Zdravko Mamić i Hrvatska nogometna reprezentacija

Budući da je reprezentacija Hrvatske gotovo već dva desetljeća u svjetskom vrhu, unutar 5% najboljih na svijetu u najpopularnijem i najgledanijem športu, jasno je da ima svojih protivnika i u zemlji i u svijetu i da će oni jedva dočekati njen pad. A što može brže srušiti takvu reprezentaciju od beskrupulozne grupe ljudi koja će samo gledati kako pogodovati svojim privatnim interesima i svom nezajažljivom bogaćenju. Dovoljno je pogledati na što se svela Hrvatska nogometna liga.

Reprezentacija pod vodstvom Nike Kovača

Niko Kovač nije više izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Iako reprezentacija još uvijek ima velike izglede izravno se kvalificirati za Europsko prvenstvo u Francuskoj iduće godine, a dodatne kvalifikacije je već osigurala, svima je jasno da u reprezentaciji i oko nje stanje nije dobro.

Prisjetimo se, Niko Kovač je vodio Hrvatsku u dodatnim kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo 2014., na kojem smo odigrali dvije odlične utakmice, protiv Brazila u kojoj nas je pobijedio sudac i Kameruna, te jednu lošu, protiv Meksika. Treba svakako spomenuti otežavajuću okolnost za izbornika, da smo prije poraza protiv Meksika utakmicu protiv Kameruna igrali u tropskim uvjetima u Manausu koji su zasigurno teško utjecali na igrače, budući da niti jedna reprezentacija koja je igrala u Manausu nakon toga nije uspjela pobijediti u idućim utakmicama. Štoviše, sve su izgubile, osim dviju koje su igrale međusobno i u toj utakmici osvojile po bod.

Nakon toga su počele kvalifikacije za EURO koje još traju. Prve četiri utakmice smo sigurno pobijedili, a zatim je ModrićNakon svjedočenja u USKOK-u, jedan od glavnih svjedoka tužilaštva je glavni igrač reprezentacije, Luka Modrić, koji, recimo to jasno, nikada nije odigrao dvije utakmice u nizu tako izrazito loše kao posljednje dvije, protiv Azerbajdžana i Norveške. Zamislimo se trenutak nad tom činjenicom. Stožerni igrač reprezentacije nekoliko dana prije tih utakmica svjedoči kao svjedok tužiteljstva u parnici protiv potpredsjednika HNS-a Zdravka Mamića. A te su dvije utakmice smijenile Niku Kovača.uslijedila, što se kasnije pokazalo, ključna utakmica za Niku Kovača, ona protiv Italije u Italiji. Sjetimo se „mine“ vrha HNS-a uoči te utakmice, kad su ugovorili samo 4 dana prije tog sraza prijateljsku utakmicu protiv svjetskih doprvaka Argentine.

Niko Kovač je tada protiv Argentine postavio rezervnu momčad (koja se, usput, sjajno suprotstavila Argentincima), čuvajući glavne igrače za utakmicu s Italijom. U toj smo utakmici sjajnom igrom potpuno nadigrali Talijane, i najvjerojatnije bi tu utakmicu i dobili, da nije bilo prekida zbog bacanja petardi i baklji od strane desetka izgrednika koje, budi rečeno, za svoje „djelo“ pravna država nije kaznila. Uslijedio je kukasti križ na Poljudu čiji se autori, i idejni i sami izvođači, očekivano nisu otkrili, budući da to neki moćnici u Hrvatskoj ne žele.

Nakon kukastog križa na Poljudu su braća Mamić proveli nekoliko tjedana u zatvoru, iz kojeg su pušteni i čekaju optužnicu. Nakon svjedočenja u USKOK-u, jedan od glavnih svjedoka tužilaštva je glavni igrač reprezentacije, Luka Modrić, koji, recimo to jasno, nikada nije odigrao dvije utakmice u nizu tako izrazito loše kao posljednje dvije, protiv Azerbajdžana i Norveške.

Zamislimo se trenutak nad tom činjenicom. Stožerni igrač reprezentacije nekoliko dana prije tih utakmica svjedoči kao svjedok tužiteljstva u parnici protiv potpredsjednika HNS-a Zdravka Mamića. A te su dvije utakmice smijenile Niku Kovača.

Mamiću Čačić nije bio dobar za Dinamo, ali je za Reprezentaciju

I dok predsjednik HNS-a, Davor Šuker lamentira o nedostatku komunikacije na relaciji reprezentacija-HNS: „Bilić, Štimac i Niko su se izolirali od nas, to više ne ćemo dopustiti“, jasno je da priprema teren za kandidata koji se „ne će izolirati od njih“. Već se u tom smislu medijski otvoreno govori o favoritu Zdravka Mamića, Anti Čačiću, za kojeg šef i gazda kaže: „Ako smo imali Bilića, Štimca, Kovača, početnike, ne razumijem zašto bi sad Ante Čačić bio upitan kao čovjek s bogatim iskustvom i impresivnom osobnošću.“ Drugim riječima, Zdravko Mamić i Davor Šuker preuzimaju potpunu kontrolu nad reprezentacijom, kako bi oni odlučivali koji će igrači u njoj igrati i postizati višu vrijednost u transferima, a Čačić će služiti kao paravan.

Zdravko Mamić za izbornika ističe osobu koja je trenirala sve klubove koje kontrolira, čovjeka “bogatog iskustva i impresivne osobnosti“. Wikipedia, međutim, otkriva da je Ante Čačić bio trener Dinama godinu dana, u sezoni 2011./2012. No, gazda Mamić ga je smijenio, vjerojatno stoga što nije bio dovoljno dobar ni za njegov Dinamo. Inače je trenirao i NK Tekstilac iz Zagreba, NK Inter-Zaprešić, NK Osijek, NK Dubravu, NK Zadar, NK Slaven Belupo, NK Kamen Ingrad, NK Croatiju iz Sesveta, i Lokomotivu iz Zagreba. Inter, Osijek i Dubravu uveo je u Prvu ligu, 2013. sa sesvetskim NK Radnikom nije uspio izboriti ostanak u 2. HNL. 5. lipnja 2013. postao je trener slovenskog prvaka Maribora, i na toj funkciji je ostao sve do 29. rujna 2013., dakle manje od 4 ČačićIz ovog je životopisa jasno da je najveća referenca g. Čačića to što je u Mamićev poslušnik, što se može zaključiti i po klubovima koje je trenirao, a koji su „od posebnog Dinamovog interesa“: Lokomotiva, Slaven Belupo, klubovi iz Sesveta. Takav čovjek ne bi smio ni blizu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.mjeseca. Bio je i pomoćni trener nogometne reprezentacije Libije od 2003. do 2006. (izbornik je bio Ilija Lončarević). U studenom 2014. preuzeo je ponovno Slaven Belupo, a u lipnju 2015. ponovno NK Lokomotivu. Od trofeja je s Dinamom osvojio prvenstvo i kup, a s Mariborom slovenski Superkup. Zaista impresivna međunarodna karijera!

Iz ovog je životopisa jasno da je najveća referenca g. Čačića to što je u Mamićev poslušnik, što se može zaključiti i po klubovima koje je trenirao, a koji su „od posebnog Dinamovog interesa“: Lokomotiva, Slaven Belupo, klubovi iz Sesveta. Takav čovjek, zapravo, ne bi smio ni blizu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

Bilić, Štimac i Kovač jesu bili početnici kad su preuzimali reprezentaciju, ali je izuzetno važno primijetiti kako su pri tome imali ime i prezime stvoreno velikim igračkim karijerama. Njima Zdravko Mamić nije mogao upadati u svlačionicu i određivati igrače kao što će to biti u slučaju izbora Ante Čačića.

Propast Reprezentacije nakon 25 godina svjetskog vrha

Ako Zdravko Mamić preuzme punu kontrolu nad reprezentacijom, ona će proći baš kao i Dinamo pod njegovom vlasti, tj. propast će i životariti kao što Dinamo životari otkako ga vodi Mamić. Dinamo je jedino neprikosnoven u Hrvatskoj, ali u Europi, od kluba koji se prije Mamićeve vladavine ravnopravno borio u skupinama Lige prvaka, postao je obična kanta za napucavanje.

Činjenično to izgleda ovako. U eri prije Mamića je Dinamo (tada Croatia), uz znatno manji proračun od današnjeg, u 12 utakmica skupina Lige prvaka 3 puta pobijedio, 4 puta remizirao i 5 puta izgubio, dakle, osvojio je 13 bodova uz razliku pogodaka 12-14. Mamićev Dinamo je u jednako toliko nastupa osvojio 1 bod uz gol razliku 4-36. Recimo i to, tih 13 bodova je osvajala momčad koju su sačinjavali hrvatski igrači i 2 „stranca“, Mark Viduka i Edin Mujčin. S druge strane, u Dinamovom sramoćenju u Europi pod Mamićevim vodstvom, većinu su činili stranci, da bi danas udio Hrvata u Dinamu još više pao.

Jedino u čemu je Dinamo neusporedivo jači od Croatije jest količina novca koja odlazi onima koji kontroliraju udrugu građana koja se zove Građanski nogometni klub Dinamo. I tu leži sva istina i svi motivi.

Unutarnjepolitički aspekt potresa u Reprezentaciji

Dolaskom na vlast Kukuriku koalicije krenuo je veliki i orkestrirani napad na vrh HNS-a, prvenstveno stoga što je Mamić često isticao svoje članstvo u HDZ-u. No, od tih napada najviše štete pretrpjela je Hrvatska nogometna reprezentacija i njeni navijači među koje su se uvukle podjele, dok se samom Mamiću ništa konkretnog nije dogodilo. Razlog je jasan. Za podizanje napetosti i širenje antagonizama među hrvatskim tkivom politički je vrlo korisno na čelu Dinama i HNS-a imati osobu poput Zdravka Mamića, „viđenog“ člana HDZ-a. On svojom sirovošću, primitivizmom i nasilnošću nužno odbija veliku većinu Hrvata, navijača i glasača kojima je reprezentacija svetinja.

Nemojmo se zavaravati. Bez skrivenih političkih veza Zdravko Mamić bio bi nitko i ništa i odavno bi nestao s hrvatske javne scene. On se sam pobrinuo za dojam kako mu podršku daje stranka za koju svi očekuju da će sastaviti nakon skorih izbora novu vladu Republike Hrvatske. No, postavlja se pitanje što Zdravko Mamić i njegova hobotnica mogu imati zajedničkog s HDZ-om? Ono što HDZ javno promiče upravo je u potpunoj suprotnosti s modelom privređivanja kakav je uspostavio klub iz Maksimira. Zato bi se HDZ i u vlastitom političkom interesu na neki način trebao jasno ograditi od zbivanja u HNS-u i to puno prije nego što Zdravko Mamić reprezentaciju iz svjetskog branda pretvori u balkanski kupleraj.

D. J. L.