Malo toga stane uz cice i guzice na vodećim hrvatskim portalima

Počnimo zgodom koja liči na anegdotu, ali to nažalost nije. Prijatelj koji trenutno radi u jednoj zapadnoj državi na poslu je poželio saznati što se zbiva u Hrvatskoj. Otvorio je internetsku stranicu portala Večernjeg lista, i na naslovnici se između ostalog ukazala neka polugola „diva“. Kraj njegovog je stola prolazio kolega s posla, koji je pogledao na zaslon i dobacio: „No, no, to se gleda doma“. Prijatelj je ostao bez teksta, budući da nije znao kako reći kolegi da je otvorio stranicu portala jednog od dva najveća hrvatska dnevna lista.

Najčitaniji i preporučeni biseri

Zaista, kad pogledate, bilo kojeg dana, internetske stranice Večernjeg lista dočekat će vas razne „zvijezde“, Djevojka/dečko dana, Izdvojene fotografije, Scena, itd. Tako se može saznati i tko je s kim bio, s kim jest, a s kim će biti, koja zvijezda je na kojoj dijeti, koja se skinula za koji kalendar, kojoj su pak „ukrali“ kućni video uradak, što se dogodilo ispod plahti u Big brother kući i da ne nabrajamo dalje. Portal Večernjaka odaje žutilo u koje se hrvatska javna scena svakim danom sve više pretvara, ali i po tome, priznajemo, zapravo zaostaje za najvećim suparnikom, Jutarnjim listom i njegovim portalom. Tek na njemu je cica i guzica zaista i za najpohotnije...

Pri tome Jutarnji list na naslovnici svog portala ima i rubrike „Najčitanije“ i „Top preporuke“, gdje se nalaze poveznice na 5 najčitanijih priloga, odnosno na 5 članaka koje preporučuje samo uredništvo portala. Zanimljivo je da su vrlo često ta dva popisa potpuno različita, odnosno, zlobnici bi rekli, kao da „Top preporuke“ služe čitateljima više kao putokaz koje članke ne čitati dok prelistavaju ponuđene im slikice.

Izvorno hrvatsko

Na portalima dvaju najvećih dnevnih listova, dakako, rade naravno mnogi profesionalci, a tekstovima doprinose isto tako profesionalni novinari. Svi oni rade kako nalaže uređivačka politika tih portala i novina koje predstavljaju, zato u ovom osvrtu na izvornost hrvatskog internetskog izdavaštva treba prvenstveno razmišljati o uređivačkoj politici.

Urednici i vlasnici već spomenutih portala i odgovarajućih dnevnih listova na kritike poput naše koje se tu i tamo čuju obično odgovaraju kako se radi o „tržišnoj utakmici“; i kako je tako „posvuda u svijetu“. Prvo je možda točno, ali drugo svakako nije. Bacili smo danas malo pažljivije pogled na mnoge naslovnice vodećih dnevnih novina, počevši od britanskih dnevnih listova (The Times, The Independent, The Guardian), ali golotinje na njima nismo našli. Nema je čak niti na portalima tabloida poput, primjerice, notornog The Suna, koji za sebe nikada i nije tvrdio da je išta više od tabloida.

Pogledali smo i portale vodećih francuskih (Le monde, Le Figaro), talijanskih (Corriere della sera, La Republbica), njemačkih (Die Welt, Bild) novina. Na njima se sadržaji uobičajeni za portale najvećih hrvatskih dnevnih listova ne mogu naći. No, nije potrebno ići tako daleko. Pregledali smo portale i slovenskih (Delo, Večer), mađarskih (Népszava, Napló), pa i srbijanskih (Politika, Večernje novosti) dnevnih listova, i za njih vrijedi isto što i za zapadnoeuropske novine. Slika koja je upravo danas stalno ponavlja na svim stranim portalima je, istina, ona iz Hrvatske, ali je to ona namigivanja Domagoja Vide i vezana je za Ligu prvaka i "dostignuće" našega predstavnika.

Golotinjom skriven vakuum stvarnih tema

Još jedan česti argument vlasnika medija i urednika, a slično govore i odgovarajuće osobe u hrvatskim elektronskim medijima, je to da oni samo donose ono što ljudi žele. Štoviše, upravo je to rubrikom Jutarnjeg lista "Najčitanije" moguće i dodatno podkrijepiti. Međutim, radi se o zamjeni teza. Ljudi bi jednako, ako ne i radije, čitali dnevne novine ako bi u njima prevladavali tekstovi koji su urednički, novinarski i profesionalno napravljeni. Tekstove kojima se čitatelja cijeni, a ne dnevnopolitički manipulira.

Međutim, uz „opušteno“ i „prpošno“ ozračje na portalima hrvatskih dnevnih listova, pa i u njima samima, i ne može biti stvarnog mjesta za ozbiljnije teme. Ostane zapravo upravo toliko mjesta koliko treba za jednu drugu vrstu vojaerstva i golotinje s kojim se treba nahraniti hrvatska javnost. A to je ona o aferama i pravosudnim trakavicama u kojima se obrati događaju kao u sapunicama: koje je novo otkriće procurilo iz DORH-a, što su optuženici istražiteljima rekli u tajnim iskazima, tko je koga "cinkao", ili tek bude, za priskrbiti si manju kaznu kod tužitelja, što su uvaženi odvjetnici imali poručiti uzbuđenoj svjetini, ili s čime se hrani i kako je dočekana posljednja akvizicija DORH-a u Remetincu.

I stoga bi samo naivni rekli da je sve to slučajno, ili tek primitivan pokušaj povećanja naklade ili gledanosti. Radi se, zapravo, o smišljenoj politici kojom se svaki smisao ozbiljnog razgovora o važnim političkim i državnim temama nastoji pokopati u očima javnosti.

D.J.L.,M.M.