Još jedna blistava umotvorina predsjednika Mesića
Konačno se, prema Slobodnoj Dalmaciji od 24. ožujka, i predsjednik Mesić oglasio u svezi otkrića masovne grobnice komunističkih žrtava u rudniku Barbarin rov u Sloveniji. Čekao je poprilično dugo, da bi zatim izjavio nešto u svom poznatom stilu. A taj stil je izokretanje čvrsto utvrđenih činjenica. To što time vrijeđa ne samo zdrav razum građana čiji bi predsjednik trebao biti, već vrijeđa i osjećaje stotina tisuća hrvatskih obitelji čiji su predci ubijeni tijekom mira, bez optužbe i bez prava na bilo kakvu obranu, od strane «antifašista» koje Mesić tako zdušno brani. Takva bi izjava bila sramotna od strane bilo koga, a kad dolazi iz usta predsjednika države, onda je uz to i katastrofa.
Što je rekao Mesić, slijedi u navodu iz Slobodne Dalmacije:
«Kako to da u cijeloj priči o pronađenim posmrtnim ostacima u rudniku Barbarin rov u Sloveniji, ama baš nikome nije palo na pamet iznijeti i mogućnost da su tamo tijela poginulih u bitkama vođenima nakon službenog svršetka Drugog svjetskog rata. Ne tvrdim da jesu, jer za to nemam egzaktnih podataka, ali držim i to jednom od mogućnosti».
Izjavio je to predsjednik Stjepan Mesić na zagrebačkom okruglom stolu o temi ‘‘Suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj’’ što su ga organizirale nevladina udruga Documenta i Građanski odbor za ljudska prava.
Predsjednik Mesić se zapravo čudi kako nikome drugom nije pala napamet tako očigledna mogućnost da su žrtve poginule u bitkama vođenima nakon službenog svršetka Drugog svjetskog rata. Zaista, kako se nitko, a prvenstveno ne slovenski istražitelji, nije dosjetio da činjenica da niti jedno od do sada obrađenih 300 tijela nije imalo nikakvu prostrijelnu ranu, već sva imaju ili rane od udaraca tupim predmetom, ili uopće nemaju rana, jasno ukazuje na to da su poginuli u bitkama? Stvarno bi trebalo posumnjati u inteligenciju i zdrav razum slovenskih istražitelja.
Osim toga, dobro je poznato da su se nakon svih bitki u svim ratovima poginuli neprijatelji svlačili do gola, vezivali žicom, i zatvarali u rudarska okna iza jednog zida od cigle, dva betonska, jednog čeličnog, jednog drvenog i nekoliko desetaka metara nasipane jalovine. Kako su samo svi koji su istraživali tu grobnicu neinteligentni, da ne kažemo glupi, kad im nije jasno da su to činile sve vojske ovog svijeta, pa i slavni «jugoslavenski antifašisti» u predahu između dviju strašnih bitaka.
Zaista je sreća da imamo tako pronicavog predsjednika koji vidi čak i ono što ne vide slovenski istražitelji, dakle profesionalci. Podsjeća nas to na jednog drugog velikog i voljenog vođu, sjevernokorejskog predsjednika Kim Jong-Ila, u čijem službenom životopisu piše da je već kao sedmogodišnjak u školi ispravljao svoje učitelje i ukazivao im na njihovo neznanje.
I još samo jedna stvar. Možemo biti sretni i što imamo i udruge poput Documente i Građanskog odbora za ljuska prava, organizatore skupa s kojeg nas Mesić podučava, koje se nisu niti jednom riječju oglasile na još jedan pokušaj prekrajanja povijesnih činjenica, te besramno vrijeđanje i ponižavanje žrtava “antifašističkog” terora i uspomene na njih. Niti je to prokomentirao neki od naših «nezavisnih» medija. Blago nama!
D. J. L.
{mxc}