Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija u ponedjeljak je promijenilo preporuku hrvatskim državljanima za putovanje u Veliku Britaniju i sada im savjetuje oprez zbog mogućih terorističkih napada u toj zemlji. Vijest je to koja zapravo u bilo kojoj državi čija se vlast prvenstveno brine oko vlastitih nacionalnih interesa, i ne bi smjela iznenađivati. No, budući da smo mi Hrvati od svake vlasti nakon 3. siječnja 2000. samo doživljavali poniženja u svezi vanjskopolitičkih poteza, ova vijest izaziva zadovoljstvo, a kod onih optimističnijih čak i budi nešto, što bi se u slučaju još ovakvih poteza moglo nazvati i nadom.
Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija u svojoj preporuci od 20. travnja 2009. navodi kako nema saznanja koja bi ukazivala na potrebu odgode putovanja u Veliku Britaniju, ali "ipak, savjetujemo oprez zbog činjenice da je Velika Britanija bila izložena terorističkom napadu u Londonu u srpnju 2007. godine. Tijekom proteklih godina bilo je i nekoliko pokušaja organiziranja novih terorističkih napada globalne terorističke mreže Al-Qaide. Ponovno su aktivne disidentske skupine IRA-e u Sjevernoj Irskoj, koje su u prošlosti napadale različite ciljeve i na području Velike Britanije".

Treba svakako reći da se sigurnost građana u Hrvatskoj i u Velikoj Britaniji uopće ne mogu uspoređivati. S pravom smo ogorčeni na učestalost i brutalnost teških krivičnih djela koja se događaju u Hrvatskoj, i država bi na tom polju trebala daleko više raditi. No, u usporedbi s Velikom Britanijom, sigurna smo zemlja. Možda se to ne bi moglo zaključiti po medijima dviju zemalja, ali su mnoge stvari u Velikoj Britaniji postale toliko uobičajene da se smatraju «normalnima». Primjerice, da se u određene kvartove mnogih britanskih gradova uopće ne zalazi, da žene i djeca sami ne idu izvan kuća po mraku, a na mnogim mjestima ni po danu, da postoje dućani «one at a time» (jedna mušterija uđe u dućan, iza nje se zaključaju vrata, pa kad ona izađe, druga može ući), da kuće imaju čelične rešetke i u prizemlju i na katu. Tužno je da takve stvari postoje, a još je gore da se to smatra normalnom situacijom. A bezobrazno je da predstavnici takve države upozoravaju svoje građane na opasnosti koje iz mogu zadesiti u Hrvatskoj, državi za koju bismo željeli da je daleko sigurnija, ali koja je u usporedbi s Velikom Britanijom savršeno sigurna država.
Bojimo se da nije tako, ali bismo voljeli da se u hrvatskoj politici dogodi zaokret za 180o, pa da ovakvi potezi ne budu presedani, već način odnosa s drugim državama.
D. J. L.
{mxc}