Napadi na hrvatske navijače u Srbiji, i kako se o tome piše

Hrvatski se tisak, od „Večernjeg lista", preko „Vjesnika", „Jutarnjeg lista" do „Novog lista", 25. siječnja 2012. raspisao o tretmanu hrvatskih navijača u Novome Sadu kamo su pošli gledati rukometnu utakmicu Hrvatska-Francuska.

„Vjesnik" objavljuje veliki naslov: „Napali Hrvatske navijače u Novome Sadu, s podnaslovom „Srpski portali: Napade izazvalo skandiranje 'Vukovar', a dogovoreni su na internetu". Dakle, Hrvati su krivi, jer su izvikivanjem imena grada Vukovara uvrijedili domaćine.

Novinar napadače naziva „huliganima" kako bi ovome događaju dao manju važnost, gotovo ga svrstao u nestašluk male skupine mladića huligana. A ti su „huligani" solidno i temeljito priredili dobrodošlicu nepozvanim hrvatskim gostima. Razbijeno je ili oštećeno oko 50 automobila hrvatskih registracijskih oznaka, zapaljen kombi hrvatskih navijača, a nekoliko Hrvata je ozlijeđeno.

„Abendblato" svoj članak naslovljuje drukčije: "Napali su nas prvo sjekirom, a onda betonskim blokom".

Napad je izveden dobro organizirano na dvije razine, te brutalno

No, svodeći incident na zloću srpskih huligana, abendblatovu je novinaru bilo teško ublažiti činjenicu da je napad izveden vrlo brutalno, te da ga je izvela „grupa od pedesetak huligana koji su u pomno organiziranoj akciji presreli te kamenjem, betonskim blokovima, ciglama, palicama i sjekirama napali kolonu automobila i autobusa s hrvatskim tablicama koja se kretala prema granici".

Pada u oči činjenica kako su mnogi hrvatski automobili bili „oštećeni već na parkiralištu kod novosadske dvorane Spens", jer su srpski navijači još tijekom „odigravanja utakmice, unatoč velikom broju policajaca koji su osiguravali dvoranu i prostor oko nje, na mnogim hrvatskim automobilima izbušili gume, preko hauba ispisivali četiri ćirilična slova »C« i razne druge poruke, poput »Ubij Hrvoja!«, dok je otkinut i velik broj velik broj registracijskih pločica". Ako je doista ondje bilo zaposleno toliko policajaca, onda su oni sve ovo promatrali bez nervoze, očito smatrajući kako se ne dešava ništa što bi ih smetalo.

„Vjesnik" obavještava kako je „bijes navijača iz susjedne nam zemlje osjetio je i Miljenko Kolobarić, čelnik osječke Hvidre. Njegov je Audi 6 bio parkiran na čuvanom mjestu u VIP zoni.

– Kad sam došao do vozila, imao sam što vidjeti. Na Budimo strpljiviMnogi sociolozi i povjesničari upozoravaju političare doma i u EU, kako forsiranje obnavljanja srpsko-hrvatskog zajedništva na sportskim utakmicama nije mudro, čak je i opasno. Ratne posljedice još nisu zacijelile. U Srbiji su Radikali, izričito etnocentristička stranka, najjača politička grupacija. Za nju ne glasaju hrastovi i breze, već živi ljudi. Budimo strpljivivozilu mi je narančastim sprejem ćirilicom i bilo ispisano "Ubij Hrvoja". Skinuli su tablicu i izgrebli auto – kazao nam je Kolobarić kojeg smo zatekli pred zgradom osječke policije. On smatra da hrvatska država nije dovoljno zaštitila svoje građane".

„Sačekuša" samo jedna razina napada

Naime Vjesnik je vještim manevriranjem želio incident prikazati isključivo kao huligansku „sačekušu", a onda je morao priznati kako je „sve je bilo dobro 'izrežirano'. Kolonu hrvatskih vozila usporio je jedan automobil sa srbijanskim tablicama koji se nalazio ispred njih. Dok su polako vozili za njim, pred njih je izašla banda od pedesetak maskiranih napadača koji su ih prvo zasuli kamenjem, blokovima i ciglama. Neki od napadača čak su prilazili automobilima i sjekirama im razbijali prozore, uništavali limariju. U tom je napadu oštećeno dvadesetak vozila".

Riječ je o antihrvatskome gnjevu

O gnjevu susjednih nam Srba svjedoči podatak da nisu, kako piše novinar, „ napali neku navijačku skupinu, nego 'obične' navijače koji su svojim automobilima došli u Novi Sad pogledati utakmicu i među njima je bilo i žena i djece...". Slijedi svjedočenje Osječanina Antonia Buljana, nepozvanog gosta iz RH: „ Odjednom su maskirani iskočili pred nas. Prvo su nas zasuli kamenjem s udaljenosti od 3 ili 4 metra. Potom je jedan od njih prišao mom automobilu i sjekirom počeo lupati po prednjem vjetrobranskom staklu, dok su nam drugi kamenjem razbili prozore na automobilu. Uspio sam nekako naglo smotati udesno i pobjeći im. Zajedno s ostalim oštećenim automobilima iz kolone stali smo na obližnju benzinsku postaju odakle smo pozvali policiju, a za ozlijeđene i hitnu pomoć«. Osim kamenja sijevali su i noževi pogađajući neprijatelje.

Da nije riječ samo o tzv. huliganima, dakle nestašnim ,mladićima, već, očito, o redovnim građanima susjedne države svjedoči podatak da su napadači »bili su maskirani. Imali su kapuljače na glavama i medicinske maske preko usta..."

Ispravno reagiranje MVEU

„Reagiralo je i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koje je u srijedu izrazilo prosvjed zbog napada veleposlaniku Republike Srbije u Zagrebu Stanimiru Vukićeviću. Veleposlanik Vukićević izrazio je žaljenje zbog nastalih incidenata, a obostrano je ocijenjeno da ovakvi incidenti ne pridonose jačanju odnosa između dviju država. Zato je hrvatska strana zatražila pojačan angažman službi sigurnosti u Srbiji tijekom predstojećih rukometnih susreta na Europskom prvenstvu na kojima se očekuje još više hrvatskih navijača".

Razlozi

Na kraju teško se ne složiti s Miljenkom Kolobarićem, čelnikom osječke Hvidre koji je nakon ovog incidenta dao preporuku hrvatskim vlastima:

„Ministarstvo sporta ili vanjskih poslova trebalo je dati upozorenje građanima da idu na svoju odgovornost na utakmice u Srbiju". Zašto je ovakvo upozorenje nužno:

1.U svim anketama što se vode u Srbiji, među narodima koji se ondje doživljavaju s najvećim animozitetom nalaze se Albanci i Hrvati. (U Herceg Novome sam vidio grafit: „Ubi Hrvata da Šiptar nema brata"!) To znači da i obični srpski građani pripadnike ovih naroda ne vole, niti ih rado vide u svojoj sredini. Ako je tako, a da je tako svatko se može uvjeriti, zbog čega onda odlaziti u tuđi dom u kojemu si nepoželjan. Takav se dolazak može tretirati jedino kao provokacija. A Hrvati nemaju razloga Srbe provocirati u njihovome dvorištu, pa niti onda kada je riječ o navijačima. I navijaču trebaju imati potrebnu razinu političke osviještenosti. Ako je nemaju, tada će dobiti batine. Susjedni Srbi imaju legitimno pravo u svojoj zemlji dobrodošlicom primati samo one koje su pozvali u goste. Oni su izuzetno gostoljubivi prema gostima koje vole. U Hrvatskoj imamo narodnu poslovicu: Nepozvanom gostu mjesto je pod stolom. Hrvati koji misle kako je ovakav stav pretjerivanje, kao ovi naši navijači, neka se pođu u Srbiju, pa kada dobiju po glavi, neka lijepo šute. Možda je metoda vlastite kože najuvjerljivija.

2. Mnogi sociolozi i povjesničari upozoravaju političare doma i u EU, kako forsiranje obnavljanja srpsko-hrvatskog zajedništva na sportskim utakmicama nije mudro, čak je i opasno. Ratne posljedice još nisu zacijelile. U Srbiji su Radikali, izričito etnocentristička stranka, najjača politička grupacija. Za nju ne glasaju hrastovi i breze, već živi ljudi. Budimo strpljivi. Nametanjem pomirenja neće se postići željeni cilj. Povjerenje među narodima gradi se na duge staze. Ne naprečac, ne nepozvanim odlaskom u tuđe dvorište, ne koketiranjem s političarima koji ne predstavljaju raspoloženje vlastitoga naroda, ne podilaženjem, ne izdajom vlastitih državnih i nacionalnih interesa, ne laganjem, obmanama i demagogijom...

3. Moramo učiti od Izraela i Arapa.

Đuro Vidmarović