Još jedna bezočna manipulacija u režiji Josipa Boljkovca i Aleksandra Stankovića

U zadnjoj emisiji Nedjeljom u dva Hrvatske televizije, urednika i voditelja Aleksandra Stankovića, gostovao je Josip Boljkovac, bivši ministar unutarnjih poslova Hrvatske, bivši gradonačelnik Karlovca i nositelj partizanske spomenice. Ne bismo se osvrtali na tu emisiju, budući da smo već navikli da u njoj gostuju osvjedočeni “prijatelji” Hrvatske i Hrvata, poput nedavno Lepe Brene ili Aleksandra Tijanića, ali je u toj emisiji ostvarena još jedna bezočna manipulacija o našoj povijesti, i nedavnoj i onoj malo daljoj, ovaj put u režiji Josipa Boljkovca i Aleksandra Stankovića.

Tako o Domovinskom ratu Boljkovac kaže: "Rat nije bio nužnost nego namjera... Srbi su željeli veliku Srbiju, a hrvatske vlasti veliku Hrvatsku do blizu Sarajeva... Postojala je karta na kojoj su bila raspoređena sva sela". I takva izjava prođe kroz eter bez bilo kakvog komentara voditelja Stankovića. Nije li normalno pitanje da li može dokazati postojanje takve karte, ili primjerice iznošenje činjenice da je Republika Hrvatska prva priznala Bosnu i Hercegovinu u njenoj cjelovitosti? Naravno, ni Boljkovcu ni Stankoviću činjenice nisu važne, važno je manipulacijom okaljati Domovinski rat i nastajanje Republike Hrvatske, odnosno, okaljati samu Hrvatsku.

Na optužbe da je odgovoran za likvidacije poslije završetka II. svjetskog rata, među kojima i Petraka i njegove obitelji Boljkovac je odgovorio je da se njemu sudilo: "Petrak je sudjelovao u mučenju partizana... U njegovoj je kući pronađena mučionica... On nije bez suda likvidiran. Njega je sud likvidirao... Ja sam protiv svake likvidacije ako nije bilo suđenja... " Kakva je tek ovo višestruka manipulacija! Petrak je bio dio režima u NDH. Zar bi imao kod kuće, pred svojom obitelji, privatno mučilište? Tko da u to povjeruje? A osim toga, zašto je likvidirana i Petrakova obitelj? O tome Boljkovac ništa nije rekao. Niti ga je Stanković pitao. To se očito kod takvih ljudi podrazumijeva.

U svezi uloge JNA u Domovinskom ratu Boljkovac kaže:  «Nije istina da je JNA bila zločinačka. Predali su nam sve oružje». Jadna JNA, ostala je bez oružja. Čiji su onda zrakoplovi sijali smrt po Hrvatskoj? Čije su jedinice danonoćno bombardirale hrvatska sela i gradove, kojom je vojskom upravljao Milošević, preko Kadijevića, Adžića i ostalih, tko je naoružavao i vodio pobunjene Srbe u Hrvatskoj, koje su to jedinice predvodili Šljivančanin i slični u pokoljima u Vukovaru i cijeloj Slavoniji, na Banovini, u Dalmaciji, posvuda po Lijepoj našoj? Čije su bile stotine i stotine tenkova koje su stotine tisuća Beograđana cvijećem ispraćale, a išli su razarati i sijati smrt po Hrvatskoj? Po Boljkovcu i Stankoviću sve to nije činila JNA, a ako i jest, to za njih nisu zločini.

Što reći na Boljkovčeve riječi o ulozi Josipa Broza Tita u poslijeratnim likvidacijama? Boljkovac kaže: «Tito nije znao za te likvidacije... Tito nije morao sve znati. On nije imao komandu... Tito je poslao telegram, ne jednom nego dva puta da se ne smiju vršiti likvidacije... Tu je bilo međutim, ljudi koji su izgubili cijele obitelji. Kada su oni vidjeli U bilo im je dovoljno". », i nadalje ustvrđuje da je Tuđman preko prijatelja u vojsci znao za likvidacije. Naravno da treba umiješati prvog hrvatskog predsjednika, i to na temelju rekla-kazala «činjenica». A za Tita zna da on nije znao za likvidacije. Naravno, jer je Boljkovcu i Stankoviću logično da bi, ako nije znao za likvidacije, Tito poslao dva telegrama da se one ne smiju vršiti. A tvrditi da Tito nije znao za likvidacije jednako je bezočna manipulacija kao što bi to bilo tvrditi da Hitler nije znao za nacističke koncentracijske logore.I zato nije pitanje koliko je Tito znao za likvidacije, nego kada smo već kod takvih pitanja, koliko je Boljkovac u njima sudjelovao.

D. J. L.

Prilog: U prilogu donosimo dokaz o novim lažima i insinuacijama Josipa Boljkovca koji se izgleda nije u potpunosti zadovoljio obmanama koje je iznio na HRT-u pa je svoju "istinu" odlučio ispričati i srpskome tisku, konkretno tjedniku "Vesti" iz Frankfurta, urednici kojih tvrde da sa radi o najtiražnijem listu srpske dijaspore.

Boljkovac: Rat je počeo napadom na Srbe

Kad smo počeli razgovor s Josipom Boljkovcem, hrvatskim ministrom unutrašnjih poslova iz prve polovice 1991. godine, o njegovom svjedočenju na suđenju Branimiru Glavašu i ostalima optuženima za zločine nad srpskim civilima u Osijeku, najprije je optužio hrvatske medije da su ga „pedantno cenzurirali”.

Što ste to rekli, a mediji nisu prenijeli?

Kada me je Glavaš za vreijme svjedočenja optužio da sam ga gonio zbog rušenja mosta na rijeci Dravi u Osijeku, s obrazloženjem kako je to učinio da bi se Osijek zaštitio od tenkova JNA, ja sam rekao da je JNA tog momenta bila regularana vojska jedne međunarodno priznate države, a Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, dio Jugoslavije. Potom sam obrazlagao tko je tada počeo sa oružanim sukobima u tom djelu Slavonije.

Tko je počeo?

Rekao sam da su napadnuti Srbi i Jugoslavija, a ne Hrvatska. To je dio mog svjedočenja o napadu koji su organizirali Gojko Šusak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protu tenkovskim oružjem, ambrustima, na Borovo Selo. Kao što su tada napali Srbe u tom selu da bi isprovocirali rat, iz istog razloga su srušili i most u Osijeku.

Vaš stav o karakteru tog rata razlikuje se od stava hrvatskih dužnosnika?

To je bio građanski rat koji je nastao kao posljedica dogovora između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine i razmjeni stanovništva pomoću etničkog čišćenja. Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu a Milošević njemu pomogao da se riješi Srba u Krajini. Imam materijalne dokaze da je bivši general JNA i kasnije general hrvatske vojske Milivoj Petković organizirao povlačenje Hrvata iz Bosanske Posavine.

Imate li opipljiv dokaz o Miloševićevom i Tuđmanovom dogovoru?

Navest ću samo dva za koja mislim da su prilično upečatljiva. Kad je u Osijeku ubijen šef policije Josiph Reihl Kir, odmah sam donio odluku o uhićenju ubojice i onih koji su to ubojstvo organizirali, ali sam istog tog trena smijenjen. I gledajte sada kako je Franjo Tuđman objasnio tu moju smjenu: „Joža, Slobo također misli da ti više ne bi smio biti na čelu MUP-a”. Mene je zapravo Tuđman smijenio u dogovoru s Miloševićem. Evo vam i drugog dokaza. Kada sam u lipnju 1991, nešto prije nego što je ubijen Kir, bio na razgovorima u Bačkoj Palanci s tadašnjim srpskim ministrom unutrašnjih poslova Radmilom Bogdanovićem i Mihaljem Kertesom, Bogdanović mi je rekao: Šefovi su se dogovorili. Uostalom, što je kod Miloševića cijeli rat radio najbliži Tuđmanov suradnik Hrvoje Šarinić? Bio je kod njega namanje 40 puta.

Kakva je uloga Vladimira Šeksa u svim tim osječkim dramatičnim događajima?

Ja ne znam je li tu bilo nekakve njegove neposredne uloge kad je riječ o likvidaciji srpskih civila. Ali jako dobro znam da je on tada bio glavni u Osijeku. On je bio nadređen Glavašu. Zato ga sada na sudu kao svjedok i brani.

Što je od toga znao Tuđman?

Sve. Iz transkripata se može vidjeti da on, kad je bilo riječi o mojoj smjeni, ni spomenuo nije ubojstvo Reihl-Kira. A ubijen mu je načelnik policije, Goran Zobundžija, predsjednik Izvršnog vijeća i Milan Knežević, odbornik u općinskoj skupštini. Njegov cilj je bio rat po svaku cijenu. Rat nije bio nužnost već namjera. Po tom njegovom konceptu Srbi su trebali nestati iz Hrvatske. Kir je ubijen po naredbi iz samog vrha hrvatske države.

Znači li to po Tuđmanovoj naredbi?

Sami zaključite!

Na sudu ste rekli da su vas krajem 1990. i početkom 1991. pripadnici KOS-a, obavještajne službe bivše JNA, htjeli likvidirati u Zagrebu. Otkud vam taj podatak?

Od moje tadašnje obavještajne službe. Pa bože moj, radili su i oni svoj posao. Ipak sam je bio hrvatski ministar, a Jugoslavija se raspadala. Ali ne samo oni, i pripadnici ustaške emigracije koji su se vratili u Hrvatsku htjeli su me ubiti.

Zbog čega?

Zbog toga što sam bio protiv rata i što u vrijeme dok sam bio ministar unutrašnjih poslova ni jedan Srbin nije otpušten iz tadašnje hrvatske policije.

Kakvo je vaše mišljenje o Tuđmanu?

Ovog puta ću na to pitanje odgovoriti jednim primjerom. Javiše meni moji policajci kako je ispred Tuđmanove kuće na Tuškancu nestao spomenik Vladimiru Nazoru. Nazovem ja Tuđmana i pitam ga: „Franjo vidiš li ispred svoje kuće Nazorov spomenik?”. On ode do prozora i umjesto da mi jasno odgovori na to moje pitanje, poče da se, onako pritajeno, kikoće: „Hihihihi…”. Ali, čim su tu informaciju o nestanku spomenika objavili neki svjetski mediji, Nazor je vraćen gdje je bio. Međutim, više od tri hiljade srušenih spomenika iz NOB-a do danas nisu vraćeni. Tko je glavni krivac za njihovo rušenje, mislim da potvrđuje upravo ovaj primjer s Nazorovim spomenikom.

Jednom prilikom ste izjavili da je Tuđman bio kukavica?

Da, bio je, i on i sva ta bulumenta oko njega. I to ću objasniti jednim primjerom. Kad su se, još u vrijeme dok se nije pucalo, a napetost sve više rasla, niški specijalci spustili na zagrebački aerodrom Pleso, poslao sam tamo svog čovjeka da mi dogovori sastanak sa komandantom te jedinice. Proširila se vijest da će specijalci JNA nakon Plesa zauzeti i TV Zagreb i gradsku toplanu. U dogovoru s državnim vrhom, otišao sam na taj sastanak i s njega se vratio jedino uvjeren da je aerodrom stvarno zauzet. Moji sugovornici mi nisu ništa htjeli reći o svojim planovima. Ali, i to je izgleda bilo dovoljno da među onima koji su me tamo poslali, dođe do velike pomutnje.

O čemu se radilo?

To je inače bilo u vrijeme kada je zarobljen i spušten na taj aerodrom avion pun oružja u kojem je bio hrvatski emigrant Josip Kikaš. Kad sam potom otišao na Beciheve stube, gde je tada bilo sjedište HDZ-a, imao sam što da vidjeti - okupilo se oko 300 članova obitelji hrvatskih političara. Svuda koferi, torbe, ruksaci, tegle s cvijećem… Vidim, sprema se bijeg. Čim sam izašao iz automobila s udaljenosti otprilike 50 metara, obratio mi se prodornim glasom Stipe Mesić:

- Jooožaaaaa, jesu li se spustili specijalci?

- Jeeeesuuuu, odgovorim mu ja.

Kad li masa krenu, pravi stampedo...Padaju žene i djeca preko torbi, glinene tegle pucaju, a zemlja iz njih i cvijeće po svuda pršte, drvene tegle s fikusima se kotrljaju niz Becićeve stube. Jedva nekako zaustavismo te izbezumljene ljude. Dobro da žrtava nije bilo.

Milan Jakšić
Vesti

{mxc}