Crna brojke nakon četverogodišnje vladavine SDP-a i partnera

Za nekoliko su dana izbori, i vodeći hrvatski mediji donose kojekakve ocjene stanja u kojem se Hrvatska nalazi. Jasno je i za koga rade ti mediji, pa smo stoga odlučili našim čitateljima predstaviti brojke iz kojih bi trebalo biti jasno kako je vladala i što je napravila vlada Zorana Milanovića. Može se iz tih brojaka mnogo toga zaključiti i o cjelokupnom razvoju Hrvatske, od njenog nastanka 1991.

Na svim dijagramima podaci za godine kada je na vlasti bio SDP (kao predvodnik koalicija) označeni su crvenom bojom, a za godine vlasti HDZ-a plavom (tamnom za Tuđmanov HDZ, svijetlom za detuđmanizirani HDZ).

Bruto domaći proizvod

Iz prikaza je razvidno da se bruto domaći proizvod po stanovniku povećavao do (svjetske) gospodarske krize 2009. Isto je tako jasno da su posljednje četiri godine Plana 21 četiri potpuno promašene godine. Kriza 2009. pogodila je sve države, pa se i Hrvatska, iako potpuno nepripremljena za krizu, u godinama do 2012. počela oporavljati, doduše (pre)sporo. No, u zadnje četiri godine, BDP po glavi stanovnika je pao za što spomenuta kriza ne može biti nikako izgovor, budući da je primjerice u Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj kroz to vrijeme BDP po stanovniku porastao između 7 i 10%.

Državni proračun i javni dug: jasno je tko je najviše opustošio Hrvatsku

Za prihod državnog proračuna vrijedi otprilike isto što i za BDP. Dakle, vidljiv je rast prihoda uz podnošljivi deficit proračuna do izbijanja krize 2009. Izbijanjem krize prihodi proračuna se smanjuju, da bi ove godine bili za vrtoglavih 10 milijardi kuna manji nego 2008. Deficit proračuna prestankom svjetske krize se ne smanjuje, naprotiv. No, prave razmjeri „plodova rada“ Kukuriku koalicije mogu se vidjeti iz dijagrama koji slijedi, onog javnog duga, dakle ukupnog duga Republike Hrvatske.

Sve do dolaska na vlast „najbolje Vlade koju je ova zemlja imala“, udio javnog duga bio je ispod 50 % bruto domaćeg proizvoda, čak i u godinama svjetske krize od 2009. do 2011. Otada je, međutim, javni dug narastao na 90 % BDP-a, što Hrvatsku svrstava među najzaduženije države svijeta. Primijetimo da je do 1999. udio javnog duga u BDP-u bio jedva dosegao 30 %, što je tada Hrvatsku svrstavalo u najmanje zadužene države u svijetu. Nakon što je Račanova Vlada taj udio povećala na više od 40 % BDP-a, nastupile su godine u kojima je javni dug čak i u apsolutnom iznosu padao.

No, za vladavine Zorana Milanovića javni dug je u apsolutnom iznosu porastao gotovo jednako koliko i u razdoblju od 1991. do 2011. godine! Pitanje koje se samo nameće jest: Kamo su nestali ti silni desetci milijardi kuna? U četiri godine Kukurikavci su povećali dug Hrvatske za gotovo tekući proračun pol! Gdje su te ceste, škole. željezničke pruge, bolnice, radna mjesta, itd. stvoreni tim silnim novcem? Jedini odgovor jest: Novac je „zamračen“.

Standardna SDP-ova mantra, još od 2000., jest da je HDZ opljačkao Hrvatsku. I danas je to jedan od glavnih slogana čelnika ove stranke u predizbornoj kampanji. Nikako se ovim ne želi tvrditi da pljački tijekom vladavina HDZ-a nije bilo. Bilo ih je, i svi odgovorni za njih bi morali odgovarati. No, brojke nedvosmisleno govore ovo: Tijekom vlasti HDZ-a se kralo, a tijekom vlasti SDP-a se krade neusporedivo više. Jedino što pravu i točnu sliku stanja drži podalje od javnosti su visokotiražni 'hrvatski' mediji.

(Ne)zaposlenost: poguban odljev stanovništva

Dijagram broja nezaposlenih u Hrvatskoj jasno pokazuje da je najveća nezaposlenost u Hrvatskoj vladala tijekom Račanove vlade, kao i da je nakon nje, do izbijanja krize 2009. taj broj znatno pao. Za posljednje četiri godine možemo reći da bismo po njima mogli zaključiti da je u to vrijeme globalna kriza bila na vrhuncu, a ne da je svijet izašao iz recesije prije dolaska na vlast Milanovićeve vlade.

Milanović i njegovi ministri hvale se otvaranjem 500 radnih mjesta tjedno, i sličnim neistinama. Ali, prava se slika Hrvatske može vidjeti iz dijagrama broja zaposlenih i, posebice, broja radno sposobnih stanovnika (dakle zbroja zaposlenih i nezaposlenih).

I dok krivulja u bojama pokazuje ono što i ostali dijagrami, a to je da su godine do 2000., usprkos ratu i svim njegovim posljedicama, bile dobre godine, da je Hrvatska zaista napredovala, te da je nakon toga tijekom vladavine HDZ-a gospodarski bilo daleko bolje nego u godinama kad je na vlasti SDP, kretanje broja radno sposobnog stanovništva pokazuje svu katastrofu današnje Hrvatske i svu pogubnost vladavine Zorana Milanovića i njegove koalicije SDP-HNS-HSU-IDS.

Ukratko, u posljednje tri godine u Hrvatskoj se broj aktivnog stanovništva smanjio za više od 100.000. Samo vrlo mali dio tog broja može se pripisati demografskom starenju Hrvatske. Glavni doprinos ovom najpogubnijem trendu odnosi se na radno sposobne Hrvate koji su iselili iz Hrvatske.

SDP, kao slijednik komunističke partije, nezaposlenost rješava kako su ju „rješavali“ i komunisti. I u šezdesetima i sedamdesetima su Hrvati masovno odlazili trbuhom za kruhom u inozemstvo. Tada su, međutim, odlazili ponajviše ljudi niže stručne spreme, i njihove su obitelji ostajale u Hrvatskoj. Danas odlaze mladi, velikim dijelom visoko obrazovani, zajedno sa svojim obiteljima, i to je bez ikakve dvojbe najveći i najteži hrvatski problem.

Temeljitom promjenom načina vođenja Hrvatske mnogo toga se može poboljšati, čak i na kratke staze, ali su za to potrebni ljudi. Osnovni zadatak svake Vlade koja će se moći nazvati hrvatskom, upravo je zaustavljanje pogubnog trenda napuštanja Hrvatske.

Zaključak i nije potreban. Recimo samo ovo: Ako ste zadovoljni stanjem u Hrvatskoj, i posebice trendovima gospodarskog i socijalnog stanja, glasujte za one koji još uvijek vladaju. Ako niste, glasujte za one koji to stanje mogu promijeniti.

D. J. L.