Po čemu bi Josipović i Bajić trebali biti amnestirani?

Golgota hrvatskih branitelja Tihomira Purde i Veljka Marića nastavlja se i dalje. U Hrvatskoj su već održani brojni prosvjedi potpore dvojici hrvatskih branitelja, najavljeni su i novi. Prosvjedi su, naravno, posve razumljivi i opravdani. Navedeni su slučajevi, i neovisno o prosvjedima, poprilično zastupljeni i u hrvatskim medijima. No, hrvatski mediji ne bi bili hrvatski mediji da se u njima čitav slučaj ne bi sve više okretao, odnosno preusmjeravao.

U medijima se cijeli slučaj promatra kao propust tj. pogrješka hrvatske Vlade, dok ostala dva velika "igrača" u cijelom problemu, koji je mnogo širi od šikaniranja dvojice hrvatskih branitelja, nestaju iz slike koju žele i pokušavaju stvoriti najveći hrvatski mediji..Radi se naravno o državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i predsjedniku Hrvatske prof. dr. Ivi Josipoviću.

Cijela se priča o prepuštanju hrvatskih branitelja na milost i nemilost Tadićevog režima nastoji svesti na to da li je hrvatska Vlada obavijestila gospodina Purdu o tome da je protiv njega raspisana optužnica u Srbiji, te da ga se traži preko Interpola. Kao što možemo vidjeti iz današnjih vijesti, u takvu se sliku uključio i ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko tvrdnjom da je g. Purda znao za Interpolovu tjeralicu, tvrdnjom koju je odmah demantirala supruga hrvatskog branitelja Slobodanka Purda.

U medijima se ne postavlja pitanje kako uopće može doći do toga da se hrvatski branitelji progone na temelju iskaza dobivenih mučenjem u srpskim koncentracijskim logorima. Ne mislimo pri tome na srpsko (Tadićevo) tužilaštvo, s te strane ne možemo ništa dobro očekivati, već mislimo na odnos naše države prema državi koja to radi. Predsjednik Ivo Josipović svako se malo sastaje sa srpskim predsjednikom Zoranom Tadićem. "Slučaj Purda" dogodio se nakon posljednjeg takvog susreta, nakon Josipovićeve podrške ideji "udruga civilnog društva" i Igmanske inicijative o nekakvoj "tranzicijskoj pravdi" (koja je očito počela djelovati), i nakon što Josipović nije propustio oduševiti se srbijanskim "znakom dobre volje", "vraćanjem" arhive vukovarske bolnice. Naravno, ispostavilo se da Srbi nisu vratili najvažniji dio, onaj iz 1991. godine. U kojem bi, prema tvrdnjama mnogih Vukovaraca, bilo i podataka koji bi pomogli Tihomiru Purdi, mislimo na liječenje srpskih vojnika za čiju se smrt tereti g. Purda. Ivo Josipović nije se niti u jednoj prilici oglasio o toj srpskoj "smicalici", tj. prijevari.

A što rade hrvatski mediji? Amnestiraju Josipovića i njegovu ulogu u ovako nakaradnim odnosima Hrvatske i Srbije. A on se slika igrajući stolni nogomet s hrvatskim vojnicima u Afganistanu, njegova jedina trenutno vrijedeća izjava o Tihomiru Purdi je ta da je to "stvar prava". Više se od njega ne može čuti da se nitko tko nije počinio zločin ne mora bojati, na tu izjavu su i mediji "zaboravili". Josipoviću niti ne pada na pamet pokrenuti pitanje srpskih koncentracijskih logora, pritisnuti Srbiju da ih prizna, kako bi hrvatski državljani, branitelji i civili, koji su u njima teško stradali mogli tražiti od Srbije zadovoljštinu, pa makar i samo simboličnu, a zašto ne i materijalnu? Sudbina kojeg je to od više od tisuću Hrvata "nestalih" tijekom srpske agresije na Hrvatsku razriješena zahvaljujući Josipovićevoj politici pomirbe i dobrosusjedskih odnosa? Koje su to ukradene umjetnine ili druga materijalna dobra, od tisuća i tisuća njih, vraćeni Hrvatskoj? Tek poneka ikona iz pravoslavnih crkvi, to je valjda vraćeno da se Stanimirović i Pupovac ne naljute. Dakle, rezultat Josipovićeve "istočne politike" koji se može vidjeti je "slučaj Purda". No, za najveće hrvatske medije, slučaj nema veze s Josipovićem.

Što radi Državno odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem? Stotine i stotine zatočenika srpskih koncentracijskih logora urudžbiralo je u Državnom odvjetništvu svoje iskaze i tužbe. I tu je sve stalo. Izgleda da je Državno odvjetništvo odustalo od progona organizatora tih logora, srpskih kosovaca, kao i od progona vrhuške JNA iz devedesetih godina. Bajić o tome šuti. I predsjednik Josipović. I hrvatska Vlada.

Za najveće hrvatske medije, međutim, od trija "Fantasticus", Vlade, predsjednika i Državnog odvjetništva, postoji samo Vlada. Nemamo niti trunčice namjere amnestirati hrvatsku Vladu od njenog dijela krivice u "slučaju" Purda, i ne samo u njemu. No, hrvatska je Vlada zapravo najmanji problem od tri navedena. Zašto? Jednostavno zbog toga što joj je rok trajanja još nekoliko mjeseci do izbora koncem godine. I, čini nam se da u tom grmu leži zec.

Naime, iako su izbori blizu, oni su i daleko. A njihov je ishod neizvjestan, pa bi onima koji bi na vlast, mislimo tu na SDP i cijeli Kukuriku, bilo puno bolje doći na vlast na nekim izvanrednim izborima koji bi se održali što je moguće ranije. Prije nego što se zatvore pregovori s EU (na što sadašnja vlast računa kao na veliki predizborni adut), i prije nego što se jasno i glasno i javno ne istakne neka treća opcija prihvatljiva sve većem broju Hrvata kojima nije do prvih dviju opcija. Zbog toga, naravno, treba od svih mogućih propusta ili loših poteza amnestirati "vojnike Partije", Bajića i Josipovića, a nagaziti Vladu!

Zbog toga i jučerašnji prosvjed manje od 300 prosvjednika dobiva beskrajno veći medijski prostor od prosvjeda branitelja na kojem se okuplja i više nego deset pura više ljudi nego jučer na Markovom trgu. I zbog toga se najavljenom prosvjedu u znak podrške Tihomiru Purdi, Veljku Mariću i ostalim progonjenim hrvatskim braniteljima, najavljenom za ovu subotu u Zagrebu, pokušava prikrpati i sudjelovanje sindikata, seljaka, udruga homoseksualaca i drugih, koji nemaju ništa s hrvatskim braniteljima i njihovom golgotom. U medijima se stoga taj prosvjed nastoji prikazati samo kao prosvjed protiv Vlade, odnosno za rušenje Vlade, pri čemu bi se pravi, izvorni i puno dublji razlog za prosvjed izgubio, odnosno potisnuo - a tiče se samih temelja hrvatske državnosti i suvereniteta.

Nadamo se stoga da su i organizatori prosvjeda svjesni prljave igre kojom se iskreni i posve opravdani gnjev hrvatskih branitelja želi iskoristiti kao voda na mlin SDP-u i njegovom Kukurikuu. Branitelji najbolje znaju kakav je, počevši od 3. siječnja 2000., bio odnos vlasti prema njima, i prema cijelom Domovinskom ratu. Tada su krenule priče o zločinima hrvatske strane koje su s vremenom gurale u stranu istinu o srpskim zločinima, tada se o hrvatskim braniteljima u pravilu govorilo kao o korisnicima privilegija i lažnim invalidima, itd. Nadamo se da će prosvjed poslati jasnu poruku da je svrha prosvjeda protest protiv progona hrvatskih branitelja u kojem s hrvatske strane sudjeluju nažalost i predsjednik Hrvatske, i hrvatska Vlada i Državno odvjetništvo.

D. J. L.