«Dosljednost» EU standarda

Svakodnevno smo u prilici slušati o našem približavanju Europi i dostizanju najviših europskih standarda. Uz to se neizbježno govori da te standarde moramo doseći zbog nas samih, a ne zbog Europe. Pri tome se ti takozvani «europski standardi» smatraju nedodirljivim božanstvima, o kojima se ne raspravlja. Uostalom, štogod se netko drzne reći o Europskoj uniji, u bilo kojoj sferi ljudskog života, a da to nisu hvalospjevi božanstvu kojem težimo, dočekuje se u našim slobodnim i nezavisnim medijima kao «nazadnjaštvo», «povratak materijala staro», ili zazivanje teorije urote. Ne ćemo u ovom tekstu govoriti o političkoj nesposobnosti EU, primjerice da spriječi da jedna, ne ćemo ju imenovati, dežela sprječava proširenje EU balkanskim ucjenama. Reći ćemo nešto o jednom europskom standardu, i usporediti ga s odgovarajućim hrvatskim standardom. Daleko od toga da je to jedini primjer, ali dosta toga pokazuje o EU, njenoj principijelnosti i borbi za «istinske vrijednosti», ma što da to značilo.

Jedna od stalnih i temeljnih deklariranih odrednica politike EU je i borba za očuvanje čovjekovog okoliša, u svrhu očuvanja zdravlja ljudi Tako je Vijeće Europe još 1981. godine utemeljilo Zakladu za odgoj i obrazovanje za okoliš – Foundation for Environmental Education - FEE sa sjedištem u Kopenhagenu u Danskoj. Ta je zaklada utemeljila “Plavu zastavu za plaže i marine kao međunarodni ekološki program zaštite okoliša mora i priobalja, čiji je prvenstveni cilj održivo upravljanje i gospodarenje morem i obalnim pojasom”. Projekt je bez sumnje hvalevrijedan, i prigrlile su ga i neke izvaneuropske zemlje, kojima je morski turizam važna gospodarstvena grana.

U Hrvatskoj se Plave zastave dodjeljuju od 1997. godine. Kriteriji za dobivanje te zastave koja leprša nad mnogobrojnim hrvatskim plažama vrlo su strogi, te oni koji vode plaže i marine koje steknu pravo izvjesiti tu zastavu s pravom mogu biti na to ponosni. Ne ćemo čitatelje zamarati s kriterijima prema kojima se u Hrvatskoj ocjenjuje kakvoća mora na plažama. (Ti se kriteriji mogu, primjerice, naći u izvješću «Kakvoća mora za kupanje na plažama Hrvatskog Jadrana u 2008. godini» (http://www.mzopu.hr). Odjel za zaštitu mora i tla Uprave za gospodarenje okolišem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva svake godine objavljuje takvo izvješće.) Kažimo samo da kontrola kakvoće mora u Hrvatskoj uključuje i mikrobiološke, bakteriološke, virološke provjere. Kriteriji su načinjeni na temelju izvornih kriterija FEE-a iz 1981., i redovito se modificiraju u ovisnosti o promijenjenim okolnostima. Prema tim kriterijima osamdesetak hrvatskih plaža i marina s ponosom ističu Plavu zastavu.

No, sudeći prema reportaži u emisiji Hrvatske televizije «More», situacija se mijenja. Naime, prema riječima djelatnika splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, novi EU kriteriji za praćenje kakvoće mora na plažama, koje bi i Hrvatska morala primjenjivati, znatno su promijenjeni. Umjesto dosadašnjih 17 stavki koje se prate i kontroliraju, EU je zadržala samo četiri, i to stanje onečišćenja vizualnim pregledom, prozirnost mora, temperature mora i slanost (salinitet)! Dakle, iz kriterija su ispuštene sve laboratorijske analize! Što je preostalo? Vizualni pregled mora na plaži je, naravno, smiješan kriterij, ionako se nitko (barem u Hrvatskoj) ne će kupati na plaži gdje pluta smeće i fekalije. Prozirnost mora važna je tamo gdje je more duboko – svako imalo čisto prozirno je na dubinama mora kakve su a plažama. Temperatura mora kategorija je koja nema veze s kakvoćom mora za kupanje, osim ako se na samoj plaži u more ne ulijeva rashladna voda iz nekog industrijskog pogona. Slanost mora pak veličina je koja se malo mijenja na malim vremenskim skalama.

Dakle, kriteriji EU za ocjenjivanje kakvoće mora na plažama gdje se ljudi kupaju srezani su do apsurda. Vjerojatno je to učinjeno pod pritiskom velikih europskih turističkih sila, Italije, Španjolske, Francuske, Grčke, čija kakvoća mora daleko zaostaje za onom u Hrvatskom Jadranu, a, što se može s velikom vjerojatnosti tvrditi, ne zadovoljava ranije kriterije. Još jednom su očito u EU deklarirani principi, u ovom slučaju prvenstveno briga za zdravlje ljudi, pokleknuli pod pritiskom zarade i kapitala “velikih”. Hrvatska se, na svu sreću, još uvijek drži svojih “nazadnih” kriterija, tako kad u Hrvatskoj na plaži ili u marini vidite Plavu zastavu, još uvijek možete biti sigurni da se kupate u čistom i zdravom moru. Jer, ako usvojimo “najviše EU standarde”, Plavu će zastavu dobiti i, primjerice, riječka luka. Ne želimo time ništa loše reći o kakvoći mora u najvećoj hrvatskoj luci, već samo naglasiti apsurd EU kriterija.

D.J.L.

{mxc}