Da podsjetimo čitatelje, Mihajlo Hrastov (u njegovom Karlovcu dovoljno je
reći “Mišo”, i svatko zna o kome se radi) danas 46-godišnjak, uključio se kao
dragovoljac u obranu Karlovca od samog početka srpske agresije na tom području, u ljeto
1991. godine. 1992. godine optužen je za ubojstvo 13 i ranjavanje dvojice
srpskih rezervista 21. rujna 1991. godine na Koranskom mostu u Karlovcu. U
vrijeme kada se dogodio taj događaj, Koranski je most bio crta koja je
razdvajala srpske okupatore (JNA i pobunjeni Srbi) i hrvatske branitelje, i
tako je bilo sve do Oluje. Koranski je most praktički u centru Karlovca, po
kojem je svakodnevno padalo tisuće granata iz okupatorskih uporišta s desne
strane Korane. Bili su to najteži trenutci za Karlovac, ali i za cijelu
Hrvatsku. Od Koranskog mosta do slovenske granice nema niti 15 kilometara, i
Srbi su uprli sve snage kako bi osvojili Karlovac, pretvorili ga u Kordunovac,
i time presjekli Hrvatsku na tada njenom najužem dijelu. Od Karlovca do
Slovenije nema većih naselja, pa nas je i danas strah što bi se dogodilo da je
pao Karlovac. Toj srpskoj sili suprotstavili su se hrvatski branitelji,
istinski junaci, među kojima je bio i Mišo Hrastov. Obranivši svoj
grad oni su nemjerljivo doprinijeli obrani Hrvatske.
A kako se sudi hrvatskom branitelju Miši Hrastovu? Onako, kako se do sada još nikome nije sudilo u Republici Hrvatskoj. Tri puta je prvostupanjski sud, Županijski sud u Karlovcu, oslobađao gospodina Hrastova. Drugo i treće suđenje održavalo se, po nalogu Vrhovnog suda, pred izmijenjenim sudskim vijećima! Dakle, tri su različita sudska vijeća oslobađala gospodina Hrastova! I tri je puta Vrhovni sud poništavao njihove presude. Treći je put Vrhovni sud to učinio na, da budemo blagi, krajnje nehumani način. Rješenje je doneseno još u rujnu 2008., potpisala ga je predsjednica Vijeća, sutkinja Senka Klarić-Baranović, i njime se zakazuje rasprava pred Vrhovnim sudom za 20. travnja 2009. To je rješenje putovalo do odvjetnika Miše Hrastova Krešimira Vilajtovića pet i pol mjeseci. Tužiteljstvo je, dakle, pet i pol mjeseci držalo u neizvjesnosti optuženog, i na taj način, između ostalog, uskratilo raspoloživo vrijeme obrani.
Napominjemo da se prvi puta u Republici Hrvatskoj dogodilo da Vrhovni sud tri puta odbacuje prvostupanjsku presudu, i prvi puta da je zakazalo raspravu nakon koje je donijelo presudu po kratkom postupku.
Jedan od svjedoka na raspravi pri Vrhovnom sudu bio je i hrvatski branitelj Goran Čerkez, koji je s Mišom Hrastovom bio na Koranskom mostu i koji je tvrdio da je bio napadnut od strane srpskih rezervista, te da mu je Mihajlo Hrastov spasio život. Šokantne su riječi Hrastovljevog branitelja Krešimira Vilajtovića:
“Šokirani smo viješću o osuđujućoj presudi. Posebno to ističem jer je predstavnik državnog odvjetništva u završnoj riječi na raspravi pred Vrhovnim sudom priznao kako je Goran Čerkez, koji je s našim branjenikom bio na mostu, bio napadnut. To smo se mi trudili dokazati sve te godine suđenja i bili smo zadovoljni što je napokon i optužba to priznala. Nakon toga svima je bilo jasno kako u trenutku kad je očit napad svaki ratni zarobljenik prestaje to biti i suprotna strana ima otvorene sve mogućnosti da napad ili bijeg spriječi. Zato usprkos šokiranosti ovom viješću s velikom nadom u oslobađajuću presudu najavljujemo žalbu
“.
Dakle, optužba priznaje da su srpski rezervisti napali hrvatskog branitelja na Koranskom mostu, i nakon toga sud proglašava gospodina Hrastova krivim za samoobranu. Da li to znači da hrvatski branitelji nisu imali pravo na samoobranu? Jesu lii trebali zamoliti srpske rezerviste da ih ne napadaju? Ili su ih trebali pustiti da zauzmu grad?
Na Portalu Večernjeg lista možemo pročitati: ”Vijest o presudi šokirala je karlovačku javnost u kojoj on slovi kao jedan od rijetkih istinskih ratnih heroja koji su spasili grad od okupacije.” Da, Karlovčani pamte i znaju kako je bilo tih dana i mjeseci i godina u Karlovcu i kakva je nezamisliva hrabrost bila potrebna da se netko nađe na Koranskom mostu i da tamo brani svoj grad, svoju domovinu i svoj dom.
Mišo Hrastov je smogao toliko hrabrosti, i zato ga izgleda treba još dodatno kazniti. Jer što je bilo dosadašnjih 17 godina suđenja, ako ne kazna. Osim toga, da je Mihajlo Hrastov, ili bilo tko drugi, ubio 13 osoba i još dvije ranio, a da to nije učinio u samoobrani, odnosno po pravilima ratovanja, zar bi mu Vrhovni sud presudio samo 8 godina zatvora? Dobio bi zasigurno maksimalnu kaznu, bez obzira na eventualne olakšavajuće okolnosti. Ovo je jednostavno progon čovjeka koji je svoju Domovinu Hrvatsku postavio iznad svega u njenim najtežim trenutcima. A to je, čini se, u današnjoj Hrvatskoj postao zločin.
Pročitajmo što kaže hrvatski vitez Mihajlo Mišo Hrastov:
“Nakon svega teško je bilo što reći osim da sam potpuno nepravedno osuđen. Svih ovih dugih 17 godina koliko traje proces ja sam bio u zatvoru koji nije imao rešetke i zidove. Sve te godine nikada nisam izašao iz Hrvatske, a najviše je patila moja obitelj. Moja kći bi najesen trebala krenuti u školu, a mene, kad sam joj najpotrebniji u životu, kad joj treba potpora, neće biti tu. Neće me biti jer sam nakon 17 godina zatvora osuđen na još osam.”
Nakon ovih riječi bilo što dodati suvišno je. Mišo Hrastov u zatvoru je u Karlovcu, onom s rešetkama i zidovima. Možemo se samo moliti da će izmijenjeno vijeće Vrhovnog suda ispraviti ovu nezamislivu nepravdu i sramotu, i da će Mišo Hrastov i njegova obitelj i to izdržati.
D. J. L.
{mxc}