Uspoređivati rast hrvatskog BDP-a s onim u Srbiji jednako je besmisleno kao i usporedba rasta hrvatskog i britanskog BDP-a

U Jutarnjem listu od 11.4, iz pera novinarke Marine Klepo, objavljen je članak o MMF-ovim projekcijama gospodarskog rasta za zemlje koje oni nazivaju Novom Europom. Naslov i nadnaslov su, naravno, bombastični, pa naslov glasi: "MMF: Hrvatska pala na samo dno ljestvice", dok je za nadnaslov, "Srbija svakoga dana sve više napreduje, a mi....", očito da je izašao iz partijske škole-radionice "Kukuriku Josipović". Brojkama u članku treba vjerovati, ali one naravno ništa ne znače ako se ne stave u pravi kontekst, zar ne? Inače one služe samo još jednom uzdizanju za Srbijom uz, jasno, pluvanje po Hrvatskoj.

Ovdje nam nije cilj, dakako, braniti i hvaliti gospodarsku politiku Hrvatske. Daleko od toga. Ali isto tako ne možemo pristati na to da se hrvatske teškoće raznim umotvorinama i podmetanjima rabe samo kako bi se ljudima zgadila sama ideja hrvatske Države. Zato se zadržimo samo na brojkama. A, one naime ne lažu. Štoviše, mogu nam i pokazati kako dalje.

Objektivni pokazatelji

Da bi se objektivno moglo govoriti o gospodarskom rastu, odnosno uspoređivati države prema tom pokazatelju, potrebno je utvrditi sadašnje stanje i onda od njega krenuti. Nije naime isto kad država s BDP-om po glavi stanovnika od, primjerice 20000$ ima rast od 1% i kad istu stopu rasta od 1% ima država s deset puta manjim BDP-om od 2.000$. Stoga pogledajmo zajedno kakav je zapravo BDP u zemljama Nove Europe, onima o kojima se govori u članku iz Jutarnjeg lista, a prema podatcima MMF-a.

Regija Nove Europe (prema MMF-u): BDP po stanovniku

Ova tablica otkriva mnogo toga. Ponajprije, da je gospodarstvo Hrvatske, kakvo jest da jest, najjače od svih zemalja koje MMF naziva Novom Europom. Treba reći da je uz BiH i donekle Kosovo Hrvatska jedina od tih država koja je vodila dugotrajni rat na svom teritoriju u kojem je uz više od 16.000 poginulih imala i trećinu države doslovce razorenu. Ne računajući Sloveniju, vidljivo je da sve bivše sastavnice Jugoslavije daleko zaostaju za Hrvatskom, a i 6 jedinih članica EU iz te skupine imaju manji BDP po glavi stanovnika od Hrvatske.

Besmislice

Sada je posve vidljiva dva besmislenost već spomenutoga članka iz Jutarnjeg lista i, posebice, naslova. Primjerice, lako je izračunati da kada bi rast Srbije uistinu bio 5% godišnje, a istovremeno hrvatski 0%, kako bi Srbija dostigla Hrvatsku tek za 20 godina, što je broj godina što nas dijeli od početka Domovinskoga rata.

Dakle, bilo kakve usporedbe tipa Jutarnji list su besmislene i tendenciozne, pogotovo kad se pogleda ostatak tablice koji uspoređuje sadašnje stanje gospodarstva sastavnica Jugoslavije (osim Slovenije) s onim prije raspada te gospodarske velesile koja je, primjerice, u razdoblju od 1980. do 1989. očito imala ozbiljne gospodarske teškoće, budući da je gospodarski rast Jugoslavije kroz tih 10 godina bio ravno 0%! (http://chnm.gmu.edu/1989/items/show/671)

Raspad Jugoslavije Hrvatskoj je donio gospodarski prosperitet

Posebice su zanimljiva posljednja dva stupca tablice iz koje je vidljivo da je Hrvatska (uz Sloveniju) i što se gospodarstva tiče veliki dobitnik od raspada Jugoslavije. Dok je 1989., primjerice, Srbija za Hrvatskom zaostajala 1,22 puta, do 2000. je taj omjer narastao na 2,63 puta!

Kako to pokazuje posljednji stupac u našoj tablici, da je, primjerice, hrvatsko gospodarstvo od 1989. do 2010. stagniralo, odnosno da nije ni raslo ni padalo, prema tom kriteriju je crnogorsko gospodarstvo raspadom Jugoslavije palo za dvadesetak posto, bosansko-hercegovačko za četrdeset posto, kosovsko je naraslo za 10%, dok je srpsko gospodarstvo palo za 54% tj. više se nego prepolovilo! Dakle, gospodarstvo u Srbiji je kroz dvadeset posljednjih godina raslo dvostruko sporije od Hrvatskog, a čak sporije i od onog u BiH, a te su dvije države imale dugogodišnji rat na svojim područjima uz katastrofalna razaranja. Potpuno je jasno gdje se u Jugoslaviji radilo, a gde se, jel'te, "radilo".

Analogija s "Bantu rukometnom ligom"

Ne pišemo ovo kako bismo se naslađivali tuđom nevoljom, ili se opijali vlastitim napretkom. Znamo i sami kakva je situacija u Hrvatskoj, koliko se krade i uludo troši. Pišemo ovo zbog budućnosti, ali i zbog današnjice u kojoj hrvatski mediji bruje o "komplementarnosti" našeg gospodarstva sa srpskim, o potrebi tješnje suradnje itd.

Vezivati se gospodarski najviše na Srbiju bilo bi katastrofalno za Hrvatsku, bilo bi to kao da, primjerice, hrvatska rukometna reprezentacija, nedvojbeno jedna od 3-4 najbolje na svijetu, idućih godina igra samo protiv Papue Nove Gvineje, Djevičanskih Otoka, San Marina i Čada, da se s tim reprezentacijama i njihovim stručnjacima priprema, itd. Da li bismo napredovali? Nikako, nazadovali bismo, napredovali bi jedino oni. Naravno, nemamo ništa protiv toga da naši treneri idu u te države pomoći im, ali na tome bi suradnja trebala završiti.

S kim smo komplementarni?

Postaviti Srbiju za glavnog gospodarskog partnera Hrvatskoj bilo bi kao da Velika Britanija, Italija ili Kuvajt za glavnog gospodarskog partnera uzmu Hrvatsku. Te su države otprilike ispred nas po BDP-u koliko smo mi ispred Srbije! Koliko god da je besmisleno uspoređivati rast hrvatskog BDP-a s onim, primjerice, Italije, jednako je tako besmosleno uspoređivati rast BDP-a u Hrvatskoj s onim u Srbiji.

Hrvatskoj treba partnerstvo s država iz tablice koje su bar u istoj lizi s Hrvatskom, mislimo na Mađarsku, Poljsku, Litvu, Latviju i Tursku, ili s onima u višoj ligi, mislimo pri tome prvenstveno na Sloveniju, Austriju, Italiju, Njemačku, itd.

Drugoligaše (Rumunjska, Bugarska) treba tretirati kao drugoligaše, a one preostale iz nižih liga treba tretirati onako kako nas tretiraju visokorazvijene zemlje, tj. kao države jeftine radne snage, čije će stanovništvo kupovati njihove manje kvalitetne proizvode, koje si po svojoj kupovnoj moći mogu priuštiti.. Iznimka je naravno BiH, zbog velikog broja Hrvata koji žive u toj državi, a za koje smo dužni i po Ustavu brinuti. Gospodarski se, dakle, treba povezati s državama koje su tu negdje gdje i mi, ili više, a ne s onima koje oni spomenuti u uvodu nastoje prikazati kao gospodarske tigrove. A zapravo su lavovi – svako malo riknu.

D. J. L.