Zoran Milanović, ili kako u manje od 50 riječi reći toliko toga o sebi
Predsjednik najjače oporbene strane u Hrvatskoj,
Zoran Milanović, ponovno je hrvatskoj javnost podario jedan svoj lucidni osvrt.
Ovaj se put Milanović pozabavio gospodarskim pitanjem, kako kaže, «opasnosti
nekontroliranog protekcionizma, vođenog krilaticom "Kupujmo
hrvatsko"».
Navedimo točne riječi Zorana Milanovića, kako ih je prenio Jutarnji list: «Najradije bih kupovao hrvatske automobile, cipele ili namještaj. Ali toga nema! Ne smijemo zaboraviti da smo na slobodnom tržištu i da se protekcionizma treba čuvati. Inače, suočit ćemo se s pozivima "kupujmo bavarsko, njemačko, američko..." ili "ljetujmo u Sloveniji"!»
Zoran Milanović nikako se ne može riješiti, ako to uopće želi i može, u što sumnjamo, načina razmišljanja i djelovanja kakvo je bilo prije nego što se Savez komunista Hrvatske (i šire) preimenovao u Socijaldemokratsku partiju. Taktika je ostala ista – izmisli nekakvu opasnost, naravno, s hrvatskim predznakom, i onda udari po njoj. Njemu pri tom ne smeta što ono od čega po njemu prijeti opasnost, dakle nekontrolirani protekcionizam, u Hrvatskoj uopće ne postoji. Osim toga, razvidno je da Milanović uopće ne zna što je gospodarski protekcionizam. Pri tom ne mislimo da bi diplomirani pravnik trebao detaljno poznavati gospodarstvo. No, Milanović je bio i pripravnik na Trgovačkom sudu i savjetnik u Hrvatskoj misiji pri EU i NATO-u u Bruxellesu. Njegovo ignorantsko neznanje osnovnih gospodarskih pojmova puno govori i o katastrofalnoj kadrovskoj politici u hrvatskoj državnoj upravi. Čovjek koji bi htio postati hrvatski premijer trebao bi barem, «jel'te, da završi kratak kurs ekonomije».
Da poučimo hrvatsku političku nadu, kad već to
nije učinio nitko u njegovoj stranci. Protekcionizam
je politika zaštite proizvodnje od inozemne konkurencije putem carina i kvota.
Vrlo jasno i jednostavno. Dakle, Milanovićeva konstrukcija «nekontrolirani
protekcionizam», potpuna je besmislica, da ne kažemo glupost. A što tek reći o
onome što kaže da je taj nekontrolirani protekcionizam «vođen krilaticom
"Kupujmo hrvatsko"». Protekcionizam ne mogu voditi i uvoditi nikakve
krilatice, već samo država. Bit će da druga Milanovića, dakle, smeta nešto u
krilatici «Kupujmo hrvatsko». A kad se pročita što je dalje izjavio, «Najradije
bih kupovao…», razvidno je da ga od te dvije riječi ne smeta riječ «kupujmo».
Što se drugog dijela njegove izjave tiče, točna
je tek trećina prve rečenice, da se u Hrvatskoj ne proizvode automobili. No,
cipele i namještaj se proizvode u Hrvatskoj. I baš je dobro došla takva
domoljubna neistinita izjava iz usta pretendenta na mjesto premijera u vrijeme
kad se te industrije, posebice industrija namještaja, bore za što bolje mjesto
na tržištu, u posve neravnopravnim uvjetima. Spomenimo samo da IKEA, jedan od
najvećih proizvođača namještaja na svijetu, sirovinu uvozi iz Južne Amerike,
slijedom koncesije koju su ugovorili još tijekom Drugog svjetskog rata, po
smiješno maloj cijeni. Da, tu bi jako dobro došlo malo protekcionizma, ali ga,
nažalost, nema.
Svoj istup Milanović zaključuje prijetnjom da ćemo se inače: «suočiti s pozivima "kupujmo bavarsko, njemačko, američko..." ili "ljetujmo u Sloveniji"!». Pa što onda? Možda Milanoviću nije jasno da čovjek ne mora kupovati bavarsko, njemačko ili američko, i da ne mora ljetovati u Sloveniji, ako to netko reklamira. Ili misli da su okolnosti još uvijek kakve su bile u vrijeme, po Milanoviću, najveće hrvatske povijesne osobe- Tita, kada je recimo krilatica «Zemlja seljacima» značila poziv na nasilje, otimačinu i poljoprivrednu politiku čije katastrofalne posljedice osjećamo i danas. Milanoviću smeta krilatica «Kupujmo hrvatsko», koja bi zapravo morala s vremenom postati nepotrebna, jer bi moralo biti uobičajeno da kupujemo hrvatsko kad je god to moguće, i na taj način čuvamo našu proizvodnju i naša radna mjesta, kad je to na žalost postao jedini način borbe za našu gospodarsku, i ne samo gospodarsku, opstojnost. Milanović bi morao znati da ono što on naziva «slobodnim tržištem» nije uopće slobodno, da je puno protekcionizma – sjetimo se samo kvota na izvoz mnogih poljoprivrednih proizvoda u EU.
Da zaključimo, u manje od pedeset riječi je Zoran Milanović uspio izgovoriti mnoštvo besmislica i pokazati svoje potpuno nepoznavanje gospodarstva. A to što pri tom napada jedan od pozitivnih procesa u Hrvatskoj, nažalost vrlo sramežljivo vođenu kampanju «Kupujmo hrvatsko», koja se, uostalom, u TV reklamama zove «Budimo kroativni – kupujmo kvalitetno», opasno je. Blago nama ako takav čovjek postane predsjednik hrvatske Vlade.
D. J. L.
{mxc}