjeren da je gotovo nemoguće da je riječ upravo o mladom asistentu te da je riječ samo o strastima i emocijama, nakon kratkog istraživanja uvjerio se, kako kaže, da je doista riječ o Stefanu Boškoviću. 'Mi možda jesmo odvojeni papirom i učionicom u školi, međutim, to se gubi kad se nađemo na ulici, idemo u iste kafiće', govorio je prije par mjeseci Stefan Bošković, asistent na Veleučilištu "Lavoslav Ružička" u Vukovaru za Al Jazeeru. No, kako nam piše čitatelj čiji su podatci poznati redakciji, upravo je Bošković uhapšen sa srpskom zastavom na kojoj je pisalo Vukovar. 'Jutros sam dobio sliku provokatora sa srpskom zastavom na kojoj je pisalo Vukovar.

Ispod nje je pisalo kako je riječ o Boškoviću', kaže naš čitatelj. Iako je naš čitatelj bio uvjeren kako je gotovo nemoguće da je riječ upravo o mladom asistentu te da je riječ samo o strastima i emocijama nakon kratkog istraživanja uvjerio se kako kaže da je doista riječ o Stefanu Boškoviću. 'Nema sumnje da je to dotični provokator', uvjeren je čitatelj koji nadodaje kako također nema sumnje da je sve to identičan obrazac ponašanja kao i prije 20 i nešto godina kada se pričalo o bratstvu, a ujedno pripremalo i oružje po kućama i usput hodočastili mitinzi i utakmice".

Režimski izvještaj je, dakako, netransparentan, čak na štetu Hrvata, a činjenice ublažene:

„Mladić prijavljen zbog natpisa 'Vukovar' na ćirilici.
U kratkom policijskom izvješću navodi se samo da je na utakmici Srbije i Grčke došlo do počinjenja prekršaja iz Zakona o suzbijanju nereda na sportskim natjecanjima. Poslije incidenta na košarkaškoj utakmici iz PU navode da je 23-godišnjak iz Vukovara prekršajno prijavljen te mu je izrečena i zabrana posjećivanja sportske dvorane Dražen Petrović, u kojoj se igraju i utakmice EP-a za juniore, u sljedećih osam dana".

Taj mladić ima ime i prezime, a osim toga sveučilišni asistent mora biti stariji od 23 godine. Najprije je znanstveni novak, a zatim asistent. Ovaj mladić je visokoobrazovan predstavnik etničke elite srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, budući lider i zbog toga nije bilo tko. Isti dan „Jutarnji list" donosi preciznije izvješće. Sada se već broj navijača od nekolicine „maloljetnika i djece" popeo na skupinu od oko 200 ljudi, a nasilje srbijanskih navijača bilo je toliko da je morala intervenirati hrvatska specijalna policija:

„Interventna policija spriječila sukob hrvatskih i srpskih navijača u Vukovaru

Zahvaljujući pravodobnoj reakciji interventne policije u petak poslijepodne u Vukovaru je spriječen fizički sukob hrvatskih i srpskih navijača. U poluvremenu utakmice Srbije i Portugala na EP za košarkašice do 18 godina, nekolicina od 200-tinjak srpskih navijača (uglavnom Srba iz Vukovara i njegove okolice), kako navodi Jutarnji, poželjela je izaći iz dvorane kako bi se sukobili sa pedesetak hrvatskih navijača koji su se stacionirali na terasi kafića nasuprot dvorane Dražena Petrovića. No, policija ih je u tome spriječila i privela.

Kako pak piše ..., u poluvremenu je došlo do prve krizne situacije kada su se pred dvoranom pojavila tri navijača u dresovima Dinama(spac. a.), a u tom trenutku gotovo svih dvjestotinjak navijača potrčalo je prema izlazu, što je ponovno spriječila policija.Interventna policija je po završetku utakmice napravila živi zid između hrvatskih i srpskih navijača koji su se u koloni udaljili u smjeru Borova Sela. Sukob je bio jedino verbalne prirode, navodi Jutarnji'. (...)

Iz Stožera također ocjenjuju kako su burna zbivanja u proteklih nekoliko mjeseci, od najave uvođenja dvojezičnosti u Vukovar, pa do 'srpskih nacionalističkih ispada na sportskom borilištu, jasan znak potrošenosti modela na kojima je počivala mirna reintegracija i znak su da Hrvatska pod hitno mora i treba redefinirati svoju politiku prema nacionalnim manjinama, pogotovu prema srpskoj nacionalnoj manjini, kako bi nova politika razbila okove samosegregacije te dovela do integracije te zajednice u hrvatsko društvo".

Konačno razuman zaključak Stožera za obranu hrvatskog Vukovara:

„Stožer za obranu hrvatskog Vukovara
'Ponašanje navijača rezultat je politike vođa Srba u RH'
'Nepoštivanje hrvatske države i hrvatskoga naroda, njezinog integriteta i zakona, kulture, običaja i povijesti. ..., jasno ukazuju da se te i takve politike mnogi još uvijek nisu odrekli, koristeći čak i sportske utakmice da to iskažu'. – Nije riječ o nekontroliranim navijačkim skupinama ili grupi mladih ljudi, koji prije i poslije utakmice 'okićeni' simbolima ne tako davnih brutalnih stradanja, u hordama krstare vukovarskim gradskim četvrtima, snažno podsjećajući na Vukovar neposredno nakon pada kada su njima slični, ne samo pjevali o 'klanju Hrvata', nego, nažalost, vršili monstruozne zločine, od Veleprometovih hangara, do Ovčare. Danas je na njihovom repertoaru bila i pjesma 'Nož, Žica, Srebrenica', koja je valjda sve nas trebala podsjetiti i na druge monstruozne zločine proizašle iz velikosrpske politike – reagirali su iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara na sukobe srpskih i hrvatskih navijača u Vukovaru. (...).Burna zbivanja u proteklih nekoliko mjeseci, od najave uvođenja dvojezičnosti u Vukovar, pa do srpskih nacionalističkih ispada na športskom borilištu, jasan su znak potrošenosti modela na kojima je počivala mirna reintegracija i znak su da Hrvatska pod hitno mora i treba redefinirati svoju politiku prema nacionalnim manjinama, pogotovu prema srpskoj nacionalnoj manjini, kako bi nova politika razbila okove samosegregacije te dovela do integracije te zajednice u hrvatsko društvo.

Od organizatora ovog sportskog natjecanja te od službi zaduženih za njezino nesmetano odvijanje uz poštovanje zakona zemlje u kojoj se odvija, tražimo da se zbog dosadašnjih povreda nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda, naročito u Vukovaru, naloži odigravanje utakmica reprezentacije Srbije bez prisutnosti njihovih navijača. Mladoj reprezentaciji Srbije pak ne želimo time otežati put ka uspjehu, već im kao mladom sportskom kolektivu želimo sportski uspjeh".

Neki od hrvatskih medijskih jugobolesnika ovaj su incident kao vrući kesten sveli isključivo na zastavu s ćiriličnim napisom Vukovar, te ga prebacili u ruke Hrvatima, optuživšiih, jer im, tobože, smeta ćirilica. Takav intrašovinistički nastup samo će još više motivirati srbijanske navijače da se „svete" zlim Hrvatima. Pobogu, pa mir nam je svima potreban! Ali mir je djelo pravde i nikako drukčije!

Što možemo iz svega zaključiti

Hrvatsko-srpska športska natjecanja do promjene srpske nacionalne paradigme ne mogu pridonijeti hrvatsko-srpskoj nacionalnoj harmoniji.

Športska se natjecanja ne smiju stavljati u funkciju stranačkih političkih programa.

Srbijanski športski navijači odraz su političkog i duhovnog animoziteta koji u njihovoj zemlji vlada prema Hrvatima i Hrvatskoj.

Hrvatske vlasti ne smiju nasjedati floskulama o neophodnosti nove homogenizacije „regiona", odnosno obnavljanja jugoslavenskog duhovnog i ekonomskog jedinstva. Ono što je u krvi uništeno, ne može se bez krvi obnoviti. Kod Židova postoji poznata izreka: Judeja je u krvi uništena, Judeja će u krvi uskrsnuti.

Probleme svojih športskih navijača može riješiti jedino srbijanska državna, medijska, školska i crkvena vlast uzastopnim pozivanjem na toleranciju, uzastopnim naglašavanjem potrebe za dobrosusjedskim odnosima s RH kao prijateljskom i nezavisnom državom, prihvaćanjem politike nemiješanja u unutarnje poslove susjednih država, odricanjem od koncepta homogenizacije „vascelog srpstva" po kome Srbi ne mogu biti nacionalna manjina, priznavanjem povijesne činjenice o velikosrpskoj agresiji na RH, obavještavanjem vlastite javnosti o povijesnoj istini, a ne neprestano tu javnost kljukati raspaljivim govorima, novinskim tekstovima i TV emisijama, o srpskoj ugroženosti, o nepravdi koja se Srbima neprestano čini, od genocidu koji su Hrvati nad Srbima učinili u „Oluji", o potrebi osvete kao nacionalne obveze, o Srbima kao nebeskom narodu, i t. d.

Dok tako ne postupe njihovi će navijači uzvikivati parole koje su uzvikivali 1990.u Zagrebu i sada, 2013. u Vukovara, s dodatkom aktualnih narodnih pjesama „Igrale se delije / nasred zemlje Srbije", „Druže Slobo pošalji salate / bit će mesa, klat ćemo Hrvate" i „Nož, žica, Srebrenica", s time da u povoljnoj prilici vrlo brzo prelaze s riječi na djela.

Đuro Vidmarović