Brammertzova uskrsna čestitka Hrvatima

U petak 9. ožujka 2012. jedne zagrebačke ljevičarske novine objavile su razgovor s haaškim tužiteljem Bramertzom, literarnom figurom iz europskog političkog miljea za koju neki drže da je klon čuvenoga švedsko-engleskog skakača Carla Bildta, a drugi da je klon švicarske uzor-dame poznate pod imenom Carla del Ponte. Razgovor je objavljen pod naslovom „Glavni haaški tužitelj se nada da će društvo napokon stvarno sagledati što se dogodilo u operaciji 'Oluja', kao i da je neupitno da je počinjen određeni broj zločina", s nadnaslovom „ Brammertz: Na Hrvatskoj je da odluči hoće li se slaviti 'Oluja".

Skandalozan tekst

Slijedi skandalozan tekst:

„Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz u intervjuu za internetski portal H-alter rekao je da je na odgovornima na državnoj razini da odluče treba li se i dalje obilježavati Dan pobjede ako Haaški sud potvrdi prvostupanjsku presudu generalima AntiSerge BrammertzRiječi haaškoga halter-sudije koji niti ne želi glumiti pravnika, već političara, otkrivaju našoj javnosti i mentalni sklop Europljana koji će od iduće godine odlučivati o našim sudbinama. On je nepristojan, politički neizbalansiran, grub i otvoreno protimbeno raspoložen prema Hrvatskoj Gotovini i Mladenu Markaču.»

«Jedino se iskreno nadam da će svi dijelovi društva napokon stvarno sagledati što se dogodilo u operaciji 'Oluja'. Smatram da je neupitno da je tijekom te operacije počinje određeni broj zločina i nadam se da će ljudi u Hrvatskoj to imati na umu.»

Novinar H-altera dalje piše: „On smatra da su hrvatski novinari tijekom suđenja Gotovini više prostora davali njegovoj obrani, a manje elementima iz optužnice. 'Vjerujem da je to jedan od razloga zašto je dobar dio hrvatske javnosti bio iznenađen prvostupanjskom presudom', rekao je Brammertz.

Upitan za komentar reakcija bivše hrvatske vlade na tu presudu kojom je Gotovina osuđen na 24, a Markač na 18 godina zatvora, rekao je kako je vlada nažalost propustila priliku da pozitivno doprinese pomirenju i izgradnji mira u regiji".

Političko sudište

Iz riječi europskog halter-sudije razvidno je kako je glavni razlog održavanja skupoga i revolucionarnoga teatra „pomirenju u regiji", kojega službeno nazivaju patetično Haški tribunal, dakako, politika, a ne pravda. To potvrđuje halter-sudija Brammertz, a on valjda znade što govori. Hrvati mu trebaju zahvaliti na ovakvoj uskršnjoj čestitci. Ma koliko nas spašavao sarkazam, jer od zgražanja nemamo koristi, ovaj činovnik je učinio nešto korisno: spustio je na zemlju mnoge romantike u Hrvatskoj koji još nisu shvatili da se u Haagu ne radi o nečijoj krivnji, ili nevinosti, odnosno o suđenju kao časnoj pravnoj kategoriji. Sada bi i njima trebalo postati razvidno kako je Haški tribunal političko sudište, a sve što ondje gledamo je teatar apsurda kakav se vidio ne tako davno i na ovim prostorima. Stoga nije teško Brammertza poistovjetiti s J. Blaževićem.

Riječi haaškoga halter-sudije koji niti ne želi glumiti pravnika, već političara, otkrivaju našoj javnosti i mentalni sklop Europljana koji će od iduće godine odlučivati o našim sudbinama. On je nepristojan, politički neizbalansiran, grub i otvoreno protimbeno raspoložen prema Hrvatskoj. Po njemu, dakle, „svi dijelovi društva", odnosno cijeli hrvatski narod, trebao bi „napokon stvarno sagledati što se dogodilo u operaciji 'Oluja". A mi pitamo: s kojim pravom ovaj bjelosvjetski šminker može vrijeđati cijeli narod i njegovu borbu za slobodu? Može zbog toga što koristi pravo jačega, pravo ucjene, pravo politikantskih geostrateških igara, pravo pokvarenosti i zla. A takvo ponašanje dopušta mu hrvatska politička nomenklatura. Nomenklaturščici su u Sovjetskome Savezu predstavljali poseban politički stalež, s vlastitim specifičnim poimanjem političkoga morala. I Brammertz je nomenklaturščik.

Brammertzov bijes

Nakon gore iznesene uvrede Brammertz otkriva razloga svoga bijesa. Razbjesnio ga je prezir gotovo cijeloga hrvatskog naroda prema presudi hrvatskim herojima. A kolonijalni činovnik s korbačem u ruci želio bi da Hrvati ljube i blagoslivljaju konopac kojim ih 'bramertzi' vješaju. Nevjerojatno! Prema halter-novinaru bijesni euro-politikant piše:

„Percepcije Haaškog suda kao političke institucije ocijenio je žalosnima, kao i to da se vrlo malo prostora daje onima koji pokušavaju objasniti rad Međunarodnog suda.

Nažalost, mnogi su krivo okarakterizirali i krivo interpretirali presudu i propustili su objasniti što odluka Suda točno znači. Svoje sam nezadovoljstvo nekim javnim reakcijama na presudu izravno obznanio bivšoj premijerki i drugim članovima Vlade tijekom mog službenog posjeta prošle godine u svibnju, rekao je".

Evo nam primjera osjetljivosti i časti osoba koje u Haagu glume nekakvo sudište. Gospodin je razočaran jer nismo aplaudirali smrtnoj presudi našoj borbi za slobodu. A možda halter-sudija misli kako su kod nas svi toliko glupi pa ne mogu shvatiti kako je Haaški tribunal obično političko sudište? Pa za to ne treba posebna pamet! To je vidljivo i slijepima. Mi smo prošli mnoga politička suđenja i znademo kako se pod krinkom prava i jurisprudencije vrši odstrjel nepoželjnih ljudi.

Hrvatski generali su apsolutno nevini. Toga je vjerojatno svjestan i činovnik Brammertz. Sve drugo su tlapnje.

Dan ranije, tj. 8. ožujka 2012. za „Novi forum" Brammertz je izjavio: „Gotovina i Markač su krivi, borit ćemo se protiv smanjenja kazni". Novinar nastavlja: „Brammertz tvrdi da je krivnja generalima dokazana te poziva novu vladu da narod suoči s istinom o ratu jer to bivša nije napravila nakon haaških presuda zapovjednicima u Oluji".

Dana 1. travnja 2012. objavljen je intervju s Brammertzom za T-portal. Halter-sudija produžuje svoje potpuno pogrešno mudrovanje o važnosti Haaškog tribunala. Uočljivo je kako on prešućuje činjenicu da je prvotna zamisao ovoga sudišta kao istinskoga mjesta pravde apsolutno iznevjerena političkom manipulacijom i pretvorena u vlastitu suprotnost. No, čujmo što nam poručuje samozvani povjesničar i politički mislilac S. Brammertz:

«Haaški sud treba biti upamćen po tome što je pred lice pravde izveo neke od najviše rangiranih političkih i vojnih vođa zbog najtežih zločina počinjenih devedesetih tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Sud je optužio 161 osobu i nema bjegunaca na slobodi. To je značajno postignuće koje je pri samom osnivanju Suda bilo nemoguće predvidjeti. Haaški sud je počeo s radom u trenutku kada nacionalni sudovi nisu htjeli i nisu mogli izvesti ratne zločince pred lice pravde. Da nije bilo Haškog suda, vjerojatno ne bi bilo ni pravde za žrtve. Od 1993. godine nekoliko je tisuća svjedoka, od kojih su mnogi žrtve, došlo na Sud ispričati svoju priču.»

Obični pijuni

Europljanin čak i laže. Hrvatska je bila inicijator osnivanja Haaškog tribunala, a ne tipovi poput Brammertza, Carle del Ponte, Orile i Gorile. To su pijuni u šahovskoj igri. Obični egzekutori. Hrvatski nacionalni sudovi imali su znanja i snage obaviti svoj posao, ali umiješala se tzv. europska politika i svemu dala svoj prljavi pečat. Hrvatska vlast u tome im je asistirala. Izigravanje prvobitne zamisli Haškoga sudišta sastoji se u tome što su Brammertz i njegovi nalogodavci odustali od pravednoga i poštenoga suđenja, sukladno međunarodnome pravu i umjesto pravičnoga suđenja za počinjene zločineizjednačili agresora i žrtvu, agresiju na RH proglasili građanskim ratom, uspostavili simetriju krivnje i u tu Prokrustovu postelju vlastite političke pragmatike ugurali Domovinski rat.

Za svoj zli naum pridobili su neke političare u RH na najvišoj razini koji su im dostavljali nedeklasificirane dokumente, a nije se prezalo čak i od izradbe falsifikata, kako bi haaški tužitelji imali „argumente" na stolu. Brammertz i bratija abolirali su Predsjedništvo SFRJ, Vladu SFRJ i Generalštab JNA tako da su politički vrhovnici bivše Države, te čelni generali Adžić i Kadijević ispali mirotvorci. Vukovarski zločin sveli su samo na Ovčaru, abolirali one koji su uništili grad i izvršili pokolj. Optuživali su selektivno i nepravedno. Sve zajedno, jadno, tužno, čak i groteskno.

Osim toga Brammertz i njegovi nalogodavci javno pokazuju kako im je nakanarevidirati povijest, a to znači negirati oslobodilački i mirotvornikarakter Domovinskoga rata, a u konačnici stvaranje RH proglasiti zločinačkim pothvatom. Ovo je čista politika u svome imperijalnome ornatu, ovo je instaliranje zla na mjesto dobra, ovo jeproduživanje kaosa i mržnje između Srba, Hrvata i Bošnjaka, kako se regija ne bi stabilizirala, već bi se, što više, u danome trenutku mogao potaknuti novi rat, ukoliko se pokaže potreba za novim preslagivanjem karata na europskome političkome kartaškome stolu.

Nakaradne presude

Ovakvo miješanje politike u pravo rezultirao je nakaradnim presudama i negativnim neraspoloženjem naroda. Umjesto smirivanja tenzija i stvaranja temelja za sveobuhvatan mir, Haaški je tribunal stvorio platformu za nove sukobe. Svi ljudi dobre volje u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Kosovu kojima je na srcu pravda i mir, a mir može biti jedino djelo pravde, trebaju osuditi ovakvu zloporabu međunarodnoga prava. Stoga Brammertz mora biti svjestan da je rad Haaškoga tribunala potpuni promašaj s nesagledivim posljedicama. Svi osuđeni u Haagu u svojim se domicilnim sredinama uvažavaju kao nacionalni heroji i žrtve, a oni koji su odslužili zatvor dočekani su s najvišim državnim počastima.

Dr. Vojislav Šešelj, ma što o njemu mislili, imao je petlje haškim perikama kazati ono što ih ide na svoj srbijanski način, javno kazati kako ga njihove presude ne zanimaju niti se boji smrti, jer je svjestan da je u svome narodu heroj i velika povijesna ličnost, dakle besmrtan. Profesorica Plavšić je srbijanska nacionalna heroina. Ljubav koju prema njoj pokazuje njezin narod – bilo kome pravo ili krivo - ne mogu zabraniti niti umanjiti nikakvi halter-sudije. Od Srba trebamo učiti i mi u RH.

Izostale reakcije

Na nečuveno bezobrazne, agresivne i kolonijalistički uvredljiveObični egzekutoriEuropljanin čak i laže. Hrvatska je bila inicijator osnivanja Haaškog tribunala, a ne tipovi poput Brammertza, Carle del Ponte, Orile i Gorile. To su pijuni u šahovskoj igri. Obični egzekutori izjave druga Brammertza nije reagirala Vlada RH, a ni Predsjednik. To je bilo za očekivati. MVP, umjesto toga naređuje veleposlaniku pri UN Ranku Viloviću da to učini. Kako je obavijestila Jadranka Jureško Kero „hrvatski veleposlanik pri UN-u Ranko Vilović reagirao je na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a na izvješće glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza, koji je u srijedu poslijepodne po američkom vremenu pred tim vijećem podnio polugodišnje izvješće o suradnji zemalja regije s njegovim uredom. Vilović je neprihvatljivim nazvao Brammertzove optužbe na račun hrvatskih visokih dužnosnika te poručio Vijeću sigurnosti da treba pažljivo postupati kod donošenja konačnih presuda kako se u budućnosti ne bi onemogućio djelovanje međunarodnih mirovnih snaga i NATO-a na stvaranju mira i rješavanju sukoba u svijetu.– Vezano za usmenu procjenu tužitelja Brammertza u kojoj tvrdi, citiram, 'da najviši hrvatski dužnosnici i dalje glorificiraju, ponavljam glorificiraju nezakonite postupke tijekom rata te da dovode u pitanje nepristranost presuda MKSJ-a', kraj citata, Hrvatska u potpunosti odbacuje takve kvalifikacije kao neutemeljene i neprihvatljive.

Istovremeno bi se stručna mišljenja o toj temi trebala moći slobodno izražavati te se ni u kojem slučaju ne bi trebalo smatrati da dovode u pitanje nepristranost presuda MKSJ-a – dio je Vilovićeva govora. Diplomati u UN-u tvrde da razumiju i zašto je glavni tužitelj Haaškog suda hvalio suradnju sa Srbijom. – Beograd je izručio Mladića i Hadžića, a Brammertzu je trebao uspjeh poput onog Carle del Ponte kad je Gotovina stigao u Haag. Bez tih zvučnih imena njegov bi mandat bio bezbojan i neuspješan – komentirao je za Večernji list veleposlanik jedne od stalnih članica Vijeća sigurnosti".

Od članova Vlade oglasio se, doduše, ministar obrane, ali ne s nakanom skretanja pozornosti bahatome Bramerzu na vrijeđanje hrvatskoga naroda, prijetnje i zahtjev za revidiranjem povijesnih činjenica, već s nakanom tješenja dragovoljaca Domovinskog rata. Kotromanović je izjavio:

„Slavit ćemo »Oluju«. Zašto? Jer je to bez ikakve dvojbe bila najvažnija operacija u hrvatskoj povijesti, i slavit ćemo je uvijek časno, važno i pošteno, a za hrvatsku vojsku ćemo uvijek moći reći da je bila pobjednička vojska. Rekao je ministar obrane Ante Kotromanović u intervjuu za radio Soundset odgovarajući na novinarsko pitanje hoćemo li i dalje slaviti »Oluju« ako Haaški sud potvrdi osuđujuću prvostupanjsku presudu generalima Gotovini i Markaču".

Jednokratna politika

Što kazati: Ministar se prsi kako će slaviti Oluju, a mi dobro znademo da je to politička verbalistika za jednokratnu uporabu. Oluju će slaviti - ako mu dopuste. Ako iz Bruxellesa dođe „njet", on će saviti kičmu i kazati: „harašo"! Njegove riječi Bramertzu ništa ne znače, kao ni cijela Vlada RH. To je odnos nadređen-podređeni. Na odluke Haaga Josipović i Milanović će kazati samo: „yes sir".No, kako bi udobrovoljila Haag Vlada počinje hajku na tobožnje ustaše, otvara pitanje Bleiburga, daje garancije glede jačanja zapadnobalkanskih integracija, javnom predstavom naglašava odanost Titovim idealima, etc.

U isto vrijeme dok Brammertz urbi et orbi izjavljuje kako neće biti ništa, ne samo od oslobađanja luđačke presude našim generalima, već niti od smanjenja te kazne, naš lijevi tisak i odvjetnici ubacuju u narod nadu kako bi generali mogli biti oslobođeni. To je, ruku na srce, pokvareno. Tako je bilo prije posljednje presude. Odvjetnici znadu pravo stanje stvari, a profesor Damaška iz SAD-a imao je hrabrosti kazati pravu istinu. Ne shvaćam zbog čega ovakav sadizam hrvatskih političara, a novinari su njihova produžena ruka, prema obiteljima zatočenih generala i u konačnici cijelome narodu? Narodu treba kazati istinu. A istina je gorka, ali je jedna jedina: generali će biti osuđeni kako odluči politika, jer je riječ o političkome suđenju, a sve što poduzimaju odvjetnici samo je skupo plaćena iluzija. Hrvatska Vlada će prihvatiti svaku presudu, a vodeće ličnosti će ljubiti ruke haaškim sudcima. Na žalost, presuda haškim uznicima bi bila takva kakva će biti a da uopće nisu ni imali obranu. Šteta potrošenog novca i proigranih ideala.

Na hrvatskome narodu, onome njegovome nesalomljivom biću, zadaća je prihvatiti haške presude kao dragocjenu žrtvu najvećih njegovih sinova. Sotona kada se čini najmoćnijim, samo je otac svih laži. Prihvatiti ovu presudu kao i onu iz Bečkoga Novoga Mjesta 1671. Godine. Generali će biti osuđeni bez obzira na njihovu obranu, jer se ne radi o krivici i ne krivici, već o politici. Osim toga, zar bi sadašnja Vlada RH željela da generali budu oslobođeni? A bivša? Pa ona je organizirala čak poseban Stožer za lov generala Gotovine.

Jedini mogući zaključak

Ne padati u očaj i beznađe. Generali su naši nacionalni heroji, naša moralna i povijesna vertikala. Bog nam ih je poslao. Bez njih ne bi pobijedili u Domovinskome ratu. No, istina je da snage u zemlji i izvan naše zemlje, koje ne žele slobodnu, demokratsku, naprednu i suverenu Hrvatsku - još ratuju. Sada se rat vodi političkim sredstvima, što znači jednako podmuklo, lukavo, nesmiljeno i okrutno. Ovaj rat traži dragocjene žrtve. Haaški tribunal je dio toga rata. Kao u osmanlijska vremena moramo platiti danak u krvi. Nije tu činjenicu lagano prihvatiti 2012. godine. Budimo svjesni da se na međunarodnoj političkoj sceni ništa nije bitno promijenilo u odnosu na 1671.,1918., 1945., ili 1971. godinu. Imamo veliko iskustvo.

Ali, kao što sramna i nepravedna presuda kardinalu Stepincu nije pokolebala hrvatski puk, bez obzira na desetljećima širenu propagandu o njegovome zločinu, tako nas ne smije pokolebati niti presuda Haaških perika. Stepinac jučer – generali danas. Jakov Blažević jučer – Serg Bramertz ( i njegovi domaći klonovi) danas. Ako narod to prihvati nikakve smiješne perike, ma koliko bile bezćutne, ne mogu ugroziti naš ponos i naš nacionalni identitet. Gotovina je naš nacionalni heroj, ma gdje bio. Tu istinu prenijeti ćemo na našu djecu, a ona će ju prenijeti na svoju djecu. Povijesno sjećanje je neuništivo.

Đuro Vidmarović